A.

Težina

Kod ocjene težine povrede, mora se uzeti u obzir vrsta povrede, njezin stvaran učinak na tržište, kada ga je moguće izmjeriti, kao i veličina mjerodavnog tržišta u zemljopisnom smislu.

Povrede se stoga mogu podijeliti u tri kategorije: manje povrede, teške povrede i vrlo teške povrede.

Unutar svake od ovih kategorija, a naročito u slučaju teških i vrlo teških povreda, predloženi raspon novčanih kazni omogućiti će primjenu različitog tretmana za poduzetnike ovisno o vrsti počinjenje povrede.

Potrebno je također uzeti u obzir stvarnu ekonomsku snagu počinitelja povrede da uzrokuju značajnu štetu drugim gospodarskim subjektima, posebno potrošačima, i utvrditi novčanu kaznu na razini koja će osigurati učinkovito preventivno djelovanje.

Općenito govoreći, potrebno je također uzeti u obzir činjenicu da veliki poduzetnici uglavnom raspolažu pravnim i ekonomskim znanjem kao i infrastrukturom koja im omogućava da lakše prepoznaju u kojoj mjeri njihovo postupanje predstavlja povredu kao i da budu svjesni posljedica koje iz toga proizlaze sukladno pravu tržišnog natjecanja.

Kad povreda uključuje nekoliko poduzetnika (npr. karteli), može se u nekim slučajevima ukazati potrebnim primijeniti ponderiranja za iznose utvrđene u svakoj od tri kategorije kako bi se uzela u obzir posebna težina i slijedom toga, stvarni učinak na tržišno natjecanje postupanja koje predstavlja povredu svakog poduzetnika, naročito ako postoji značajna razlika u veličini poduzetnika počinitelja povrede iste vrste.

Stoga, načelo jednakog kažnjavanja za isto postupanje, ako to okolnosti zahtijevaju, dovodi do različitih novčanih kazni koje se izriču predmetnim poduzetnicima, a da se navedeno diferenciranje ne vodi aritmetičkim izračunom.

B.

Trajanje

Potrebno je napraviti razliku između sljedećih:

Stoga će ovaj pristup ukazati na moguće povećanje iznosa novčane kazne.

Općenito govoreći, povećanje novčane kazne za dugotrajne povrede predstavlja osjetno jačanje prethodne prakse s ciljem izricanja učinkovitih kazni za ograničenja koja za posljedicu imaju štetu za potrošače tijekom dugog vremenskog razdoblja. Osim toga, ovaj novi pristup je u skladu s očekivanim učinkom obavijesti od 18. srpnja 1996. o nenametanju ili smanjenju novčanih kazni u slučajevima kartela (6). Rizik od plaćanja mnogo veće novčane kazne koja je razmjerna trajanju povrede nužno će povećati poticaj za njegovo otkrivanje (prijavu) ili suradnju s Komisijom.

Osnovni je iznos rezultat zbrajanja dvaju iznosa koji su utvrđeni u skladu s gore navedenim:

x težina + y trajanje = osnovni iznos

—

ponavljanje povrede iste vrste od strane istog ili istih poduzetnika,

—

odbijanje suradnje ili pokušaj ometanja Komisije tijekom obavljanja istražnih postupaka,

—

uloga inicijatora (vođe) ili poticatelja u povredi,

—

protumjere ili mjere odmazde usmjerene protiv drugih poduzetnika s ciljem provođenja postupanja koja predstavljaju povredu,

—

potreba za povećanjem kazne kako bi se premašio iznos nezakonito stečene dobiti kao posljedice povrede ako je objektivno moguće procijeniti taj iznos,

—

ostalo.

—

isključivo pasivno sudjelovanje ili uloga po načelu „slijedim svoga vođu” u povredi,

—

neprovođenje u praksu kažnjivih dogovora ili postupanja,

—

prestanak povrede odmah nakon intervencije Komisije (naročito nakon provođenja provjera),

—

postojanje opravdane sumnje od strane poduzetnika da ograničavajuće postupanje zaista predstavlja povredu,

—

povrede koje su počinjene zbog nemara ili nepažnje,

—

učinkovita suradnja poduzetnika u postupcima, izvan područja primjene Obavijesti od 18. srpnja 1996. o nenametanju ili smanjenju novčanih kazni u slučajevima kartela,

—

ostalo.

(a)

Samo je po sebi razumljivo da konačni iznos koji je izračunan prema ovoj metodi (osnovni iznos uvećan ili smanjen na temelju postotka) ne smije ni u kom slučaju prijeći 10 % ukupnog prihoda poduzetnika na svjetskoj razini, kako je utvrđeno u članku 15. stavku 2. Uredbe br. 17. U slučaju dogovora koji su nezakoniti sukladno Ugovoru Europske zajednice za ugljen i čelik, granica utvrđena člankom 65. stavkom 5. je dvostruki iznos prihoda od predmetnog proizvoda, koji se u određenim okolnostima povećava do najviše 10 % prihoda poduzetnika od proizvoda Europske zajednice za ugljen i čelik.

Obračunska godina na temelju koje se utvrđuje prihod na svjetskoj razini, mora, ako je to moguće, biti godina koja prethodi godini u kojoj je odluka donesena ili, ako iznosi za tu obračunsku godinu nisu dostupni, godina koja joj neposredno prethodi.

(b)

Ovisno o okolnostima, nakon što su gornji izračuni napravljeni, potrebno je uzeti u obzir određene objektivne čimbenike kao što je posebni gospodarski kontekst, eventualna ekonomska ili financijska korist koju su ostvarili počinitelji povrede (vidjeti Dvadeset i prvo izvješće o politici tržišnog natjecanja, točku 139.) posebne značajke predmetnih poduzetnika i njihove stvarne mogućnosti u zadanom socijalnom kontekstu da novčane kazne i plate, pa je sukladno tomu novčane kazne potrebno primjereno prilagoditi.

(c)

U slučajevima u kojima sudjeluju udruženja poduzetnika, potrebno je koliko god je to moguće odluke uputiti a kazne izreći pojedinačnim poduzetnicima koja pripadaju tom udruženju. Ako to nije moguće (npr. ako postoji nekoliko tisuća povezanih poduzetnika) i uz izuzeće slučajeva koji su obuhvaćeni Ugovorom Europske zajednice za ugljen i čelik, cjelokupnu novčanu kaznu treba izreći udruženju, izračunanu prema gore opisanim načelima, ali čiji ukupan iznos odgovara pojedinačnim novčanim kaznama koje su mogle biti izrečene svakom od članova udruženja.

(d)

Komisija će također zadržati pravo da u određenim slučajevima izriče „simboličnu” novčanu kaznu u iznosu od 1 000 ECU, koja neće uključivati izračune koji se temelje na trajanju povrede, otegotnim ili olakotnim okolnostima. Opravdanost za izricanje takve novčane kazne potrebno je obrazložiti u tekstu odluke.