Konsolidirani financijski izvještaji

Financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini.

Kontrola nad subjektom

Ulagatelj ima kontrolu nad subjektom ako je temeljem svog sudjelovanja u njemu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima prava na njih te sposobnost utjecati na prinos svojom prevlašću u tom subjektu.

Donositelj odluka

Subjekt s pravom odlučivanja koji je ili principal, ili agent drugih strana.

Grupa

Sastoji se od matice i njenih ovisnih društava.

Nekontrolirajući udjel

Udjel u vlasničkom kapitalu ovisnog društva koji ne pripada, ni neposredno, ni posredno, nekoj matici.

Matica

Subjekt koji kontrolira jedan subjekt ili više njih.

Moć raspolaganja

Postojeća prava temeljem kojih postoji sadašnja sposobnost vođenja relevantnih poslova.

Zaštitna prava

Prava namijenjena zaštiti interesa strane koja ih ima, bez da toj strani daje moć raspolaganja subjektom na koji se prava odnose.

Relevantni poslovi

U ovome MSFI-ju relevantni poslovi definirani su kao poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja koji bitno utječu na njegov prinos.

Pravo opoziva

Pravo oduzimanja ovlasti odlučivanja donositelju odluka.

Ovisni subjekt

Subjekt koji je pod kontrolom nekog drugog subjekta.

—

pridruženi subjekt,

—

udjel u drugom subjektu,

—

zajednički pothvat,

—

ključno upravljačko osoblje,

—

povezana osoba,

—

značajan utjecaj.

B.1

Primjeri iz ovoga Dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 10 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti.

B.2

Da bi utvrdio kontrolira li neki subjekt, ulagatelj je dužan ocijeniti ima li sve od niže navedenog:

B.3

U utvrđivanju prethodnog može biti od pomoći razmotriti sljedeće čimbenike:

B.4

Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad nekim subjektom koji je predmet ulaganja, ulagatelj je dužan razmotriti narav svog odnosa s drugim stranama (v. točke B.73 – B.75).

B.5

Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad subjektom ulagatelj je dužan uzeti u obzir svrhu i ustroj subjekta da bi mogao odrediti relevantne poslove, način na koji se donose odluke o njima te tko ima sadašnju sposobnost vođenja tih poslova te tko ostvaruje prinos od tih poslova.

B.6

Promatrajući svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja, može biti očigledno da je subjekt pod kontrolom temeljem glavničkih instrumenata koji imatelju daju pravo na razmjerna glasačka prava, kao što su redovne dionice. U tom slučaju, ako ne postoje dodatni sporazumi koji utječu na odlučivanje, ocjenjivanje postojanja kontrole usmjerava se na osobu koja je sposobna primijeniti svoja glasačka prava u dovoljnoj mjeri da bi odredila poslovne i financijske politike subjekta koji je predmetom ulaganja ako takva osoba postoji (v. točke B.34 – B.50). U situaciji koja je jednostavna, ulagatelj koji ima većinu glasačkih prava je onaj koji kontrolira subjekt ako ne postoje drugi čimbenici.

B.7

Radi utvrđivanja ima li ulagatelj kontrolu nad subjektom u složenijim situacijama, može biti neophodno razmotriti neke ili sve druge čimbenike iz točke B.3.

B.8

Subjekt koji je predmetom ulaganja može biti ustrojen na način da glasačka prava nisu prevladavajući čimbenik u odlučivanju o tome tko u njemu ima kontrolu, kao što je slučaj kad se neka glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i kad se relevantni poslovi vode temeljem ugovornih sporazuma. U tom slučaju ulagatelj je dužan u razmatranje svrhe i ustroja subjekta koji je predmet ulaganja uključiti i promatranje rizika kojima je subjekt temeljem ustroja izložen, rizika koji su temeljem ustroja trebali prijeći na osobe koje sudjeluju u subjektu te je li ulagatelj izložen nekim ili svim tim rizicima. Razmatranje rizika ne znači samo rizik povezan s nižim prinosom od očekivanog, već i rizik većeg prinosa od očekivanog.

B.9

Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Za potrebe utvrđivanja moći raspolaganja, razmatraju se samo materijalna prava i prava koja nisu zaštićena (v. točke B.22 – B.28).

B.10

Utvrđivanje ima li neki ulagatelj moć raspolaganja zavisi o relevantnim poslovima, načinu na koji se donose odluke o njima te o pravima ulagatelja i drugih strana u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja.

B.11

Kod mnogih subjekata koji su predmetom ulaganja na njihov prinos znatno utječe niz poslovnih i financijskih aktivnosti. Primjeri poslova koji, zavisno o okolnosti, mogu biti relevantni uključuju, ali nisu ograničeni na:

B.12

Primjeri odluka o relevantnim poslovima uključuju, ali nisu ograničeni na:

B.13

U nekim situacijama relevantni poslovi mogu biti oni i prije i nakon određenog stjecaja okolnosti ili događaja. Kad dva ili više ulagatelja imaju sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove i ti se poslovi odvijaju u različito vrijeme, ulagatelji su dužni utvrditi koji od njih je sposoban voditi one poslove koji najbitnije utječu na prinose, pri čemu se uzima u obzir način na koji se primjenjuju paralelna prava odlučivanja (v. točku 13.). Ulagatelji su dužni tijekom vremena preispitivati svoju ocjenu kad dođe do promjene relevantnih činjenica ili okolnosti.

(a)

svrhu i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja;

(b)

čimbenike na temelju kojih se utvrđuju dobitna marža, prihodi i vrijednost subjekta koji je predmetom ulaganja, kao i vrijednost lijeka;

(c)

utjecaj ovlasti svakog ulagatelja da odlučuje o čimbenicima pod b) na prinos subjekta; i

(d)

izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa.

(e)

nesigurnost dobivanja suglasnosti nadležne regulatorne agencije i napore koje treba uložiti za njeno ishođenje (imajući u vidu uspješnost ulagatelja u razvoju lijekova i pribavljanju suglasnosti za njih u ranijim razdobljima); i

(f)

koji od njih kontrolira lijek nakon uspješnog okončanja faze razvoja.

B.14

Moć raspolaganja proizlazi iz prava. Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Prava po kojima ulagatelj može imati moć raspolaganja mogu se razlikovati od subjekta do subjekta koji je predmetom ulaganja.

B.15

Slijede primjeri prava koja, bilo pojedinačno, bilo skupno, ulagatelju mogu dati moć raspolaganja, ali nisu ograničeni na:

B.16

Općenito, kad ulagatelj ima niz poslovnih i financijskih aktivnosti koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmet ulaganja i kad postoji stalna potreba donositi materijalne odluke o tim aktivnostima, glasačka ili slična prava su ona prava koja ulagatelju daju moć raspolaganja, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim sporazumima.

B.17

Kad glasačka prava ne mogu bitno utjecati na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, kao što je slučaj kad se glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i relevantni poslovi vode se temeljem ugovornih sporazuma, ulagatelj treba ocijeniti ugovorne sporazume da bi utvrdio ima li prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom. Radi utvrđivanja dostatnosti prava koja daju moć raspolaganja, ulagatelj je dužan razmotriti svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja (v. točke B.5 – B.8) te kriterije propisane točkama B.51 – B.54, kao i točke B.18 – B.20.

B.18

U nekim okolnostima može biti otežano utvrditi koji ulagatelj ima dostatna prava koja mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja. U tom slučaju, da bi bilo moguće procijeniti moć raspolaganja, ulagatelj je dužan razmotriti dokaze u prilog tome da praktički ima sposobnost jednostrano voditi relevantne poslove. U razmatranje treba ući, ali ne isključivo, sljedeće, što, zajedno s promatranjem prava i pokazatelja iz točke B.19 i B.20, može pružiti dokaz o tome da su prava ulagatelja dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom:

B.19

Ponekad će postojati indicije da ulagatelj ima poseban odnos sa subjektom koji je predmet ulaganja, što ukazuje na to da ulagatelj nema samo pasivan udjel u tom subjektu. Postojanje svakog pojedinačnog pokazatelja ili određene kombinacije pokazatelja ne znači nužno da je ispunjen kriterij moći raspolaganja. Međutim, sve što je iznad pasivnog udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja može ukazivati na to da ulagatelj ima druga s tim udjelom povezana prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja ili kao dokaz o postojećoj moći raspolaganja subjektom. Tako primjeri koji slijede ukazuju na to da ulagatelj nema samo pasivni udjel u subjektu koji je predmet ulaganja i mogu, u kombinaciji s drugim pravima, ukazivati na moć raspolaganja:

B.20

Što je izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa temeljem njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja veća, odnosno što su veća prava na isto, to je veći poticaj za ulagatelja da stekne prava dostatna da bi imao moć raspolaganja. Prema tome, velika izloženost varijabilnosti prinosa jedan je od pokazatelja da bi ulagatelj mogao imati moć raspolaganja. Međutim, visina ulagateljeve izloženosti nije sama za sebe odlučujuća za izvođenje zaključka o tome ima li ulagatelj moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja ili ne.

B.21

Kad se čimbenici iz točke B.18 i indicije iz točke B.19 i B.20 promatraju zajedno s pravima ulagatelja, prevagu imaju dokazi o moći raspolaganja iz točke B.18.

B.22

U ocjenjivanju postojanja moći raspolaganja, ulagatelj razmatra samo materijalna prava (svoja i drugih) u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja. Da bi neko pravo bilo materijalno, njegov imatelj mora imati sposobnost primijeniti to pravo u praksi.

B.23

Utvrđivanje je li neko pravo materijalno, nalaže prosudbu uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti. Čimbenici koje za tu svrhu valja razmotriti uključuju, ali nisu ograničeni na sljedeće:

B.24

Da bi prava bila materijalna, moraju biti primjenjiva u trenutku u kojem je potrebno donijeti odluke o vođenju relevantnih poslova. U pravilu, da bi prava bila materijalna, trebaju biti izvršiva, tj. primjenjiva u sadašnjem trenutku. No, prava ponekad mogu biti materijalna, čak i ako nisu primjenjiva u sadašnjem trenutku.

B.25

Primjenjiva materijalna prava drugih strana mogu ulagatelja spriječiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja i na kojeg se ta prava odnose. Za materijalna prava ove vrste nije potrebno da njihovi nositelji imaju sposobnost inicirati odluke. Sve dok prava nisu samo zaštitne naravi (v. točke B.26 – B.28), materijalna prava drugih strana mogu ulagatelja onemogućiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja, čak i ako ona njihovim nositeljima u sadašnjosti omogućuju da odobre ili blokiraju odluke koje se odnose na relevantne poslove.

B.26

U ocjenjivanju daju li prava moć raspolaganja subjektom, ulagatelj je dužan ocijeniti jesu li njegova prava i prava drugih strana zaštitna prava. Zaštitna prava odnose se na temeljne promjene poslova subjekta koji je predmet ulaganja ili ona koja se primjenjuju u izvanrednim okolnostima. No, nisu sva prava koja vrijede u izvanrednim okolnostima ili koja su uvjetovana događajima zaštitna prava (v. točku B.13 i točku B.53).

B.27

Budući da su zaštitna prava namijenjena zaštiti interesa njegovog nositelja bez da mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja i na koja se ta prava odnose, ulagatelj koji ima samo zaštitna prava ne može imati moć raspolaganja niti spriječiti moć raspolaganja subjektom neke druge osobe (v. točku 14.).

B.28

U primjere zaštitnih prava ubrajaju se, ali ona nisu ograničena na:

B.29

Ugovor o franšizi u kojem subjekt koji je predmetom ulaganja kao primatelj franšize davatelju franšize često daje prava koja su namijenjena zaštiti marke koja je predmetom franšize. U pravilu, ugovori o franšizi daju davatelju franšize određena prava odlučivanja u pogledu poslovanja primatelja franšize.

B.30

Općenito, prava davatelja franšize ne ograničavaju sposobnost strana koje nisu davatelj franšize da donose odluke koje bitno utječu na prinos primatelja franšize, niti davatelj franšize temeljem svojih prava iz ugovora o franšizi ima sadašnju sposobnost vođenja poslova koji bitno utječu na prinos primatelja franšize.

B.31

Neophodno je razlikovati sadašnju sposobnost donošenja odluka koje bitno utječu na prinos primatelja franšize od sposobnosti donošenja odluka kojima se štiti marka koja je predmetom franšize. Davatelj franšize nema prevlast nad primateljem franšize ako druge strane imaju postojeća prava kojima su u sadašnjosti sposobna voditi relevantne poslove primatelja franšize.

B.32

Sklapanjem ugovora o franšizi primatelj franšize donio je jednostranu odluku da svoje poslove vodi sukladno uvjetima ugovora, ali za svoj račun.

B.33

Kontrolu nad temeljnim odlukama ove vrste kao što je pravni oblik franšize i strukturu njenog financiranja mogu odrediti druge osobe koje nisu davatelj franšize i ona može bitno utjecati na prinos primatelja franšize. Što su razina financijske potpore davatelja franšize i njegova izloženost varijabilnosti prinosa primatelja franšize niže, to je veća vjerojatnost da davatelj franšize ima samo zaštitna prava.

B.34

Ulagatelj često ima sadašnju mogućnost, temeljem glasačkih ili sličnih prava, vođenja relevantnih poslova. Ulagatelj razmatra kriterije iz ovoga dijela (točke B.35 – B.50) ako se relevantni poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja vode temeljem glasačkih prava.

B.35

Ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ima pravo raspolaganja u niže navedenim situacijama, osim ako se ne primjenjuje točka B.36 ili točka 37.:

B.36

Da bi ulagatelj koji u subjektu koji je predmetom ulaganja ima više od polovice glasačkih prava imao moć raspolaganja subjektom, njegova glasačka prava moraju biti materijalna kako je to utvrđeno u točkama B.22 – B.25 i moraju mu u sadašnjosti omogućavati vođenje relevantnih poslova, što je najčešće slučaj putem određivanja poslovnih i financijskih politika. Ako neki drugi subjekt ima postojeća prava vođenja relevantnih poslova i nije agent ulagatelja, ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.37

Ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, čak ni ako ima većinu glasačkih prava u tom subjektu, ako glasačka prava nisu materijalna. Primjerice, ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ne može imati moć raspolaganja ako se relevantni poslovi vode prema uputama vlade, suda, stečajnog upravitelja, likvidatora ili regulatornog tijela.

B.38

Ulagatelj može imati moć raspolaganja, čak i ako ima manje od većine glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Primjerice, ulagatelj može imati moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja s manje od većine glasačkih prava u subjektu putem:

B.39

Ugovorni sporazum između ulagatelja i drugih strana s pravom glasa može ulagatelju omogućiti pravo da svoja glasačka prava iskoristi na način koji je dostatan da mu da moć raspolaganja, čak i ako ulagatelj nema glasačka prava dostatna da bi mu omogućila moć raspolaganja bez ugovornog sporazuma. No, ugovorni sporazum može ulagatelju zajamčiti mogućnost da druge osobe s pravom glasa navodi kako da glasuju da bi mu omogućile donošenje odluka o relevantnim poslovima.

B.40

Druga prava odlučivanja, u kombinaciji s glasačkim pravima, mogu ulagatelju pružiti sadašnju mogućnost vođenja relevantnih poslova. Primjerice, prava utvrđena u ugovornom sporazumu zajedno s glasačkim pravima mogu biti dostatna da ulagatelju pruže sadašnju sposobnost vođenja proizvodnog procesa u subjektu koji je predmetom ulaganja ili drugih poslovnih ili financijskih aktivnosti toga subjekta koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja. No, ako ne postoje druga prava, gospodarska ovisnost subjekta koji je predmetom ulaganja o ulagatelju (kao što je odnos dobavljača s njegovim najvećim kupcem) ne dovodi do ulagateljeve moći raspolaganja subjektom.

B.41

Ulagatelj s manje od većine glasačkih prava ima prava dostatna za njegovu moć raspolaganja kad je praktički u mogućnosti jednostrano voditi relevantne poslove.

B.42

Prilikom utvrđivanja jesu li ulagateljeva glasačka prava dostatna za njegovu moć raspolaganja, ulagatelj razmatra sve činjenice i okolnosti, uključujući:

B.43

Kad na vođenje relevantnih poslova presudan utjecaj ima većinski glas i ulagatelj ima znatno više glasačkih prava od druge pojedinačne osobe s pravom glasa ili organizirane skupine osoba s pravom glasa i ti su drugi udjeli u glasačkim pravima uvelike raspršeni, moguće je nedvojbeno zaključiti, nakon razmatranja samo onih čimbenika iz točke 42. a) – c), da ulagatelj ima moć raspolagati subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.44

U nekoj drugoj situaciji može biti nedvojbeno da ulagatelj nema moć raspolaganja razmatrajući samo čimbenike iz točke B.42 a) – c).

B.45

Međutim, čimbenici nabrojani u točki B.42 a) – c) sami za sebe ne moraju biti presudni za donošenje zaključka. Ako nekom ulagatelju, nakon što je razmotrio te čimbenike, nije jasno ima li moć raspolaganja, dužan je razmotriti dodatne činjenice i okolnosti, kao što je npr. je li uloga drugih dioničara pasivna, kao što su to pokazala glasovanja na prethodnim skupštinama dioničara. Navedeno uključuje ocjenu čimbenika iz točke B.18 te indicija iz točke B.19 i B.20 Što ulagatelj ima manje glasačkih prava i što je manje osoba potrebno zajedno djelovati da bi nadglasale ulagatelja, to u ocjeni moći raspolaganja ulagatelja temeljem njegovih prava veći naglasak treba staviti na dodatne činjenice i okolnosti. Kad se činjenice i okolnosti iz točaka B.18 – B.20 promatraju zajedno s pravima ulagatelja, veću težinu treba dati dokazima o moći raspolaganja iz točke B.18 nego indicijama moći raspolaganja iz točke B.19 i B.20.

B.46

Ako, nakon što se razmotre čimbenici pobrojani u točki B.42 a) – d), nije jasno ima li ulagatelj moć raspolaganja, ulagatelj nema kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.47

Kod ocjenjivanja postojanja kontrole, ulagatelj uzima u obzir svoja potencijalna glasačka prava, kao i potencijalna glasačka prava drugih da bi utvrdio ima li moć raspolaganja ili ne. Potencijalna glasačka prava su prava na dobivanje glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja, kao što su prava koja proizlaze iz konvertibilnih instrumenata ili opcija, uključujući unaprijedne (forward) ugovore. Potencijalna glasačka prava razmatraju se samo ako su materijalna (v. točke B.22 – B.25).

B.48

Prilikom razmatranja potencijalnih glasačkih prava ulagatelj je dužan razmotriti svrhu i ustroj instrumenta, kao i svrhu i ustroj drugih oblika sudjelovanja ulagatelja u subjektu koji je predmetom ulaganja. To uključuje ocjenu raznih uvjeta koji se primjenjuju na instrument, kao i očiglednih očekivanja, motiva ili razloga ulagatelja iz kojih je ugovorio te uvjete.

B.49

Ako ulagatelj istodobno ima glasačka prava ili druga prava odlučivanja u odnosu na poslove subjekta koji je predmetom ulaganja, ocjenjuje daju li mu ta prava u kombinaciji s potencijalnim glasačkim pravima moć raspolaganja.

B.50

Materijalna potencijalna glasačka prava sama za sebe ili u kombinaciji s drugim pravima mogu ulagatelju pružiti sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova. Primjerice, to će vjerojatno biti slučaj kad ulagatelj ima 40 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja i prema članku B.23 ima materijalna prava koja proizlaze iz opcija za stjecanjem daljnjih 20 posto glasačkih prava.

B.51

U ocjenjivanju svrhe i ustroja subjekta koji je predmetom ulaganja (v. točke B.5 – B.8), ulagatelj je dužan razmotriti sudjelovanje i odluke na početku subjekta u sklopu njegovog ustroja i ocijeniti daju li uvjeti transakcije i obilježja sudjelovanja ulagatelju prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja. Sudjelovanje u ustroju subjekta koji je predmetom ulaganja nije samo za sebe dovoljno da bi ulagatelju dalo kontrolu. No, sudjelovanje u ustroju može ukazivati na to da je ulagatelj imao priliku dobiti prava dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.52

Uz to, ulagatelj je dužan razmotriti ugovorne sporazume, kao što su prava na kupnju, prava na prodaju i prava u likvidaciji utvrđena na samom početku subjekta koji je predmetom ulaganja. Ako ugovorna prava obuhvaćaju poslove usko povezane sa subjektom koji je predmetom ulaganja, onda su ona sastavni dio ukupnog poslovanja subjekta, čak i ako se mogu odvijati izvan njegovih pravnih granica. Prema tome, izričita ili prešutna prava odlučivanja ugrađena u ugovorne sporazume koji su usko povezani sa subjektom koji je predmetom ulaganja, potrebno je prilikom utvrđivanja moći raspolaganja uzeti u obzir kao relevantne poslove.

B.53

Kod nekih subjekata koji su predmetom ulaganja, relevantni poslovi nastaju samo stjecajem određenih okolnosti ili nastankom određenih događaja. Subjekt koji je predmet ulaganja može biti ustrojen na način da njegovi poslovi i njegov prinos budu unaprijed određeni, izuzev u slučaju i do nastupa određenih okolnosti ili događaja. Ako je tako, samo one odluke o poslovima subjekta kad nastupe točno određene okolnosti ili događaji mogu bitno utjecati na njegov prinos i biti relevantnim poslovima. Određene okolnosti ili događaji ne moraju se dogoditi da bi ulagatelj imao mogućnost donijeti takve odluke da bi imao moć raspolaganja. Ta prava ne postaju zaštitnima samo zbog činjenice da je pravo na odlučivanje uvjetovano nekim okolnostima ili događajima.

B.54

Ulagatelj može imati izričito ili prešutno preuzetu obvezu osigurati nastavak poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja tako kako je ustrojen. Takva obveza može povećati izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa, a time i podići motivaciju ulagatelja da stekne prava dostatna za moć raspolaganja. Prema tome, preuzeta obveza da će se osigurati nastavak poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja tako kako je on ustrojen, može ukazivati na to da ulagatelj ima moć raspolaganja, ali ona sama za sebe ulagatelju ne daje tu moć niti sprječava moć neke druge strane.

B.55

Ulagatelj je dužan prilikom ocjenjivanja ima li kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja utvrditi je li temeljem svog sudjelovanja u subjektu izložen varijabilnim prinosima toga subjekta, odnosno ima li pravo na njih.

B.56

Varijabilni prinos je prinos koji nije fiksan i koji može varirati zavisno o uspješnosti poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja. Varijabilni prinos može biti ili samo pozitivan, ili samo negativan, ili pozitivan i negativan (v. točku 15.). Ulagatelj ocjenjuje je li i u kojoj mjeri prinos od nekog subjekta koji je predmetom ulaganja varijabilan na temelju suštine sporazuma i neovisno o pravnom obliku prinosa. Primjerice, ulagatelj može držati obveznicu po kojoj se kamate plaćaju u fiksnim iznosima. U smislu ovoga MSFI-ja, plaćanja fiksnih kamata su varijabilan prinos jer podliježu riziku izostanka plaćanja i jer ulagatelja izlažu kreditnom riziku izdavatelja obveznice. Raspon varijabilnosti (tj. u kojoj mjeri je prinos varijabilan) ovisi o kreditnoj sposobnosti obveznice. Jednako tako su varijabilni prinos i fiksne naknade za uspješnost u upravljanju imovinom subjekta koji je predmetom ulaganja jer one ulagatelja izlažu riziku uspješnosti subjekta koji je predmetom ulaganja. Raspon varijabilnosti ovisi o sposobnosti toga subjekta da ostvaruje prihode dostatne za plaćanje naknade.

B.57

Primjeri prinosa:

B.58

Kad ulagatelj s pravom odlučivanja (odlučitelj) ocjenjuje kontrolira li neki subjekt koji je predmetom ulaganja, dužan je utvrditi nastupa li kao principal ili kao agent. Ulagatelj je također dužan utvrditi nastupa li neki drugi subjekt s pravom odlučivanja kao njegov agent. Agent je osoba koja prvenstveno nastupa u ime i u korist neke druge osobe ili više osoba (kao principala), stoga u primjeni svoje ovlasti odlučivanja nema kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja (v. točku 17. i točku 18.). Prema tome, agent može ponekad imati ovlasti principala i primjenjivati ih, ali u ime principala. Odlučitelj nije agent samo zato što druge osobe mogu imati koristi od odluka koje on donosi.

B.59

Ulagatelj ima pravo prenijeti svoje ovlaštenje za odlučivanje o nekim konkretnim pitanjima ili o svim relevantnim poslovima na agenta. U ocjenjivanju ima li kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja, ulagatelj je dužan prava odlučivanja prenesena na svog agenta promatrati kao da je on taj koji je neposredni nositelj tih prava. Kad postoji više prinicpala, svaki od njih dužan je ocijeniti ima li moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja razmatrajući kriterije iz točaka B.5 – B.54 Točke B.60 – B.72 sadrže smjernice o tome kako utvrditi je li odlučitelj agent ili principal.

B.60

Prilikom utvrđivanja je li agent, odlučitelj je dužan razmotriti cijeli odnos između sebe, subjekta kojim se upravlja i drugih strana koje sudjeluju u subjektu, osobito sve niže navedene čimbenike:

Svakom od čimbenika dodjeljuje se različiti ponder zavisno o konkretnim činjenicama i okolnostima.

B.61

Utvrđivanje je li odlučitelj agent nalaže ocjenu svih čimbenika iz točke B.60, osim ako neka strana u subjektu ima materijalno pravo razriješiti odlučitelja dužnosti (pravo razrješenja) i može ga razriješiti bez navođenja razloga (v. točku B.65).

B.62

Opseg ovlasti odlučivanja donositelja odluke ocjenjuje se razmatrajući:

B.63

Odlučitelj je dužan razmotriti svrhu i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja, rizike kojima je subjekt prema ustroju izložen, rizike koje je subjekt prema ustroju dužan prenijeti na sudionike u njemu te razinu sudjelovanja odlučitelja prema ustroju. Primjerice, ako odlučitelj u znatnoj mjeri sudjeluje u ustroju subjekta koji je predmetom ulaganja (što uključuje utvrđivanje opsega ovlasti odlučivanja), to može ukazivati na to da je imao priliku i poticaj steći prava koja će mu omogućiti vođenje relevantnih poslova.

B.64

Materijalna prava drugih strana mogu utjecati na odlučiteljevu sposobnost vođenja relevantnih poslova subjekta koji je predmetom ulaganja. Materijalno pravo razrješenja ili druga prava ukazuju na to da je odlučitelj agent.

B.65

Kad materijalno pravo razrješenja ima samo jedna strana i odlučitelja može razriješiti dužnosti bez navođenja razloga, to je samo za sebe dovoljno da bi se izveo zaključak da je odlučitelj agent. Ako takva prava ima više strana (od kojih ni jedna nema pravo odlučitelja razriješiti dužnosti bez suglasnosti drugih strana), ona sama za sebe nisu presudna da bi se utvrdilo da odlučitelj nastupa prvenstveno u ime i u korist drugih. Nadalje, što je veći broj strana koje moraju djelovati zajedno u primjeni prava na razrješenje odlučitelja te što su iznos i varijabilnost povezani s drugim ekonomskim interesima odlučitelja (tj. naknada za rad i drugi interesi) veći, to je manji ponder koji se pripisuje ovome čimbeniku.

B.66

U ocjenjivanju je li odlučitelj agent, materijalna prava drugih strana koja odlučitelja ograničavaju u primjeni njegovih diskrecijski prava u odlučivanju, razmatraju se na sličan način kao i pravo razrješenja. Primjerice, odlučitelj koji je od manjeg broja drugih strana dužan pribaviti suglasnost za svoje djelovanje u pravilu je agent. (Za dodatne smjernice o pravima i o tome jesu li ona materijalna vidjeti točke B.22 – B.25.)

B.67

U razmatranje prava drugih strana obvezno ulazi ocjenjivanje prava koja može primijeniti nadzorni odbor (ili neko drugo rukovodeće tijelo) subjekta koji je predmetom ulaganja, kao i njihov utjecaj na ovlasti odlučivanja (v. točku B.23 b)).

B.68

Što su iznos i varijabilnost naknade za rad odlučitelja veći u odnosu na očekivani prinos od poslova subjekta koji je predmetom ulaganja, to je veća vjerojatnost da je odlučitelj principal.

B.69

Odlučitelj je dužan, u utvrđivanju je li agent ili principal, također uzeti u obzir postojanje sljedećih uvjeta:

B.70

Odlučitelj ne može biti agent ako ne postoje uvjeti iz točke B.69 a) i B.69 b). No, ispunjenje tih uvjeta nije samo za sebe dovoljno za izvođenje zaključka o tome da je odlučitelj agent.

B.71

Odlučitelj koji ima udjele u subjektu koji je predmetom ulaganja (npr. udjele ili dionice ili jamči za uspješnost poslovanja toga subjekta), dužan je pri ocjenjivanju nastupa li kao agent uzeti u obzir svoju izloženost varijabilnosti prinosa. Držanje drugih udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja ukazuje na to da odlučitelj može biti principal.

B.72

U ocjenjivanju svoje izloženosti varijabilnosti prinosa po drugim udjelima u subjektu koji je predmetom ulaganja odlučitelj je dužan uzeti u obzir sljedeće:

Odlučitelj je dužan svoju izloženost ocijeniti u odnosu na ukupnu varijabilnost prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja. Ocjena se izvodi prvenstveno na temelju prinosa koji se očekuje od poslova subjekta koji je predmetom ulaganja, ali se ne smije zanemariti odlučiteljeva najveća moguća izloženost varijabilnosti prinosa toga subjekta po osnovi drugih udjela/interesa koje odlučitelj drži.

B.73

U ocjenjivanju kontrole, ulagatelj je dužan razmotriti narav svojih odnosa s drugim stranama te nastupaju li druge osobe u ime ulagatelja (tj. jesu li njegovi stvarni, tj. de facto agenti). Da bi bilo moguće utvrditi jesu li druge osobe de facto agenti, potrebno je primijeniti prosudbu uzimajući u obzir ne samo narav odnosa, nego i međusobnu interakciju drugih strana te njihovu interakciju s ulagateljem.

B.74

Riječ je o odnosu koji se ne mora temeljiti na nekom ugovoru. Osoba je de facto zastupnik kad ulagatelj ili oni koji vode poslove ulagatelja imaju mogućnost navoditi osobu da nastupa u ime ulagatelja. U takvim okolnostima ulagatelj je dužan, da bi ocijenio ima li kontrolu u subjektu, razmotriti svoja prava odlučivanja kao de facto agenta te svoja prava na varijabilni prinos i svoju posrednu izloženost varijabilnom prinosu putem de facto agenta zajedno sa svojom izloženošću.

B.75

Slijede primjeri drugih strana koje, po naravi odnosa, mogu biti de facto agenti ulagatelja:

B.76

Ulagatelj je dužan razmotriti postupa li s dijelom subjekta koji je predmetom ulaganja, a koji se smatra izdvojenom cjelinom kao s takvom i, ako da, ima li kontrolu nad njom.

B.77

Ulagatelj je dužan dio subjekta koji je predmetom ulaganja, a koji se smatra izdvojenom cjelinom, promatrati kao takvog onda, i samo onda ako je ispunjen sljedeći uvjet:

točno utvrđena imovina subjekta koji je predmetom ulaganja (te s tim povezana eventualna kreditna osiguranja) jedini je izvor plaćanja točno utvrđenih obveza ili točno utvrđenih udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja. Osobe koje nemaju točno utvrđenu obvezu, nemaju ni prava niti obveze po pitanju točno utvrđene imovine, kao ni po osnovi ostatka novčanih tokova po toj imovini. Gledano suštinski, preostali dio subjekta koji je predmetom ulaganja ne smije koristiti nikakav prinos po točno utvrđenoj imovini cjeline koja se smatra izdvojenom i ni jedna obveza cjeline koja se smatra izdvojenom ne može se platiti iz imovine preostalog dijela subjekta koji je predmetom ulaganja. Dakle, stanje stvari upućuje na to da su sve imovine, sve obveze i sav kapital cjeline koja se smatra izdvojenom izdvojeni iz subjekta koji je predmetom ulaganja kao cjeline. Takav subjekt koji se smatra izdvojenim često se naziva silosom.

B.78

Kad je uvjet iz točke B.77 ispunjen, ulagatelj je dužan utvrditi one poslove koji bitno utječu na povrat cjeline koja se smatra izdvojenom i način na koji se oni vode da bi mogao ocijeniti ima li moć raspolaganja u tom dijelu subjekta koji je predmetom ulaganja. U ocjenjivanju kontrole nad cjelinom koja se smatra izdvojenom, ulagatelj je također dužan razmotriti je li izložen varijabilnom prinosu temeljem svog sudjelovanja u njoj, odnosno ima li prava na varijabilni prinos cjeline koja se smatra izdvojenom i mogućnost koristiti svoju moć raspolaganja tim dijelom subjekta koji je predmetom ulaganja na način koji utječe na visinu ulagateljevog prinosa.

B.79

Ako ulagatelj kontrolira cjelinu koja se smatra izdvojenom, dužan je konsolidirati taj dio subjekta koji je predmetom ulaganja. U tom slučaju, ostale osobe taj dio subjekta koji je predmetom ulaganja isključuju iz postupka utvrđivanja kontrole nad tim subjektom i isključuju ga iz konsolidacije.

B.80

Ulagatelj je dužan ponovno procijeniti ima li kontrolu ako činjenice i okolnosti ukazuju na to da je došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole navedenih u točki 7.

B.81

Ako je došlo do promjene u načinu na koji je moguće iskoristiti moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, promjena se mora uzeti u obzir kroz način na koji ulagatelj procjenjuje svoju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Primjerice, promjene prava odlučivanja mogu značiti da se relevantni poslovi više ne vode putem glasačkih prava, nego drugim sporazumima, kao što su ugovori, koji drugoj osobi, odnosno drugim stranama daju sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova.

B.82

Moguć je događaj kojim će ulagatelj izgubiti ili dobiti moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, a da sam ulagatelj neće sudjelovati u tom događaju. Primjerice, ulagatelj može steći moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja zbog isteka prava odlučivanja koje je ranije imala druga strana ili više njih i koja su ulagatelja sprječavala da ima kontrolu nad tim subjektom.

B.83

Ulagatelj također uzima u obzir promjene koje utječu na njegovu izloženost prema varijabilnim prinosima po osnovi njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja, odnosno na njegova prava na njih. Primjerice, ulagatelj koji ima moć raspolaganja u subjektu koji je predmetom ulaganja može izgubiti kontrolu nad tim subjektom ako prestane imati pravo na primitak prinosa ili prestane biti izložen obvezama jer u tom slučaju ne bi ispunjavao uvjet iz točke 7.b) (npr. u slučaju prestanka ugovora o isplati naknade za uspješnost).

B.84

Ulagatelj je dužan razmotriti je li se promijenila njegova procjena da nastupa kao agent ili principal. Promjene odnosa između ulagatelja i drugih strana gledano u cjelini mogu značiti da ulagatelj više ne nastupa kao agent, iako je ranije to bio slučaj, i obrnuto. Primjerice, ako dođe do promjene prava ulagatelja ili drugih strana, ulagatelj je dužan preispitati svoj status principala, odnosno agenta.

B.85

Ulagateljeva prvobitna procjena kontrole ili statusa kao principala ili agenta ne bi se promijenila jednostavno zato što je došlo do promjene tržišnih uvjeta (npr. promjena prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja uvjetovana uvjetima na tržištu), osim ako takvom promjenom ne bi došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole iz točke 7. ili odnosa između principala i agenta gledano u cjelini.

B.86

U konsolidiranim financijskim izvještajima:

B.87

Ako član grupe primjenjuje računovodstvene politike koje se razlikuju od onih korištenih u konsolidiranim financijskim izvještajima za slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima, potrebno je u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja provesti primjerena usklađenja u financijskim izvještajima toga člana grupe da bi se zajamčila sukladnost s računovodstvenim politikama grupe.

B.88

Subjekt stavke prihoda i rashoda ovisnog subjekta uvrštava u konsolidirane financijske izvještaje od datuma na koji je stekao kontrolu nad ovisnim subjektom do datuma na koji ga je prestao kontrolirati. Prihodi i rashodi ovisnog subjekta temelje se na iznosima imovine i obveza priznatih u konsolidiranim financijskim izvještajima na datum stjecanja. Primjerice, trošak amortizacije priznat u konsolidiranom izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti kao rashod nakon datuma stjecanja zasniva se na fer vrijednosti povezane imovine koja se amortizira i koja je iskazana u konsolidiranim financijskim izvještajima na datum stjecanja.

B.89

Kad postoje potencijalna glasačka prava ili druge izvedenice koje sadrže potencijalna glasačka prava, udio dobiti ili gubitka te promjena vlasničke glavnice koji se odnosi na maticu i na nekontrolirajuće udjele se u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja utvrđuju isključivo na temelju postojećih vlasničkih udjela i ne odražavaju mogućnost primjene ili konverzije potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica, osim kod primjene točke B.90.

B.90

U nekim okolnostima subjekt ima postojeći vlasnički udjel temeljem transakcije koja mu je u sadašnjosti omogućila prinos povezan s vlasničkim udjelom. U takvim okolnostima se dio koji pripada matici i dio koji pripada nekontrolirajućim udjelima u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja utvrđuje uzimajući u obzir mogućnost primjene potencijalnih glasačkih prava i korištenja drugih izvedenica po kojima je subjektu u sadašnjosti dostupan prinos.

B.91

MSFI 9 ne primjenjuje se na udjele u ovisnim subjektima koji se konsolidiraju. Kad je prinos po osnovi vlasničkog udjela u ovisnom subjektu dostupan u sadašnjosti s osnove instrumenata koji sadrže potencijalna glasačka prava, na te instrumente se ne primjenjuju zahtjevi MSFI-ja 9. U svim drugim slučajevima se instrumenti koji sadrže potencijalna glasačka prava u ovisnom subjektu obračunavaju sukladno MSFI-ju 9.

B.92

Financijski izvještaji matice i njenih ovisnih subjekata koji se koriste u izradi konsolidiranih financijskih izvještaja obvezno nose isti izvještajni datum. Kad se kraj izvještajnog razdoblja matice razlikuje od kraja izvještajnog razdoblja ovisnog subjekta, ovisni subjekt za potrebe konsolidacije priprema dodatne financijske informacije s datumom financijskih izvještaja matice da bi matica bila u mogućnosti konsolidirati financijske informacije ovisnog subjekta, osim ako to nije izvedivo.

B.93

Ako je to neizvedivo, matica je dužna financijske informacije ovisnog subjekta konsolidirati koristeći najnovije financijske izvještaje ovisnog subjekta, usklađene na način da odražavaju učinke značajnih transakcija ili događaja između datuma financijskih izvještaja ovisnog subjekta i datuma konsolidiranih financijskih izvještaja. U svakom slučaju, razlika između datuma financijskih izvještaja ovisnog subjekta i datuma konsolidiranih financijskih izvještaja ne smije biti duža od tri mjeseca i duljina izvještajnog razdoblja, kao i eventualne razlike između datuma financijskih izvještaja, treba biti jednaka iz razdoblja u razdoblje.

B.94

Subjekt je dužan dobit ili gubitak te svaku komponentu ostale sveobuhvatne dobiti razdvojiti na dio koji pripada vlasnicima matice i dio koji pripada vlasnicima nekontrolirajućih udjela. Ukupna sveobuhvatna dobit ovisnih subjekata također se pripisuje vlasnicima matice i vlasnicima nekontrolirajućih udjela, čak i ako to ima za posljedicu negativan saldo dijela koji se odnosi na nekontrolirajuće udjele.

B.95

Ovisni subjekt koji ima izdane kumulativne povlaštene dionice koje su razvrstane u vlasničku glavnicu i drže ih vlasnici nekontrolirajućih udjela, dužan je svoju dobit, odnosno svoj gubitak izračunati nakon usklađenja dividende po tim dionicama, neovisno o tome je li dividenda objavljena ili ne.

B.96

Kod promjene udjela u vlasničkoj glavnici koji pripada vlasnicima nekontrolirajućih udjela, subjekt je dužan knjigovodstvenu vrijednost kontrolnog i nekontrolirajućeg udjela uskladiti na način da prikaže promjene njihovih relativnih udjela u ovisnom društvu. Subjekt je dužan svaku razliku između iznosa za koji su usklađeni nekontrolirajući udjeli i fer vrijednosti plaćene ili primljene naknade iskazati izravno u vlasničku glavnicu i pripisati je vlasnicima matice.

B.97

Matica može izgubiti kontrolu nad ovisnim društvom u dvama poslovima ili više poslova (transakcija). No, ponekad će okolnosti ukazati na to da veći broj poslova treba obračunati kao jednu transakciju. U utvrđivanju obračunati li poslove kao jednu transakciju, matica je dužna uzeti u obzir sve uvjete svih poslova i njihove ekonomske učinke. Jedna ili više niže navedenih situacija ukazuju na to da bi matica trebala više poslova obračunati kao jednu transakciju:

B.98

Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, dužna je:

B.99

Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, dužna je sve iznose prethodno iskazane u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s tim ovisnim društvom obračunati po istoj osnovi koja bi vrijedila da je matica izravno prodala povezanu imovinu ili povezane obveze. Prema tome, kad bi se dobit, odnosno gubitak ranije iskazan u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificirao u dobit, odnosno gubitak od otuđenja povezane imovine ili povezanih obveza, matica je dužna tu dobit, odnosno taj gubitak prenijeti (kao reklasifikacijsku uskladu) s vlasničke glavnice u dobit i gubitak kad izgubi kontrolu u ovisnom subjektu. Ako bi se višak nastao revalorizacijom koji je prethodno bio iskazan u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti otuđenjem imovine prenio izravno na zadržanu dobit u sklopu vlasničke glavnice, matica je dužna, kad izgubi kontrolu nad ovisnim društvom, višak nastao revalorizacijom prenijeti izravno na zadržanu dobit.

C.1

Subjekti su dužni ovaj MSFI primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istodobno primijeniti MSFI 11, MSFI 12, MRS 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji i MRS 28 (s izmjenama iz 2011.).

C.2

Subjekt je dužan ovaj MSFI primijeniti retrospektivno sukladno MRS-u 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, osim kako je utvrđeno u točkama C.3 – C.6.

C.3

Kod prve primjene ovoga MSFI-ja subjekt nije dužan uskladiti način obračunavanja svog sudjelovanja, bilo u:

C.4

Kad prvom primjenom ovoga MSFI-ja dolazi do konsolidacije subjekta koji je predmetom ulaganja i koji ranije nije bio konsolidiran sukladno MRS-u 27 i SIC-u 12, ulagatelj je dužan:

Ulagatelj je dužan svu razliku između iznosa imovine, obveza i nekontrolirajućih udjela priznati s pretpostavljenim datumom stjecanja i prethodno priznatih iznosa po osnovi svog sudjelovanja priznati kao usklađenje vlasničke glavnice za to razdoblje. Nadalje, ulagatelj je dužan navesti usporedne informacije i objaviti informacije propisane MRS-om 8.

C.5

Kad uslijed prve primjene ovoga MSFi-ja ulagatelj više ne konsolidira neki subjekt koji je predmetom ulaganja i koji je ranije bio konsolidiran sukladno MRS-u 27 (izmijenjenom 2008.) i SIC-u 12, dužan je udjel koji je zadržao u tome subjektu na datum prve primjene mjeriti u iznosu koji bi bio izmjeren da su zahtjevi iz ovoga MSFI-ja bili na snazi kad je postao sudionikom toga subjekta ili kad je izgubio kontrolu nad njim. Ako mjerenje zadržanog udjela nije izvedivo (prema definiciji iz MRS-a 8), ulagatelj je dužan primijeniti zahtjeve ovoga MSFI-ja koji se tiču obračunavanja gubitka kontrole s početkom najranijeg razdoblja na koje je primjena ovoga MSFI-ja izvediva, što može biti i tekuće razdoblje. Ulagatelj je dužan svaku razliku između ranije priznatih iznosa imovine, obveza i nekontrolirajućih udjela i knjigovodstvene vrijednosti svog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja priznati kao usklađenje vlasničke glavnice za to razdoblje. Nadalje, ulagatelj je dužan navesti usporedne informacije i objaviti informacije propisane MRS-om 8.

C.6

Točke 23., 25., B.94 i B.96 – B.99 sačinjavale su izmjene MRS-a 27 iz 2008. godine koje su prenesene u MSFI 10. Subjekti su dužni, osim kad primjenjuju točku C.3, zahtjeve iz navedenih točaka primijeniti na sljedeći način:

C.7

Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

C.8

Ovaj MSFI zamjenjuje zahtjeve iz MRS-a 27 (s izmjenama iz 2008.) koji se odnose na konsolidirane financijske izvještaje.

C.9

Ovaj MSFI također zamjenjuje SIC 12 Konsolidacija – subjekti posebne namjene.

D.1

Dodaje se točka 39.I kako slijedi:

D.2

U Dodatku B mijenja se točka B.7 kako slijedi:

D.3

U Dodatku C mijenja se točka C.1 kako slijedi:

D.4

Dodaje se točka 63.A kako slijedi:

U Dodatku A mijenja se bilješka uz definiciju plaćanja temeljenih na dionicama kako slijedi:

D.5

Točka 7. mijenja se i dodaje se točka 64.E kako slijedi::

D.6

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.7

U Dodatku A briše se definicija kontrole.

D.8

U Dodatku B mijenjaju se točka B.13 i točka B.63 podtočka (e) kako slijedi:

D.9

Točka 3.a) mijenja se i dodaje se točka 44.O kako slijedi:

D.10

Dodaje se točka 8.1.2 kako slijedi:

D.11

U Dodatku C točke C.18 i C.19 i naslovi iznad njih brišu se i točka C.8 mijenja se kako slijedi:

D.12

Točka 3.2.1 mijenja se i dodaje se točka 7.1.2 kako slijedi:

D.13

U Dodatku B točke od B.3.2.1 do B.3.2.3 i B.5.7.15 mijenjaju se kako slijedi:

U Dodatku B u točki B.3.2.1 briše se „(uključujući svaki SPN)” u prvoj kućici dijagrama.

D.14

U Dodatku brišu se naslov iznad točke C.23 i točka C.23 te točka C.24, a točke C.11 i C.30 mijenjaju se kako slijedi:

D.15

Mijenjaju se točke 4. i 123. i dodaje se točka 139.H kako slijedi:

D.16

Mijenja se točka 42.B i dodaje se točka 57. kako slijedi:

D.17

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.18

Mijenjaju se točke 19., 45., 46. i dodaje se točka 60.F kako slijedi:

D.19

Točka 3. mijenja se kako slijedi:

U točki 9. definicije kontrole, zajedničke kontrole i značajnog utjecaja brišu se, a dodaje se rečenica kako slijedi:

Pojmovi kontrole, zajedničke kontrole i značajnog utjecaja definirani su u MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 Zajednički poslovi i MRS-u 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima i u ovome se standardu koriste u značenju utvrđenom u tim standardima.

Dodaje se točka 28.A kako slijedi:

D.20

U MRS-u 27 Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji brišu se zahtjevi koji se odnose na konsolidirane financijske izvještaje i prenose se, kad i gdje je to potrebno, u MSFI 10. Zahtjevi koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija u odvojenim financijskim izvještajima ostali su u sklopu MRS-a 27, njegov naslov promijenjen je u Nekonsolidirani financijski izvještaji, preostale točke su renumerirane, njegov djelokrug je prilagođen i provedene su druge redaktorske promjene. Zahtjevi koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija koji su ostali u sklopu MRS-a 27 (s izmjenama iz 2011.) također su ažurirani prema uputama iz MSFI-ja 10, MSFI-ja 11, MSFI-ja 12 i MRS-a 28 (s izmjenama iz 2011.). Poveznice s točkama MRS-a 27 (s izmjenama iz 2008.) prikazane su u tablici podudarnosti priloženoj uz MRS 27 (s izmjenama iz 2011.).

D.21

Mijenja se točka 4.(a) i dodaje se točka 97.I kako slijedi:

D.22

U Dodatku se mijenja točka VP.29 kako slijedi:

D.23

Mijenja se točka 4. i dodaje se točka 74.B kako slijedi:

D.24

Mijenja se točka 4.a) i dodaje se točka 140.H kako slijedi:

D.25

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.26

Mijenja se točka 3.(e) i dodaje se točka 130.F kako slijedi:

D.27

Mijenjaju se točke 2.(a) i 15. i dodaje se točka 103.P kako slijedi:

D.28

U Dodatku A mijenjaju se točke od VP.36 do VP.38 kako slijedi:

U Dodatku A u točki VP.36 briše se „(uključujući svaki SPN)” u prvoj kućici dijagrama.

D.29

U „Referencama”briše se MRS 27 i MRS 31, MRS 28 se mijenja u MRS 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima i dodaju se MSFI 10 Konsolidirani financijski izvještaji i MSFI 11 Zajednički poslovi.

Mijenja se točka 8. i dodaje se točka 14.B kako slijedi:

D.30

U Reference se dodaju riječi: „MSFI 10 Konsolidirani financijski izvještaji.”

Mijenja se točka 7. i dodaje se točka 19. kako slijedi:

Zajednički posao

Posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba.

Zajednička kontrola

Ugovorena podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kad je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu.

Zajedničko upravljanje

Zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla.

Zajednički upravitelj

Strana u zajedničkom upravljanju koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim upravljanjem.

Zajednički pothvat

Zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu iz predmetnog posla.

Zajednički pothvatnik

Strana u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim pothvatom.

Strana u zajedničkom poslu

Subjekt koji sudjeluje u zajedničkom poslu, neovisno o tome ima li nad njim zajedničku kontrolu ili ne.

Zaseban subjekt

Zasebno prepoznatljiva financijska struktura, uključujući samostalne subjekte osnovane prema zakonu, neovisno o tome imaju li pravnu osobnost ili ne.

—

kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja,

—

metoda udjela,

—

moć raspolaganja,

—

zaštitna prava,

—

relevantni poslovi,

—

nekonsolidirani (odvojeni) financijski izvještaji,

—

značajan utjecaj.

B.1

Primjeri iz ovoga Dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 11 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti.

B.2

Ugovorni sporazumi mogu biti dokazani na nekoliko načina. Izvršiv ugovorni sporazum često je, ali ne uvijek, u pisanom obliku, u pravilu u obliku ugovora ili dokumentirane rasprave između strana sporazuma. Zakonskim mehanizmima moguće je kreirati sporazume koji su izvršivi, bilo sami za sebe, bilo u sprezi s ugovorima između strana u sporazumu.

B.3

Kad su zajednički poslovi ustrojeni u obliku zasebnog subjekta (v. točke B.19 – B.33), ugovorni sporazum ili neki njegovi aspekti bit će u nekim slučajevima ugrađeni u osnivački akt ili interne akte zasebnog subjekta.

B.4

Ugovornim sporazumom regulirani su uvjeti po kojima strane sudjeluju u poslu koji je predmetom sporazuma. Ugovorni sporazum u pravilu regulira sljedeće:

B.5

Subjekt je dužan u ocjenjivanju ima li subjekt zajedničku kontrolu u nekom poslu, prvo procijeniti kontroliraju li sve strane ili skupine strana posao. MSFI 10 definira kontrolu i obvezno se primjenjuje u utvrđivanju imaju li sve strane ili skupine strana prava na varijabilni prinos temeljem svog sudjelovanja u poslu ili su njemu izložena te imaju li sposobnost utjecati na prinos temeljem svoje moći raspolaganja u poslu. Sve strane, odnosno skupine strana, skupno kontroliraju predmetni posao ako moraju zajedno voditi poslove koji bitno utječu na prinos od predmetnog posla (tj. relevantnih poslova).

B.6

Nakon što subjekt zaključi da sve strane ili skupine strana kontroliraju posao skupno, dužan je ocijeniti ima li zajedničku kontrolu nad poslom. Zajednička kontrola postoji samo kad je za donošenje odluka o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje skupno kontroliraju posao. Ocjenjivanje je li posao pod zajedničkom kontrolom svih strana, odnosno skupina strana u poslu ili samo jedne strane u poslu može nalagati prosudbu.

B.7

Ponekad proces odlučivanja koje su strane utvrdile ugovornim sporazumom može prešutno imati za posljedicu zajedničku kontrolu. Primjerice, pretpostavka je da dvije strane zasnivaju posao u kojem svaka ima 50 posto glasačkih prava i ugovornim sporazumom među njima utvrđeno je da je najmanje 51 posto glasačkih prava potrebno za donošenje odluka o relevantnim poslovima. U tom slučaju, strane su se prešutno dogovorile da imaju zajedničku kontrolu nad poslom jer se odluke o relevantnim poslovima ne mogu donijeti bez suglasnosti obiju strana.

B.8

U nekim drugim okolnostima, ugovornim sporazumom je propisana minimalna količina glasačkih prava za donošenje odluka o relevantnim poslovima. Kad minimalna propisana glasačka prava mogu biti ostvarena kroz više kombinacija suglasnosti među stranama sporazuma, posao nije zajednički posao, osim ako ugovornim sporazumom nije točno utvrđeno koje strane (ili kombinacije strana) trebaju postići jednoglasnu suglasnost u odlučivanju o relevantnim poslovima.

B.9

Kriterij jednoglasne suglasnosti znači da bilo koja strana koja ima zajedničku kontrolu nad poslom može bilo koje druge strane spriječiti u jednoglasnom donošenju odluka (o relevantnim poslovima) bez njene suglasnosti. Ako se kriterij jednoglasne suglasnosti odnosi samo na odluke kojima se nekoj strani daju zaštitna prava, a kojima se odlučuje o relevantnim poslovima, ta strana nema zajedničku kontrolu nad poslom.

B.10

Ugovorni sporazum može uključiti klauzule o rješavanju sporova, kao što je arbitraža. Tim odlukama može biti regulirano donošenje odluka ako izostane jednoglasna suglasnost strana koje imaju zajedničku kontrolu. Postojanje takvih odredaba ne sprječava zajedničku kontrolu nad poslom, a time niti tretiranje istog kao zajedničkog posla.

B.11

Kad je neki posao izvan djelokruga MSFI-ja 11, subjekt je dužan svoj udjel u takvom poslu obračunati sukladno mjerodavnim MSFI-jevima, kao što su MSFI 10, MRS 28 (s izmjenama iz 2011.) ili MSFI 9.

B.12

Zajednički poslovi zasnivaju se za razne potrebe (npr. kao način na koji strane mogu podijeliti troškove i rizike ili radi pristupa novoj tehnologiji ili novim tržištima) i mogu se sklopiti koristeći razne strukturne i pravne oblike.

B.13

Neki poslovi ne moraju kao predmet imati posao koji se treba odvijati putem zasebnog subjekta. No, postoje i poslovi koji podrazumijevaju osnivanje zasebnog subjekta.

B.14

Klasifikacija zajedničkih poslova propisana ovim MSFI-jem zavisi o pravima i obvezama strana iz predmetnog posla koja proizlaze iz redovnog poslovanja. Ovaj MSFI zajedničke poslove razvrstava ili u zajedničko upravljanje, ili u zajednički pothvat. Kad subjekt ima prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla, takav posao je zajedničko upravljanje. Kad subjekt ima prava na neto imovinu posla, takav posao je zajednički pothvat. U točkama B.16 – B.33 opisan je način na koji subjekt procjenjuje i utvrđuje ima li udjel u zajedničkom upravljanju ili u zajedničkom pothvatu.

B.15

Kako je navedeno u točki B.14, klasifikacija zajedničkih poslova nalaže od strana da procijene svoja prava i obveze iz predmetnog posla. Pri tome, subjekt je dužan razmotriti sljedeće:

B.16

Zajednički posao koji nije strukturiran kao zaseban subjekt je zajedničko upravljanje. U tom slučaju se ugovornim sporazumom utvrđuju prava strana u poslu na imovinu te njihove obveze temeljem financijskih obveza iz posla, kao i njihova prava na odgovarajuće prihode i obveze po odgovarajućim rashodima.

B.17

Ugovorni sporazum često sadrži opis poslova koji su predmetom posla koji se ugovara i način na koji strane namjeravaju zajedno obavljati te poslove. Primjerice, strane zajedničkog posla mogu se dogovoriti o zajedničkoj proizvodnji proizvoda, pri čemu je svaka odgovorna za točno određene poslove i svaka koristi svoju vlastitu obvezu i stvara svoje financijske obveze. Ugovornim sporazumom moguće je definirati i način na koji strane sporazuma dijele zajedničke prihode i rashode. U tom slučaju, svaki zajednički upravitelj iskazuje u svojim financijskim izvještajima imovinu i obveze po točno određenim poslovima, kao i svoj dio prihoda i rashoda sukladno ugovornom sporazumu.

B.18

U nekim drugim slučajevima, strane ugovornog sporazuma mogu ugovoriti npr. da neku imovinu dijele i njome zajednički upravljaju. U tom slučaju, ugovornim sporazumom se utvrđuju prava strana u poslu na imovinu koja je predmetom zajedničkog upravljanja, kao i način na koji one dijele ostvarenu proizvodnju i troškove poslovanja. Svaki zajednički upravitelj obračunava svoj udjel u zajedničkoj imovini i dogovoreni dio financijskih obveza i svoj dio proizvedene količine, prihoda i rashoda priznaje sukladno ugovornom sporazumu.

B.19

Zajednički posao u kojem imovina i financijske obveze koje se odnose na posao drže u zasebnom subjektu može biti ili zajednički pothvat, ili zajedničko upravljanje.

B.20

Je li strana zajednički upravitelj ili zajednički pothvatnik, ovisi o njenim pravima na imovinu te njenim obvezama po financijskim obvezama u vezi s poslom koji se obavlja kroz zaseban subjekt.

B.21

Kako je navedeno u točki B.15, kad strane zajednički posao strukturiraju kao zaseban subjekt, dužne su utvrditi imaju li prema zakonskom obliku zasebnog subjekta, uvjetima ugovornog sporazuma i drugim eventualno važnim činjenicama i okolnostima:

B.22

Pravni oblik zasebnog subjekta važan je u utvrđivanju vrste zajedničkog posla. Pravni oblik pomaže u prvoj procjeni prava strana u poslu na imovinu i obveze iz zasebnog subjekta, kao što je imaju li udjele u imovini zasebnog subjekta te odgovaraju li za obveze zasebnog subjekta.

B.23

Primjerice, strane mogu zajednički posao obavljati kroz zaseban subjekt u pravnom obliku prema kojem će se zaseban subjekt smatrati vlasnikom imovine i nositeljem obveza (tj. imovina i obveze zasebnog subjekta su njegova imovina i njegove obveze, a ne imovina i obveze strana u poslu). U tom slučaju, ocjena prava i obveza koje zaseban subjekt prema svom pravnom obliku prenosi na strane u poslu ukazuje na to da je zajednički posao zajednički pothvat. Međutim, uvjeti koje strane utvrde u ugovornom sporazumu (v. točke B.25 – B.28) i druge činjenice i okolnosti, ako su važne (v. točke B.29 – B33.), mogu prevagnuti u procjeni prava i obveza koje je zaseban subjekt prenio na strane u poslu.

B.24

Utvrđivanje prava i obveza koje zaseban subjekt prema svom pravnom obliku prenosi na strane u poslu dovoljno je za zaključak da je riječ o zajedničkom upravljanju samo ako strane zajednički posao obavljaju kroz zaseban subjekt temeljem kojeg se strane u poslu ne promatraju odvojeno od zasebnog subjekta (tj. imovina i obveze u zasebnom subjektu su imovina i obveze strana u poslu).

B.25

U mnogim slučajevima se prava i obveze koje su strane u poslu utvrdile ugovornim sporazumom podudaraju, odnosno ne sukobljavaju se s pravima i obvezama prenesenima na njih od strane zasebnog subjekta temeljem pravnog oblika u kojem je posao strukturiran.

B.26

U drugim slučajevima, strane u poslu će ugovorni sporazum iskoristiti za ukidanje ili prilagođavanje prava i obveza koje se na njih prenose sa zasebnog subjekta kroz koji je posao strukturiran.

B.27

U idućoj tablici prikazana je usporedba uobičajenih uvjeta ugovornih sporazuma među stranama u zajedničkom upravljanju i onih u zajedničkom pothvatu. Popis ugovornih uvjeta iz tablice nije iscrpan.

Utvrđivanje uvjeta ugovornog sporazuma

B.28

Kad je ugovornim sporazumom utvrđeno da strane u poslu imaju pravo na imovinu i obveze po financijskim obvezama iz zajedničkog posla, one su strane u zajedničkom upravljanju i ne trebaju razmatrati druge činjenice i okolnosti (točke B.29 – B.33) da bi klasificirale zajednički posao.

B.29

Kad uvjetima ugovornog sporazuma nije definirano da strane imaju pravo na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla, strane su dužne razmotriti druge čimbenike i okolnosti da bi utvrdile je li zajednički posao zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat.

B.30

Zajednički posao može biti strukturiran u obliku zasebnog subjekta pravnog oblika kojim se strane u poslu promatraju odvojeno od zasebnog subjekta. Strane u zajedničkom poslu ne moraju u uvjetima ugovornog sporazuma točno navesti svoja prava i obveze, ali na temelju razmatranja drugih čimbenika i okolnosti zajednički posao ipak može biti klasificiran kao zajedničko upravljanje. To bi bio slučaj kad druge činjenice i okolnosti stranama daju pravo na imovinu i obvezuju ih na financijske obveze iz zajedničkog posla.

B.31

Kad su poslovi u sklopu zajedničkog posla prvenstveno namijenjeni davanju ostvarene proizvodnje stranama u poslu, to je pokazatelj da strane imaju prava na većim dijelom sve ekonomske koristi imovine zajedničkog posla. Strane u takvim poslovima često osiguravaju svoj pristup ostvarenoj proizvodnji u zajedničkom poslu na način da ga sprječavaju u prodaji ostvarene proizvodnje trećima.

B.32

Utjecaj zajedničkog posla takvog ustroja i takve svrhe jest da se financijske obveze iz posla većim dijelom plaćaju iz novčanih priljeva ostvarenih od strana u poslu njihovim otkupom proizvedene količine. Kad su strane u zajedničkom poslu gotovo isključivo jedini izvor priljeva novca potrebnog za nastavak zajedničkog posla, to ukazuje na to da strane u poslu imaju obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla.

—

Ugovorile su otkup proizvedene količine u subjektu C u omjeru 50:50. Subjekt C nema pravo prodati proizvedenu količinu trećima bez suglasnosti obiju strana sporazuma. Budući da je svrha sporazuma stranama isporučiti traženu proizvedenu količinu, prodaja trećima bila bi neuobičajena i beznačajna,

—

Cijenu proizvedene količine prodane stranama obje strane odredile su na način da pokriju troškove proizvodnje i administrativne troškove subjekta C. Prema tom poslovnom modelu, zajednički posao zamišljen je da posluje na razini točke pokrića.

—

obvezu strana u poslu da otkupe svu količinu koju je proizveo subjekt C, koja odražava isključivu ovisnost subjekta C o stranama u poslu po pitanju stvaranja novčanih tokova, a time i njihovu obvezu da financiraju plaćanje obveza subjekta C,

—

činjenicu da strane u poslu imaju pravo na proizvedenu količinu subjekta C, što znači da one crpe sve ekonomske koristi imovine subjekta C, a time imaju i prava na njih.

B.33

Idući dijagram ilustrira način na koji subjekt odlučuje o razvrstavanju nekog zajedničkog posla strukturiranog kroz zaseban subjekt:

Klasifikacija zajedničkog posla strukturiranog kao zaseban subjekt

B.34

Kad subjekt zaključi transakciju sa zajedničkim upravljanjem u kojem je zajednički upravitelj, kao što je prodaja ili unos imovine, transakciju vodi s drugim stranama u zajedničkom upravljanju, stoga je dužan dobit ili gubitak iz transakcije priznati samo do visine udjela drugih strana u zajedničkom upravljanju.

B.35

Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja se prodaje ili unosi u zajedničko upravljanje ili po osnovi gubitaka uslijed smanjene vrijednosti te imovine, zajednički upravitelj priznaje sve gubitke po tim osnovama u punom iznosu.

B.36

Kad subjekt kao zajednički upravitelj sa zajedničkim upravljanjem zaključi transakciju kao što je kupnja imovine, svoj dio u dobiti i gubitku od kupoprodaje ne smije priznati sve dok imovinu ne proda trećima.

B.37

Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja se kupuje ili njenoj umanjenoj vrijednosti, zajednički upravitelj priznaje svoj udjel u gubicima po tim osnovama.

C.1

Subjekti su dužni ovaj MSFI primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istodobno primijeniti MSFI 10, MSFI 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima, MRS 27 i MRS 28 (s izmjenama iz 2011.).

C.2

Kod zamjene metode proporcionalne konsolidacije metodom udjela subjekt je dužan svoje ulaganje u zajednički pothvat priznati s početkom najranijeg prikazanog razdoblja. To prvo ulaganje mjeri se kao zbroj knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza koje je subjekt prethodno konsolidirao proporcionalnom metodom, uključujući svaki goodwill nastao stjecanjem. Ako je goodwill ranije pripadao nekoj većoj jedinici stvaranja novca ili skupinama jedinica stvaranja novca, subjekt ga je dužan rasporediti na zajednički pothvat na temelju relativne knjigovodstvene vrijednosti zajedničkog pothvata i jedinice odnosno grupa jedinica stvaranja novca kojoj je pripadao.

C.3

Početno stanje ulaganja utvrđeno sukladno točki C.2 smatra se surogatnim troškom ulaganja kod prvog knjiženja. Subjekt je dužan na početno stanje ulaganja primijeniti točke 40. – 43. MRS-a 28 (s izmjenama iz 2011.) da bi procijenio je li se ulaganje smanjilo i svaki gubitak od umanjenja vrijednosti iskazati kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Iznimka kod prvog priznavanja iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 Porezi na dobit ne primjenjuje se kad subjekt ulaganje u zajednički pothvat priznaje kao posljedica primjene prijelaznih odredaba o zajedničkim pothvatima koji su ranije bili konsolidirani metodom proporcionalne konsolidacije.

C.4

Ako se zbrajanjem sve imovine i svih obveza koje su ranije bile konsolidirane metodom proporcionalne konsolidacije dobije negativna neto imovina, subjekt je dužan utvrditi ima li zakonske ili izvedene obveze u odnosu na negativnu neto imovinu i, ako ima, dužan je priznati odgovarajuću stvarnu obvezu. Ako subjekt zaključi da po negativnoj neto imovini nema nikakvu zakonsku ni izvedenu obvezu, ne priznaje pripadajuću stvarnu obvezu, ali je dužan uskladiti zadržanu dobit na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Subjekt je dužan tu činjenicu objaviti, zajedno sa svojim dijelom gubitaka zajedničkih pothvata koje nije priznao i koji su se kumulirali od početka najranijeg prikazanog razdoblja do datuma prve primjene ovoga MSFI-ja.

C.5

Subjekt je dužan prikazati raščlambu imovine i obveza koje su objedinjene u jednoj stavci ulaganja na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Navedena informacija priprema se kao zbroj za sve zajedničke pothvate na koje subjekt primjenjuje prijelazne odredbe iz točaka C.2 – C.6.

C.6

Nakon prvog knjiženja, subjekt je svoje ulaganje u zajednički pothvat dužan obračunati metodom udjela sukladno MRS-u 28 (s izmjenama iz 2011.).

C.7

Kod prelaska s metode udjela na računovodstvo imovine i obveza temeljem udjela u zajedničkom upravljanju, subjekt je dužan, na početku najranijeg prikazanog razdoblja, isknjižiti ulaganje ranije obračunavano metodom udjela, kao i sve druge stavke koje su sačinjavale dio subjektovog neto ulaganja u zajednički posao, primjenjujući točku 38. MRS-a 28 (s izmjenama iz 2011.) i priznati svoj dio u svakoj imovini i svakoj obvezi po svom udjelu u zajedničkom upravljanju, zajedno s eventualnim goodwillom koji je bio dio knjigovodstvene vrijednosti toga ulaganja.

C.8

Subjekt je dužan utvrditi svoje udjele u imovini i obvezama zajedničkog upravljanja na temelju svojih prava i obveza u postotku utvrđenom u ugovornom sporazumu. Subjekt knjigovodstvenu vrijednost imovine i obveza prvi put mjeri razdvajajući ih od ulaganja na početku najranijeg prikazanog razdoblja koristeći informacije koje je koristio u primjeni metode udjela.

C.9

Svaka razlika nastala između ulaganja koje je ranije obračunavano metodom udjela, zajedno sa svim drugim stavkama koje su sastavni dio subjektovog neto ulaganja prema članku 38. MRS-a 28 (s izmjenama iz 2011.) i priznatog neto iznosa imovine i obveza, uključujući goodwill:

C.10

Subjekt koji s metode udjela prelazi na obračunavanje imovine i obveza, dužan je prikazati odnos između ulaganja koje je prestao priznavati te imovine i obveza koje je priznao, zajedno sa svom eventualno preostalom razlikom iskazanom kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja.

C.11

Izuzeće kod prvog iskazivanja iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 ne primjenjuje se kad subjekt priznaje imovinu i obveze temeljem svog udjela u zajedničkom upravljanju.

C.12

Subjekt koji je, sukladno točki 10. MRS-a 27, svoje udjele u zajedničkom upravljanju u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima ranije obračunavao kao ulaganje po trošku ili sukladno MSFI-ju 9, dužan je:

C.13

Izuzeće kod prvog iskazivanja iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 ne primjenjuje se kad subjekt u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima priznaje svoju imovinu i svoje obveze po svom udjelu u zajedničkom upravljanju kao posljedica primjene prijelaznih odredaba iz točke C.12 koje se odnose na zajedničko upravljanje.

C.14

Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

C.15

Ovaj MSFI zamjenjuje sljedeće MSFI-jeve:

D.1

U tablici je prikazano kako su sljedeće poveznice izmijenjene u drugim MSFI-jevima.

D.2

Dodaje se točka 39.I kako slijedi:

D.3

Točka D.1 mijenja se kako slijedi:

D.4

Iza točke D.30 dodaju se naslov i točka D.31.

Zajednički poslovi

D.5

Dodaje se točka 63.A kako slijedi:

D.6

Točka 28. mijenja se kako slijedi:

D.7

Dodaje se točka 44.G kako slijedi:

D.8

Mijenja se točka 3.(a) kako slijedi:

D.9

Dodaje se točka 44.O kako slijedi:

D.10

Dodaje se točka 8.1.2 kako slijedi:

D.11

Mijenjaju se izmjene točke 3.(a) MSFI-ja 7 Financijski instrumenti: objavljivanje iz točke C.8 Dodatka C kako slijedi:

D.12

Briše se naslov iznad točke C.20 te točke C.20 i C.21.

D.13

Briše se naslov iznad točke C.22 te točke C.22 i C.23.

D.14

Dodaje se točka 7.1.2 kako slijedi:

D.15

Mijenjaju se izmjene točke 3.a) MSFI-ja 7 Financijski instrumenti: objavljivanje iz točke C.11 Dodatka C kako slijedi:

D.16

Briše se naslov iznad točke C.25 te točke C.25 i C.26.

D.17

Briše se naslov iznad točke C.27 te točke C.27 i C.28.

D.18

Izmjene točke 4.(a) MRS-a 32 Financijski instrumenti: prezentiranje iz točke C.30 mijenjaju se kako slijedi:

D.19

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.20

Točke 37. i 38. mijenjaju se kako slijedi:

D.21

Točka 50.(d) briše se.

D.22

Dodaje se točka 57. kako slijedi:

D.23

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.24

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.25

Točka 39. mijenja se kako slijedi:

D.26

Točka 43. mijenja se kako slijedi:

D.27

Dodaje se točka 98.A kako slijedi:

D.28

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.29

Dodaje se točka 41. kako slijedi:

D.30

(Nije primjenjivo na zahtjeve)

D.31

U točkama 3.(b) i 44. riječi: „razmjernom konsolidacijom” i u točki 33. riječi: „razmjerno konsolidirano” brišu se.

D.32

U točki 45. riječi: „MRS 31 Udjeli u zajedničkim pothvatima” brišu se.

D.33

U točki 46. zadnja rečenica mijenja se kako slijedi:

D.34

Točka 48.A mijenja se kako slijedi:

D.35

Dodaje se točka 60.F kako slijedi:

D.36

Točka 3. mijenja se kako slijedi:

D.37

Točka 19. mijenja se kako slijedi:

D.38

Točka 25. mijenja se kako slijedi:

D.39

Dodaje se točka 28.A kako slijedi:

D.40

Točka 4.(a) mijenja se kako slijedi:

D.41

Dodaje se točka 97.I kako slijedi:

D.42

Mijenjaju se točke 40. i A.11 i dodaje se točka 74.B kako slijedi:

D.43

Dodaje se točka 140.H kako slijedi:

D.44

U točki 3. podtočka (e) mijenja se kako slijedi:

D.45

Dodaje se točka 130.F kako slijedi:

D.46

Točka 2. mijenja se kako slijedi:

D.47

Točke VP.3 I VP.4.I.a) mijenjaju se kako slijedi: