06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

65

L 077/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.02.1998.

(1)

Budući da, u skladu s člankom 7.a Ugovora, unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica; budući da je, u skladu s člankom 3. točkom (c) Ugovora ukidanje prepreka između država članica za slobodno kretanje ljudi i usluga jedan od ciljeva Zajednice; budući da to za državljane država članica, između ostalog znači mogućnost obavljanja djelatnosti u vidu samostalne ili nesamostalne djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj su stekli stručne kvalifikacije.

(2)

Budući da, u skladu s Direktivom Vijeća 89/48/EEZ od 21. prosinca 1988. o općem sustavu priznavanja diploma visokih učilišta dodijeljenih po završetku stručnog obrazovanja i osposobljavanja u trajanju od najmanje tri godine (4), odvjetnik koji je u potpunosti kvalificiran u jednoj državi članici može tražiti priznavanje diplome s ciljem registriranja u drugoj državi ugovornici za obavljanje odvjetničke djelatnosti pod nazivom koji se koristi u toj državi; budući da je cilj Direktive 89/48/EEZ osiguranje da se odvjetnik uključi u struku u državi primateljici, te da cilj Direktive nije mijenjanje pravila koja uređuju pitanje odvjetništva u toj državi niti oslobađanje odvjetnika od ograničenja iz tih pravila.

(3)

Budući da se neki odvjetnici mogu brzo uključiti u obavljanje djelatnosti u državi primateljici, između ostalog prolaskom na ispitu sposobnosti u skladu s Direktivom 89/48/EEZ, ostali potpuno kvalificirani odvjetnici moraju imati mogućnost postići takvo uključivanje nakon određenog vremena obavljanja stručne prakse u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje ili nastaviti obavljati djelatnosti pod stručnim nazivom koji se koristi u matičnoj državi.

(4)

Budući da na bi na kraju tog razdoblja odvjetnik trebao biti u stanju uključiti se u obavljanje djelatnosti u državama primateljicama nakon što se utvrdi da posjeduje stručno iskustvo u toj državi članici.

(5)

Budući da je takvo postupanje opravdano na razini Zajednice ne samo zato što, u usporedbi s općim sustavom priznavanja diploma, omogućuje odvjetnicima lakše uključivanje u obavljanje djelatnosti u državi primateljici, nego i zato što se omogućavanjem odvjetnicima stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje, zadovoljavaju potrebe korisnika pravnih usluga koji, zbog povećanog trgovinskog toka koji nastaje posebno iz unutarnjeg tržišta, traže pravni savjet pri obavljanju prekograničnih transakcija u kojima se preklapa međunarodno pravo, pravo Zajednice i nacionalno pravo.

(6)

Budući da je takvo postupanje opravdano na razini Zajednice, jer samo manji broj država članica dopušta na svom državnom području obavljanje odvjetničke djelatnosti osim u vidu pružanja pravne pomoći od strane odvjetnika iz drugih država članica koji obavljaju odvjetničku djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje; budući da se, međutim, u državama članicama u kojima postoji ta mogućnost, praktični detalji koji se odnose, na primjer, na područje djelovanja i obvezu upisa kod nadležnog tijela znatno razlikuju; budući da ta raznovrsnost situacija dovodi do nejednakosti i smetnji u natjecanju među odvjetnicima iz država članica i predstavlja prepreku slobodi kretanja; budući da se jedino direktivom kojom se utvrđuju uvjeti obavljanja odvjetničke djelatnosti izvan okvira pružanja pravne pomoći, od strane odvjetnika koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje mogu riješiti te poteškoće i pružiti iste mogućnosti odvjetnicima i korisnicima pravnih usluga u svim državama članicama.

(7)

Budući da, u skladu sa svojim ciljem ova Direktiva ne predviđa nikakva pravila u vezi s isključivo unutarnjim stanjima u državama, i pri tome ne utječe na nacionalna pravila kojima se uređuju pitanja u vezi pravne struke, njome se ne čini ništa više od nužnog za učinkovito postizanje njenog cilja; budući da ova direktiva ne umanjuje prava iz nacionalnog zakonodavstva koje uređuje pristup i obavljanje odvjetničkih djelatnosti pod stručnim nazivom korištenom u državi primateljici.

(8)

Budući da se od odvjetnika na koje se odnosi ova Direktiva zahtjeva da se upišu kod nadležnog tijela u državi primateljici kako bi to tijelo moglo osigurati da će se isti pridržavati pravila odvjetničkog kodeksa koji vrijedi u toj državi; budući da su učinci tog upisa u vezi sudskih nadležnosti, te razina i vrsta sudova pred kojima odvjetnici mogu obavljati djelatnost utvrđeni zakonom koji se primjenjuje na odvjetnike u državi primateljici.

(9)

Budući da odvjetnici koji nisu uključeni u obavljanje djelatnosti u državi primateljici moraju obavljati djelatnost u toj državi pod stručnim nazivom iz matične zemlje, kako bi se osiguralo pravilno informiranje korisnika, te da bi se razlikovalo između tih odvjetnika i odvjetnika iz države primateljice koji obavljaju djelatnost pod nazivom korištenim u istoj.

(10)

Budući da bi se odvjetnicima na koje se odnosi ova Direktiva trebalo dopustiti pružanje pravnih savjeta posebno iz područja prava matične države članice, prava Zajednice, međunarodnog prava i prava države primateljice; budući da je to već dopušteno u smislu pružanja pravne pomoći u skladu s Direktivom Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. za olakšavanje učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (5); budući da je, međutim, potrebno predvidjeti kao u Direktivi 77/249/EEZ, mogućnost da se iz djelatnosti odvjetnika koji obavljaju odvjetništvo pod stručnim nazivima iz matične zemlje u Velikoj Britaniji i Irskoj isključi priprema određenih službenih isprava u području prijenosa prava vlasništva nad nekretninama i ostavinskim postupcima; budući da ova Direktiva ni na koji način ne utječe na odredbe po kojima su u svakoj državi članici određene djelatnosti rezervirane za struke različite od pravne struke; budući da se i u ovu Direktivu treba uključiti odredba Direktive 77/249/EEZ o mogućnosti države primateljice da od odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje traži da radi zajedno s lokalnim odvjetnikom u zastupanju ili obrani stranke u pravnom postupku; budući da se taj uvjet mora tumačiti u svjetlu sudske prakse Europskog suda pravde, posebno presude od 25. veljače 1988. u predmetu 427/85 Komisija protiv Njemačke (6).

(11)

Budući da se u svrhu osiguranja nesmetanog djelovanja pravosudnog sustava državama članicama treba dopustiti posebnim pravilima zadržavanje pristupa najvišim sudovima samo specijaliziranim odvjetnicima, bez sprečavanja uključivanja odvjetnika država članica koji ispunjavaju potrebne uvjete.

(12)

Budući da odvjetnik upisan u državi članici primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje mora ostati upisan kod nadležnog tijela matične zemlje ako želi zadržati status odvjetnika i biti obuhvaćen ovom Direktivom; budući da je iz tog razloga neophodna uska suradnja između nadležnih tijela, posebno u eventualnim disciplinskim postupcima.

(13)

Budući da odvjetnici na koje se odnosi ova Direktiva, bez obzira rade li u nesamostalnoj ili samostalnoj djelatnosti u matičnim državama, mogu obavljati nesamostalnu djelatnost u državi primateljici, pod uvjetom da država članica tu mogućnost pruža svojim odvjetnicima.

(14)

Budući da je svrha ove Direktive omogućiti odvjetnicima obavljanje djelatnosti u drugoj državi članici pod stručnim nazivom iz matične zemlje kao i olakšati im stjecanje stručnog naziva koji se koristi u državi primateljici; budući da na temelju članaka 48. i 52. Ugovora u tumačenju Suda država primateljica mora uzeti u obzir eventualno stručno iskustvo stečeno na njezinom državnom području; budući da se nakon učinkovitog i redovitog obavljanja djelatnosti od tri godine u državi primateljici u području prava te države, uključujući prava Zajednice može pretpostaviti da je odvjetnik stekao potrebne sposobnosti za potpunu integraciju u obavljanje odvjetničke djelatnosti u toj državi; budući da bi na kraju tog razdoblja odvjetnik koji može, u skladu s provjerom, dostaviti dokaze o stručnoj sposobnosti u državi primateljici trebao imati mogućnost steći stručni naziv koji se koristi u toj državi članici; budući da nadležno tijelo treba uzeti u obzir i sva ostala znanja o pravu te države ako razdoblje učinkovite i redovite stručne djelatnosti traje najmanje tri godine i uključuje kraće razdoblje obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici, koja može provjeriti usmenom provjerom; budući da se, ako se ne dostavi dokaz o ispunjavanju tih uvjeta, odluka nadležnog tijela države primateljice kojom se odbija dati stručni naziv korišten u toj državi u okviru dogovora o suradnji vezano uz te uvjete mora obrazložiti i protiv te odluke može se izjaviti žalba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(15)

Budući da je, zbog gospodarskih i stručnih razloga, rastući trend zajedničkog obavljanja odvjetničke djelatnosti u Zajednici, uključujući i oblik udruživanja, postao stvarnost; budući da se činjenica da odvjetnici pripadaju određenom udruženju u matičnoj državi ne bi trebala koristiti kao izgovor za sprječavanje ili odvraćanje od registriranja u državi primateljici; budući da državama članicama ipak treba dopustiti poduzimanje odgovarajućih mjera s legitimnim ciljem zaštite neovisnosti struke; budući da se trebaju osigurati određena jamstva u onim državama članicama koje dopuštaju zajedničku praksu,

(a)

„odvjetnik” znači svaka osoba koja je državljanin države članice i ovlaštena za obavljanje svoje stručne djelatnosti pod jednim ili više sljedećih stručnih naziva:

(b)

„matična država članica” znači država članica u kojoj je odvjetnik stekao pravo korištenja naziva iz točke (a) prije obavljanja odvjetničke djelatnosti u drugoj državi članici;

(c)

„država članica primateljica” znači država članica u kojoj odvjetnik obavlja djelatnost u skladu s ovom Direktivom;

(d)

„stručni naziv iz matične zemlje” znači stručni naziv koji se koristi u državi članici u kojoj je odvjetnik stekao pravo korištenja tog naziva prije obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi primateljici;

(e)

„udruženje” znači bilo koji oblik udruživanja, s ili bez pravne osobnosti, osnovan u skladu s zakonodavstvom države članice, u okviru kojeg odvjetnici obavljaju svoju djelatnosti zajedno pod zajedničkim nazivom;

(f)

„odgovarajući stručni naziv” ili „odgovarajuća struka” znači stručni naziv ili struka, za koju je odgovorno nadležno tijelo kod kojeg je odvjetnik upisan u skladu s člankom 3., a „nadležno tijelo” odnosi se na to tijelo.

—

u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, odvjetnici koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom različitom od onih koji se koriste u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj upisat će se kod nadležnog tijela za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate” ili kod tijela nadležnog za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”,

—

u Ujedinjenoj Kraljevini za odvjetnike iz Irske pod stručnim nazivom „barrister” nadležno tijelo odgovorno za djelatnosti koje se obavljaju pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate”, a za odvjetnike iz Irske sa stručnim nazivom „solicitor” nadležno je tijelo odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”,

—

u Irskoj je za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate” od strane odvjetnika iz Ujedinjene Kraljevine nadležno ono tijelo koje je odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister”, a za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor” od strane odvjetnika iz Ujedinjene Kraljevine nadležno je tijelo koje je odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”.

(a)

odvjetnik će dostaviti nadležnom tijelu u državi primateljici sve bitne podatke i dokumentaciju, posebno o broju predmeta s kojima je radio i njihovoj prirodi;

(b)

nadležno tijelo države primateljice može provjeriti učinkovitost i redovitost obavljanja djelatnosti i može, prema potrebi, zatražiti od odvjetnika da dostavi, usmeno ili pismeno, dodatna pojašnjenja ili tumačenja informacija i dokumentacije iz točke (a).

(a)

Nadležno tijelo države primateljice uzet će u obzir učinkovito i redovno obavljanje odvjetništva tijekom gore navedenog razdoblja i sve znanje i iskustvo u struci po pravu države primateljice, kao i svako pohađanje predavanja ili seminara o pravu države primateljice, uključujući pravila u vezi obavljanja odvjetničke djelatnosti i odvjetnički kodeks.

(b)

Odvjetnik je dužan dostaviti nadležnom tijelu države primateljice sve relevantne podatke i dokumentaciju, posebno o predmetima na kojima je radio. Procjena učinkovitog i redovnog obavljanja odvjetništva od strane odvjetnika u državi primateljici i procjena njegove sposobnosti nastavka obavljanja te djelatnosti u toj državi vrši se usmenom provjerom kod nadležnog tijela države primateljice s ciljem provjere redovnosti i učinkovitosti obavljanja djelatnosti.

1.

Jedan ili više odvjetnika iz istog udruženja u matičnoj državi članici i koji obavljaju djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom matične države mogu svoje stručne djelatnosti obavljati u podružnici ili predstavništvu svog udruženja u državi primateljici. Međutim, ako temeljna pravila kojima se uređuje takvo udruživanje u matičnoj državi nisu u skladu s temeljnim pravilima utvrđenima zakonima ili drugim propisima države primateljice, potonja pravila su mjerodavna u onoj mjeri u kojoj je pridržavanje tih pravila opravdano javnim interesom u zaštiti stranaka i trećih osoba.

2.

Svaka država članica dopustit će da dvoje ili više odvjetnika iz istog udruženja ili iste matične države članice koji na njezinom državnom području obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje imaju pristup određenom obliku zajedničkog obavljanja djelatnosti. Ako država primateljica dopušta svojim odvjetnicima izbor između više oblika zajedničkog obavljanja djelatnosti, te iste oblike stavit će se na raspolaganje i gore navedenim odvjetnicima. Način na koji ti odvjetnici zajednički obavljaju djelatnost u državi primateljici uređuje se zakonima i drugim propisima te države.

3.

Država primateljica poduzet će mjere potrebne za dopuštanje zajedničkog obavljanja djelatnosti i među:

Način na koji odvjetnici mogu zajednički obavljati djelatnost u državi primateljici uređuje se zakonima i drugim propisima te države.

4.

Odvjetnik koji želi obavljati djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje obavijestit će nadležno tijelo države primateljice o činjenici da je član udruženja u matičnoj državi i dostaviti sve relevantne podatke o tom udruženju.

5.

Neovisno o točkama od 1. do 4., država primateljica, ako zabranjuje odvjetnicima koji obavljaju djelatnost pod njezinim odgovarajućim stručnim nazivom, obavljanje odvjetništva u okviru udruženja u kojem neke osobe nisu članovi struke, može odbiti odvjetniku upis pod stručnim nazivom iz matične zemlje na svom državnom području u svojstvu člana njegovog udruženja. Smatra se da udruženje uključuje članove koji ne pripadaju odvjetničkoj struci ako: