„2.   Države članice mogu osigurati kao prijelaznu mjeru nakon stupanja na snagu zakona i ostalih propisa potrebnih za usklađivanje s ovom Direktivom, da je materijal za umnažanje, koji se rabi za uspostavljanje matičnog rasadnika ili rasadnika biljnih sadnica, jednakovrijedan materijalu za umnažanje koji je službeno certificiran ili provjeren u skladu s odredbama ove Direktive ako je taj isti materijal prije uporabe pružio ista jamstva poput materijala za umnažanje koji je službeno certificiran ili provjeren u skladu s odredbama ove Direktive.”

„Svaka država članica sastavlja katalog sorata vinove loze koje su službeno prihvaćene kao standardni materijal za certificiranje i provjeru na njezinom državnom području. Svatko smije imati uvid u taj katalog. On sadrži glavne morfološke i fiziološke osobine prema kojima se sorte mogu razlikovati jedna od druge. U slučaju sorata koje su već bile prihvaćene 31. prosinca 1971., može se upućivati na opis objavljen u službenim ampelografskim publikacijama.”

„Članak 5.a

Članice države osiguravaju da se prihvaćaju samo one sorte koje su prepoznatljive, postojane i dovoljno ujednačene.

Članak 5.b

1.   Sorta se smatra prepoznatljivom ako se, nakon što je prihvaćena, ona izrazito razlikuje, u jednoj ili više važnih morfoloških ili fizioloških osobina, od bilo koje druge sorte koja je prihvaćena ili prijavljena za prihvaćanje u predmetnoj državi članici.

2.   Vrsta se smatra postojanom ako, nakon uzastopnog umnažanja, ona i dalje odgovara opisu njezinih bitnih karakteristika.

3.   Sorta se smatra dovoljno homogenom ako su biljke od kojih je ona nastala, osim minimalnih odstupanja, u cjelini slične u pogledu svih karakteristika uzetih u obzir u tu svrhu.

Članak 5.c

Države članice osiguravaju da sorte koje dolaze iz drugih država članica podliježu istim zahtjevima poput zahtjeva koji se primjenjuju na domaće vrste, posebno u pogledu postupka prihvaćanja.

Članak 5.d

1.   Države članice predviđaju da se prihvaćanje sorata temelji na rezultatima službenih ispitivanja, posebno pokusnih uzgoja, čime je obuhvaćen dovoljan broj osobina te sorte za njezino opisivanje. Metode koje se rabe za određivanje osobina moraju biti egzaktne i pouzdane.

2.   U skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. određuje se, uzimajući u obzir najnovija znanstvena i tehnološka znanja, sljedeće:

3.   Ako postoje saznanja kako se materijal za umnažanje određene sorte stavlja na tržište u drugoj državi pod drugim nazivom, taj naziv treba također navesti u katalogu.

Članak 5.e

1.   Prihvaćene sorte službeno se provjeravaju u redovnim vremenskim intervalima. Ako sorta ne udovoljava bilo kojem od uvjeta za prihvaćanje u svrhu certificiranja ili provjere, prihvaćanje se opoziva, a sorta se briše iz kataloga.

2.   Katalog sorata, uključujući i sve preinake u njemu, šalje se odmah ostalim državama članicama i Komisiji.”

„2.   U slučaju kada Komisija nije poduzela mjere iz članka 3. stavka 4. točke (b) te tamo gdje one nisu stupile na snagu, države članice mogu predvidjeti da se materijal za umnažanje određenih sorata vinove loze ne može stavljati na tržište nakon navedenih datuma, osim ako je taj materijal službeno certificiran kao ‚osnovni materijal’ ili ‚certificirani materijal’.”

„Članak 12.a

Države članice osiguravaju da materijal za umnažanje sorata vinove loze koje su odobrene u svrhu uzgoja na njihovom državnom području ili dijelu njihovog državnog područja prema Uredbi (EEZ) br. 1388/70 ne podliježe ograničenjima stavljanja na tržište koja se odnose na predmetne sorte na njihovom državnom području.”

„Članak 17.a

Na temelju prijedloga Komisije te u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih znanja, Vijeće usvaja bilo koje izmjene priloga koje je potrebno napraviti.”

„Članak 18.a

Nakon zahtjeva države članice, s kojim se postupa kako je predviđeno u članku 17., istu se državu u potpunosti ili djelomično oslobađa od obveze primjene ove Direktive ako se materijal za umnažanje vinove loze u pravilu ne umnaža ili ne stavlja na tržište na njezinom državnom području.

Članak 18.b

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje Uredbu Vijeća (EEZ) br. 234/68 (3) od 27. veljače 1968. o uspostavljanju zajedničkog uređenja tržišta za živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje i slično, rezano cvijeće i ukrasno lišće.”