13/Sv. 017

HR

Službeni list Europske unije

49

L 064/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.12.2007.

(1)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2001/16/EZ i člankom 5. stavkom 1. Direktive 96/48/EZ, svaki je od podsustava obuhvaćen jednim TSI-jem. Ako treba, podsustav može biti obuhvaćen s nekoliko TSI-ja, te jedan TSI može obuhvaćati nekoliko podsustava. Za donošenje odluke o izradi i/ili reviziji TSI-ja, te za određivanje njegovog tehničkog i geografskog područja primjene potrebno je ovlaštenje u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2001/16/EZ i člankom 6. stavkom 1. Direktive 96/48/EZ.

(2)

Prvi korak pri sastavljanju TSI-ja je izrada nacrta TSI-ja koji priprema Europsko udruženje za interoperabilnost željeznica (AEIF), imenovano kao zajedničko predstavničko tijelo.

(3)

AEIF je dobio ovlaštenje za izradu nacrta TSI-ja za „sigurnost u željezničkim tunelima” u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2001/16/EZ.

(4)

Nacrt TSI-ja pregledao je odbor osnovan prema Direktivi 96/48/EZ o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina i kako je navedeno u članku 21. Direktive 2001/16/EZ.

(5)

Direktive 2001/16/EZ i 96/48/EZ, te TSI-ji se primjenjuju na obnovu, ali ne i na zamjene povezane s održavanjem. Međutim, države članice se potiču da, kada imaju mogućnosti i kada je opravdano zbog opsega radova održavanja, primjenjuju TSI-je na zamjene povezane s održavanjem.

(6)

U svojoj se važećoj verziji TSI ne bavi u cijelosti sa svim temeljnim zahtjevima. U skladu s člankom 17. Direktive 2001/16/EZ i člankom 17. Direktive 96/48/EZ, tehnički aspekti koji nisu obuhvaćeni, navedeni su kao „otvorena pitanja” u Prilogu C ovom TSI-ju.

(7)

U skladu s člankom 17. Direktive 2001/16/EZ i člankom 17. Direktive 96/48/EZ pojedinačne države članice obavještavaju druge države članice i Komisiju o odgovarajućim nacionalnim tehničkim propisima koji se primjenjuju na ispunjavanje temeljnih zahtjeva u vezi s tim „otvorenim pitanjima”, kao i o tijelima koje imenuju za provođenje postupka ocjene sukladnosti ili primjerenosti za uporabu te postupke ispitivanja koji se koriste za provjeru interoperabilnosti podsustava u smislu članka 16. stavka 2. Direktive 2001/16/EZ. U smislu ovog potonjeg, države članice bi trebale, koliko god je to moguće, primjenjivati načela i kriterije predviđene u Direktivama 2001/16/EZ i 96/48/EZ. Kad god je to moguće, države članice bi trebale koristiti prijavljena tijela iz članka 20. Direktive 2001/16/EZ i članka 20. Direktive 96/48/EZ. Komisija bi trebala provesti analizu podataka koje je dobila od država članica u obliku nacionalnih propisa, postupaka, tijela ovlaštenih za provođenje postupaka te trajanja tih postupaka i kada je potrebno, s odborom raspravljati o potrebi donošenja određenih mjera.

(8)

Određenim se TSI-jem ne smije zahtijevati uporaba posebnih tehnologija ili tehničkih rješenja, ako to nije nužno potrebno za interoperabilnost transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava.

(9)

TSI se temelji na najboljem raspoloživom stručnom znanju u trenutku pripreme određenog nacrta. Radi razvoja tehnologije, operativnih, sigurnosnih ili socijalnih zahtjeva može se ukazati potreba za izmjenama ili dopunama ovom TSI-ju. Kada je moguće, treba započeti postupak revizije ili ažuriranja u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 2001/16/EZ ili člankom 6. stavkom 3. Direktive 96/48/EZ.

(10)

Kako bi se poticale inovacije i kako bi se u obzir uzelo stečeno iskustvo, priloženi se TSI treba redovito revidirati.

(11)

Kada se predlažu inovativna rješenja, proizvođač ili naručitelj navode odstupanja od odgovarajućeg dijela TSI-ja. Europska agencija za željeznice dovršava odgovarajuće funkcionalne specifikacije i specifikacije za sučelja navedenog rješenja i izrađuje metode ocjenjivanja.

(12)

Ovlaštenjem se zahtijevalo da TSI „sigurnost u željezničkim tunelima” obuhvati sprečavanje i ublažavanje nesreća i nezgoda u tunelima, posebno onih kojima je uzrok požar. U tom je kontekstu bilo potrebno obuhvatiti sve odgovarajuće moguće opasnosti, uključujući i one povezane s iskakanjem iz tračnica, sudarima, požarom i ispuštanjem opasnih tvari. Međutim, ti se ciljevi i rizici uzimaju u obzir samo ako utječu na podsustave, kako su opisani u direktivama i ako se specifikacije koje iz toga proizađu mogu povezati s odgovarajućim temeljnim zahtjevima. Očekivalo se da će se u obzir uzeti nekoliko podsustava, uglavnom: infrastruktura, željeznička vozila, odvijanje i upravljanje prometom te održavanje, opisani u Prilogu II. direktivama.

(13)

Stručnjaci za željezničke tunele iz Međunarodne željezničke unije (UIC) i Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) su u razdoblju od 2000. do 2003. ocijenili i prikupili najbolje mjere koje se trenutačno primjenjuju u Europi, kako bi osigurali sigurnost u novim i postojećim tunelima. Stručnjaci upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika, proizvođača željezničkih vozila i znanstvenici okupljeni u radnu skupinu za TSI su u razdoblju od 2003. do 2005. započeli postupak odabira, uzimajući u obzir te preporuke najboljih rješenja u praksi. Poput stručnjaka UIC-a i UNECE-a, AIEF-ini stručnjaci su bili mišljenja da snaga željeznice leži u sprečavanju nesreća. Preventivne mjere su uglavnom troškovno isplativije od mjera ublažavanja ili spašavanja. Cilj optimalne sigurnosti uz razumu cijenu najbolje će se postići kombinacijom preventivnih mjera i mjera ublažavanja nadopunjenih mjerama spašavanja i samospašavanja.

(14)

Glavni je cilj temeljnih direktiva 96/48/EZ i 2001/16/EZ interoperabilnost. Cilj je bio uskladiti sigurnosne mjere i tehničke propise koji su u primjeni kako bi se omogućila interoperabilnost, te da se putnicima u čitavoj Europi ponudi sličan pristup sigurnosti i sigurnosnim mjerama. Pored toga, vlak koji je usklađen s ovim TSI-jem (i TSI-jem željezničkih vozila) bi se trebao uglavnom prihvatiti u svim tunelima u transeuropskoj mreži.

(15)

Stupnjevi sigurnosti u željezničkom sustavu Zajednice općenito su visoki, posebno u usporedbi s cestovnim prijevozom. Sa statističkoga gledišta, tuneli su čak i sigurniji od ostatka mreže. Međutim, važno je da se stupanj sigurnosti barem održava tijekom sadašnje faze restrukturiranja željeznice kojom će se odvojiti funkcije prethodno integriranih željezničkih poduzeća, a željeznički će sektor iz samostalnog uređivanja usmjeriti prema javnom uređivanju. To je bilo glavno ishodište za Direktivu 2004/49/EZ o sigurnosti željeznica Zajednice i za izmjene Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima i Direktive 2001/14/EZ o raspodjeli kapaciteta željezničke infrastrukture i ubiranju pristojbi za uporabu željezničke infrastrukture i sigurnosnim potvrdama (Direktiva o sigurnosti željeznica) (3); sigurnost treba i dalje poboljšavati, koliko god je to razumno izvedivo i uzimajući u obzir konkurentnost željezničkog prijevoza.

(16)

Cilj je ovog TSI-ja usmjeriti tehnički napredak u području sigurnosti u tunelima prema usklađenim i isplativim mjerama; one bi trebale biti, u najvećoj mogućoj razumnoj mjeri, jednake u čitavoj Europi.

(17)

Ovaj se TSI primjenjuje na tunele u seoskim predjelima s malim opsegom prometa kao i u onima usred gradskih područja s velikim brojem vlakova i putnika. Ovim se TSI-jem propisuju samo minimalni zahtjevi. Usklađenost s TSI-jem sama po sebi ne predstavlja jamstvo za sigurno puštanje u promet i sigurno odvijanje prometa. Sve strane koje su uključene u rad na području sigurnosti surađuju radi postizanja odgovarajućeg stupnja sigurnosti za određeni tunel, u skladu s odredbama ovog TSI-ja i direktivama o interoperabilnosti. Države članice su pozvane pri svakom otvaranju novog tunela ili pri prolasku interoperabilnih vlakova kroz postojeće tunele provjeriti zahtijevaju li lokalni uvjeti (uključujući vrstu i gustoću prometa) dodatne mjere osim onih koje su utvrđene u ovom TSI-ju. One to mogu učiniti analizom opasnosti ili bilo kojom drugom suvremenom metodom. Te su provjere dio postupka izdavanja potvrde i odobrenja o sigurnosti iz članaka 10. i 11. Direktive o sigurnosti željeznica.

(18)

Neke su države članice već donijele sigurnosne mjere kojima se zahtijeva veći stupanj sigurnosti u odnosu na propisani u ovom TSI-ju. Takva postojeća pravila se uzimaju u obzir u okviru članka 8. Direktive o sigurnosti željeznica. Pored toga, u skladu s člankom 4. navedene Direktive, države članice će osigurati općenito održavanje sigurnosti na željeznicama, te tamo gdje je to razumno izvedivo, sustavno poboljšanje, uzimajući u obzir razvoj zakonodavstva Zajednice te tehnički i znanstveni napredak, pri čemu se prednost daje sprečavanju ozbiljnih nesreća.

(19)

Države članice mogu za određene situacije zahtijevati strože mjere, ako te mjere ne ometaju interoperabilnost. Takva se mogućnost pruža člankom 8. Direktive o sigurnosti željeznica i odredbom 1.1.6. ovog TSI-ja. Takvi se veći zahtjevi mogu temeljiti na analizi scenarija i analizi rizika i mogu se odnositi na podsustave „infrastrukture”, „energije” i „odvijanja prometa”. Od država članica se očekuje da takve veće zahtjeve razmatraju uzimajući u obzir gospodarsku održivost željeznice i nakon savjetovanja s dotičnim upraviteljima infrastrukture, željezničkim prijevoznicima i službama za spašavanje.

(20)

Radi utvrđivanja mjera koje se donose za tunel i za vlak, utvrđen je samo ograničen broj vrsta nesreća. Utvrđene su odgovarajuće mjere kojima se suzbijaju ili znatno smanjuju rizici koji proizlaze iz tih vrsta nesreća. One su razrađene u kategorijama sprečavanja, ublažavanja, evakuacije i spašavanja. U Prilogu D ovom TSI-ju prikazan je kvalitativan odnos između vrsta nesreća i mjera i navodi se koje se mjere odnose na svaku kategoriju vrste nesreće. Shodno tome, primjena ovog TSI-ja ne jamči odsutnost rizika od nesreća sa smrtnim posljedicama.

(21)

Za utvrđivanje uloge i odgovornosti službe za spašavanje nadležna su nacionalna tijela. Mjere utvrđene u ovom TSI-ju u području spašavanja temelje se na pretpostavci da službe za spašavanje pri intervenciji kod nesreće u tunelu spašavaju živote, a ne materijalne vrijednosti kao što su vozila ili konstrukcije. U ovom se TSI-ju nadalje utvrđuje očekivani zadatak službi za spašavanje za svaku vrstu nesreće.

(22)

Odredbe ove Odluke u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog prema članku 21. Direktive Vijeća 96/48/EZ,

(a)

popisu važećih tehničkih propisa navedenih u stavku 1.;

(b)

postupcima ocjene sukladnosti i provjere koji se primjenjuju u pogledu primjene tih pravila;

(c)

tijelima koja imenuje za izvođenje navedenih postupaka ocjene sukladnosti i provjere.

1.

1.1.

1.1.1.

1.1.2.

1.1.3.

1.1.3.1.

1.1.3.2.

1.1.3.3.

1.1.4.

1.1.5.

1.1.6.

1.1.7.

1.2.

1.3.

2.

2.1.

2.2.

2.2.1.

2.2.2.

2.2.3.

2.2.4.

2.3.

3.

3.1.

3.2.

4.

4.1.

4.2.

4.2.1.

4.2.2.

4.2.2.1.

4.2.2.2.

4.2.2.3.

4.2.2.4.

4.2.2.5.

4.2.2.6.

4.2.2.6.1.

4.2.2.6.2.

4.2.2.6.3.

4.2.2.6.4.

4.2.2.6.5.

4.2.2.7.

4.2.2.8.

4.2.2.9.

4.2.2.10.

4.2.2.11.

4.2.2.12.

4.2.2.13.

4.2.3.

4.2.3.1.

4.2.3.2.

4.2.3.3.

4.2.3.4.

4.2.3.5.

4.2.4.

4.2.4.1.

4.2.5.

4.2.5.1.

4.2.5.2.

4.2.5.3.

4.2.5.3.1.

4.2.5.3.2.

4.2.5.3.3.

4.2.5.4.

4.2.5.5.

4.2.5.5.1.

4.2.5.5.2.

4.2.5.5.3.

4.2.5.6.

4.2.5.7.

4.2.5.8.

4.2.5.9.

4.2.5.10.

4.2.5.11.

4.2.5.11.1.

4.2.5.11.2.

4.2.5.12.

4.3.

4.3.1.

4.3.2.

4.3.2.1.

4.3.2.2.

4.3.3.

4.3.3.1.

4.3.4.

4.3.5.

4.3.5.1.

4.3.5.2.

4.3.5.3.

4.3.5.4.

4.3.6.

4.3.6.1.

4.3.6.2.

4.3.7.

4.3.7.1.

4.4.

4.4.1.

4.4.1.1.

4.4.1.2.

4.4.1.2.1.

4.4.1.2.2.

4.4.2.

4.4.3.

4.4.3.1.

4.4.3.2.

4.4.3.3.

4.4.4.

4.4.5.

4.4.6.

4.4.7.

4.5.

4.5.1.

4.5.2.

4.5.2.1.

4.5.2.2.

4.6.

4.6.1.

4.7.

4.7.1.

4.8.

4.8.1.

4.8.2.

5.

6.

6.1.

6.2.

6.2.1.

6.2.2.

6.2.3.

6.2.4.

6.2.5.

6.2.6.

6.2.7.

6.2.7.1.

6.2.7.2.

6.2.7.3.

6.2.7.4.

6.2.7.5.

6.2.7.6.

6.2.7.7.

6.2.8.

6.2.8.1.

6.2.8.2.

7.

7.1.

7.1.1.

7.1.2.

7.1.3.

7.2.

7.2.1.

7.2.2.

7.2.2.1.

7.2.2.2.

7.2.3.

7.2.3.1.

7.2.3.2.

7.2.3.3.

7.2.4.

7.3.

7.4.

7.4.1.

7.4.2.

7.5.

7.5.1.

7.5.2.

PRILOG A –

PRILOG B –

PRILOG C –

PRILOG D –

PRILOG E –

PRILOG F –

PRILOG G –

1.1.1.

Sigurnost u tunelima kao dio opće sigurnosti

Ovaj se TSI primjenjuje na nove, obnovljene i modernizirane podsustave. Odnosi se na sljedeće podsustave koji su navedeni u Prilogu II. direktivama 96/48/EZ i 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ: infrastruktura („INF”), energija („ENE”), prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav („CCS”), odvijanje i upravljanje prometom („OPE”) i željeznička vozila („RST”).

Na sigurnost u tunelima utječu opće mjere sigurnosti na željeznici (kao što je signalizacija), koje nisu navedene u ovom TSI-ju. Ovdje su propisane samo posebne mjere, izrađene radi smanjivanja posebnih rizika u tunelima.

Općenite sigurnosne mjere za željeznice:

Općenite sigurnosne mjere za željeznice odnose se na rizike povezane sa samim odvijanjem prometa na željeznici kao što su iskakanje iz tračnica i sudar s drugim vlakovima. Ovaj se TSI odnosi na utjecaj okružja tunela, te na neke odgovarajuće protumjere u omjeru u kojem utječu na sigurnost u željezničkim tunelima.

Posebne mjere za tunele:

Svrha je ovog TSI-ja utvrditi usklađeni skup mjera za podsustave infrastrukture, energije, nadzora, prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav, podustave željezničkih vozila, te odvijanja i upravljanja prometom i time osigurati optimalan stupanj sigurnosti u tunelima na najisplativiji način. Njime se dozvoljava slobodno kretanje vlakova koji su usklađeni s Direktivama 96/48/EZ (o prugama za velike brzine) i 2001/16/EZ (o konvencionalnim prugama), u skladu s usklađenim sigurnosnim mjerama u željezničkim tunelima transeuropskog željezničkog sustava.

1.1.2.

Duljina tunela

1.1.3.

Kategorije protupožarne zaštite za putnička željeznička vozila

Željeznička vozila kojima je dozvoljen pristup u tunele pripadaju jednoj od sljedeće dvije protupožarne sigurnosne kategorije A i B (sljedeće su definicije usklađene s TSI-jem željezničkih vozila za velike brzine, odredba 4.2.7.2.1, i prEN45545, dio 1.):

1.1.3.1.

Željeznička vozila za tunele dugačke do 5 km

Željeznička vozila koja su projektirana i izgrađena za promet na podzemnim odsjecima i u tunelima koji nisu dulji od 5 km i imaju pristup za evakuaciju putnika s bočne strane, utvrđena su kao kategorija A. U slučaju aktiviranja protupožarnog alarma, vlak će nastaviti vožnju do sigurnog područja (vidjeti definiciju u 4.2.2.6.1), udaljenog najviše 4 minute vožnje, pod pretpostavkom da vlak može voziti brzinom od 80 km/h. Na sigurnom području putnici i osoblje mogu napustiti vlak. Ako vlak ne može nastaviti vožnju, evakuacija će se izvesti tunelskom infrastrukturom.

1.1.3.2.

Željeznička vozila za sve tunele

Željeznička vozila koja su projektirana i izgrađena za promet u svim tunelima transeuropske mreže utvrđena su kao kategorija B. Predviđene su protupožarne barijere koje u vlaku zahvaćenom požarom omogućuju zaštitu putnika i osoblja od učinaka topline i dima 15 minuta. Protupožarnim bi se barijerama i dodatnim mjerama za mogućnost vožnje takvim vlakovima omogućilo da napuste tunel dugačak 20 km i stignu do sigurnosnog područja, pod pretpostavkom da vlak može voziti brzinom od 80 km/h. Ako vlak ne može napustiti tunel, evakuacija će se izvesti tunelskom infrastrukturom.

1.1.3.3.

Željeznička vozila u tunelima s podzemnim stajalištima

Ako postoje podzemna stajališta, kako je utvrđeno u 1.1.4., koja su u planu za spašavanje određena kao mjesta za evakuaciju u slučajevima opasnosti i ako su udaljenosti između uzastopnih podzemnih stajališta i od najbližeg podzemnog stajališta do ulaza u tunel manje od 5 km, vlakovi ispunjavaju zahtjeve za kategoriju A.

1.1.4.

Podzemna stajališta

Što se tiče željezničkih podsustava, stajališta u tunelima ispunjavaju odgovarajuće specifikacije ovog TSI-ja.

Pored toga, dijelovi stajališta koji su otvoreni za javnost u skladu su s nacionalnim propisima koji se odnose na protupožarnu sigurnost.

Ako su ta dva uvjeta ispunjena, podzemno se stajalište smatra sigurnim područjem, kako je utvrđeno u 4.2.2.6.1.

1.1.5.

Opasne tvari

Općenite sigurnosne mjere koje se odnose na prijevoz opasnih tvari utvrđene su u TSI-ju za odvijanje prometa i u RID-u. U ovom TSI-ju nije propisana niti jedna posebna mjera. Odgovarajuće nacionalno tijelo može propisati posebne mjere u skladu s odredbom 1.1.6.

1.1.6.

Posebni sigurnosni zahtjevi u državama članicama

Specifikacije ovog TSI-ja općenito predstavljaju usklađene zahtjeve. Kako je utvrđeno u članku 4.1. Direktive 2004/49/EZ (Direktiva o sigurnosti željeznica), postojeći se stupanj sigurnosti u određenoj državi ne smije smanjiti. Države članice mogu zadržati strože zahtjeve ako takvi zahtjevi ne sprečavaju promet vlakova koji su usklađeni s Direktivom 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ.

U skladu s člankom 8. Direktive 2004/49/EZ (Direktiva o sigurnosti željeznica) one mogu propisati strože zahtjeve; o takvim se zahtjevima prije njihovog uvođenja mora obavijestiti Komisiju. Takvi se stroži zahtjevi moraju temeljiti na analizi rizika i moraju biti opravdani posebnom rizičnom situacijom. Oni su rezultat savjetovanja upravitelja infrastrukture i nadležnih tijela za spašavanje, te podliježu analizi troškova i koristi.

1.1.7.

Opseg rizika, rizici koji nisu obuhvaćeni ovim TSI-jem

Ovim su TSI-jem obuhvaćeni posebni rizici za sigurnost putnika i osoblja vlaka u tunelima za naprijed navedene podsustave.

Rizici koji nisu obuhvaćeni ovim TSI-jem su sljedeći:

(a)

navodi predviđeno područje primjene (dio mreže ili željezničkih vozila, kako se navodi u Prilogu I. ovoj Direktivi; podsustav ili dio podsustava naveden u Prilogu II. ovoj Direktivi) – poglavlje 2.;

(b)

utvrđuju temeljni zahtjevi za svaki određeni podsustav i njegova sučelja s drugim podsustavima – poglavlje 3.;

(c)

utvrđuju funkcionalne i tehničke specifikacije koje moraju ispunjavati podsustav i njegova sučelja s drugim podsustavima. Po potrebi se te specifikacije mogu razlikovati u pogledu uporabe podsustava, primjerice u pogledu kategorija pruga, čvorišta i/ili željezničkih vozila, kako je predviđeno u Prilogu I. ovoj Direktivi – poglavlje 4.;

(d)

utvrđuju interoperabilne sastavne dijelove i sučelja obuhvaćena europskim specifikacijama, uključujući europske standarde, potrebne za postizanje interoperabilnosti u transeuropskom konvencionalnom željezničkom sustavu – poglavlje 5.;

(e)

za svaki slučaj koji se razmatra, navode postupci za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu. To naročito uključuje module utvrđene u Odluci 93/465/EEZ ili, po potrebi, posebne postupke za ocjenjivanje sukladnosti ili za ocjenjivanje prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova i provjeru podsustava EZ-a – poglavlje 6.;

(f)

navodi strategiju za provedbu TSI-ja. Naročito je potrebno utvrditi faze koje se moraju provesti radi izvođenja postupnog prijelaza s postojećeg stanja do konačnog, u kojem sukladnost s TSI-jem postaje standardom – poglavlje 7.;

(g)

navodi stručne kvalifikacije osoblja za rad s određenim podsustavom i provođenje TSI-ja – poglavlje 4.

2.2.1.

„Vruće” nezgode: požar, eksplozija nakon koje slijedi požar, emisija otrovnih dimova ili plinova.

Glavna opasnost je požar. Pretpostavlja se da požar izbija u jednom putničkom vlaku ili vučnom vozilu i da se u potpunosti rasplamsa u roku od 15 minuta po izbijanju. Požar se otkriva i u tih prvih 15 minuta oglašava se alarm.

Kada god je to moguće, vlak napušta tunel.

Ako se vlak zaustavi, putnici se evakuiraju prema uputama osoblja vlaka ili se sami spašavaju do sigurnog područja.

2.2.2.

„Hladne” nezgode: sudar, iskakanje iz tračnica

Posebne mjere za tunele usmjerene su na mogućnosti pristupa/izlaza za pomoć pri evakuaciji i intervenciji spasilačkih ekipa. Razlika između ovih i vrućih scenarija je u tome da ne postoji vremensko ograničenje zbog postojanja nepovoljnog okoliša koji stvara požar.

2.2.3.

Dugotrajno stajanje

Dugotrajno stajanje (neplanirano zaustavljanje u tunelu, bez požara u vlaku, duže od 10 minuta) samo po sebi ne ugrožava putnike i osoblje. Međutim, ono može dovesti do panike i spontane, nekontrolirane evakuacije kojom se osobe izlažu opasnostima prisutnim u tunelu. Moraju se utvrditi mjere za kontrolu takvih situacija.

2.2.4.

Izuzeci

Scenariji koji se ovdje ne razmatraju, navedeni su u odjeljku 1.1.7.

—

pokušaju spasiti osobe koje ne mogu doći do sigurnog područja,

—

pruže evakuiranim osobama prvu pomoć,

—

gase požar u mjeri potrebnoj za vlastitu zaštitu i zaštitu sudionika u nesreći,

—

provode evakuaciju sa sigurnih područja unutar tunela do vanjskog prostora.

—

pruže prvu pomoć osobama s ozbiljnim ozljedama,

—

oslobode zatočene osobe,

—

evakuiraju osobe.

—

sigurnost,

—

pouzdanost i raspoloživost,

—

zdravlje,

—

zaštita okoliša,

—

tehnička kompatibilnost.

4.2.1.

Pregled specifikacija

Podsustav infrastrukture

Podsustav energije

Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav

Uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta

Podsustav željeznička vozila

Operativna pravila

Pravila održavanja

Stručne kvalifikacije

Osposobljenost posade u vlaku i drugog osoblja za postupanje u tunelima

Zdravstveni i sigurnosni uvjeti

Naprava za samospašavanje

4.2.2.

Podsustav infrastrukture

Pri postavljanju sigurnosne opreme u tunelima moraju se uzeti u obzir aerodinamički učinci prolazećih vlakova.

4.2.2.1.

Postavljanje skretnica i križišta

Upravitelj infrastrukture mora zajamčiti postavljanje minimalnog broja skretnica i križišta u skladu s projektnim, sigurnosnim i operativnim zahtjevima.

4.2.2.2.

Sprečavanje neovlaštenog pristupa izlazima u slučaju opasnosti i prostorima s opremom

Za prostore za opremu i izlaze u slučaju opasnosti primjenjuju se fizički sustavi, npr. brave radi sprečavanja neovlaštenog pristupa s vanjske strane; s unutarnje strane mora uvijek postojati mogućnost otvaranja vrata za evakuaciju.

4.2.2.3.

Zahtjevi za protupožarnu zaštitu konstrukcija

Ova se specifikacija primjenjuje na sve tunele, bez obzira na njihovu dužinu.

U slučaju požara cjelovitost konstrukcije se mora održati dovoljno dugo da se omogući samospašavanje i evakuacija putnika i osoblja te intervencija službi za spašavanje bez opasnosti od urušavanja konstrukcije.

Potrebno je ocijeniti otpornost površine završenog tunela na požar, bez obzira je li se radi o kamenoj ili betonskoj oplati. Ona mora izdržati temperaturu požara u određenom vremenskom trajanju. Utvrđena „krivulja temperature i vremena” (krivulja EUREKA) prikazana je na sljedećoj slici. Koristi se samo za projektiranje betonskih konstrukcija.

4.2.2.4

Zahtjevi za sigurnosti od požara za građevinski materijal

Ova se specifikacija primjenjuje na sve tunele, bez obzira na njihovu duljinu.

Specifikacija se primjenjuje na građevinski materijal i instalacije u tunelima, osim konstrukcija obuhvaćenih u 4.2.2.3. Ti su materijali niske zapaljivosti, bilo da su nezapaljivi ili zaštićeni, ovisno o projektnim zahtjevima. Materijal za donju konstrukciju tunela ispunjava zahtjeve razreda A2 u EN 13501-1:2002. Ploče koje nisu konstrukcijske i druga oprema ispunjavaju zahtjeve razreda B u EN 13501-1:2002.

4.2.2.5

Otkrivanje požara

Tehnički su prostori zatvoreni prostori s vratima za pristup/izlaz u tunelu ili izvan njega sa sigurnosnim uređajima potrebnim za sljedeće funkcije: samospašavanje i evakuacija, komunikacija u slučaju opasnosti, spašavanje i gašenje požara te napajanje energijom za vuču. Oni moraju biti opremljeni uređajima koji upozoravaju upravitelja infrastrukture u slučaju požara.

4.2.2.6

Oprema za samospašavanje, evakuaciju i spašavanje u slučaju nezgode

4.2.2.6.1.

Definicija sigurnog područja

Definicija: siguran prostor je prostor unutar ili izvan tunela, gdje vrijede svi od sljedećih kriterija:

4.2.2.6.2.

Općenito

Pri projektiranju tunela u obzir se uzima potreba za napravama koje omogućuju samospašavanje ili evakuaciju putnika i osoblja vlaka, te koje službama za spašavanje omogućuju spašavanje ljudi u tunelu u slučaju nezgode.

Taj zahtjev ispunjavaju tehnička rješenja opisana u 4.2.2.6.3. do 4.2.2.6.5., a odabire se jedan od njih.

4.2.2.6.3.

Bočni i/ili vertikalni izlazi na površinu u slučaju opasnosti

Ti se izlazi moraju nalaziti na najmanje svakih 1 000 m.

Minimalne dimenzije bočnih ili vertikalnih izlaza na površinu u slučaju opasnosti iznose 1,50 m širine i 2,25 m visine. Minimalne dimenzije otvora na vratima iznose 1,40 m širine × 2,00 m visine. Zahtjevi za izlaze koji imaju funkciju glavnih pristupnih putova za službe za spašavanje opisane su u 4.2.2.11. Pristup za službe za spašavanje.

Svi izlazi moraju biti osvijetljeni i označeni.

4.2.2.6.4.

Poprečni prolazi do druge cijevi tunela

Poprečni prolazi između susjednih samostalnih tunela omogućuju uporabu susjednog tunela kao sigurnog područja. Oni moraju biti osvijetljeni i označeni. Minimalne dimenzije poprečnih prolaza iznose 2,25 m visine × 1,50 m širine. Minimalne dimenzije vrata iznose 2,00 m visine × 1,40 m širine. Poprečni prolazi usklađeni s tim zahtjevima moraju se nalaziti na najmanje svakih 500 m.

4.2.2.6.5.

Alternativna tehnička rješenja

Dozvoljena su alternativna tehnička rješenja kojima se omogućuje postojanje sigurnog područja s minimalnim jednakovrijednim stupnjem sigurnosti. Potrebno je izraditi tehničku studiju kojom se opravdava alternativno rješenje, koje mora potvrditi odgovarajuće nadležno nacionalno tijelo.

4.2.2.7.

Evakuacijski putovi

Ova se specifikacija primjenjuje na sve tunele dulje od 500 m.

Evakuacijski se putovi u jednokolosiječnim tunelima grade barem s jedne strane kolosijeka, a u dvokolosiječnim tunelima s obje strane tunela. U širim tunelima s više od dva kolosijeka pristup do puta moguć je sa svakog kolosijeka.

Širina puta iznosi najmanje 0,75 m. Minimalan vertikalan slobodan prostor iznad puta mora iznositi 2,25 m.

Najniža razina puta mora biti unutar širine pruge.

Potrebno je izbjegavati lokalna suženja uzrokovana preprekama u prostoru za evakuaciju. Nazočnost prepreka ne smije smanjiti najmanju širinu na manje od 0,7 m, a dužina prepreke ne smije prelaziti 2 m.

Potrebno je postaviti rukohvate na visini od otprilike 1 m iznad puta koji omogućuje dolazak do sigurnog područja. Rukohvati moraju biti smješteni izvan potrebnog minimalnog slobodnog prostora puta. Rukohvati se moraju postaviti pod kutom od 30° do 40° na uzdužnu os tunela pri ulazu i izlazu iz prepreke.

4.2.2.8.

Rasvjeta na evakuacijskim putovima u slučaju opasnosti

Ova se specifikacija primjenjuje na sve neprekinute tunele dulje od 500 m.

Rasvjeta u slučaju opasnosti mora biti postavljena tako da putnike i osoblje vodi do sigurnog područja.

Osim električne prihvatljiva je i druga rasvjeta pod uvjetom da ispunjava predviđenu funkciju.

Rasvjeta se zahtjeva na sljedeći način:

Jednokolosiječna cijev: na jednoj strani (na istoj na kojoj se nalazi put),

Dvokolosiječna cijev: na obje strane.

Položaj svjetala: iznad puta, što je niže moguće, kako ne bi ulazila u slobodan prostor za prolazak osoba, ili ugrađena u rukohvate.

Osvijetljenost na razini puta mora iznositi najmanje 1 luks.

Neovisnost i pouzdanost: zajamčena opskrba električnom energijom za slučaj opasnosti ili drugi zahtjevi kojima se jamči raspoloživost za najmanje 90 minuta.

Ako je svjetlo u slučaju opasnosti isključeno u uobičajenim uvjetima prometa, mora biti omogućeno njegovo uključivanje na oba od sljedećih načina:

4.2.2.9.

Označivanje evakuacijskih putova

Ova se specifikacija primjenjuje na sve tunele dulje od 100 m.

Oznake evakuacijskih putova pokazuju izlaze u slučaju opasnosti, udaljenost i smjer do sigurnog mjesta. Svi znakovi moraju biti projektirani u skladu s Direktivom 92/58/EZ od 24. lipnja 1992. o minimalnim zahtjevima za sigurnosne znakove i/ili znakove za zaštitu zdravlja na radnom mjestu u skladu s ISO 3864-1.

Znakovi za izlaz u nuždi postavljeni su na bočnim stranama. Najveća udaljenost između znakova za izlaz mora iznositi 50 m.

U tunelu moraju biti postavljeni znakovi koji označavaju lokaciju opreme za slučaj opasnosti, ako takva oprema postoji.

4.2.2.10.

Komunikacija u slučaju opasnosti

U svakom tunelu mora biti osigurana radijska veza između vlakova i upravljačkih centara GSM-R-om. Dodatni sustavi veza, kao što su telefoni u slučaju opasnosti, nisu potrebni.

Osigurana je neprekinuta radio veza kako bi se službama za spašavanje osigurala veza s uređajima za upravljanje na lokaciji. Sustav omogućuje službama za spašavanje korištenje vlastite komunikacijske opreme.

4.2.2.11.

Pristup za službe za spašavanje

Službama za spašavanje u slučaju nezgode mora biti omogućen ulazak u tunel kroz glavne ulaze u tunel i/ili odgovarajuće izlaze za slučaj opasnosti (vidjeti 4.2.2.6.3). Ti putovi za pristup moraju biti najmanje 2,25 m široki i 2,25 m visoki. Upravitelj infrastrukture u planu za postupanje u slučaju opasnosti mora opisati naprave namijenjene za pristupne putove.

Ako se pristup cestom zahtijeva planom za postupanje u slučaju opasnosti, trebao bi biti što je moguće bliže površini za spašavanje. Drugi će način pristupa biti prikazan u planu za postupanje u slučaju opasnosti.

4.2.2.12.

Intervencijske površine izvan tunela

U blizini tunela na pristupnim cestama potrebno je osigurati površine za spašavanje veličine od najmanje 500 m2. Postojeće se ceste mogu smatrati površinama za spašavanje. Ako pristup cestom nije razumno izvediv, potrebno je osigurati alternativna rješenja nakon savjetovanja sa službama za spašavanje.

4.2.2.13.

Opskrba vodom

Na točkama pristupa do tunela nakon savjetovanja sa službama za spašavanje potrebno je osigurati opskrbu vodom. Kapacitet mora biti barem 800 litara po minuti tijekom dva sata. Izvor vode može biti hidrant ili neki drugi sustav opskrbe s vodom od najmanje 100 m3, kao što su bazen, rijeka ili druga sredstva. Metoda prijenosa vode do mjesta nezgode mora se opisati u planu za postupanje u slučaju opasnosti.

4.2.3.

Podsustav energije

Ovaj se odjeljak primjenjuje na infrastrukturni dio podsustava energije.

4.2.3.1.

Sekcioniranje kontaktne mreže ili vodljivih šina

Ova se specifikacija primjenjuje na tunele dulje od 5 km.

Sustav napajanja vuče u tunelima podijeljen je na odsjeke koji ne smiju prelaziti 5 km. Ova se specifikacija koristi samo ako signalizacijski sustav dozvoljava istovremenu nazočnost više od jednog vlaka u tunelu na svakom kolosijeku.

Položaj skretnica mora biti utvrđen u skladu sa zahtjevima plana za postupanje u slučaju opasnosti u tunelu i tako da se broj skretnica u tunelu svede na najmanju mjeru.

Potrebno je osigurati daljinsko upravljanje i preusmjeravanje svakog „skretničkog odsjeka”.

Na mjestima na kojima se nalaze skretnice moraju biti osigurana sredstva veze i rasvjeta kako bi se omogućilo sigurno ručno upravljanje i održavanje skretničke opreme.

4.2.3.2.

Uzemljenje kontaktne mreže ili vodljivih šina

Naprave za uzemljenje moraju biti osigurane na točkama pristupa tunelu i u blizini točaka razdvajanja među odsjecima (vidjeti 4.2.3.1). Namještaju se ručno ili spadaju u daljinski upravljana stabilna postrojenja.

Potrebno je osigurati sredstva veze i rasvjetu za radove na uzemljenju.

Upravitelj infrastrukture i službe za spašavanje utvrđuju postupke i odgovornosti za uzemljenje u planu za postupanje u slučaju opasnosti (vidjeti 4.4.4. Postupci uzemljenja)

4.2.3.3.

Napajanje električnom energijom

Sustav distribucije električne energije u tunelu primjeren je za opremu službi za spašavanje u skladu s planom za postupanje u slučaju opasnosti u tunelu.

Neke su nacionalne službe za spašavanje u pogledu opskrbe električnom energijom samodostatne. U tom slučaju izostanak osiguranja opskrbe električnom energijom takvim skupinama može biti primjeren. Međutim, ta odluka mora biti opisana u planu za postupanje u slučaju opasnosti.

4.2.3.4.

Zahtjevi za električne kabele u tunelima

Za slučaj požara izloženi kabeli imaju značajke niske zapaljivosti, niskog stupnja širenja požara, niske toksičnosti i niske gustoće dima. Ti su zahtjevi ispunjeni sukladnošću kabela s EN 50267-2-1 (1998), EN 50267-2-2 (1998) i EN 50268-2 (1999).

4.2.3.5.

Pouzdanost električnih instalacija

Električne instalacije značajne za sigurnost (uređaji za otkrivanje požara, rasvjeta u slučaju opasnosti, komunikacija u slučaju opasnosti i bilo koji drugi sustav koji su upravitelj infrastrukture ili naručitelj utvrdili kao ključan za sigurnost putnika u tunelu) moraju se zaštititi od oštećenja uslijed mehaničkih udaraca, vrućine ili požara. Sustav distribucije mora biti projektiran tako da podnese neizbježna oštećenja uslijed (primjerice) napajanja alternativnih spojeva. Napajanje električnom energijom će imati mogućnost potpunog rada u slučaju gubitka jednog od bilo kojih glavnih elemenata. Za rasvjetu u slučaju opasnosti i sustave veza treba osigurati 90-minutnu rezervu.

4.2.4.

Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav

Ovaj se odjeljak primjenjuje na pružni dio prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava.

4.2.4.1.

Uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta

Pružni uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta ili oprema za predviđanje su postavljeni na mreži s tunelima na strateškim mjestima, tako da je mogućnost otkrivanja pregrijanosti ležišta prije ulaska vlaka u tunel velika i da se oštećeni vlak može zaustaviti pred tunelom (tunelima).

Upravitelj infrastrukture u registru željezničke infrastrukture utvrđuje pružne uređaje za otkrivanje pregrijanih ležišta i njihovu lokaciju. Željeznički prijevoznik unosi te podatke u priručnik o putu vožnje.

4.2.5.

Podsustav željeznička vozila

4.2.5.1.

Značajke materijala za željeznička vozila

Pri izboru materijala i komponenata u obzir se uzimaju njihove protupožarne značajke.

Putnička željeznička vozila: odredba 4.2.7.2.2. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuje se i na željeznička konvencionalna vozila.

Teretna željeznička vozila: vidjeti odredbu 4.2.7.2.2.4. TSI-ja željezničkih konvencionalnih vozila (teretni vagoni, verzija EN07 od 5.1.2005.) Zahtjevi za materijale.

4.2.5.2.

Aparati za gašenje požara za putnička željeznička vozila

Odredba 4.2.7.2.3.2. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuje se i na željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.3.

Protupožarna zaštita za teretne vlakove

4.2.5.3.1.

Mogućnost vožnje

Za teretne vučne jedinice i vagone ne zahtijeva se nikakva posebna mogućnost vožnje tijekom požara u vlaku (pored specifikacija TSI-ja željezničkih vozila konvencionalnih brzina za teretne vagone), iako i za teretne vlakove također vrijedi cilj da ih se treba izvesti iz tunela. Uređaji za otkrivanje požara u vlaku utvrđuju se za vučne jedinice teretnih i putničkih vlakova (4.2.5.6.).

4.2.5.3.2.

Zaštita strojovođe

Minimalni zahtjevi za protupožarnu zaštitu strojovođe: Vučne jedinice imaju požarnu barijeru koja štiti upravljačnicu. Protupožarne barijere ispunjavaju zahtjeve u pogledu cjelovitosti za najmanje 15 minuta. Pokus otpornosti na požar izvodi se u skladu sa zahtjevima za pokus pregradne stijenke iz standarda EN 1363-1.

(Napomena: o zaštiti strojovođe vidjeti također 4.7.1.)

4.2.5.3.3.

Protupožarna zaštita vlakova s putnicima i teretom ili cestovnim vozilima

U vlakovima kojima se prevoze putnici i teret ili cestovna vozila putnički vagoni moraju ispunjavati odgovarajuće propise iz poglavlja 4.2.5. ovog TSI-ja. Nacionalnim se propisima mogu utvrditi dodatni zahtjevi u području odvijanja prometa kako bi se u obzir uzeli dodatni rizici takvih vlakova, ako se takvim zahtjevima ne sprečava vožnja vlakova koji ispunjavaju odredbe Direktive 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ. (Izuzeci za nacionalne, bilateralne, multirateralne ili multinacionalne sporazume navedeni su u poglavlju 7.4.) Vučne jedinice ispunjavaju zahtjeve za putničke lokomotive. Na teretne se vagone primjenjuju odgovarajući TSI-ji.

4.2.5.4.

Protupožarne barijere za putnička željeznička vozila

Odredba 4.2.7.2.3.3. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina „Protupožarna otpornost” primjenjuje se i na željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.5.

Dodatne mjere za mogućnost vožnje putničkih željezničkih vozila zahvaćenih požarom:

4.2.5.5.1.

Opći ciljevi i zahtijevana mogućnost vožnje za putničke vlakove

Ovaj odjeljak sadrži mjere kojima se povećava vjerojatnost nastavka vožnje vlaka zahvaćenog požarom u trajanju od:

Kod tunela duljih od 20 km potrebno je razmotriti dodatne sigurnosne mjere za infrastrukturu i odvijanje prometa. Vlaku koji pripada kategoriji B protupožarne zaštite i ispunjava zahtjeve odgovarajućih TSI-ja ne priječi se odvijanje prometa tunelima duljim od 20 km.

4.2.5.5.2.

Zahtjevi za kočnice

Zahtjevi za kočnice u odredbi 4.2.7.2.4. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuju se i na željeznička konvencionalna vozila kategorija protupožarne zaštite A i B.

4.2.5.5.3.

Zahtjevi za vuču

Zahtjevi za vuču u odredbi 4.2.7.2.4. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuju se i na željeznička konvencionalna vozila kategorije protupožarne zaštite B.

4.2.5.6.

Uređaji za otkrivanje požara u vlaku

Zahtjevi iz odredbe 4.2.7.2.3.1. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina se primjenjuju i na putnička željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.7.

Sredstva komunikacije u vlakovima

Zahtjevi iz odredbe 4.2.5.1 TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina se primjenjuju i na putnička željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.8.

Poništavanje kočnice za slučaj opasnosti

Zahtjevi iz odredbe 4.2.5.3 „Putnički alarm” iz TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuju se i na putnička željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.9.

Sustav rasvjete u slučaju opasnosti u vlaku

Odredbe iz odredbe 4.2.7.13. „Rasvjeta u slučaju opasnosti” iz TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina primjenjuju se i na putnička željeznička konvencionalna vozila, uz izuzetak zahtijeva za 90-minutni neovisan rad nakon prekida glavnog napajanja električnom energijom.

4.2.5.10.

Isključivanje klimatizacije u vlaku

Odredbe iz 4.2.7.12.1. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina „Prostori za putnike i osoblje u vlaku opremljeni klimatizacijom” primjenjuju se i na putnička željeznička konvencionalna vozila.

4.2.5.11.

Plan evakuacije putničkih željezničkih vozila

4.2.5.11.1

Izlazi u slučaju opasnosti za putnike

Postavljanje, funkcioniranje i označivanje izlaza u slučaju opasnosti u putničkim željezničkim konvencionalnim vozilima ispunjavaju zahtjeve iz točaka A do C odredbe 4.2.7.1.1. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina.

4.2.5.11.2.

Pristupna vrata za putnike

Vrata imaju samostalnu unutarnju i vanjsku napravu za otvaranje u slučaju opasnosti u skladu s točkom g odredbe 4.2.2.4.2.1. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina.

4.2.5.12.

Obavješćivanje i pristup službe za spašavanje

Službama za spašavanje mora se osigurati opis željezničkih vozila koji im omogućuje postupanje u slučaju opasnosti. Posebno se trebaju osigurati podaci o načinu prilaska unutrašnjosti željezničkih vozila.

4.3.1.

Općenito

U TSI-ju za sigurnost u željezničkim tunelima kao transverzalnom TSI-ju utvrđuju se mjere koje su povezane s nekoliko drugih podsustava, na jedan od sljedećih načina;

U nastavku se daje popis sučelja. Upućivanje na odredbe iz drugih TSI-ja treba promatrati kao preporuke za konvencionalni TSI na koji se upućuje.

4.3.2.

Sučelja s podsustavom infrastrukture

Upućivanja na sučelja s infrastrukturom konvencionalnih brzina bit će utvrđena u kasnijoj fazi, nakon izrade TSI-ja infrastrukture konvencionalnih brzina.

4.3.2.1.

Evakuacijski putovi

Utvrđivanje evakuacijskih putova navedeno je u odredbi 4.2.2.7. TSI-ja za sigurnost u željezničkim tunelima konvencionalnih brzina. U TSI-ju infrastrukture velikih brzina upućuje se na te specifikacije. Na njih se primjenjuje TSI za sigurnost u željezničkim tunelima konvencionalnih brzina.

4.3.2.2.

Inspekcijski pregled stanja tunela

Inspekcijski pregled stanja tunela temelji se na općenitim specifikacijama plana održavanja iz odredbe 4.5.1. TSI-ja infrastrukture velikih brzina i budućeg TSI-ja infrastrukture konvencionalnih brzina s dodatnim zahtjevima navedenim u odredbi 4.5.1. ovog TSI-ja.

4.3.3.

Sučelja s podsustavom energije

Upućivanja na sučelja s energijom za konvencionalne brzine utvrdit će se u kasnijoj fazi nakon izrade TSI-ja energije za konvencionalne brzine.

4.3.3.1.

Sekcioniranje sustava napajanja vuče

Odredba 4.2.3.1. Sekcioniranje kontaktne mreže ili vodljivih šina iz TSI-ja za sigurnost u željezničkih tunelima i odredba 4.2.7. iz TSI-ja energije za velike brzine obrađuju ista pitanja: sekcioniranje sustava kontaktnih vodiča i neprekidan promet. Ta su pitanja povezana.

4.3.4.

Sučelja s podsustavom upravljanja, nadzora i signalizacije

Uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta moraju imati mogućnost otkrivanja pregrijanih ležišta. TSI za sigurnost u željezničkim tunelima ne utvrđuje nikakve specifikacije podsustava, osim lokacije uređaja za otkrivanje pregrijanih ležišta.

4.3.5.

Sučelja s podsustavom upravljanja i odvijanja prometa

4.3.5.1.

Plan postupanja u slučaju opasnosti u tunelu i vježbe

Pored zahtjeva za postupanje u slučaju opasnosti, kako je opisano u odredbi 4.2.3.7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina, posebni su zahtjevi za plan postupanja u slučaju opasnosti u tunelu opisani u odredbi 4.4.3. ovog TSI-ja.

4.3.5.2.

Priručnik puta vožnje

Za pruge s tunelima u priručniku puta vožnje, pored zahtjeva iz odredbe 4.2.1.2.2 TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina, moraju se navesti i zahtjevi iz odredbe 4.4.5. ovog TSI-ja.

4.3.5.3.

Obavješćivanje putnika o sigurnosti u vlaku i mjerama u slučaju opasnosti

Pored zahtjeva za upravljanje u slučajevima opasnosti, kako je opisano u odredbi 4.2.3.7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina, posebni zahtjevi za sigurnost u tunelima opisani su u odredbi 4.4.6. ovog TSI-ja.

4.3.5.4.

Osposobljenost posade u vlaku i drugog osoblja za postupanje u tunelima

Pored zahtjeva iz odredbe 4.6. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina, koji se odnosi na stručnu i jezičnu osposobljenost osoblja, te postupak provjere koji se zahtijeva od osoblja za stjecanje ove kvalifikacije, odredbom 4.6.1. TSI-ja za sigurnost u željezničkim tunelima utvrđuje se osposobljenost potrebna za upravljanje u pogoršanim uvjetima u tunelima.

4.3.6.

Sučelja s podsustavom željezničkih vozila

Upućivanja na sučelja sa željezničkim vozilima konvencionalnih brzina osim teretnih vagona bit će utvrđena u kasnijoj fazi, nakon sastavljanja TSI-ja željezničkih vozila konvencionalnih brzina.

4.3.6.1.

Značajke materijala za željeznička vozila

Odredbom 4.2.5.1. utvrđuju se protupožarne značajke materijala i dijelova. Za putnička željeznička vozila konvencionalnih brzina zahtijevaju se jednake značajke kao i za željeznička vozila velikih brzina, te se stoga upućuje na odredbu 4.2.7.2.2. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina. Odgovarajuće značajke za teretna željeznička vozila konvencionalnih brzina utvrđene u odredbi 4.2.7.2.1. TSI-ja vagona konvencionalnih brzina.

4.3.6.2.

Ostale specifikacije za željeznička vozila

Specifikacije 4.2.5.2., 4.2.5.4. do 4.2.5.11. TSI-ja za sigurnost u željezničkim tunelima za željeznička vozila konvencionalnih brzina jednake su kao i za željeznička vozila velikih brzina.

4.3.7.

Sučelja s podsustavom pristupa za osobe smanjene pokretljivosti

4.3.7.1.

Evakuacijski putovi

Dimenzije evakuacijskih putova utvrđuju se u vezi s TSI-jem za pristup za osobe smanjene pokretljivosti za konvencionalne brzine, gdje se za uporabu invalidskih kolica zahtijeva širina od 0,75 m.

4.4.1.

Provjeravanje stanja vlakova i odgovarajuće mjere

Stanje opreme u vlaku važne za sigurnost provjerava:

Ovaj zahtjev dopunjuje odredbu 4.2.2.7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina.

4.4.1.1.

Prije početka puštanja vlaka u promet

Za sigurnost u željezničkim tunelima značajan je zahtjev iz 4.2.3.3. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina.

4.4.1.2.

Tijekom prometovanja vlaka

Za sigurnost u željezničkim tunelima značajni su zahtjevi 4.2.3.3.2., 4.2.3.6.3. i 4.2.3.7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina.

4.4.1.2.1.

Oprema važna za sigurnost

Ako se tijekom odvijanja prometa vlakom uspostavi da je jedan od sljedećih dijelova opreme neispravan:

željeznički prijevoznik mora imati planove za nastavak sigurnog prometa vlakom u tim pogoršanim uvjetima ili za zaustavljanje.

Osoblje u vlaku odmah o tome obavještava upravitelja infrastrukture.

4.4.1.2.2.

Nezgode uslijed pregrijanosti ležišta

Ako se otkrije pregrijanost ležišta:

4.4.2.

Pravilo za slučaj opasnosti

U operativnim pravilima upravitelja infrastrukture donosi se, te po potrebi detaljno razrađuje načelo da se u slučaju nezgode (osim iskakanja iz tračnica gdje se vlak mora odmah zaustaviti):

U svakom slučaju, osoblje u vlaku odmah obavještava upravitelja infrastrukture, a niti jednom vlaku se ne dopušta ulazak u tunel.

4.4.3.

Plan postupanja u slučaju opasnosti u tunelu i vježbe

Plan postupanja u slučaju opasnosti za svaki tunel posebno priprema se pod vodstvom upravitelja infrastrukture, ako je moguće u suradnji sa željezničkim prijevoznicima, službama za spašavanje i odgovarajućim tijelima. On mora ispunjavati zahtjeve iz 4.2.3.7. „Upravljanje slučajem opasnosti” TSI-ja obavljanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina i dodatne specifikacije koje slijede.

Ako su tuneli na putu vožnje slični, plan postupanja u izvanrednim slučajevima može biti opći.

4.4.3.1.

Sadržaj

Plan postupanja u slučaju opasnosti mora biti usklađen s osiguranim napravama za samospašavanje, evakuaciju i spašavanje.

Plan postupanja u slučaju opasnosti sadrži barem:

4.4.3.2.

Obilježavanje

Sva vrata koja vode do izlaza u slučaju opasnosti ili poprečnih prolaza (vidjeti 4.2.2.6.) moraju biti obilježena na jedinstveni način i označena s obje strane. To se obilježavanje utvrđuje u planu postupanja u slučaju opasnosti i u priručniku o putu vožnje i koristi se u svoj komunikaciji među željezničkim prijevoznicima, upraviteljima infrastrukture i službama za spašavanje. Svaka se bitna izmjena u tom pogledu mora odmah prijaviti; upravitelj infrastrukture mora na odgovarajući način ažurirati plan postupanja u slučaju opasnosti, a željeznički prijevoznik ažurira priručnik o putu vožnje u skladu s odredbom 4.2.1.2.2.2. TSI-ja obavljanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina.

4.4.3.3.

Vježbe

Prije otvaranja tunela ili niza tunela provodi se cjelovita vježba, koja uključuje postupke evakuacije i spašavanja, pri čemu sudjeluju sve kategorije osoblja utvrđene u planu postupanja u slučaju opasnosti.

Planom postupanja u slučaju opasnosti se utvrđuje na koji se način sve uključene organizacije mogu upoznati s infrastrukturom i koliko često se moraju obilaziti tuneli ili održavati vježbe sa simulacijom nesreće ili druge vježbe.

4.4.4.

Postupci uzemljenja

Ako službe za spašavanje zahtijevaju isključivanje električnog napajanja za vuču, one moraju dobiti jamstvo da su određeni odsjeci kontaktnih mreža ili vodljivih šina otpojeni prije ulaska u tunel ili odsjek tunela.

Za otpajanje električnog napajanja za vuču odgovoran je upravitelj infrastrukture. Odgovornost za uzemljenje utvrđuje se u planu postupanja u slučaju opasnosti. Potrebno je osigurati izolaciju odsjeka na kojem je došlo do nezgode.

4.4.5.

Priručnik puta vožnje

U priručniku puta vožnje utvrđenom u odredbi 4.2.1.2.2.1. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina navode se odgovarajući sigurnosni podaci za tunele.

4.4.6.

Obavješćivanje putnika o sigurnosti u vlaku i mjerama u slučaju opasnosti

Kako je utvrđeno u odredbi 4.2.3.7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom konvencionalnih brzina, željeznički prijevoznici posjeduju postupke za obavješćivanje putnika o sigurnosti u vlaku i sigurnosnim mjerama u tunelima. Te se informacije pružaju barem na jeziku države kroz koju vozi vlak i na engleskom jeziku. Ako je moguće, koriste se vizualni podaci (piktogrami). Ključni sadržaj i minimalni zahtjevi u pogledu informacija morali bi biti:

4.4.7.

Usklađivanje među upravljačkim centrima za tunele

Postupci usklađivanja među odgovarajućim upravljačkim centrima (npr. za energiju, odvijanje prometa, instalacije u tunelima) moraju biti u skladu sa zahtjevima plana za postupanje u slučaju opasnosti.

4.5.1.

Inspekcijski pregled stanja tunela

Ova se specifikacija primjenjuje na sve tunele bez obzira na njihovu duljinu.

U planu održavanja utvrđenom u 4.5.1. TSI-ja infrastrukture velikih brzina, te u budućem TSI-ju infrastrukture konvencionalnih brzina, sljedeća se pravila u pogledu kontrolnog pregleda uzimaju u obzir:

4.5.2.

Održavanje željezničkih vozila

4.5.2.1.

Putnička željeznička vozila

Plan održavanja za željeznička vozila koja se koriste za sastav putničkog vlaka naročito uključuje provjeru sljedeće opreme vezane uz sigurnost:

4.5.2.2.

Teretna željeznička vozila

Plan održavanja za vučne jedinice koje se koriste za sastav teretnog vlaka naročito uključuje provjeru postojanja najmanje jedne naprave za samospašavanje na vučnoj jedinici.

4.6.1.

Osposobljenost posade u vlaku i drugog osoblja za postupanje u tunelima

Svo stručno osoblje koje vozi i prati vlak, kao i svo osoblje koje odobrava vožnju vlaka, mora imati znanje i sposobnost primjene tog znanja pri postupanju u pogoršanim uvjetima u slučaju nezgode. Općeniti zahtjevi za osoblje koje obavlja zadatke vožnje i/ili pratnje vlaka navedeni su u odredbi 4.6. „Stručne kvalifikacije”, te prilozima H (Minimalni elementi stručne kvalifikacije za zadatke vožnje vlaka) i J (Minimalni elementi stručne kvalifikacije za zadatke pratnje vlakova) TSI-ja upravljanja i odvijanja prometom konvencionalnih brzina.

Svo osoblje u vlaku mora posjedovati znanje o odgovarajućem sigurnosnom postupanju u tunelima, a naročito mora biti sposobno evakuirati vlak u tunelu. To uključuje davanje uputa putnicima da prijeđu u sljedeći vagon ili da napuste vlak, te vođenje putnika iz vlaka do sigurnog područja.

Pomoćno osoblje u vlaku (npr. za poslugu i čišćenje), koje nije dio osoblja u vlaku kako je utvrđeno u nastavku, osim posjedovanja osnovnog znanja mora biti osposobljeno i za pomaganje osoblju u vlaku. (1)

Stručno osposobljavanje strojovođa i upravitelja koji su odgovorni za održavanje i rad podsustava također uključuje i sigurnost u željezničkih tunelima.

4.7.1.

Naprava za samospašavanje

Vučne jedinice teretnih vlakova s osobljem opremljene su napravom za samospašavanje strojovođe i drugih osoba u vlaku, koja ispunjava specifikacije jednog od dva standarda EN 402:2003 ili 403:2004. Željeznički prijevoznik mora izabrati jedno od dva različita rješenja utvrđena u tim standardima.

4.8.1.

Registar infrastrukture

Vidjeti Prilog A ovom TSI-ju.

4.8.2.

Registar željezničkih vozila

Vidjeti Prilog B ovom TSI-ju.

6.2.1.

Ocjenjivanje sukladnosti (općenito)

Naručitelj, kao što je željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture, proizvođač željezničkih vozila ili ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, podnosi prijavljenom tijelu po svom izboru zahtjev za ocjenjivanje sukladnosti podsustava željezničkih vozila, energije, prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava ili podsustava infrastrukture.

Trenutačno valja razlikovati između:

U prvom se slučaju ocjena u pogledu TSI-ja za sigurnost u željezničkim tunelima treba provesti u okviru ocjenjivanja određenog podsustava u pogledu na njegov poseban TSI. Ocjenjivanje u drugom slučaju (željeznička vozila konvencionalnih brzina, osim vagona, energija za konvencionalne brzine i infrastruktura za konvencionalne brzine) opisano je u ovom poglavlju ili u odgovarajućim poglavljima postojećih TSI-ja za velike brzine (željeznička vozila, infrastruktura, energija).

Tamo gdje je primjerena specifikacija iz poglavlja 4. TSI-ja za sigurnost u željezničkim tunelima za konvencionalne brzine, u ovom poglavlju nije naveden nikakav daljnji podatak za ocjenjivanje.

Upućivanje je prikazano u sljedećoj tablici.

Prijavljeno je tijelo ovlašteno da:

Podnositelj zahtjeva (ili više njih) sastavlja izjavu EZ-a o provjeri u skladu s člankom 18. stavkom 1. i Prilogom VI. Direktivi 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ, za određeni podsustav (ili više njih).

Izjava (izjave) EZ-a o provjeri je (su) potrebna (potrebne) za dobivanje odobrenja za stavljanje podsustava u promet.

Ocjenjivanje sukladnosti podsustava izvodi se u skladu s jednim ili kombinacijom sljedećih modula, u skladu s odredbom 6.2.2. i Prilogom E ovom TSI-ju:

Moduli za provjeru EZ-a podsustava (vidjeti Prilog F)

Modul SB: Tipsko ispitivanje za projektnu i razvojnu fazu

Modul SD: Sustav upravljanja kakvoćom proizvoda u fazi proizvodnje

Modul SF: Provjera proizvoda u fazi proizvodnje

Modul SG: Provjera jedinice

Modul SH2: Cjelovit sustav upravljanja kakvoćom s ispitivanjem projekta u fazama projektiranja, razvoja i proizvodnje

Postupak odobrenja i sadržaj ocjene utvrđuju podnositelj zahtjeva i prijavljeno tijelo u skladu sa zahtjevima ovog TSI-ja i u skladu s propisima navedenim u odjeljku 7. ovog TSI-ja.

6.2.2.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti (moduli)

Podnositelj zahtjeva odabire jedan modul ili kombinaciju modula koji su navedeni u sljedećoj tablici.

Tablica

Postupci ocjenjivanja

Značajke podsustava koji se ocjenjuje u odgovarajućim fazama navedene su u Prilogu E. Podnositelj zahtjeva potvrđuje da je svaki izrađeni podsustav sukladan s tipom. Znak „X” u stupcu 4. tablice E Priloga E znači da se odgovarajuća značajka provjerava ispitivanjem svakog pojedinačnog podsustava.

Ocjenjivanje podsustava održavanja opisano je u odredbi 6.2.5.

6.2.3.

Postojeća rješenja

Ako je postojeće rješenje već ocijenjeno za uporabu u sličnim uvjetima, te je već u prometu, tada se primjenjuje sljedeći postupak:

Podnositelj zahtjeva mora dokazati da su rezultati ispitivanja i provjere prethodnog ocjenjivanja zahtjeva u skladu sa zahtjevima ovog TSI-ja. U ovom slučaju prethodne ocjene tipa za značajke podsustava i dalje vrijede za novi zahtjev.

6.2.4.

Inovativna rješenja

Ako podsustav uključuje inovativna rješenja, kako je utvrđeno u odjeljku 4.1., proizvođač ili naručitelj navodi odstupanja od odgovarajuće odredbe TSI-ja i predlaže ih Europskoj agenciji za željeznice (ERA). ERA izrađuje i dovršava odgovarajuće funkcionalne specifikacije i specifikacije sučelja za to rješenje, te izrađuje metode ocjenjivanja.

Odgovarajuće funkcionalne specifikacije i specifikacije sučelja, te metode ocjenjivanja uključuju se u TSI postupkom revizije. Nakon stupanja na snagu odluke Komisije, donesene u skladu s člankom 21. stavkom 2. Direktive 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ, uporaba inovativnog rješenja dozvoljava se prije uključivanja u TSI.

6.2.5.

Ocjenjivanje održavanja

U skladu s člankom 18.3. Direktive 2001/16/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2004/50/EZ, prijavljeno tijelo sastavlja tehničku dokumentaciju koja sadrži dokument o održavanju. To posebno znači da prijavljeno tijelo mora provjeriti:

no ne mora provjeravati valjanost sadržaja dokumenta o održavanju.

Za ocjenjivanje sukladnosti održavanja odgovorno je nadležno nacionalno tijelo.

6.2.6.

Ocjenjivanje operativnih pravila

Željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture mora dokazati da su zahtjevi ovog TSI-ja ispunjeni. Oni to mogu obaviti kao dio sustava upravljanja sigurnošću kako je opisano u Direktivi 2004/49/EZ. Prijavljeno tijelo ne treba posebno ocijeniti ispunjavanje operativnih propisa ovog TSI-ja, ako se to ne traži u TSI-ju za odvijanje i upravljanje prometom.

Odgovarajuće nadležno tijelo provodi ocjenjivanje svih novih ili izmijenjenih operativnih postupaka ili procesa prije njihovog provođenja i prije izdavanja novog ili revidiranog odobrenja/potvrde o sigurnosti. Ovo je ocjenjivanje dio postupka izdavanja odobrenja/potvrde o sigurnosti.

6.2.7.

Dodatni zahtjevi za ocjenjivanje specifikacija koji se tiču upravitelja infrastrukture

6.2.7.1.

Postavljanje skretnica i križišta

Prijavljeno tijelo provjerava je li tehničkoj dokumentaciji priložena tehnička studija kojom se utvrđuje lokacija skretnica i križišta u tunelu i potvrđuje da je postavljen isključivo minimalan broj skretnica i križišta u skladu sa zahtjevima iz 4.2.2.1.

6.2.7.2.

Sprečavanje neovlaštenog pristupa izlazima u slučaju opasnosti i prostora s opremom

Ocjenom se potvrđuje da:

6.2.7.3.

Zahtjevi za protupožarnu zaštitu konstrukcija

Prijavljeno tijelo ocjenjuje sukladnost sa zahtjevima za protupožarnu zaštitu za konstrukcije, utvrđene u 4.2.2.3., pri čemu koristi izračun upravitelja infrastrukture ili naručitelja.

6.2.7.4.

Naprave za samospašavanje, evakuaciju i spašavanje u slučaju nezgode

Prijavljeno tijelo provjerava je li doneseno rješenje jasno navedeno izjavom u tehničkoj dokumentaciji, te je li u skladu sa zahtjevima iz 4.2.2.6. U slučaju 4.2.2.6.5. Alternativna tehnička rješenja, prijavljeno tijelo provjerava je li provedena odgovarajuća tehnička studija te je li ju nadležno nacionalno tijelo nakon toga odobrilo.

6.2.7.5.

Pristup i oprema za službe za spašavanje

Prijavljeno tijelo provjerom tehničke dokumentacije i uzimajući u obzir dokaz o savjetovanju sa službama za spašavanje potvrđuje da su ispunjeni zahtjevi iz sljedećih odredaba:

6.2.7.6.

Pouzdanost električnih instalacija

Prijavljeno tijelo potvrđuje da je provedena ocjena rada u slučaju ispada u skladu s funkcionalnim zahtjevima iz 4.2.3.5.

6.2.7.7.

Uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta

Prijavljeno tijelo potvrđuje da su uređaji za otkrivanje pregrijanih ležišta ili oprema za predviđanje pregrijanosti osigurani u skladu sa zahtjevima odjeljka 4.2.4.1. i da je upravitelj infrastrukture ustanovio postupke za postupanje nakon oglašavanja alarma, kojim se sumnjivim željezničkim vozilima sprečava ulazak u tunel ili zaustavljanje u njemu.

6.2.8.

Dodatni zahtjevi za ocjenjivanje specifikacija koji se tiču željezničkog prijevoznika

Specifikacije za željeznička vozila konvencionalnih brzina u ovom TSI-ju jednake su kao one u TSI-ju željezničkih vozila velikih brzina. Stoga ocjenjivanje specifikacija željezničkih vozila valja provoditi u skladu sa specifikacijama za ocjenjivanje u poglavlju 6. TSI-ja željezničkih vozila velikih brzina, osim sljedećih odredaba s dodatnim zahtjevima i informacijama:

6.2.8.1.

Obavješćivanje i pristup službi za spašavanje

Prijavljeno tijelo uporabom dokaza o savjetovanju sa službom za spašavanje provjerava jesu li ispunjeni zahtjevi iz 4.2.5.12.

6.2.8.2.

Naprava za samospašavanje

Ocjenjivanje sukladnosti je opisano u EN401:1994, EN402:2003, EN403:2004.

7.1.1.

Općenito

Poglavlja 4. do 6. u cijelosti se primjenjuju na podsustave koji pripadaju geografskom području primjene ovog TSI-ja (usporedi poglavlje 1.2.), koji će započeti s radom nakon što ovaj TSI stupi na snagu.

Ona se naročito odnose na nove tunele i projekte novih tunela. Za projekte koji su u kasnijoj fazi razvoja i za već dodijeljene ugovore vidjeti članak 7. točku (a) Direktive 2001/16/EZ.

7.1.2.

Novoizgrađena željeznička vozila izgrađena prema postojećem projektu

Novoizgrađenim je željezničkim vozilima koja su izgrađena prema projektu koji je postojao prije početka valjanosti ovog TSI-ja i kojima su jedna ili više država članica odobrile odvijanje prometa na određenim prugama, dozvoljava se stavljanje u promet tijekom četiri godine nakon stupanja na snagu ovog TSI-ja bez ocjene sukladnosti s TSI-jem za sigurnost u željezničkim tunelima, pod uvjetom da vlak ostane na prugama koje su određene za njegov promet.

Međutim, ako su ta željeznička vozila predviđena za vožnju po prugama s tunelima duljine > 1 km, ona moraju biti opremljena napravom za poništavanje kočnice za slučaj opasnosti u skladu s odredbom 4.2.5.8. ovog TSI-ja.

7.1.3.

Postojeća željeznička vozila predviđena za vožnju u novim tunelima

Ako se ne smanjuje opći stupanj sigurnosti koji je utvrđen objavljenim nacionalnim propisima, ne stavljaju se ograničenja obavljanja prometa postojećim vlakovima u pogledu tunela koji ispunjavaju TSI.

7.2.1.

Uvod

Podsustavi koji su već u prometu bit će modernizirani i obnovljeni u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 14. stavku 3. Direktive 2001/16/EZ.

U tom je konkretnom kontekstu u strategiji prijelaza (vidjeti 7.2.2.) naveden način na koji svaki postojeći sustav unutar tunela, koji se obnavlja ili modernizira, mora ispunjavati zahtjeve ovog TSI-ja.

Modernizacija i obnova su utvrđeni članku 2., alinejama l, m i n Direktive 2001/16/EZ. Međutim, sve se tamo propisane mjere primjenjuju kako za modernizaciju, tako i za obnovu.

Kako bi se omogućila proaktivna provedba ovog TSI-ja, države članice se potiču da pospješuju i podupiru provedbene strategije. Pri svakoj modernizaciji ili obnovi podsustava odsjeka tunela ili željezničkih vozila koji su već u prometu, potrebno je uzeti u obzir mogućnost za uključivanje drugih dijelova koji nisu obuhvaćeni planovima za modernizaciju ili obnovu, ali bi se mogli uskladiti s ovim TSI-jem, naročito kada bi to donijelo značajnu korist za sigurnost i kada bi se time postiglo poboljšanje uz ograničene dodatne troškove.

Kada se podsustav važan za sigurnost u tunelima u pogledu nekog drugog TSI-ja ponovno ocjenjuje radi obnove ili modernizacije, tada je prema tom TSI-ju potrebno ponovno ocjenjivanje onih sustava i dijelova na koje su radovi neposredno utjecali.

7.2.2.

Mjere za modernizaciju i obnovu tunela duljih od 1 km, podsustavi infrastrukture i energije

Sljedeće se mjere provode tijekom modernizacije ili obnove dijelova sljedećih podsustava koji utječu na sigurnost u tunelima. Sklopovi i komponente koji nisu uključeni u opseg određenog programa modernizacije ili obnove u okviru tog programa ne moraju biti usklađeni u vrijeme tog programa.

7.2.2.1.

Infrastruktura

7.2.2.2.

Energija

4.2.3.4. Zahtjevi za električne kabele u tunelima, pri zamjeni kabela (odgovorni subjekt: upravitelj infrastrukture)

7.2.3.

Mjere modernizacije i obnove prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava, podsustava odvijanja i upravljanja prometom, podsustava željezničkih vozila

Sljedeće se mjere provode tijekom modernizacije ili obnove dijelova sljedećih podsustava koji utječu na sigurnost u tunelima. Sklopovi i komponente koji nisu uključeni u opseg posebnog programa modernizacije ili obnove u okviru tog programa ne moraju biti usklađeni u vrijeme tog programa.

7.2.3.1.

Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav: ne zahtijeva se niti jedna mjera

7.2.3.2.

Odvijanje i upravljanje prometom

Mjere odvijanja i upravljanja prometom se u postojećim tunelima provode neovisno od obnove ili modernizacije drugih podsustava u skladu sa zahtjevima iz poglavlja 7. TSI-ja odvijanja i upravljanja prometom.

7.2.3.3.

Željeznička vozila (Putnička željeznička vozila)

Mjere koje se zahtijevaju za teretne vagone utvrđene su u TSI-ju željezničkih vozila konvencionalnih brzina (teretni vagoni).

7.2.4.

Drugi postojeći tuneli

Ovaj TSI se ne primjenjuje na postojeće podsustave koji se ne obnavljaju, niti se moderniziraju. Ne primjenjuje se na tunele kraće od 1 000 m koji se obnavljaju ili moderniziraju.

Kako bi se uskladio stupanj sigurnosti u transeuropskoj željezničkoj mreži, skreće se pozornost na preporuku UNECE-a (TRANS/AC.9/9, 1.12.2003.), u kojoj se u dijelu E navodi: „Postoji prilično velik broj tunela koji su već u prometu. Mnogi su izgrađeni u trenutku kada su sigurnosni propisi bili blaži nego danas. Očito je da ih se uz razumne troškove ne može prilagoditi dimenzijama koji se predlažu za nove tunele. Međutim sigurnost u željezničkim tunelima ne ovisi samo o konstrukcijskim mjerama – ona se može povećati i željezničkim vozilima i operativnim mjerama.

Stoga, skupina preporučuje izradu sigurnosnih propisa  (2) za postojeće tunele kojima će se ocijeniti stupanj sigurnosti i po potrebi predložiti povećanje tog stupnja mjerama koje se mogu ostvariti uz razumne troškove. Skupina očekuje da se te mjere odaberu među minimalnim standardnim mjerama za nove tunele, pri čemu se prednost daje nekonstrukcijskim mjerama.”

7.4.1.

Postojeći sporazumi

Kada sporazumi sadrže zahtjeve u pogledu tunela, države članice u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog TSI-ja obavještavaju Komisiju o sljedećim sporazumima na temelju kojih se obavlja promet vlakovima povezanim s područjem primjene ovog TSI-ja:

Ocjenjuje se sukladnost tih sporazuma sa zakonodavstvom EU-a, uključujući načelo nediskriminacije te naročito sukladnost s ovim TSI-jem, a Komisija će poduzeti potrebne korake, kao primjerice reviziju ovog TSI-ja, kako bi se uključili mogući posebni slučajevi ili prijelazne mjere.

Ti su sporazumi dozvoljeni do donošenja potrebnih mjera, uključujući sporazume na razini EU-a povezane s ovim TSI-jem s Ruskom federacijom i svim ostalim državama Zajednice nezavisnih država koje graniče s EU.

Obavješćivanje o aktima sporazuma RID (Pravilnik o međunarodnom željezničkom prijevozu opasnih tvari) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) nije potrebno jer su poznati.

7.4.2.

Budući sporazumi ili izmjene postojećih sporazuma

Svi budući sporazumi ili izmjene postojećih sporazuma uzimaju u obzir zakonodavstvo EU-a i naročito ovaj TSI. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim sporazumima/izmjenama. Primjenjuje se jednak postupak kao u odredbi 7.4.1.

7.5.1.

Uvod

Sljedeće su posebne odredbe dozvoljene u posebnim slučajevima koji su navedeni u nastavku.

Ti posebni slučajevi dijele se u dvije kategorije: odredbe se primjenjuju ili trajno (slučaj „P”) ili privremeno (slučaj „T”). U privremenim se slučajevima preporuča da se dotične države članice usklade s odgovarajućim podsustavom ili do 2010. godine (slučaj „T1”), cilj koji je utvrđen u Odluci 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže, odnosno do 2020. godine (slučaj „T2”).

7.5.2.

Popis posebnih slučajeva

Nema ih.