1.   Države članice zadržavaju pravo da odrede područja unutar svojeg državnog teritorija koja se stavljaju na raspolaganje za provođenje traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika.

2.   Kad područje stoji na raspolaganju za provođenje aktivnosti navedenih u stavku 1., države članice će osigurati da ne dođe do diskriminacije između poduzetnika u pogledu pristupa i provođenja ovih aktivnosti.

Međutim, države članice mogu iz razloga nacionalne sigurnosti odbiti pristup i provođenje ovih aktivnosti svakom poduzetniku koji je pod stvarnom kontrolom trećih zemalja ili državljana trećih zemalja.

1.   Države članice će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da su odobrenja izdana u skladu s postupkom u kojem svi zainteresirani poduzetnici mogu podnijeti prijave u skladu sa stavkom 2. ili 3.

2.   Ovaj se postupak pokreće:

Obavijesti će sadržavati vrstu odobrenja, geografsko područje ili područja za koja su dijelom ili u cijelosti podnesene ili mogu biti podnesene prijave, te predloženi datum odnosno rok za izdavanje odobrenja.

Kada se daje prednost prijavama poduzetnika koji su pojedinačne fizičke ili pravne osobe, obavijest treba sadržavati taj podatak.

3.   Države članice mogu izdati odobrenja bez pokretanja postupka sukladno stavku 2. kada je područje za koje se traži odobrenje:

Država članica koja želi primijeniti ovaj stavak dužna je unutar tri mjeseca od donošenja ove Direktive, ili u slučaju država članica koje još nisu uvele odgovarajuće postupke, bez odlaganja objaviti obavijesti u Službenom listu Europskih zajednica, navodeći područja unutar njezinog teritorija koja su raspoloživa na temelju ovog stavka, te gdje se mogu dobiti odgovarajuće detaljne informacije u tom smislu. Svaka značajna promjena ovih informacija predmet je dodatne obavijesti. Međutim, nijedna prijava za odobrenje na temelju ovog stavka se ne može razmatrati prije objave odgovarajuće obavijesti iz ovog stavka.

4.   Država članica može odlučiti ne primijeniti odredbe stavka 1., ako i u mjeri u kojoj se iz geoloških ili proizvodnih razloga opravdava izdavanje odobrenja za određeno područje nositelju odobrenja za susjedno područje. Određena država članica dužna je nositeljima odobrenja za bilo koja druga susjedna područja osigurati mogućnost podnošenja prijave te dovoljno vremena da to učine.

5.   Ne smatra se izdavanjem odobrenja u smislu stavka 1.:

6.   Neovisno o započinjanju postupaka iz stavka 2., države članice zadržavaju pravo na mogućnost odbijanja izdavanja odobrenja, istodobno osiguravajući da provođenje tog prava ne daje povoda diskriminaciji između poduzetnika.

1.   Države članice osiguravaju da se uvjeti i zahtjevi koji se navode u članku 5. stavku 2. kao i posebne obveze koje se odnose na korištenje specifičnih odobrenja, opravdaju isključivo potrebom osiguravanja pravilne provedbe aktivnosti na području za koje se traži odobrenje, primjenom stavka 2. ili plaćanjem u novcu ili u ugljikovodicima.

2.   Države članice mogu, iz razloga nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, javnog zdravlja, sigurnosti prometa, zaštite okoliša, zaštite bioloških resursa i nacionalnog kulturnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost, sigurnosti instalacija i radnika, planiranog upravljanja ugljikovodičnim resursima (primjerice stope crpljenja ugljikovodika ili optimizacije njegovog vađenja) ili potrebom osiguravanja poreznih prihoda, nametnuti uvjete i zahtjeve za provođenje aktivnosti navedenih u članku 2. stavku 1.

3.   Pravila za plaćanje doprinosa navedenih u stavku 1., uključujući zahtjeve za sudjelovanjem države, određuju države članice kako bi se poduzetniku osiguralo očuvanje neovisnosti u upravljanju.

Međutim, kada izdavanje odobrenja ovisi o sudjelovanju države u aktivnostima i kada je pravnoj osobi povjereno upravljanje ovim sudjelovanjem ili kada država sama upravlja sudjelovanjem, niti pravna osoba niti država neće biti spriječene preuzeti prava i obveze povezane s takvim sudjelovanjem, sukladno važnosti sudjelovanja pod uvjetom da pravna osoba ili država ne dobije informacije niti ostvaruje pravo glasa u odlukama u pogledu izvora nabave za poslovne subjekte i ako pravna osoba ili država zajedno s bilo kojom javnom pravnom osobom ili osobama ne iskoriste većinsko pravo glasa u drugim odlukama i da se bilo koji glas države ili pravne osobe zasniva isključivo na transparentnim, objektivnim i nediskriminirajućim načelima, te da se time ne sprečava da se upravne odluke poduzetnika temelje na uobičajenim trgovinskim načelima.

Međutim, takve odredbe neće spriječiti pravnu osobu ili državu da se protivi odluci nositelja odobrenja koja ne bi poštivala uvjete i zahtjeve navedene u odobrenju, u pogledu politike crpljenja i zaštite financijskih interesa države.

Pravo prigovora koristi se na nediskriminirajući način, osobito u vezi s odlukama o ulaganjima ili izvorima upošljavanja poduzetnika. U slučaju gdje sudjelovanjem države u aktivnostima upravlja pravna osoba koja je također nositelj odobrenja, država članica će uspostaviti dogovore koji zahtijevaju da pravna osoba drži odvojene račune za svoju poslovnu aktivnost s jedne strane i svoju aktivnost upravitelja sudjelovanja države s druge strane, uz jamstvo da ne postoji protok informacija od strane pravne osobe odgovorne za upravljanje sudjelovanjem države prema pravnoj osobi koja je ovlašteni nositelj odobrenja. Međutim, u slučaju kada dio pravne osobe koji je odgovoran za upravljanje sudjelovanjem države, zapošljava kao savjetnika dio pravne osobe koja je nositelj odobrenja, on može učiniti dostupnima informacije potrebne za rad savjetnika. Nositelji svih odobrenja na koje se informacije odnose bit će unaprijed obaviješteni o tome koje će se informacije pružiti na ovaj način i dat će im se dovoljno vremena da iznesu prigovore.

4.   Države članice osiguravaju da se nadzor poduzetnika što se tiče odobrenja ograniči na nadzor nužan za osiguravanje ispunjavanja uvjeta, zahtjeva i obveza navedenih u stavku 1. One će, osobito, poduzeti mjere potrebne za osiguravanje da se niti od jednog poduzetnika ne zatraži, na temelju bilo kojeg zakona ili drugog propisa, ili bilo kojeg ugovora ili dogovora, da pruži informacije o svojim budućim ili postojećim izvorima nabave, izuzev na zahtjev nadležnih tijela i isključivo radi ciljeva iznesenih u članku 36. Ugovora.

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim općim poteškoćama s kojima se susreću poduzetnici, de jure ili de facto, prilikom pristupa ili provođenja aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika u trećim zemljama, a na koje im bude ukazano. Države članice i Komisija osiguravaju poštivanje poslovne tajne.

2.   Komisija prije 31. prosinca 1994. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, a nakon toga redovito, o situaciji poduzetnika u trećim zemljama kao i o stanju pregovora poduzetih sukladno stavku 3. s tim državama ili u okviru međunarodnih organizacija.

3.   Kad Komisija ustanovi, bilo na temelju izvješća navedenih u stavku 2. ili na temelju drugih informacija, da treća zemlja ne jamči poduzetnicima Zajednice, u pogledu pristupa i provedbe aktivnosti navedenih u stavku 1. položaj usporediv s onim kojeg Zajednica jamči poduzetnicima iz te treće zemlje, Komisija može podnijeti prijedlog Vijeću za odgovarajućim mandatom za pregovore s ciljem dobivanja usporedivih mogućnosti tržišnog natjecanja za poslovne subjekte Zajednice. Vijeće će donijeti odluku kvalificiranom većinom.

4.   U okolnostima navedenima u stavku 3. Komisija može u bilo koje doba predložiti da Vijeće ovlasti jednu ili više država članica da odbiju izdati odobrenje poduzetniku nad kojim odnosna treća zemlja i/ili pak državljani te treće zemlje imaju učinkovitu kontrolu.

Komisija može iznijeti takve prijedloge na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice.

Vijeće će odlučiti kvalificiranom većinom što je prije moguće.

5.   Mjere poduzete sukladno ovom članku neće utjecati na obveze Zajednice iz međunarodnih ugovora koji su mjerodavni za pristup i provođenje aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika.