PRILOG I.

DEFINICIJE CILJEVA I OBILJEŽJA VARIJABLI

Varijabla: 110 Proizvodnja

Cilj indeksa proizvodnje je mjerenje promjena u obujmu outputa u kratkim i redovnim, obično mjesečnim razmacima. Omogućava mjerenje promjena obujma u dodanoj vrijednosti u danom izvještajnom razdoblju (1).

Indeks proizvodnje je teoretska mjera koju treba pobliže odrediti praktičnim mjerama.

Dodana vrijednost u bazičnim cijenama (2) izračunava se iz prometa (isključujući PDV i druge slične odbitne poreze koji su izravno povezani s prometom), plus kapitalizirana proizvodnja, plus drugi operativni prihodi, plus ili minus promjene u zalihama, minus nabava roba i usluga, minus porezi na proizvode koji su povezani s prometom, ali nisu odbitni porezi plus sve primljene subvencije na proizvode.

Prihodi i rashodi koji se u računima poduzeća klasificiraju kao financijski ili izvanredni isključuju se iz dodane vrijednosti.

Stoga se subvencije na proizvode uključuju u dodanu vrijednost u bazičnim cijenama, dok se svi porezi na proizvode isključuju.

Dodana vrijednost izračunava se u „bruto” vrijednosti, jer nije izvršena prilagodba vrijednosti (kao što je amortizacija) oduzimanjem.

Napomena: neizravni se porezi mogu podijeliti u tri skupine.

i.   Prva skupina obuhvaća PDV i druge odbitne poreze koji su izravno povezani s prometom (koji se isključuju iz prometa). Navedeni se porezi od poduzeća prikupljaju u fazama i u potpunosti ih snosi krajnji kupac.

ii.   Druga skupina obuhvaća sve ostale poreze i poreze na proizvode koji su ili (1) vezani uz promet i nisu odbitni ili (2) porezi na proizvode koji nisu vezani uz promet. Ovdje su uključeni porezi i davanja na uvoz i porezi koji postaju naplativi kao rezultat proizvodnje, izvoza, prodaje, prijenosa, najma ili isporuke robe i usluga ili kao rezultat njihove uporabe za vlastitu potrošnju ili stvaranje vlastitog kapitala.

iii.   Treća skupina obuhvaća druge poreze na proizvodnju, koji sadržavaju sve poreze koje poduzeća snose kao rezultat bavljenja proizvodnjom, neovisno o količini ili vrijednosti proizvedenih ili prodanih roba ili usluga. Mogu se naplaćivati na zapošljavanje radne snage, vlasništvo ili korištenje zemlje, objekte ili drugu imovinu koji su se koristili za proizvodnju.

Teoretska formula za indeks proizvodnje (Q) je Laspeyresov skupni indeks obujma, tj.

prema kojoj je: q - količina outputa, p –cijena outputa, α – cijene ulaznog materijala i δ – količine ulaznog materijala, i – jedan od N proizvoda, j – jedan od M ulaznih materijala, 0 – bazno razdoblje, t – tekuće razdoblje.

Podaci koji su potrebni za sastavljanje takvog indeksa, međutim, nisu dostupni na mjesečnoj osnovi. U praksi, odgovarajuće približne vrijednosti za kontinuitet indeksa su:

—	bruto vrijednost proizvodnje (deflacionirana),

—

obujam,

—	promet (deflacioniran),

—	input radne snage,

—	input sirovina,

—	input energije.

Ovisno o metodi aproksimacije koja se koristi, kod indeksa proizvodnje trebalo bi uzeti u obzir:

—	razlike u vrsti i kvaliteti proizvoda i inputa materijala,

—	promjene u zalihama gotovih proizvoda i proizvodima i uslugama koje su u tijeku proizvodnje

—	promjene u tehničkim input-output odnosima (tehnike prerade),

—	usluge vezane uz postizanje dodane vrijednosti, kao što je sastavljanje proizvodnih jedinica, montiranje, instaliranje, popravci, planiranje, inženjering i osmišljavanje softvera.

Varijabla: 115 Proizvodnja zgrada

Varijabla: 116 Proizvodnja ostalih građevina

Namjena i karakteristike indeksa za varijablu 110 (proizvodnja) također se primjenjuju i na indekse za varijable zgrada i ostalih građevina.

Podjela proizvodnje na zgrade i ostale građevine temelji se na klasifikaciji vrsta građevina (KG). Namjena navedenih indeksa je prikazati razvoj dodane vrijednosti za svako od dva glavna područja u građevinarstvu, kod radova na zgradama i ostalim građevinama. Predmetni se indeksi izračunavaju dodjeljivanjem osnovnih informacija (deflacioniranog outputa, sati rada, odobrenja/dozvola) proizvodima u KG-u, a zatim agregiranjem indeksa proizvoda u skladu s KG-om, do odgovarajuće razine područja.

Varijabla: 120 Promet

Namjena indeksa prometa je prikazati razvoj tržišta roba i usluga.

Promet (3) obuhvaća ukupni fakturirani iznos jedinice promatranja tijekom izvještajnog razdoblja, a to odgovara vrijednosti tržišne prodaje roba ili usluga trećim strankama. Promet također podrazumijeva da se sve druge naknade (transport, pakiranje itd.) prenose na kupca, čak i ako su te naknade u fakturi popisane odvojeno.

Promet isključuje PDV i duge slične odbitne poreze koji su izravno povezani s prometom, kao i sva davanja i poreze na robu ili usluge koje je određena jedinica fakturirala.

Smanjenje cijena, sniženja i popusti kao i vrijednost vraćene ambalaže moraju se odbiti. Smanjenja cijena, popusti i bonusi koji su kasnije priznati klijentima, na primjer na kraju godine, ne uzimaju se u obzir.

Prihod koji se klasificira kao prihod od poslovanja, financijski prihod i izvanredni prihod u računima poduzeća isključuju se iz prometa. Prema navedenoj definiciji, općenito uključene stavke su:

—	prodaja vlastito proizvedenih proizvoda,

—	prodaja proizvoda koje su proizveli podugovaratelji,

—	prodaja robe koja je kupljena za preprodaju u istom stanju u kojem je zaprimljena,

—	fakturirane pružene usluge,

—	prodaja nusproizvoda,

—	fakturirani troškovi pakiranja i prijevoza,

—	akturirani sati rada trećim stranama za radnu snagu podugovaratelja,

—	fakturirana montaža, instaliranje i popravci,

—	fakturirane rate (obročno plaćanje),

—	fakturirani razvoj softvera i licencija za softver,

—	prodaja dostavljene električne energije, plina, grijanja, pare i vode,

—	prodaja otpada i otpadnih materijala,

—	subvencije na proizvode (4).

Podložno tretmanu prihoda koji je u računima poduzeća (5) klasificiran kao „ostali operativni prihod, financijski i izvanredni prihodi”, stavke koje se općenito isključuju su:

—	PDV i drugi slični odbitni porezi koji su izravno povezani s prometom, sve naknade i porezi na robu ili usluge koju ta jedinica fakturira,

—	provizije,

—	zakupnine i najmovi,

—	najmovi za vlastite proizvodne jedinice i strojeve ako ih koriste treće stranke,

—	najmovi objekata u vlasništvu nositelja poduzeća,

—	prihodi od naknade za licencije,

—	prihodi od struktura za osoblje (tvornička kantina i sl.),

—	nabava proizvoda i usluga unutar jedinice promatranja,

—	prodaja vlastitog zemljišta i dugotrajne materijalne imovine,

—	prodaja ili najam vlastite imovine,

—	prodaja dionica,

—	primici i dividende od kamata,

—	drugi izvanredni prihodi.

Gore navedene stavke mogu se uključiti ako stvaraju promet u glavnom području poslovanja jedinice promatranja.

Varijabla: 121 Domaći promet

Varijabla: 122 Nedomaći promet

Namjena i obilježja indeksa za varijablu 120 (promet) također se primjenjuju na indekse za razlikovanje domaćeg i nedomaćeg prometa.

Indeksi domaćeg i nedomaćeg prometa zahtijevaju podjelu prometa prema prvom odredištu proizvoda na temelju promjene vlasništva (neovisno o tome postoje li odgovarajuća fizička kretanja roba preko granica). Odredište se određuje prema mjestu u boravišta treće stranke koja je kupila proizvode i usluge). Domaće tržište se određuje ovisno o tome da li treće stranke imaju sjedište na istom nacionalnom području kao i jedinica promatranja. Promet na nedomaćem tržištu nadalje se dijeli na promet u državama eurozone (122z) i sav ostali promet na nedomaćem tržištu (122x).

Varijabla: 123 Obujam prodaje

Obujam prodaje predstavlja vrijednost prometa u stalnim cijenama, pa je kao takav indeks količina. Može se izračunavati kao promet u tekućim cijenama, deflacioniran deflatorom prodaje, ili kao indeks količina koji je izravno izveden iz količine prodane robe.

Podaci o obujmu prodaje (varijabla 123) mogu se koristiti umjesto deflatora prodaje (varijabla 330) u Prilogu C: Trgovina na malo i popravci Uredbe (EZ) br. 1165/98.

Varijabla: 130 Primljene nove narudžbe

Namjena indeksa primljenih novih narudžba je prikazati razvoj potražnje za proizvodima ili uslugama kao indikatora za daljnju proizvodnju. Također je prikladno naznačiti potječe li potražnja s domaćeg ili nedomaćeg tržišta.

Narudžba se definira kao vrijednost ugovora koji veže proizvođača uz treću stranku u smislu nabave roba i pružanja usluga od strane proizvođača. Narudžba se prihvaća ako, prema procjeni proizvođača, postoje dostatni dokazi za važeći ugovor.

Nove narudžbe odnose se na robe i usluge koje će pružiti jedinica promatranja, uključujući one koje potječu od podugovaratelja.

Sljedeće bi stavke trebalo odbiti od vrijednosti narudžbi:

—	PDV i drugi slični odbitni porezi koji su izravno vezani uz promet,

—	sva davanja i porezi na robe ili usluge koje će jedinica fakturirati,

—	sniženja cijena, rabati i popusti kada se daju u trenutku naručivanja, kao i vrijednost pakiranja, za koju se očekuje da će biti vraćena nakon dostave.

Narudžbe iz prethodnih razdoblja koje su otkazane unutar izvještajnog razdoblja ne oduzimaju se od primljenih novih narudžbi, niti se indeks za prethodna razdoblja revidira zbog tih otkazivanja.

Vrijednost novih narudžbi također uključuje sve druge naknade (transport, pakiranje itd.) koje se prenose na kupca, čak i ako će te naknade na računu biti popisane odvojeno.

Varijabla:131 Domaće nove narudžbe

Varijabla:132 Nedomaće nove narudžbe

Namjena i obilježja indeksa za varijablu 130 (primljene nove narudžbe) također se primjenjuju na indekse za razlikovanje novih narudžbi na domaćem tržištu i na nedomaćem tržištu.

Indeksi za primljene nove narudžbe na domaćem i nedomaćem tržištu zahtijevaju podjelu primljenih novih narudžbi u skladu s podrijetlom narudžbe na temelju promjene vlasništva. Podrijetlo se određuje prema boravištu treće stranke koja je izvršila narudžbu. Domaće se tržište određuje kao mjesto boravka treće stranke na istom gospodarskom prostoru (pogledaj definiciju gospodarskog prostora na kraju ovog Priloga) kao jedinica promatranja. Nove narudžbe na nedomaćem tržištu nadalje se dijele na primljene narudžbe iz država eurozone (132z) i sve druge nove narudžbe na nedomaćem tržištu (132x).

Varijabla: 210 Broj zaposlenih osoba

Namjena indeksa broja zaposlenih osoba je prikazati razvoj zaposlenosti u industriji, građevinarstvu i uslugama.

Broj zaposlenih osoba definira se kao ukupni broj osoba koje rade u jedinici promatranja (uključujući vlasnike i partnere koji rade u jedinici te neplaćene obiteljske djelatnike), kao i osobe koje joj pripadaju i koje plaća, a koje rade izvan jedinice (npr. trgovački predstavnici, osoblje koje radi na dostavi i osobe zadužene za popravke i održavanje). Uključuje i osobe koje su odsutne na kraće razdoblje (bolovanje, plaćeni dopust ili posebni dopust), osobe koje su u štrajku, ali ne i osobe koje su odsutne na neodređeno vrijeme. Također uključuje osobe koje su povremeno zaposlene ili koje se takvima smatraju u skladu sa zakonima odnosne države i koji se nalaze na platnoj listi, kao i sezonske radnike, vježbenike i osobe koje su na platnoj listi, a rad obavljaju kod kuće.

Broj zaposlenih osoba isključuje osobe koje su zaposlene u drugim poduzećima, a koja ih šalju u promatranu jedinicu da bi obavile određeni posao, osobe koje obavljaju popravke i poslove održavanja u promatranoj jedinici, a radnici su nekog drugog poduzeća, kao i one osobe koje odslužuju vojnu obvezu.

Neplaćeni obiteljski radnici su osobe koje žive s vlasnikom jedinice i redovito rade za jedinicu, no nemaju ugovor o radu i ne dobivaju određenu svotu novca za posao koji obavljaju. To je ograničeno na one osobe koje nisu uključene na platnu listu neke druge jedinice gdje obavljaju svoje glavno zanimanje.

Prema ovoj definiciji, uključene su sljedeće skupine:

—

svi plaćeni zaposlenici, uključujući i sljedeće kategorije za vrijeme za koje su uključene na platnoj listi: — radnici koji posao obavljaju kod kuće, — vježbenici/pripravnici, — plaćeni vlasnici poduzeća koji u njima i rade te plaćeni obiteljski radnici, — osobe koje su na kraće vrijeme odsutne (rodiljni, bolovanje, plaćeni dopust ili posebni dopust), na određeno razdoblje, — radnici sa skraćenim radnim vremenom, — radnici na određeno vrijeme, — sezonski radnici,

—	neplaćene zaposlene osobe: — neplaćeni vlasnici poduzeća koji u njima i rade (vlasnici), — neplaćeni obiteljski radnici (6).

Isključene skupine su:

—	radnici posredničkih agencija (izuzev za djelatnosti u kojima su takve agencije za zapošljavanje klasificirane),

—	osobe koje su na dopustu na neodređeno vrijeme (npr. dugotrajno bolovanje, vojna ili socijalna služba),

—	osobe koje obavljaju popravke ili usluge održavanja za druge jedinice promatranja i drugo osoblje koje je posuđeno iz drugih jedinica promatranja,

—	obiteljski radnici koji su uključeni kao stalno zaposleni na platnu listu druge jedinice.

Broj zaposlenih osoba trebao bi se odrediti kao reprezentativna brojka za izvještajno razdoblje.

Varijabla: 211 Broj zaposlenika

Broj zaposlenika koristi se kao privremena približna vrijednost zaposlenih osoba.

Broj zaposlenika definira se kao broj osoba koje rade za poslodavca i koje imaju ugovor o radu te primaju naknadu u obliku nadnica, plaća, honorara, nagrada, plaćanja po komadu ili naknada u naravi.

Odnos poslodavca i zaposlenika postoji u slučajevima postojanja ugovora, koji može biti formalan ili neformalan, između poduzeća i osobe koji dobrovoljno sklapaju, i prema kojem osoba radi za poduzeće u zamjenu za naknadu u novčanom obliku ili u naravi.

Radnikom se smatra osoba koja dobiva nadnicu ili plaću u nekoj jedinici ako ta osoba prima nadnicu ili plaću bez obzira na to gdje obavlja posao (unutar ili izvan proizvodne jedinice). Radnik iz agencije za privremeno zapošljavanje smatra se zaposlenikom agencije za privremeno zapošljavanje, a ne jedinice (klijenta) za kojeg obavlja posao.

Prema ovoj definiciji, uključene su sljedeće skupine:

—	vlasnici poduzeća koji su ujedno rade za plaću,

—	studenti koji imaju formalnu obvezu kojom doprinose procesima unutar neke jedinice u zamjenu za naknadu i/ili usluge obrazovanja,

—	zaposlenici koji rade na osnovu ugovora koji je posebno izrađen kako bi potaknuo zapošljavanje nezaposlenih osoba,

—	radnici koji posao obavljaju kod kuće ako postoji izričit dogovor da ta osoba ima pravo na naknadu na temelju posla koji obavlja te da je uključena na platnu listu.

Broj zaposlenika uključuje honorarne radnike, sezonske radnike i osobe koje su u štrajku ili su kratkoročno odsutne, no isključuje osobe koje su dugotrajno odsutne.

Broj zaposlenika ne uključuje volontere.

Broj zaposlenika trebao bi se odrediti kao reprezentativni broj za izvještajno razdoblje.

Varijabla: 220 Radni sati

Namjena indeksa radnih sati je prikazati promjene u opsegu obavljenog posla.

Ukupan broj radnih sati predstavlja ukupan broj stvarno odrađenih sati na outputu jedinice promatranja tijekom izvještajnog razdoblja (7).

Ova varijabla isključuje sate koji su plaćeni, ali nisu stvarno odrađeni kao kod godišnjeg odmora, praznika i bolovanja. Također isključuje stanke za obrok i putovanje na posao i obratno.

Uključeni su sati koji su stvarno odrađeni tijekom normalnog radnog vremena; kao i odrađeni radni sati nakon toga; vrijeme provedeno na radnom mjestu na zadacima pripremanja mjesta rada i vrijeme koje je određeno za kratke stanke za odmor na radnom mjestu.

Ako točan broj stvarno odrađenih sati nije poznat, može se procijeniti na temelju uobičajenog broja radnih sati i prosječne stope odsutnosti (bolest, rodiljni itd.).

Uključene stavke prema ovoj definiciji, su:

—	ukupna količina svih stvarno odrađenih sati: — rad tijekom uobičajenog radnog vremena, — prekovremeni sati, plaćeni ili neplaćeni (8), — rad u noćnoj smjeni, nedjeljom ili na državne blagdane,

—	vrijeme provedeno na radnje poput pripremanja, održavanja i čišćenja alata i strojeva te ispunjavanja radne kartice i izvještaja,

—	vrijeme provedeno na radnom mjestu u kojem nije obavljen nikakav posao zbog, npr. kvara strojeva, nezgoda ili povremenog nedostatka posla, ali koje je plaćeno u skladu s ugovorom o radu,

—	kratki odmori na radnom mjestu, uključujući i stanke za čaj i kavu.

Sljedeće stavke su isključene:

—	sati koji su plaćeni, ali nisu odrađeni zbog odsutnosti, bolesti, nezgoda, štrajka, prekida rada od strane poslodavca zbog neslaganja s radničkim zahtjevima, zbog nemara itd.,

—	vrijeme provedeno na stankama za obrok,

—	putovanje na posao i obratno.

Varijabla: 230 Plaće i nadnice

Namjena indeksa plaća i nadnica jest približno prikazati promjene u nadnicama i plaćama.

Plaće i nadnice definiraju se kao cjelokupna naknada, u novcu ili naravi, koja se isplaćuje svim osobama navedenima na platnoj listi (uključujući osobe koje posao obavljaju kod kuće), u zamjenu za posao koji se obavlja tijekom računovodstvenog razdoblja, bez obzira na redovitost plaćanja ili osnovu plaćanja (radno vrijeme, rezultat ili pojedini posao).

Plaće i nadnice uključuju vrijednosti svih doprinosa za socijalno osiguranje, porez na prihod itd. koji se plaćaju zasebno za svakog zaposlenika, čak i ako ih poslodavac ne prikazuje te za zaposlenika uplaćuje izravno putem sustava socijalnog osiguranja, poreznih tijela itd. Plaće i nadnice ne uključuju doprinose koje uplaćuje poslodavac.

Plaće i nadnice uključuju: sve nagrade, bonuse, izvanredne dodatke na plaću, 13. plaću, otpremnine, naknade za smještaj, prijevoz i troškove života, obiteljske doplatke, napojnice, provizije, kotizacije itd. koje primaju zaposlenici, kao i poreze, doprinose za socijalno osiguranje i druge iznose koje plaćaju radnici, a koje poslodavac odbija na izvoru.

Plaćanja za radnike koji rade putem agencija nisu uključena u plaće i nadnice.

Prema ovoj definiciji, uključene su sljedeće stavke:

—	sve osnovne plaće i nadnice koje se plaćaju u redovitim razmacima,

—	povišene platne stope za prekovremeni i noćne smjene, rad vikendom itd.,

—

sve naknade, nagrade ili bonusi koje plaća poslodavac, kao npr.: — naknade za troškove života, smještaja, naknade troškova preseljenja, — doplatak za hranu, — naknada troškova putovanja na posao i natrag, — bonusi za godišnji odmor, 13. plaća, — naknade za neiskorištene dane godišnjeg odmora, — rezultati, bonusi za proizvodnju i produktivnost, — dodatne naknade za ekstremne radne uvjete koji uključuju npr.: prašinu, prljavštinu, ekstremne temperature, dim, opasnost itd., — izuzetno visoke otpremnine zaposlenicima koji napuštaju poduzeće, ako takve otpremnine nisu vezane uz kolektivni ugovor, — naknade za inovacije i naknade za patente koje se plaćaju zaposlenim osobama, — honorari direktora i zaposlenika, — obiteljski doplatci koje poslodavac plaća prema kolektivnom ugovoru,

—	provizije,

—	vrijednost dionica koje se besplatno dijele zaposlenicima,

—	isplate zaposlenicima u sklopu programa štednje ili drugih sličnih programa,

—	porezi, doprinosi i drugi iznosi koje plaćaju zaposlenici, a odbijaju poslodavci,

—	sva plaćanja u naravi.

Isključene su sljedeće stavke:

—	obvezni socijalni doprinosi koje plaća poslodavac,

—	kolektivni, ugovorni i dobrovoljni socijalni doprinosi koje plaća poslodavac,

—	dodatna plaćanja za socijalne doprinose (socijalni doprinosi koje izravno plaća poslodavac),

—	naknade zaposlenicima za kupnju alata, opreme i posebne odjeće koja je potrebna za njihov rad, ili onaj dio njihove plaće ili nadnice koji je prema njihovom ugovoru o radu namijenjen za takve troškove,

—	porezi koje poslodavac plaća na ukupno isplaćenu plaću ili nadnice,

—	naknade zaposlenicima za putovanja, preseljenje, razdvajanje od obitelji, troškovi smještaja, troškovi telefoniranja itd.

—	troškovi stručnog usavršavanja (obuke), isključujući plaće i nadnice pripravnika,

—	plaće i nadnice koje poslodavac nastavlja plaćati u slučaju bolesti, nesreće na radu, porodiljskog dopusta ili kratkoročnog zaposlenja,

—

drugi izdaci za troškove rada koje plaća poslodavac: — troškovi zapošljavanja, — socijalni izdaci kao što su naknade za tekuće izdatke za prijevoz zaposlenika na posao i s posla, neovisno o tome da li poduzeće ima organiziran vlastiti prijevoz ili su uključene treće stranke koje za poduzeće obavljaju usluge prijevoza, uplate u sindikalne fondove,

—	mogućnost povoljne kupnje dionica (9).

Za procjenu plaćanja u naravi primjenjuju se slijedeća pravila: plaćanja u naravi kada je riječ o proizvodima koje je proizvelo poduzeće poslodavca trebala bi se vrednovati po proizvođačkim cijenama; plaćanja u naravi kada je riječ o proizvodima koje je poslodavac kupio trebaju se vrednovati po tržišnim cijenama.

Varijabla: 310 Cijena outputa

Namjena indeksa cijene outputa je mjerenje mjesečnih promjena transakcijskih cijena ekonomskih djelatnosti.

Indeks domaćih cijena outputa za određenu ekonomsku djelatnost mjeri prosječno kretanje cijena za sva dobra i povezane usluge koje proizlaze iz te djelatnosti, a koje se prodaju na domaćem tržištu. Indeks nedomaćih cijena outputa prikazuje prosječna kretanja cijena (preračunatih u nacionalnu valutu) svih dobara i povezanih usluga koje proizlaze iz neke djelatnosti, a koje su prodane izvan domaćeg tržišta.

Kombinacija ovih dvaju indeksa prikazuje prosječno kretanje cijena dobara roba i povezanih usluga koje proizlaze iz neke djelatnosti.

Bitno je uzeti u obzir sva obilježja proizvoda koja određuju njegovu cijenu, uključujući količinu prodanih jedinica, prijevoz, popuste, uvjeta usluga, jamstvenih uvjeta i odredište. Specifikacija mora osigurati da se u uzastopnim izvještajnim razdobljima, jedinica promatranja može jedinstveno identificirati proizvod i pružiti odgovarajuću jediničnu cijenu.

Za određivanje cijena primjenjuju se slijedeća pravila:

—	Odgovarajuća cijena je bazična cijena koja isključuje PDV i slične odbitne poreze koji su izravno povezani s prometom, kao i naknade i poreze na dobra i usluge koje je jedinica fakturirala, dok se subvencije koje proizvođač prima za proizvode, ako su prisutne, trebaju pridodati.

—	Ako su uključeni troškovi prijevoza, oni se navode u specifikaciji proizvoda.

—	Kako bi se prikazao stvarni razvoj kretanja cijena, treba prikazati stvarnu transakcijsku cijenu, a ne cijenu iz cjenika.

—	Indeksa cijena outputa treba uzeti u obzir promjene u kvaliteti proizvoda.

—	Cijena prikupljena u razdoblju t treba se odnositi na narudžbe koje su zaprimljene u razdoblju t (trenutak narudžbe), a ne u trenutku kada roba napušta tvornicu.

—	Za cijene outputa na nedomaćem tržištu, cijena se treba izračunati na državnim granicama, na bazi FOB-a (franko na palubi broda).

Indeks bi u načelu trebao reflektirati prosječnu cijenu tijekom izvještajnog razdoblja. U praksi stvarno prikupljene informacije zapravo se mogu odnositi na određeni dan u sredini izvještajnog razdoblju koji bi se trebao odrediti kao reprezentativni broj za izvještajno razdoblje. Kod proizvoda koji značajno utječu na gospodarstvo neke države, a za koje je poznato, da barem ponekad, variraju u cijeni, važno je da indeks zaista pokazuje prosječne cijene.

Građevinarstvo

Indeksi cijena outputa građevinarstva mogu se koristiti kao približne vrijednosti za varijable troškova građenja. Njima se mjeri samo razvoj stambenih zgrada ne uzimajući u obzir stambene zgrade za zajednice, nestambene zgrade, cijene zemljišta, honorare arhitekata i drugih osoba. One odražavaju cijene koje je klijent platio građevinskom društvu. Indeksi, stoga ne održavaju samo promjene u troška čimbenika građenja, već također i promjene u produktivnosti i profitnim maržama.

Pritom postoji privremena razlika između cijene outputa i odgovarajućih troškova proizvodnje.

Usluge

Ista se definicija primjenjuje na cijene outputa usluga, uz sljedeće iznimke:

—	Cijene outputa usluga prikazuju razvoj cijena za usluge pružene klijentima koji su poduzeća ili osobe koje zastupaju neko poduzeće.

—	Izvještajno razdoblje je tromjesečje.

—	Promatraju se domaće i nedomaće usluge.

—

Odgovarajuća mjera cijene je transakcijska cijena koja odražava prihod kojeg je primio proizvođač za proizvode koji su stvarno prodani klijentima. Trebale bi uzeti u obzir sve primjenjive popuste, rabate, dodatne pristojbe itd. koji bi se mogli odnositi na kupca. Budući da cijena odražava prihod kojeg je primio proizvođač, porezi na proizvode trebali bi se isključiti iz cijena, dok se subvencije koje proizvođač prima za proizvode, ako postoje, trebaju dodati.

Cijena bi se trebala zabilježiti na datum izvršavanja usluge. Ako izvršavanje usluge uključuje nekoliko vremenskih razdoblja, moraju se izvršiti odgovarajuće prilagodbe.

Varijabla: 311 Cijene outputa na domaćem tržištu

Varijabla: 312 Cijene outputa na nedomaćem tržištu

Namjene i obilježja indeksa za varijablu 310 (cijene outputa) također se primjenjuju na indekse za razlikovanje cijena outputa na domaćem i stranom tržištu.

Indeksi cijena na domaćem i nedomaćem tržištu zahtijevaju poseban indeks cijena outputa koji se sastavlja prema odredištu proizvoda. Odredište se određuje prema mjestu boravišta treće stranke koja je naručila ili kupila neki proizvod. Domaće se tržište se definira kao mjesto boravka treće stranke koje je na istom nacionalnom području kao i jedinica promatranja. Cijene outputa na nedomaćem tržištu nadalje se dijele na cijene outputa za proizvode koji se šalju u države koje se nalaze unutar eurozone (312z) i sve druge cijene outputa (312x).

Varijabla: 313 Indeks jedinične vrijednosti

Indeks jedinične vrijednosti može se koristiti kao približna vrijednost za cijene outputa na nedomaćem tržištu i uvozne cijene, samo ako ne postoji značajno pogoršanje u kvaliteti u usporedbi s informacijama vezanima uz određenu informaciju o cijeni.

Za potrebe ovog indeksa, jedinične se vrijednosti za ovaj indeks izračunavaju tako da se vrijednost prodaje proizvoda podijeli s količinom prodaje koja proizlazi iz podataka o vanjskoj trgovini. Jedinična vrijednost se zatim tretira kao prosječna cijena proizvoda te se indeks izračunava na isti način kao i tradicionalni indeksi cijena outputa.

Varijabla: 340 Uvozne cijene

Namjena indeksa za uvoznih cijena je izmjeriti mjesečna kretanja transakcijske cijene uvoznih dobara koju su domaći rezidenti kupili na nedomaćem tržištu. Sve povezane usluge inicijalno isključuju iz tog obuhvata. Indeksi cijena trebali bi pratiti kretanje cijena usporedivih stavki tijekom vremena.

Bitno je da se u obzir uzmu sva obilježja proizvoda koje utječu na određivanje cijene, uključujući i količinu prodanih jedinica, prijevoz, sniženja, uvjete servisiranja, jamstvene uvjete, podrijetlo i odredište. Specifikacija mora biti takva da je u uzastopnim izvještajnim razdobljima, promatrana jedinica u mogućnosti u potpunosti odrediti proizvod i pružiti odgovarajuću cijenu po jedinici.

Nedomaće tržište određuje se prema trećoj stranki koja nije rezident istog državnog područja kao jedinica promatranja. Domaće tržište određuje se prema trećoj stranki koja je rezident istog državnog područja kao jedinica promatranja.

Na raspon cijena primjenjuju se slijedeća ograničenja:

—	uvoz koji obavljaju kućanstva, vladina tijela ili neprofitne organizacije i institucije se isključuje,

—	temeljni sustav trgovanja i statističkog postupka je da su uključeni posebni trgovački sustav i normalni uvoz, kao i izvoz za tuzemnu obradu. NEDOSTAJE REČENICA.

—	pokrivenost proizvoda ograničena je na proizvode klasifikacije CPA C, D i E. Povezane usluge su isključene.

Kod definiranja cijena primjenjuju se sljedeća pravila:

—	Odgovarajuća cijena je cijena CIF-a (troškovi, osiguranje, vozarina) cijena na granici isključujući sve naknade i poreze na dobra i usluge koje snosi jedinica promatranja.

—	Prijevoz unutar društva treba se uzeti u obzir u opsegu u kojem se on temelji na cijenama, koje su pak temeljene na tržištu ili su pod utjecajem tržišta, ili ako su tržišne cijene neznačajne.

—	Kako bi se prikazao stvaran razvoj kretanja cijena, treba se navesti stvarna transakcijska cijena, a ne cijena s cjenika, pa bi se stoga popusti trebali oduzeti od cijene.

—	Kako bi se prikazao stvaran razvoj kretanja cijena, kod indeksa cijena outputa treba se uzeti u obzir promjena kvalitete proizvoda.

—	Druga obilježja koja utječu na utvrđivanje cijene također se trebaju tretirati dosljedno.

—	Uvoz se bilježi kod prijenosa vlasništva robe (npr. kada stranke zabilježe transakciju u svojim knjigama ili na računu).

—	Prijenos vlasništva za plovila, zračnih plovila ili sličnih proizvoda s osobe koja ima poslovni nastan u državi koja nije članica, na osobu koja ima poslovni nastan određene države članice, računa se kao uvoz.

Indeks bi u načelu trebao odražavati prosječnu cijenu tijekom izvještajnog razdoblja.U praksi stvarno prikupljene informacije zapravo se mogu odnositi na određeni dan u sredini izvještajnog razdoblja koji bi se trebao odrediti kao reprezentativna brojka za izvještajno razdoblje. Kod proizvoda koji značajno utječu na gospodarstvo neke države, a za koje je poznato, da barem ponekad, variraju u cijeni, važno je da indeks zaista odražava prosječne cijene.

Indeksi uvoznih cijena zahtijevaju odvojeno izračunavanje ovisno o državi koja isporučuje neki proizvod. Država koja isporučuje proizvod određuje se u skladu s carinskim propisima. Uvozne se cijene dijele na uvoz iz država eurozone (340z) i uvoz iz drugih država (340x).

Varijabla: 320 Troškovi gradnje

Namjena indeksa za troškova gradnje je prikazati razvoj troškova koje snosi izvođač radova kod izvođenja građevinskih radova.

Indeks sastavnica troškova (troškovi materijala i radne snage) prikazuje razvoj cijena proizvodnih čimbenika koji se koriste u građevinarstvu.

Indeks troškova gradnje izračunava se pomoću sljedeće formule:

Prema kojoj je: I — indeks gradnje, Mi — indeks troškova materijala, Li — indeks troškova radne snage, wi M — ponderi za materijale, wi L — ponderi za radnu snagu.

Troškovi, koji čine sastavnicu troškova gradnje, također su troškovi postrojenja i opreme, prijevoza, energije te drugih troškova. Honorari arhitekata nisu dio troškova gradnje.

Varijabla: 321 Troškovi materijala

Indeks troškova materijala općenito se izračunava korištenjem cijena materijala. Cijene materijala trebale bi se temeljiti na stvarnim cijenama, a ne na cijenama koje su navedene u cjenicima. Cijene bi se trebale temeljiti na uzorku proizvoda i dobavljača. Cijene se vrednuju bez PDV-a.

Varijabla: 322 Troškovi radne snage

Indeks troškova radne snage obuhvaća plaće i nadnice te troškove socijalnog osiguranja za sve zaposlene osobe. Troškovi socijalnog osiguranja uključuju: i. obvezne doprinose za socijalno osiguranje, koje plaća poslodavac, ii. kolektivne, ugovorne i dobrovoljne doprinose za socijalno osiguranje, koje plaća poslodavac, i iii. propisane socijalne doprinose (doprinosi za socijalno osiguranje, koje izravno plaća poslodavac).

Varijabla: 411 Građevinske dozvole: broj stanova

Namjena indeksa broja izdanih građevinskih dozvola za stanove je prikazati budući razvoj građevinske djelatnosti u smislu broja stanova.

Građevinska dozvola je odobrenje za započinjanje radova na građevinskom projektu. Dozvola kao takva predstavlja posljednju fazu u postupku odobrenja za planiranje i izgradnju koje izdaju javna tijela, prije početka radova.

Indeks koji se temelji na navedenim dozvolama trebao bi pružiti dobre pokazatelje količine posla za građevinsku industriju u bliskoj budućnosti, iako to možda neće biti slučaj kada se veći dio dozvola ne iskoristi ili kada postoji veliki vremenski razmak između izdavanja dozvole i početka gradnje.

Indeksi broja izdanih dozvola sastavljaju se za stambene zgrade s jednim stanom i za stambene zgrade s dva ili više stanova. Stan je soba ili apartman te dodatne prostorije u trajnoj zgradi ili njihov strukturno odvojeni dio, koji je prema načinu izgradnje, obnove, prenamjene itd., namijenjen za stanovanje. Stan treba imati poseban izlaz na ulicu (izravno, preko vrta ili dvorišta) ili na zajednički dio zgrade (stubište, prolaz, galerija itd.). Odvojene sobe za stanovanje za koje je jasno da će se koristiti kao dio stana treba uračunati kao dio stana. Stan se može tako sastojati od odvojenih zgrada unutar istog kompleksa, pod uvjetom da su jasno namijenjene stanovanju u istom kućanstvu.

Varijabla: 412 Građevinske dozvole: kvadratni metri korisne podne površine ili alternativna mjera veličine

Namjena indeksa izdanih građevinske dozvole u kvadratnim metrima korisne podne površine jest prikazati budući razvoj građevinske djelatnosti u smislu obujma.

Građevinska dozvola je odobrenje za započinjanje radova na građevinskom projektu. Dozvola kao takva predstavlja zadnju fazu, prije početka radova, u postupku odobrenja za planiranje i izgradnju koje izdaju javna tijela.

Indeks koji se temelji na navedenim dozvolama trebao bi pružiti dobre pokazatelje količine posla za građevinsku industriju u bliskoj budućnosti, iako to možda neće biti slučaj kada se veći dio dozvola ne iskoristi ili kada postoji veliki vremenski razmak između izdavanja dozvole i početka gradnje.

Indeks se sastoji od kvadratnih metara korisne podne površine kod zgrada za koje je izdana građevinska dozvola. Korisna podna površina određene zgrade (10) mjeri se unutar njezinih vanjskih zidova, i isključuje:

—	dijelove konstrukcije (npr. komponente razgraničenja, nosivi elementi, stupovi, otvori, dimnjaci),

—	funkcionalne pomoćne prostorije npr. (prostori u kojima se nalaze sustavi instalacija za grijanje i ventilaciju, ili uređaj za proizvodnju električne energije),

—	prolazi (npr. prostori namijenjeni za stubišta, dizala, pomične stepenice).

Dio ukupne korisne podne površine u stambenoj zgradi uključuje prostor kuhinje, dnevnog boravka, spavaćih soba i pomoćnih prostorija, podrume i zajedničke prostorije koje koriste vlasnici stambenih jedinica.

Dozvoljeno je korištenje drugih mjera pod uvjetom da se one jasno i dosljedno koriste u državama članicama u skladu s Uredbom (EZ) br. 1165/98 Prilogom B točkom (c1).

Uredba (EZ) br. 1165/98 odnosi se na klasifikaciju CC-a kod traženja podataka o građevinskim dozvolama za različite kategorije zgrada. Kategorija „ostale zgrade” u Uredbi (EZ) br. 1165/98 uključuje slijedeće kategorije iz klasifikacije CC-a:

—	hoteli i slične zgrade,

—	zgrade za veleprodaju i maloprodaju,

—	zgrade za promet i komunikacije,

—	industrijske zgrade i skladišta,

—	zgrade za javnu zabavu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu te bolnice,

—	ostale nestambene zgrade.

Varijabla: 330 Deflator prodaje

Namjena deflatora prodaje je prilagođavanje prometa za utjecaj promjena cijena.

Deflator prodaje trgovine na malo je deflator prodane robe, a ne pruženih usluga.

Cijene koje se koriste za izračunavanje deflatora neke djelatnosti izračunavaju se kao indeks ponderiranog prosjeka određenih roba za tu djelatnost. Važno je uzeti u obzir sva obilježja proizvoda koja određuju njegovu cijenu, uključujući količinu prodanih proizvoda, potrebni prijevoz, rabate, jamstvene uvjete i odredište.

Specifikacija mora osigurati da u uzastopnim izvještajnim razdobljima, jedinica promatranja može identificirati proizvod i osigurati odgovarajuću cijenu po jedinici.

Kako bi se prikazao stvarni razvoj promjene cijene, treba navesti stvarnu transakcijsku cijenu, a ne cijenu navedenu u cjeniku.

Prikupljene informacije o cijeni trebale bi odražavati prosječnu cijenu tijekom razdoblja promatranja. U praksi prikupljene informacije o cijeni mogu se odnositi na određeni dan u sredini izvještajnog razdoblja koji treba odrediti kao reprezentativni broj za izvještajno razdoblje.

Definicija ekonomskog područja

Ekonomsko područje uključuje sljedeće stavke:

—	zemljopisno područje kojim upravlja državna vlada i na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba, roba, usluga i kapitala,

—	sve slobodne zone, uključujući skladišta i tvornice pod carinskim nadzorom,

—	nacionalni zračni prostor, teritorijalne vode i epikontinentalni pojas koji se nalazi u međunarodnim vodama, nad kojima država ima isključiva prava,

—	teritorijalne enklave tj. zemljopisna područja koja se nalaze u drugim dijelovima svijeta a koriste ih, prema međunarodnim ugovorima i sporazumima između država, državni uredi neke zemlje e agencije tih zemalja (ambasade, konzulati, vojne baze, znanstvene baze itd.),

—	nalazišta nafte, prirodnog plina itd. u međunarodnim vodama izvan epikontinentalnog pojasa te države, u kojima djeluju jedinice sa sjedištem na gore opisanom području.

Ekonomski prostor isključuje sljedeće stavke:

—	eksteritorijalne enklave (tj. dijelove vlastitog nacionalnog područja, koje koriste državni uredi drugih država, ustanove Europske unije ili međunarodne organizacije u skladu s međunarodnim ugovorima ili međudržavnim sporazumima).

Ova je definicija usklađena s člancima 2.05. i 2.06. Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa ESA 1995.

Razlika između domaćeg i nedomaćeg tržišta se u svrhu kratkoročne statistike tumači sukladno državnom području država članica. Ova se definicija u budućnosti može izmijeniti kako bi se vodilo računa o europskoj i/ili monetarnoj integraciji u skladu s drugim važećim propisima.

---

(1)  Uobičajeno shvaćanje pojma „indeks proizvodnje” kao indeksa „razvoja dodane vrijednosti” proturiječi definiciji „proizvodnje” u okviru nacionalnih računa ili strukturnih poslovnih statistika, no unatoč tomu riječ je o terminu koji se tradicionalno koristi u ovom području poslovnih statistikae. Pojam „indeks dodane vrijednosti” nikada se ne koristi u praksi. Budući da indeks prati razvoj proizvodnje u stalnim cijenama, ponekad se koristi pojam „indeks obujma proizvodnje”. Pojam indeks proizvodnje u ovom se tekstu uvijek koristi kao indeks količina, drugim riječima u stalnim cijenama.

(2)  Output, pa time i dodana vrijednost u bazičnim cijenama je osnova vrednovanja usvojena u ESA95. Bazična cijena isključuje sve poreze na proizvode, no ne pokušava isključiti druge poreze na proizvodnju kao kod prijašnjeg koncepta dodane vrijednosti po troškovima proizvodnih čimbenika. Ako dodana vrijednost u bazičnim cijenama nije dostupna, na primjer iz Struktunih poslovnih statistika, bruto dodana vrijednost po troškovima proizvodnih čimbenika može se koristiti kao približna vrijednost.

(3)  Izrazi „promet” i „prodaja” često se koriste kao sinonimi u kontekstu kratkoročnih statistika.

(4)  Ako je teško mjeriti subvencije na proizvode, mogu se izostaviti kako bi se indeksi mogli izračunavati tijekom vremena.

(5)  Kod donošenja odluke o tome što uključiti ili isključiti kao vodič treba koristiti pravila nacionalnih računa.

(6)  Neplaćeni obiteljski radnici dodani su kao načelna stvar iako je moguće da su točne brojke teško dostupne.

(7)  Ukupan broj odrađenih sati može se otprilike odrediti pomoću radnih sati koje su zaposlenici odradili, barem u industriji.

(8)  Podatke o neplaćenom prekovremenom radu je teško pribaviti u različitim državama članicama, no uključuje se iz načela.

(9)  Mogućnost povoljne kupnje dionica isključena je uglavnom zbog praktičnih razloga koji su vezani uz poteškoće vezane uz harmonizaciju definicije i prikupljanja podataka, premda se ta mogućnost često smatra nadoknadom za rad vezan uz cjelokupan uspjeh nekog društva.

(10)  Definicija korisne podne površine usklađena je s Klasifikacijom vrsta građevina, koja se referira na Statističke standarde i studije, br. 40 Ujedinjeni narodi, New York 1987., i Statističke standarde i studije, br. 43 Ujedinjeni narodi, New York, 1994.

PRILOG II.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1165/98

Prilog B Uredbi (EZ) br. 1165/98 izmjenjuje se na sljedeći način:

Popis varijabli

Tekst pod naslovom (c) (Popis varijabli) mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 1. varijable 130 Primljene nove narudžbe, 135 Primljene nove narudžbe za zgrade i 136 Primljene nove narudžbe za ostale građevine brišu se.

2.	Brišu se članci 2. i 4.

Izvještajno razdoblje

Iza naslova (e) (Izvještajno razdoblje), stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

Razina detalja

Tekst pod naslovom (f) (Razina detalja) mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Varijable br. 110, 210, 220 i 230 treba dostavljati barem na dvoznamenkastoj brojčanoj razini NACE Rev. 1.”

2.	Članak 2. se briše.

Rokovi za prijenos podataka

Pod naslovom (g) (Rokovi za prijenos podataka) u stavku 1. varijable 130, 135 i 136 i njihovi rokovi se brišu.