13/Sv. 66

HR

Službeni list Europske unije

127

L 165/41

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Elektroničke komunikacije, infrastruktura i usluge bitni su čimbenici, izravno i neizravno, gospodarskog i društvenog razvoja. One imaju ključnu ulogu za društvo te su, jednako kao i električna energija ili vodoopskrba, postale sveprisutne komunalne usluge i predstavljaju ključne čimbenike u isporuci električne energije, vode i drugih kritičnih usluga. Komunikacijske mreže funkcioniraju kao katalizatori društva i inovacija, umnožavajući učinak tehnologija i oblikujući ponašanja potrošača, poslovne modele, industrije, kao i građansko i političko sudjelovanje. Njihovi poremećaji mogu uzrokovati značajnu fizičku, društvenu i gospodarsku štetu, čime se naglašava važnost mjera za povećanje zaštite i otpornosti s ciljem osiguravanja kontinuiteta kritičnih usluga. Sigurnost elektroničkih komunikacija, infrastrukture i usluga, posebno njihova cjelovitost, dostupnost i povjerljivost, izložena je sve većim izazovima koji se odnose, između ostalog, na pojedinačne komponente komunikacijske infrastrukture i softver za nadzor tih komponenata, cjelokupnu infrastrukturu i usluge koje se pružaju putem te infrastrukture. To je od sve većeg interesa za društvo, ne samo zbog mogućnosti pojave problema zbog složenosti sustava, nepravilnosti, kvarova sustava, nesreća, pogrešaka i napada koji mogu imati posljedice za elektroničku i fizičku infrastrukturu putem koje se pružaju usluge ključne za dobrobit europskih građana.

(2)

Opasnosti se neprekidno mijenjaju, a nezgode u vezi sa sigurnosnom zaštitom mogu štetiti povjerenju koje korisnici imaju u tehnologiju, mreže i usluge, te time utjecati na njihovu mogućnost iskorištavanja punog potencijala unutarnjeg tržišta i rasprostranjene uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT).

(3)

Stoga su redovito ocjenjivanje stanja sigurnosti mreža i informacija u Uniji na temelju pouzdanih podataka Unije i sustavno predviđanje budućeg razvoja, izazova i opasnosti na razini Unije i na globalnoj razni važni za kreatore politike, industriju i korisnike.

(4)

Odlukom 2004/97/EZ, Euratom (3), donesenom na sastanku Europskog vijeća od 13. prosinca 2003., predstavnici država članica odlučili su da će Europska agencija za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), koja je osnovana na temelju prijedloga koji je podnijela Komisija, imati sjedište u gradu u Grčkoj koji će odrediti grčka vlada. Na temelju te Odluke, grčka je vlada odredila da bi ENISA trebala imati sjedište u Heraklionu na Kreti.

(5)

Dana 1. travnja 2005. Agencija i država članica domaćin sklopile su Sporazum o sjedištu („Sporazum o sjedištu”).

(6)

Država članica domaćin Agencije trebala bi osigurati najbolje moguće uvjete za nesmetano i učinkovito djelovanje Agencije. Za pravilno i učinkovito obavljanje zadaća, za odabir i zadržavanje osoblja te za jačanje učinkovitosti aktivnosti umrežavanja nužno je da Agencija bude utemeljena na odgovarajućoj lokaciji na kojoj su, između ostalog, osigurani odgovarajuća prometna povezanost te prostori za supružnike i djecu koji prate članove osoblja Agencije. Potrebne aranžmane trebalo bi utvrditi u sporazumu između Agencije i države članice domaćina koji se sklapa nakon dobivanja suglasnosti Upravljačkog odbora Agencije.

(7)

Kako bi se poboljšala operativna učinkovitost Agencije, Agencija je osnovala podružnicu u gradskom području Atene koja bi se trebala voditi uz suglasnost i potporu države članice domaćina i u kojoj bi trebalo biti smješteno operativno osoblje Agencije. Osoblje koje primarno obavlja poslove u vezi s upravljanjem Agencijom (uključujući izvršnog direktora), financijama, istraživanjem i razvojem, upravljanjem IT-om i opremom, ljudskim resursima, obukom, komunikacijama i odnosima s javnošću trebalo bi biti smješteno u Heraklionu.

(8)

Agencija ima pravo utvrditi svoju organizaciju kako bi osigurala pravilno i djelotvorno obavljanje svojih zadaća, poštujući pritom odredbe o sjedištu i podružnici u Ateni utvrđene ovom Uredbom. Agencija bi trebala uspostaviti potrebna praktična rješenja za jačanje operativne učinkovitosti, posebno u vezi s obavljanjem zadaća koje uključuju interakciju s ključnim dionicima kao što su institucije Unije.

(9)

Europski parlament i Vijeće donijeli su 2004. Uredbu (EZ) br. 460/2004 (4) o osnivanju Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost u svrhu doprinosa ciljevima osiguravanja visoke razine mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji i razvoja kulture mrežne i informacijske sigurnosti u korist građana, potrošača, poduzeća i javnih uprava. Europski parlament i Vijeće donijeli su 2008. Uredbu (EZ) br. 1007/2008 (5) o produljenju mandata Agencije do ožujka 2012. Uredbom (EZ) br. 580/2011 (6) produljen je mandat Agencije do 13. rujna 2013.

(10)

Agencija bi trebala naslijediti ENISA-u osnovanu Uredbom (EZ) br. 460/2004. U okviru Odluke predstavnika država članica, koji su se sastali na zasjedanju Europskog vijeća od 13. prosinca 2003., država članica domaćin trebala bi zadržati i dodatno razvijati postojeća praktična rješenja kako bi se osiguralo nesmetano i učinkovito djelovanje Agencije, uključujući njezinu podružnicu u Ateni, i olakšali odabir i zadržavanje visokokvalificiranog osoblja.

(11)

Od uspostavljanja ENISA-e, s razvojem tehnologije i tržišta te društveno-gospodarskim razvojem promijenili su se izazovi mrežne i informacijske sigurnosti i postali temom dodatnih razmatranja i rasprava. Kao odgovor na izazove koji se mijenjaju, Unija je ažurirala svoje prioritete u vezi s politikom mrežne i informacijske sigurnosti. Cilj ove Uredbe je jačanje Agencije kako bi uspješno doprinosila nastojanjima institucija Unije i država članica u razvoju europskog kapaciteta za suočavanje s izazovima mrežne i informacijske sigurnosti.

(12)

Mjere na unutarnjem tržištu u području sigurnosti elektroničkih komunikacija te, općenitije, mrežne i informacijske sigurnosti zahtijevaju drukčije oblike tehničkih i organizacijskih primjena u institucijama Unije i državama članicama. Heterogena primjena tih zahtjeva može dovesti do neučinkovitosti i stvaranja prepreka na unutarnjem tržištu. Zbog toga je potrebno na razini Unije uspostaviti stručni centar za pružanje smjernica, savjeta i pomoći u vezi s pitanjima koja se odnose na mrežnu i informacijsku sigurnosti na koji se institucije Unije i države članice mogu osloniti. Agencija može odgovoriti na te potrebe tako da razvije i održava visoku razinu stručnosti i pruža pomoć institucijama Unije, državama članicama i poslovnoj zajednici kako bi im pomogla u ispunjavanju pravnih i regulatornih zahtjeva u vezi s mrežnom i informacijskom sigurnošću i kako bi utvrdila i rješavala pitanja mrežne i informacijske sigurnosti te time doprinijela pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(13)

Agencija bi trebala obavljati zadaće koje su joj dane pravnim aktima Unije u području elektroničkih komunikacija i, općenito, doprinositi višoj razini sigurnosti elektroničkih komunikacija te zaštiti privatnosti i osobnih podataka putem, između ostalog, osiguravanja stručnih znanja i savjeta te poticanja razmjene najboljih praksa i ponude prijedloga u vezi s politikom.

(14)

Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (7) od operatora javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili pružatelja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga zahtijeva se da poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu njihove cjelovitosti i sigurnosti i uvodi se obveza za nacionalna regulatorna tijela da prema potrebi obavijeste Agenciju o, između ostalog, svim probojima zaštitnih mjera ili povredama cjelovitosti koji su imali značajan učinak na rad mreže ili usluga i dostave Komisiji i Agenciji sažetak godišnjeg izvješća o zaprimljenim prijavama i poduzetim mjerama. Direktivom 2002/21/EZ Agencija se nadalje poziva da putem davanja mišljenja doprinese usklađivanju odgovarajućih tehničkih i organizacijskih sigurnosnih mjera.

(15)

Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (8) od pružatelja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga zahtijeva se poduzimanje odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera za zaštitu sigurnosti usluga pružatelja i čuvanje povjerljivosti komunikacija i povezanih podataka o prometu. Direktivom 2002/58/EZ uvode se obveze informiranja i prijave u vezi s povredama osobnih podataka za pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga. Njome se također zahtijeva da se Komisija s Agencijom savjetuje o svim tehničkim provedbenim mjerama koje treba usvojiti i koje se odnose na okolnosti ili oblik obveza informiranja i prijave te postupke koji se na njih primjenjuju. Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (9) od država se članica zahtijeva da osiguraju da nadzornik mora provoditi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za zaštitu osobnih podataka od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnoga gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno kada obrada uključuje prijenos podataka putem mreže te od svih drugih nezakonitih oblika obrade.

(16)

Agencija bi trebala doprinositi visokoj razini mrežne i informacijske sigurnosti, boljoj zaštiti privatnosti i osobnih podataka te razvoju i poticanju kulture mrežne i informacijske sigurnosti u korist građana, potrošača, poduzeća i organizacija javnog sektora u Uniji, te time doprinositi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Kako bi se to postiglo, Agenciji bi trebalo dodijeliti potrebna proračunska sredstva.

(17)

S obzirom na sve veću važnost elektroničkih mreža i komunikacija, koje sada predstavljaju okosnicu europskoga gospodarstva, i stvarnu veličinu digitalnoga gospodarstva, financijski i ljudski resursi dodijeljeni Agenciji trebali bi se povećati kako bi odražavali sve veću ulogu i zadaće Agencije i njezin ključan položaj u obrani europskog digitalnog ekosustava.

(18)

Agencija bi trebala djelovati kao referentna točka te bi svojom neovisnošću, kvalitetom savjeta i informacija koje daje, transparentnošću svojih postupaka i metoda rada te marljivošću u obavljanju svojih zadaća trebala uspostaviti povjerenje. Agencija bi se trebala nadovezati na nacionalna nastojanja i nastojanja Unije i stoga bi trebala svoje zadaće obavljati u potpunoj suradnji s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te s državama članicama i biti otvorena za kontakte s industrijom i drugim interesnim skupinama. Pored toga, Agencija bi se trebala oslanjati na informacije koje dobiva od privatnog sektora i suradnju s njim, budući da on ima važnu ulogu u zaštiti elektroničkih komunikacija, infrastrukture i usluga.

(19)

Skupom zadaća trebalo bi se naznačiti kako će Agencija ostvariti svoje ciljeve, pri čemu joj se treba omogućiti fleksibilnost u radu. Zadaće koje obavlja Agencija trebale bi uključivati prikupljanje odgovarajućih informacija i podataka potrebnih za provedbu analiza rizika u vezi sa sigurnošću i otpornošću elektroničkih komunikacija, infrastrukture i usluga i za ocjenjivanje, u suradnji s državama članicama, Komisijom i, prema potrebi, interesnim skupinama, stanja mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji. Agencija bi trebala osigurati koordinaciju i suradnju s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i državama članicama i ojačati suradnju između dionika u Europi, posebno tako da u svoje aktivnosti uključi nadležna nacionalna tijela i tijela Unije te stručnjake na visokoj razini za relevantna područja iz privatnog sektora, ponajprije pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, proizvođače mrežne opreme i dobavljače softvera, uzimajući pritom u obzir da se mrežni i informacijski sustavi sastoje od kombinacije hardvera, softvera i usluga. Agencija bi trebala pružati pomoć institucijama Unije i državama članicama u dijalogu s industrijom s ciljem rješavanja problema u vezi sa sigurnošću hardverskih i softverskih proizvoda te time doprinositi suradničkom pristupu mrežnoj i informacijskoj sigurnosti.

(20)

Strategije za mrežnu i informacijsku sigurnost koje su objavili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije ili država članica trebale bi se dostaviti Agenciji za informaciju i kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora. Agencija bi trebala analizirati strategije i poticati njihovo predstavljanje u obliku kojim se olakšava usporedivost. Strategije i svoje analize Agencija bi trebala elektroničkim putem staviti na raspolaganje javnosti.

(21)

Agencija bi trebala pomagati Komisiji davanjem savjeta, mišljenja i analiza u vezi sa svim pitanjima Unije koja se odnose na razvoj politike u području mrežne i informacijske sigurnosti, uključujući zaštitu kritične informacijske infrastrukture i otpornost. Agencija bi također trebala pomagati institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i, prema potrebi te na njihov zahtjev, državama članicama u njihovim nastojanjima u vezi s razvojem politike i sposobnosti mrežne i informacijske sigurnosti.

(22)

Agencija bi trebala u potpunosti uzeti u obzir tekuće aktivnosti istraživanja, razvoja i tehnološkog ocjenjivanja, posebno one aktivnosti koje provode različite istraživačke inicijative Unije kako bi institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i, prema potrebi te na njihov zahtjev, državama članicama pružati savjete o potrebama za istraživanjem u području mrežne i informacijske sigurnosti.

(23)

Agencija bi trebala pomagati institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te državama članicama u njihovim nastojanjima da izgrade i ojačaju prekogranične sposobnosti i spremnost za sprečavanje i otkrivanje problema i nezgoda u vezi s mrežnom i informacijskom sigurnošću te za odgovor na njih. S tim u vezi, Agencija bi trebala olakšati suradnju među državama članicama te između Komisije i drugih institucija, tijela, ureda i agencija Unije i država članica. U tu svrhu Agencija bi trebala pružati podršku državama članicama u njihovim neprekidnim nastojanjima da poboljšaju sposobnost odgovora i organiziraju i provode europske vježbe za nezgode u vezi sa sigurnosnom zaštitom te, na zahtjev države članice, nacionalne vježbe.

(24)

Kako bi bolje razumjela izazove u području mrežne i informacijske sigurnosti, Agencija bi trebala analizirati postojeće rizike i rizike koji se pojavljuju. U tu svrhu Agencija bi trebala, u suradnji s državama članicama i, prema potrebi, sa statističkim tijelima i drugima, prikupljati relevantne informacije. Nadalje, Agencija bi trebala pomagati institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i državama članicama u njihovim nastojanjima da prikupe, analiziraju i distribuiraju podatke o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti. Prikupljanje odgovarajućih statističkih informacija i podataka potrebnih za provedbu analiza rizika u vezi sa sigurnošću i otpornošću elektroničkih komunikacija, infrastrukture i usluga provodi se na temelju informacija koje dostavljaju države članice i uvida Agencija u infrastrukturu IKT-a institucija Unije sukladno odredbama Unije i nacionalnim odredbama u skladu s pravom Unije. Na temelju tih informacija Agencija bi trebala biti upoznata s najnovijim stanjem mrežne i informacijske sigurnosti i povezanim kretanjima u Uniji u korist institucija, tijela, ureda i agencija Unije i država članica.

(25)

Obavljanjem svojih zadaća Agencija bi trebala olakšati suradnju između Unije i država članica s ciljem podizanja svijesti o stanju mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji.

(26)

Agencija bi trebala olakšati suradnju među nadležnim neovisnim regulatornim tijelima država članica, posebno pružanjem podrške razvoju, promicanju i razmjeni najboljih praksa i standarda za obrazovne programe i programe za podizanje svijesti. Povećanom razmjenom informacija između država članica olakšat će se takva mjera. Agencija bi trebala doprinositi podizanju svijesti pojedinačnih korisnika elektroničkih komunikacija, infrastrukture i usluga, također tako što će državama članicama koje su se odlučile primjenjivati platformu za informacije od javnog interesa predviđenu Direktivom 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (10) pružati pomoć u izradi relevantnih informacija od javnog interesa u vezi s mrežnom i informacijskom sigurnošću te tako što će pružati pomoći u izradi informacija koje će biti priložene novim uređajima namijenjenim za uporabu u javnim komunikacijskim mrežama. Agencija bi također trebala pružati podršku suradnji između dionika na razini Unije, djelomično putem poticanja razmjene informacija, kampanja za podizanje svijesti te obrazovnih programa i programa osposobljavanja.

(27)

Agencija bi trebala, između ostalog, pružati pomoć relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i državama članicama u javnim obrazovnim kampanjama za krajnje korisnike s ciljem poticanja sigurnijeg ponašanja pojedinaca na internetu, podizanja svijesti o potencijalnim opasnostima u kibernetičkom prostoru, uključujući kibernetički kriminal kao što su phishing napadi, mreže zaraženih računala (botnet) te financijske i bankovne prijevare, i poticanja osnovnog savjetovanja o autentikaciji i zaštiti podataka.

(28)

Kako bi osigurala potpuno ostvarivanje svojih ciljeva, Agencija bi se trebala povezati s relevantnim tijelima, uključujući tijela koja se bave kibernetičkim kriminalom kao što je Europol i tijelima za zaštitu privatnosti radi razmjene znanja i iskustava i najboljih praksa te pružanja savjeta o aspektima mrežne i informacijske sigurnosti koji mogu utjecati na njihov rad. Agencija bi trebala težiti ostvarivanju sinergije između nastojanja tih tijela i vlastitih nastojanja u promicanju napredne mrežne i informacijske sigurnosti. Predstavnici nacionalnih tijela kaznenog progona i tijela kaznenog progona na razini Unije te nacionalnih tijela i tijela Unije za zaštitu privatnosti trebali bi imati pravo da budu zastupljeni u Stalnoj interesnoj skupini Agencije. Prilikom povezivanja s tijelima kaznenog progona u vezi s aspektima mrežne i informacijske sigurnosti koji mogu utjecati na njihov rad, Agencija bi trebala poštovati postojeće informacijske kanale i uspostavljene mreže.

(29)

Komisija je pokrenula europsko javno-privatno partnerstvo za otpornost kao fleksibilnu platformu za suradnju na otpornosti infrastrukture IKT-a na razini Unije, u okviru koje bi Agencija trebala olakšati povezivanje dionika radi rasprave o prioritetima javnog poretka, gospodarskim i tržišnim dimenzijama izazova i mjerama za otpornost IKT-a.

(30)

S ciljem poticanja mrežne i informacijske sigurnosti i njezine vidljivosti, Agencija bi trebala olakšati suradnju među nadležnim javnim tijelima država članica, posebno pružanjem podrške razvoju i razmjeni najboljih praksa i programa za podizanje svijesti i jačanjem njihovih aktivnosti uključivanja. Agencija bi također trebala podupirati suradnju između dionika i institucija Unije, djelomično poticanjem aktivnosti u vezi s razmjenom informacija i podizanjem svijesti.

(31)

Kako bi povećala naprednu razinu mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji, Agencija bi trebala poticati suradnju i razmjenu informacija i najboljih praksa između relevantnih organizacija, kao što su timovi za odgovor na nezgode u vezi s računalnom sigurnošću (CSIRT) i timovi za odgovor na računalne opasnosti (CERT).

(32)

Sustav pravilno funkcionirajućih CERT-a Unije trebao bi biti temelj infrastrukture Unije za mrežnu i informacijsku sigurnost. Agencija bi trebala pružati podršku CERT-ima država članica i CERT-u Unije u vezi s upravljanjem mrežom CERT-a, uključujući članice europske skupine vladinih CERT-a. Kako bi pomogla u osiguravanju da svaki CERT ima dovoljno napredne sposobnosti i da te sposobnosti u što većoj mjeri odgovaraju sposobnostima najrazvijenijih CERT-a, Agencija bi trebala poticati uspostavljanje i rad sustava stručnog pregleda. Nadalje, Agencija bi trebala poticati i podržavati suradnju između relevantnih CERT-a u slučaju nezgoda ili poremećaja mreža ili infrastrukture kojima upravljaju ili koje štite CERT-i i koje uključuju ili mogu uključivati najmanje dva CERT-a ili u slučaju napada na takve mreže ili infrastrukturu.

(33)

Učinkovite politike mrežne i informacijske sigurnosti trebale bi se temeljiti na dobro razvijenim metodama za procjenu rizika u javnom i privatnom sektoru. Metode i postupci za procjenu rizika koriste se na različitim razinama, međutim ne postoji zajednička praksa u vezi s njihovom učinkovitom primjenom. Poticanjem i razvojem najboljih praksa za procjenu rizika i za interoperabilna rješenja za upravljanje rizicima u organizacijama javnog i privatnog sektora povećat će se razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u Uniji. U tu svrhu Agencija bi trebala podupirati suradnju između dionika na razini Unije te time olakšati njihova nastojanja u vezi s utvrđivanjem i preuzimanjem europskih i međunarodnih norma za upravljanje rizicima i za mjerljivu sigurnost elektroničkih proizvoda, sustava, mreža i usluga koji zajedno sa softverom čine mrežne i informacijske sustave.

(34)

Ako je to potrebno i korisno za ispunjavanje njezinih ciljeva i zadaća, Agencija bi trebala razmijeniti iskustva i opće informacije s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije koji se bave mrežnom i informacijskom sigurnošću. Agencija bi trebala doprinositi utvrđivanju prioriteta u pogledu istraživanja na razini Unije, u područjima otpornosti mreže te mrežne i informacijske sigurnosti, i trebala bi relevantnim istraživačkim institucijama prenositi saznanja o potrebama industrije.

(35)

Agencija bi trebala poticati države članice i pružatelje usluga na povećanje općih sigurnosnih norma kako bi svi korisnici interneta poduzeli potrebne korake za osiguranje svoje osobne kibernetičke sigurnosti.

(36)

Problemi u vezi s mrežnom i informacijskom sigurnošću predstavljaju globalna pitanja. Postoji potreba za užom međunarodnom suradnjom kako bi se poboljšale sigurnosne norme, uključujući definiciju zajedničkih norma ponašanja i kodeksa ponašanja, razmjenu informacija, poticanje brže međunarodne suradnje kao odgovor na pitanja mrežne i informacijske sigurnosti, kao i zajednički globalni pristup tim pitanjima. U tu bi svrhu Agencija trebala, pružanjem, gdje je to potrebno, potrebnog stručnog znanja i analize relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, podupirati daljnje uključivanje Unije i njezinu suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(37)

Agencija bi trebala djelovati u skladu s načelom supsidijarnosti i na taj način osigurati odgovarajući stupanj suradnje među državama članicama na pitanjima koja se odnose na mrežnu i informacijsku sigurnost i unaprijediti učinkovitost nacionalnih politika te im time dodati vrijednost u skladu s načelom proporcionalnosti, ne prelazeći pritom ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva utvrđenih ovom Uredbom. Obavljanjem svojih zadaća Agencija bi trebala ojačati nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela, ali se pritom ne bi trebala u njih uplitati niti bi trebala prisvojiti ili sprečavati relevantne ovlasti i zadaće ili se preklapati s relevantnim ovlastima i zadaćama nacionalnih regulatornih tijela u skladu s direktivama o elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama, Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) osnovanog Uredbom (EZ) br. 1211/2009 (11) i Komunikacijskog odbora u skladu Direktivom 2002/21/EZ, europskih normizacijskih tijela, nacionalnih normizacijskih tijela i Stalnog odbora u skladu s Direktivom 98/34/EZ (12) i neovisnih nadzornih tijela država članica u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

(38)

Potrebno je provesti određena načela u vezi s upravljanjem Agencijom radi usklađivanja sa zajedničkom izjavom i zajedničkim pristupom koje je u srpnju 2012. dogovorila Međuinstitucionalna radna skupina za decentralizirane agencije EU-a, pri čemu je svrha izjave i pristupa usuglašavanje aktivnosti agencija i poboljšanje njihovog djelovanja.

(39)

Zajednička izjava i zajednički pristup trebali bi se, prema potrebi, odražavati i u programima rada Agencije, ocjenjivanjima Agencije te praksi Agencije u vezi s izvješćivanjem i upravljanjem.

(40)

Kako bi Agencija pravilno funkcionirala, Komisija i države članice trebale bi osigurati da osobe koje će imenovati u Upravljački odbor imaju odgovarajuća stručna znanja. Komisija i države članice također bi trebale nastojati ograničiti fluktuaciju predstavnika u Upravljačkom odboru kako bi se osigurao kontinuitet njegovog rada.

(41)

Bitno je da Agencija uspostavi i održava ugled na temelju nepristranosti, integriteta i visokih profesionalnih standarda. U skladu s tim, Upravljački bi odbor trebao usvojiti sveobuhvatna pravila za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima kojima je obuhvaćena cijela Agencija.

(42)

S obzirom na jedinstvene okolnosti Agencije i teške izazove s kojima je suočena, organizacijska struktura Agencije trebala bi biti pojednostavnjena i ojačana kako bi se osigurale veća učinkovitost i djelotvornost. Stoga bi trebalo, između ostalog, osnovati Izvršni odbor kako bi se Upravljačkom odboru omogućila usredotočenost na strateški važna pitanja.

(43)

Upravljački bi odbor trebao imenovati računovođu u skladu s pravilima donesenim na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (13) („Financijska uredba”).

(44)

Kako bi se osigurala učinkovitost Agencije, države članice i Komisija trebale bi biti zastupljene u Upravljačkom odboru, koji bi trebao definirati opći smjer djelovanja Agencije i osigurati provedbu njezinih zadaća u skladu s ovom Uredbom. Upravljačkom bi odboru trebale biti povjerene ovlasti potrebne za izradu proračuna, provjeru njegovog izvršenja, usvajanje odgovarajućih financijskih pravila, uspostavu transparentnih radnih postupaka za donošenje odluka Agencije, usvajanje programa rada Agencije, donošenje poslovnika i unutarnjih pravila rada Agencije, imenovanje izvršnog direktora, odlučivanje o produljenju mandata izvršnog direktora nakon pribavljanja mišljenja Europskog parlamenta i odlučivanje o prestanku njegovog mandata. Upravljački bi odbor trebao uspostaviti Izvršni odbor koji će mu pomagati s upravnim i proračunskim zadaćama.

(45)

Nesmetano funkcioniranje Agencije zahtijeva imenovanje njezinog izvršnog direktora na temelju zasluga i dokumentiranih upravnih i rukovoditeljskih sposobnosti, kao i kompetencija i iskustava koji su relevantni za mrežnu i informacijsku sigurnost te da izvršni direktor izvršava svoje obaveze potpuno neovisno u odnosu na organizaciju unutarnjeg funkcioniranja Agencije. S tim u vezi, izvršni bi direktor trebao, nakon prethodnog savjetovanja s Komisijom, pripremiti prijedlog programa rada Agencije i poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurao njegovu pravilnu provedbu. Izvršni bi direktor trebao pripremiti godišnje izvješće koje se dostavlja Upravljačkom odboru, izraditi izvješće o procjenama prihoda i rashoda Agencije te provoditi proračun.

(46)

Izvršni bi direktor trebao imati mogućnost osnivanja ad hoc radnih skupina za rješavanje određenih pitanja, a posebno pitanja znanstvene, tehničke, pravne ili društveno-gospodarske prirode. Pri osnivanju ad hoc radnih skupina izvršni bi direktor trebao zatražiti informacije od relevantnih vanjskih stručnjaka i oslanjati se na njihovo stručno znanje kako bi se Agenciji omogućio pristup najnovijim raspoloživim informacijama u vezi sa sigurnosnim izazovima povezanim s razvojem informacijskog društva. Izvršni bi direktor trebao osigurati odabir članova ad hoc radnih skupina u skladu s najvišim standardima struke, uzimajući pritom u obzir ravnotežu među predstavnicima kada je to potrebno s obzirom na predmetna specifična pitanja, između javnih uprava država članica, institucija Unije i privatnog sektora, uključujući industriju, korisnike i akademske stručnjake iz područja mrežne i informacijske sigurnosti. Izvršni bi direktor trebao imati mogućnost da, ovisno o slučaju i kada je to primjereno, pozove pojedinačne priznate stručnjake iz relevantnog područja da sudjeluju u postupcima radne skupine. Njihove bi troškove trebala podmiriti Agencija u skladu sa svojim unutarnjim pravilima i u skladu s pravilima donesenim na temelju Financijske uredbe.

(47)

Agencija bi trebala imati Stalnu interesnu skupinu kao savjetodavno tijelo kako bi se osigurao redoviti dijalog s privatnim sektorom, organizacijama potrošača i drugim interesnim skupinama. Stalna interesna skupina, koju na prijedlog izvršnog direktora osniva Upravljački odbor, trebala bi biti usredotočena na pitanja relevantna za dionike te bi trebala skrenuti pozornost Agencije na njih. Izvršni bi direktor trebao, prema potrebi i u skladu s dnevnim redom sastanaka, imati mogućnost pozvati predstavnike Europskog parlamenta i drugih relevantnih tijela da sudjeluju na sastancima skupine.

(48)

Budući da je predviđena široka zastupljenost dionika u Stalnoj interesnoj skupini i da će se sa skupinom provoditi savjetovanje posebno u vezi s nacrtom programa rada, više ne postoji potreba za osiguravanjem zastupljenosti dionika u Upravljačkom odboru.

(49)

Agencija bi trebala primjenjivati relevantne odredbe Unije o javnom pristupu dokumentima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Na informacije koje Agencija obrađuje u svrhe koje se odnose na njezino unutarnje funkcioniranje te informacije koje obrađuje prilikom obavljanja svojih zadaća trebala bi se primjenjivati Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretnju takvih podataka (15).

(50)

Agencija bi se trebala pridržavati odredaba primjenljivih na institucije Unije i nacionalnog zakonodavstva u vezi s postupanjem s osjetljivim dokumentima.

(51)

Kako bi se zajamčila potpuna autonomija i neovisnost Agencije i kako bi joj se omogućilo obavljanje dodatnih i novih zadaća, uključujući nepredviđene hitne zadaće, Agenciji bi trebalo osigurati dostatni i autonomni proračun s prihodima prvenstveno iz doprinosa Unije i doprinosa trećih zemalja koje sudjeluju u radu Agencije. Veći dio osoblja Agencija trebao bi izravno sudjelovati u operativnoj provedbi mandata Agencije. Državi članici domaćinu ili bilo kojoj drugoj državi članici trebalo bi omogućiti davanje dobrovoljnih doprinosa prihodima Agencije. Na subvencije koje se financiraju iz općeg proračuna Europske unije trebao bi se i dalje primjenjivati proračunski postupak Unije. Štoviše, Revizorski sud trebao bi provesti reviziju računa Agencije radi osiguranja transparentnosti i odgovornosti.

(52)

S obzirom na to da se opasnosti neprekidno mijenjaju i s obzirom na razvoj politike Unije u vezi s mrežnom i informacijskom sigurnošću te s ciljem usklađivanja višegodišnjeg financijskog okvira, trajanje mandata Agencije trebalo bi biti ograničeno na sedam godina s mogućnošću produljenja.

(53)

Rad Agencije trebao bi se ocjenjivati neovisno. Prilikom ocjenjivanja trebalo bi uzeti u obzir učinkovitost Agencije u ostvarivanju njezinih ciljeva, njezine načine rada i relevantnost njezinih zadaća kako bi se utvrdilo jesu li ciljevi Agencije još uvijek valjani ili nisu te, na temelju toga, treba li i za koje razdoblje produljiti njezin mandat.

(54)

Ako pri kraju trajanja mandata Agencije Komisija nije podnijela prijedlog za produljenje mandata, Agencija i Komisija trebale bi poduzeti relevantne mjere, posebno u vezi s pitanjima koja se odnose na ugovore osoblja i proračunske postupke.

(55)

Budući da cilj ove Uredbe, odnosno osnivanje Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost u svrhu doprinosa visokoj razini mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji i kako bi se podigla svijesti te razvila i poticala kultura mrežne i informacijske sigurnosti u društvu u korist građana, potrošača, poduzeća i organizacija javnog sektora u Uniji, te time doprinijelo uspostavljanju i pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego ga je moguće bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(56)

Uredbu (EZ) br. 460/2004 trebalo bi staviti izvan snage.

(57)

Provedeno je savjetovanje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 i usvojeno je njegovo mišljenje od 20. prosinca 2010. (16),

(a)

podupire razvoj politike i prava Unije:

(b)

podupire razvoj sposobnosti:

(c)

podupire dobrovoljnu suradnju među nadležnim javnim tijelima te između dionika, uključujući sveučilišta i istraživačke centre Unije, i podizanje svijesti, između ostalog:

(d)

podupire istraživanja i razvoj te normizaciju:

(e)

surađuje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući one koji se bave pitanjima kibernetičkog kriminala i zaštite privatnosti i osobnih podataka, s ciljem rješavanja pitanja od zajedničkog interesa, uključujući:

(f)

doprinosi nastojanjima Unije u vezi sa suradnjom s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama radi poticanja međunarodne suradnje na pitanjima mrežne i informacijske sigurnosti, uključujući:

(a)

Upravljačkog odbora;

(b)

izvršnog direktora i osoblja; i

(c)

Stalne interesne skupine.

(a)

svakodnevno upravljanje Agencijom;

(b)

provedbu odluka koje je donio Upravljački odbor;

(c)

nakon savjetovanja s Upravljačkim odborom, pripremu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada te njihovu dostavu Upravljačkom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;

(d)

provedbu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada i izvješćivanje Upravljačkog odbora o njihovoj provedbi;

(e)

pripremu godišnjeg izvješća o aktivnostima Agencije i njegovo podnošenje Upravljačkom odboru na odobrenje;

(f)

pripremu akcijskog plana nastavno na zaključke naknadnog ocjenjivanja i izvješćivanje Komisije o napretku svake dvije godine;

(g)

zaštitu financijskih interesa Unije primjenom preventivnih mjera za suzbijanje prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim provjerama i, ako se otkriju nepravilnosti, povratom pogrešno isplaćenih iznosa i, prema potrebi, izricanjem djelotvornih, razmjernih i odvraćajućih upravnih i financijskih sankcija;

(h)

pripremu strategije za suzbijanje prijevara za Agenciju i njezino podnošenje Upravljačkom odboru na odobrenje;

(i)

osiguravanje da Agencija svoje aktivnosti obavlja u skladu sa zahtjevima korisnika usluga, posebno u pogledu adekvatnosti pruženih usluga;

(j)

uspostavljanje i održavanje kontakta s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije;

(k)

uspostavljanje i održavanje kontakta s poslovnom zajednicom i organizacijama potrošača radi osiguravanja redovitog dijaloga s interesnim skupinama;

(l)

druge zadaće dodijeljene izvršnom direktoru ovom Uredbom.

(a)

Europski parlament;

(b)

Vijeće;

(c)

Komisija;

(d)

svako nadležno tijelo koje je imenovala država članica, kao što je nacionalno regulatorno tijelo definirano u članku 2. Direktive 2002/21/EZ.