Go to unilingual display

Display information about this document

ORDER OF THE COURT (Sixth Chamber)	RJEŠENJE SUDA (šesto vijeće)
3 July 2014 ( *1 )	3. srpnja 2014. ( *1 )
‛Request for a preliminary ruling — Articles 53(2) and 94 of the Rules of Procedure of the Court — Lack of sufficient information concerning the factual and regulatory background to the dispute in the main proceedings and the reasons why an answer to the question referred for a preliminary ruling is considered necessary — Manifest inadmissibility’	„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda — Nedostatak dovoljno detaljno opisanog činjeničnog i zakonodavnog okvira spora u glavnom postupku kao i razloga koji bi opravdali potrebu za odgovorom na prethodno pitanje — Očita nedopuštenost“
In Case C‑19/14,	U predmetu C‑19/14,
REQUEST for a preliminary ruling under Article 267 TFEU from the Sozialgericht Duisburg (Germany), made by decision of 17 December 2013, received at the Court on 16 January 2014, in the proceedings	povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sozialgericht Duisburg (Njemačka), odlukom od 17. prosinca 2013., koju je Sud zaprimio 16. siječnja 2014., u postupku
Ana-Maria Talasca,	Ana‑Maria Talasca,
Angelina Marita Talasca	Angelina Marita Talasca
v	protiv
Stadt Kevelaer,	Stadt Kevelaer,
THE COURT (Sixth Chamber)	SUD (šesto vijeće)
composed of A. Borg Barthet, President of the Chamber, M. Berger (Rapporteur) and S. Rodin, Judges,	u sastavu: A. Borg Barthet, predsjednik vijeća, M. Berger (izvjestiteljica) i S. Rodin, suci,
Advocate General: N. Wahl,	nezavisni odvjetnik: N. Wahl,
Registrar: A. Calot Escobar,	tajnik: A. Calot Escobar,
having regard to the decision taken, after hearing the views of the Advocate General, to determine the proceedings by reasoned order in accordance with Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court,	odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegovog mišljenja, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,
makes the following	donosi sljedeće
Order	Rješenje
1 \| The request for a preliminary ruling relates to the compatibility with European Union (‘EU’) law of Paragraph 7(1), subparagraph 2, of the Social Code, Book II, and, in particular, with the principle of the prohibition of discrimination.	1 \| Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na usklađenost članka 7. stavka 1. podstavka 2. Socijalnog zakonika, Knjige II. s pravom Unije, a osobito s načelom zabrane diskriminacije.
2 \| The request was made in the context of proceedings between Ms Ana-Maria Talasca and her daughter, Angelina Marita Talasca, and the Stadt Kevelaer (city of Kevelaer), arising from the refusal of the employment service in that town (the ‘Jobcenter’) to award them the payment of certain social benefits.	2 \| Zahtjev je podnesen u okviru spora između, s jedne strane, Ana‑Marije Talasca i njezine kćeri Angeline Marite Talasca i, s druge strane, Stadta Kevelaera (grad Kevelaer), službe za zapošljavanje – Jobcentera zbog toga što im je odbijen zahtjev za odobrenje isplate određenih socijalnih davanja.
German legal context	Njemački pravni okvir
3 \| Paragraph 7 of the Social Code (Sozialgesetzbuch), Book II (‘SGB II’), entitled ‘Beneficiaries’, provides as follows: \| ‘(1) Benefits under this Book shall be received by persons: \| 1. \| who have attained the age of 15 years and have not yet reached the age limit referred to in Paragraph 7a, \| 2. \| are fit for work, \| 3. \| are in need of assistance, and \| 4. \| whose ordinary place of residence is in the Federal Republic of Germany \| (beneficiaries fit for work). The following are excluded: \| 1. \| foreign nationals who are not workers or self-employed persons in the Federal Republic of Germany and who do not enjoy the right of freedom of movement of persons under Paragraph 2(3) of the Law on freedom of movement of Union citizens [Freizügigkeitsgesetz/EU], and members of their families, for the first three months of their residence, \| 2. \| foreign nationals whose right of residence arises solely out of the search for employment, and members of their families, \| … \| Point 1 of the second sentence shall not apply to foreign nationals residing in the Federal Republic of Germany who have been granted a residence permit under Chapter 2, Section 5, of the Law on residence. Provisions of law on residence shall be unaffected. \| …’	3 \| Članak 7. Socijalnog zakonika (Sozialgesetzbuch), Knjiga II. (u daljnjem tekstu: SGB II), naslovljen „Korisnici“, određuje: \| „(1) Davanja na temelju ove knjige namijenjena su osobama: \| 1. \| koje su napunile 15 godina, ali još nisu dosegnule dobnu granicu iz članka 7.a, \| 2. \| koje su radno sposobne, \| 3. \| kojima je potrebna pomoć i \| 4. \| uobičajeno borave u Saveznoj Republici Njemačkoj \| (korisnici sposobni za rad). Isključeni su \| 1. \| strankinje i stranci koji nisu radnici ni samozaposlene osobe u Saveznoj Republici Njemačkoj i koji ne uživaju pravo na slobodno kretanje na temelju članka 2. stavka 3. Zakona o slobodnom kretanju građana Unije (Freizügigkeitsgesetz/EU) kao i članovi njihovih obitelji tijekom prva tri mjeseca boravka, \| 2. \| strankinje i stranci čije se pravo boravišta temelji samo na traženju zaposlenja kao i članovi njihovih obitelji, \| […] \| Druga rečenica točke 1. ne primjenjuje se na strankinje i strance koji borave u Saveznoj Republici Njemačkoj sukladno dozvoli boravišta izdanoj na temelju poglavlja 2. dijela 5. Zakona o pravu boravišta. Odredbe iz područja prava boravišta ostaju nepromijenjene. \| […]“
4 \| It is apparent from the document lodged at the Court on 7 February 2014 by the Sozialgericht Duisburg, entitled ‘Summary of the facts relating to the order of 17 December 2013’, that the German law on freedom of movement of Union citizens (Freizügigkeitsgesetz/EU) provides that persons seeking employment retain the status of worker or self-employed person for a period of six months after the end of the employment relationship.	4 \| Iz dokumenta spisa koji je Sozialgericht Duisburg Sudu dostavio 7. veljače 2014. i koji je naslovljen „Prikaz činjenica vezano za rješenje od 17. prosinca 2013.“ proizlazi da Zakon o slobodnom kretanju građana Unije (Freizügigkeitsgesetz/EU) predviđa da tražitelji zaposlenja zadržavaju status radnika ili samozaposlene osobe još šest mjeseci nakon završetka radnog odnosa.
The dispute in the main proceedings and the questions referred for a preliminary ruling	Glavni postupak i prethodna pitanja
5 \| It is apparent from the order for reference, and from the pleadings lodged on 7 February 2014, that Ms Talasca is a Romanian national.	5 \| Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje kao i iz dokumenta spisa dostavljenog 7. veljače 2014. proizlazi da A.-M. Talasca ima rumunjsko državljanstvo.
6 \| On 1 July 2007, she left Romania for Kevelaer (Germany).	6 \| Ona je 1. srpnja 2007. napustila Rumunjsku kako bi otišla u Kevelaer (Njemačka).
7 \| On 27 October 2010, the foreign nationals authority (Ausländerbehörde) issued Ms Talasca with a residence certificate intended for citizens of the European Union (Freizügigkeitsbescheinigung), valid exclusively for the purpose of seeking employment.	7 \| Uprava nadležna za strance (Ausländerbehörde) je 27. listopada 2010. A.-M. Talasca izdala potvrdu o boravištu namijenjenu državljanima Europske unije (Freizügigkeitsbescheinigung), koja je vrijedila isključivo za traženje zaposlenja.
8 \| From 23 May to 23 November 2011, Ms Talasca worked in a horticultural business in a post for which social insurance contributions had to be paid.	8 \| A.-M. Talasca je od 23. svibnja do 23. studenoga 2011. bila zaposlena u vrtlarskom poduzeću, na radnome mjestu za koje je obvezno socijalno osiguranje.
9 \| From 1 December 2011 to 19 January 2012, Ms Talasca received unemployment benefit I (Arbeitslosengeld I). Her income being low, she claimed benefits under SGB II as from 1 January 2012 from the Jobcenter, the competent national authority in relation to benefits for persons seeking employment.	9 \| A.-M. Talasca je od 1. prosinca 2011. do 19. siječnja 2012. dobivala naknadu za nezaposlenost I (Arbeitslosengeld I). S obzirom na svoje slabe prihode ona je od službe za zapošljavanje grada Kevelaera, državnog tijela nadležnoga u području davanja za tražitelje zaposlenja (u daljnjem tekstu: Jobcenter), zatražila isplatu davanja na temelju SGB‑a II počevši od 1. siječnja 2012.
10 \| She was granted such benefits until 23 May 2012.	10 \| Isplata tih davanja odobrena joj je do 23. svibnja 2012.
11 \| The same benefits were awarded until 23 May 2012 to Ms Talasca’s daughter, born on 11 March 2012.	11 \| Ista davanja također su do 23. svibnja 2012. odobrena kćeri A.-M. Talasca, koja je rođena 11. ožujka 2012.
12 \| Taking the view that they were entitled to those benefits beyond 23 May 2012, and that denying them those benefits would amount to breach of the prohibition of discrimination laid down in ‘European law’, Ms Talasca and her daughter brought an action before the Sozialgericht Duisburg.	12 \| A.-M. Talasca i njezina kći podnijele su Sozialgerichtu Duisburg žalbu smatrajući da imaju pravo na isplatu spomenutih davanja i nakon 23. svibnja 2012., osim ako se zanemari zabrana diskriminacije predviđena odredbama „europskog prava“.
13 \| The national court stresses the importance of the question raised in these proceedings for a series of similar cases pending before it.	13 \| Sud koji je uputio zahtjev ističe važnost pitanja koje se pojavilo u sporu koji se pred njim vodi zbog niza sličnih predmeta koji se pred njim vode.
14 \| It was in those circumstances that the Sozialgericht Duisburg decided to stay the proceedings before it and to refer the following questions to the Court for a preliminary ruling: \| ‘(1) \| Is the second sentence of Paragraph 7(1) of [SGB II] compatible with [Union] law? \| (2) \| If not, must the legal situation be altered by the Federal Republic of Germany, or does a new legal situation immediately arise, and if so, what is it? \| (3) \| Does the second sentence of Paragraph 7(1) of [SGB II] remain in force until (any) necessary change to the law has been effected by the institutions of the Federal Republic of Germany?’	14 \| U tim je okolnostima Sozialgericht Duisburg odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja: \| „1. \| Je li članak 7. stavak 1. druga rečenica [SGB‑a II] u skladu s pravom Europske unije? \| 2. \| U slučaju niječnog odgovora, treba li Savezna Republika Njemačka izmijeniti pravo na snazi ili izravno proizlazi novo stanje prava i ako da, koje? \| 3. \| Ostaje li članak 7. stavak 1. druga rečenica [SGB‑a II] na snazi dok tijela Savezne Republike Njemačke ne pristupe potrebnoj zakonodavnoj izmjeni (ako je primjenjivo)?“
Admissibility of the request for a preliminary ruling	Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku
15 \| Under Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court, where a request or an application is manifestly inadmissible, the Court may, after hearing the Advocate General, at any time give a decision by reasoned order without taking further steps in the proceedings.	15 \| Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda, kad su zahtjev ili pravno sredstvo očito nedopušteni, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
16 \| It is settled case-law that it is not for the Court, in the context of proceedings under Article 267 TFEU, to determine whether national provisions are compatible with Union law. However, the Court may provide the national court with all the criteria for the interpretation of Union law necessary to enable it to assess whether those provisions are so compatible in order to give judgment in the proceedings before it (see, in particular, judgments in Fendt Italiana, C‑145/06 and C‑146/06, EU:C:2007:411, paragraph 30, and KGH Belgium, C‑351/11, EU:C:2012:699, paragraph 17, and the order in Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, paragraph 17).	16 \| Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka pokrenutoga na temelju članka 267. UFEU‑a, Sud nije nadležan za odlučivanje o usklađenosti nacionalnih mjera s pravom Zajednice. Sud je međutim nadležan za pružanje nacionalnom sudu elemenata koji se odnose na tumačenje prava Zajednice koji će mu omogućiti da sam odluči o pitanju usklađenosti u cilju donošenja odluke u sporu koji je pred njim pokrenut (osobito vidjeti presude Fendt Italiana, C‑145/06 i C‑146/06, EU:C:2007:411, t. 30. i KGH Belgium, C‑351/11, EU:C:2012:699, t. 17. kao i rješenje Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, t. 17.).
17 \| However, it must be noted that, in the context of the cooperation instituted by Article 267 TFEU, the need to provide an interpretation of Union law which will be of use to the national court makes it necessary for the referring court to define the factual and legislative context of the questions it is asking or, at the very least, to explain the factual circumstances on which those questions are based (see, in particular, judgments in Centro Europa 7, C‑380/05, EU:C:2008:59, paragraph 57, and Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, paragraph 35, and orders in Augustus, C‑627/11, EU:C:2012:754, paragraph 8, and Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 18).	17 \| Valja međutim podsjetiti da u okviru suradnje uspostavljene člankom 267. UFEU‑a potreba za tumačenjem prava Unije koje bi bilo korisno nacionalnom sucu zahtijeva da on odredi činjenični i zakonodavni okvir unutar kojeg se nalaze pitanja koja postavlja ili da barem objasni činjenične tvrdnje na kojima se temelje ta pitanja (osobito vidjeti presude Centro Europa 7, C‑380/05, EU:C:2008:59, t. 57. i Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, t. 35. kao i rješenja Augustus, C‑627/11, EU:C:2012:754, t. 8. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 18.).
18 \| In fact, the Court of Justice is empowered to rule on the interpretation or validity of Union provisions only on the basis of the facts which the national court puts before it (see judgment in Eckelkamp and Others, C‑11/07, EU:C:2008:489, paragraph 52, and orders in SKP, C‑433/11, EU:C:2012:702, paragraph 24, and Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 19).	18 \| Naime, Sud je isključivo ovlašten izjasniti se o tumačenju nekog akta polazeći od činjenica koje mu navede nacionalni sud (vidjeti presudu Eckelkamp i dr., C‑11/07, EU:C:2008:489, t. 52. kao i rješenja SKP, C‑433/11, EU:C:2012:702, t. 24. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 19.).
19 \| The Court also stresses that it is important for the referring court to set out the precise reasons why it is unsure as to the interpretation of Union law and why it considers it necessary to refer questions to the Court for a preliminary ruling (see, to that effect, inter alia, judgments in ABNA and Others, C‑453/03, C‑11/04, C‑12/04 and C‑194/04, EU:C:2005:741, paragraph 46, and Mora IPR EU:C:2013:98, paragraph 36, and order in Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 20).	19 \| Sud također inzistira na važnosti toga da nacionalni sudac navede točne razloge koji su ga naveli na to da postavi pitanje o tumačenju prava Unije i da ocijeni nužnim upućivanje prethodnih pitanja Sudu (u tom smislu osobito vidjeti presude ABNA i dr., C‑453/03, C‑11/04, C‑12/04 i C‑194/04, EU:C:2005:741, t. 46. i Mora IPR, EU:C:2013:98, t. 36. kao i rješenje Mlamali, EU:C:2013:763, t. 20.).
20 \| In fact, given that it is the order for reference that serves as the basis for the proceedings before the Court, it is essential that the national court should give, in the order for reference itself, the factual and regulatory context of the case in the main proceedings and at least a minimum amount of explanation of the reasons for the choice of the provisions of EU law it seeks to have interpreted and on the link it establishes between those provisions and the national legislation applicable to the proceedings pending before it (see, to that effect, inter alia, judgments in Asemfo, C‑295/05, EU:C:2007:227, paragraph 33, and Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, paragraph 37, and orders in Laguillaumie, C‑116/00, EU:C:2000:350, paragraphs 23 and 24, and Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, paragraph 21).	20 \| Naime, s obzirom na to da se postupak pred Sudom temelji na odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, neophodno je da nacionalni sudac u samoj odluci kojom se upućuje prethodno pitanje odredi činjenični i zakonodavni okvir spora u glavnom postupku i da pruži osnovna objašnjenja zašto je odabrao odredbe prava Unije čije tumačenje traži kao i o vezi koju uspostavlja između tih odredbi i nacionalnog zakonodavstva koje je primjenjivo u sporu koji je pred njim pokrenut (u tom smislu osobito vidjeti presude Asemfo, C‑295/05, EU:C:2007:227, t. 33. i Mora IPR, EU:C:2013:98, t. 37. kao i rješenja Laguillaumie, C‑116/00, EU:C:2000:350, t. 23. i 24. te Mlamali, EU:C:2013:763, t. 21.).
21 \| Those requirements in regard to the content of a request for a preliminary ruling appear expressly in Article 94 of the Rules of Procedure of the Court of which the national court is supposed, in the context of the cooperation instituted by Article 267 TFEU, to be aware and which it is bound to observe scrupulously.	21 \| Ti zahtjevi u vezi sa sadržajem zahtjeva za prethodnu odluku kojih, u okviru suradnje uspostavljene člankom 267. UFEU‑a, sud koji je uputio zahtjev mora biti svjestan i kojih se mora strogo pridržavati izričito su navedeni u članku 94. Poslovnika Suda.
22 \| It must also be recalled that Article 267 TFEU does not constitute a right of action available to the parties to a case pending before a national court; thus, the mere fact that a party contends that the dispute gives rise to a question concerning the interpretation of Union law does not compel the court concerned to consider that a question has been raised within the meaning of Article 267 TFEU. Accordingly, the fact that the interpretation of a Union act is contested before a national court is not in itself sufficient to warrant referral of a question to the Court for a preliminary ruling (see judgments in IATA and ELFAA, C‑344/04, EU:C:2006:10, paragraph 28, and Ascafor and Asidac, C‑484/10 EU:C:2012:113, paragraph 33; orders in Adiamix, C‑368/12, EU:C:2013:257, paragraph 17, and Mlamali, EU:C:2013:763, point 23).	22 \| Valja također podsjetiti da članak 267. UFEU‑a nije pravni lijek otvoren strankama u sporu koji se vodi pred nacionalnim sucem te stoga nije dovoljno da jedna stranka tvrdi da se u sporu javlja pitanje tumačenja prava Unije za to da predmetni sud bude dužan smatrati da se javlja pitanje u smislu članka 267. UFEU‑a. Iz toga proizlazi da, kako bi se opravdalo upućivanje prethodnog pitanja Sudu, nije samo po sebi dovoljno da pred nacionalnim sudom postoji osporavanje koje se odnosi na tumačenje akta Unije (vidjeti presude IATA i ELFAA, C‑344/04, EU:C:2006:10, t. 28. i Ascafor i Asidac, C‑484/10, EU:C:2012:113, t. 33. kao i rješenja Adiamix, C‑368/12, EU:C:2013:257, t. 17. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 23.).
23 \| It must also be emphasised in that regard that the information provided in orders for reference serves not only to enable the Court to give useful answers but also to ensure that it is possible for the Governments of the Member States and other interested parties to submit observations in accordance with Article 23 of the Statute of the Court of Justice of the European Union. It is the Court’s duty to ensure that that possibility is safeguarded, in the light of the fact that, under that provision, only the orders for reference are notified to the interested parties (see, inter alia, judgment in Holdijk and Others, 141/81 to 143/81, EU:C:1982:122, paragraph 6, and orders in Laguillaumie EU:C:2000:350, paragraph 14, Augustus EU:C:2012:754, paragraph 10, and Mlamali EU:C:2013:763, paragraph 24).	23 \| U tom pogledu također valja istaknuti da podaci sadržani u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje služe ne samo tome da omoguće Sudu da pruži korisne odgovore već i tome da se vladama država članica i drugim zainteresiranim osobama omogući da podnesu očitovanja u skladu s člankom 23. Statuta Suda Europske unije. Na Sudu je da, vodeći računa o činjenici da se na temelju te odredbe zainteresirane obavještava samo o odlukama kojima se upućuje prethodno pitanje, pazi da zaštiti tu mogućnost (osobito vidjeti presudu Holdijk i dr., 141/81 do 143/81, EU:C:1982:122, t. 6. kao i rješenja Laguillaumie, EU:C:2000:350, t. 14., Augustus, EU:C:2012:754, t. 10. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 24.).
24 \| In this instance it must be stated that the order for reference in the present case does not satisfy the requirements set out at paragraphs 16 to 22 of this order.	24 \| U predmetnom slučaju nužno je zaključiti da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 16. do 22. ovog rješenja.
25 \| With regard to the first question referred, first of all, the order for reference does not contain any information on the factual context of the main proceedings. Only the document lodged at the Court on 7 February 2014 entitled ‘Summary of the facts relating to the order of 17 December 2013’ provided some information from the national court which nonetheless is still insufficient to enable a determination of, inter alia, Ms Talasca’s status as a worker.	25 \| Kad je riječ o prvom postavljenom pitanju, valja najprije zaključiti da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne sadrži nijedan podatak o činjeničnom okviru spora u glavnom postupku. Sud koji je uputio zahtjev tek je dokumentom naslovljenim „Prikaz činjenica koje se odnose na rješenje od 17. prosinca 2013.“, koji je Sudu dostavljen 7. veljače 2014., pružio nekoliko podataka koji su međutim nedovoljni da bi se, među ostalim, moglo ocijeniti svojstvo Ana‑Marije Talasca kao radnika.
26 \| Next, it must be pointed out that there is a dearth of information on the national legal context too, save for a mere reference to certain provisions, none of the wording of which is reproduced. With regard to the second sentence of Paragraph 7(1) of the SGB II, providing for several grounds for refusing benefits to foreign unemployed persons, the national court confines itself to referring to all those grounds for refusal without stating which is applicable in the case before it.	26 \| Zatim valja također ustvrditi da nedostaje bilo kakav podatak u svezi s nacionalnim pravnim okvirom, osim što se samo spominju određene odredbe čiji izričaj, međutim, nije naveden. Kada je riječ o članku 7. stavku 1. drugoj rečenici SGB‑a II, koji predviđa nekoliko razloga za odbijanje davanja nezaposlenim strancima, sud koji je uputio zahtjev oslonio se na sve razloge, ne određujući koji bi točno bio primjenjiv na spor koji se pred njim vodi.
27 \| Finally, although the national court requests the interpretation of provisions of EU law, it gives no further details to that effect, save for the reference in the document lodged at the Court on 7 February 2014 to the observations set out in the application made by Ms Talasca in the main proceedings, which refer to ‘the prohibition of discrimination laid down by the provisions of European law’.	27 \| Naposljetku, iako sud koji je uputio zahtjev zahtijeva tumačenje odredaba prava Unije, on u tom pogledu nije dostavio nikakve detalje, osim što je u dokumentu spisa dostavljenom 7. veljače 2014. uputio na očitovanja podnesena u tužbi koju je A.-M. Talasca podnijela u predmetu u glavnom postupku, a u kojima se spominje „zabrana diskriminacije predviđena u odredbama europskog prava“.
28 \| In addition, the national court asks the Court to rule on the compatibility of Paragraph 7(1), second sentence, of the SGB II with ‘European Community’ law, without, however, setting out the reasons why it considers that interpretation of EU law seems to it necessary or useful for the purpose of resolving the case in the main proceedings and, in particular, without explaining what link there is between EU law and the national legislation applicable to those proceedings. On the contrary, it merely refers to the statement appearing in the originating application that ‘the exclusion from the law on the benefits in the second sentence of Paragraph 7(1) of the SGB II infringes the prohibition of discrimination provided for under European law’. Yet the national court itself states that the case in the main proceedings constitutes a test case inasmuch as a great many similar cases are pending before that court.	28 \| Osim toga, sud koji je uputio zahtjev traži od Suda da se izjasni o usklađenosti članka 7. stavka 1. točke 2. SGB‑a II s pravom „europske zajednice“, a da ne navodi razloge zbog kojih smatra da je tumačenje prava Unije nužno ili korisno kako bi se odlučilo u sporu u glavnom postupku i osobito da ne objašnjava koja je veza između prava Unije i nacionalnog zakonodavstva primjenjivog u tom sporu. On je, naprotiv, samo uputio na tvrdnju iz tužbe u glavnom postupku prema kojoj „isključivanje iz prava na davanja predviđeno u članku 7. stavku 1. drugoj rečenici SGB‑a II krši zabranu diskriminacije predviđenu u odredbama europskog prava“. Sud koji je uputio zahtjev sam ističe da je spor u glavnom postupku ogledni predmet s obzirom na mnogo sličnih predmeta koji su pred njim pokrenuti.
29 \| Thus, in particular, the national court gives no information on the nature of the social benefits claimed by the applicants in the main proceedings that would make it possible to determine whether the latter fall within the ambit of the provisions of EU law prohibiting discrimination. In that context, the national court has not provided enough information for the precise situation in which Ms Talasca and her daughter find themselves to be determined, in order to enable the Court to make a comparison with other persons in receipt of those social benefits.	29 \| Točnije, time taj sud nije pružio nikakav podatak o prirodi socijalnih davanja koja tužiteljice u glavnom postupku zahtijevaju, a koji bi omogućili da se odredi ulaze li one u područje primjene odredaba prava Unije koje zabranjuju diskriminaciju. U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev nije pružio dovoljno podataka pomoću kojih bi se mogla jasno odrediti situacija u kojoj se nalaze A.-M. Talasca i njezina kći te Sudu omogućilo da ju usporedi sa situacijom drugih osoba koje koriste spomenuta socijalna davanja.
30 \| In those circumstances, the national court has not put the Court in a position to satisfy itself that the factual basis of the questions referred for a preliminary ruling actually falls within the ambit of the EU law of which interpretation is sought or, more generally, to give a useful, reliable answer to the questions referred (see orders in Augustus EU:C:2012:754, paragraph 14, and Mlamali EU:C:2013:763, paragraph 32).	30 \| U tim okolnostima sud nije omogućio Sudu da utvrdi ulazi li doista činjenična premisa na kojoj se temelje prethodna pitanja u područje primjene prava Unije čije je tumačenje zatraženo niti, općenitije, da na postavljena pitanja da koristan i pouzdan odgovor (vidjeti rješenja Augustus, EU:C:2012:754, t. 14. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 32.).
31 \| Accordingly, it must be declared that the first question referred for a preliminary ruling is manifestly inadmissible.	31 \| Stoga valja zaključiti da je prvo prethodno pitanje očito nedopušteno.
32 \| In view of the manifest inadmissibility of the first question, the second and third questions are devoid of purpose.	32 \| Uzimajući u obzir očitu nedopuštenost prvog prethodnog pitanja koje je uputio Sozialgericht Duisburg, drugo i treće pitanje je bespredmetno.
33 \| In the light of all the foregoing considerations, it must be declared, pursuant to Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court, that this request for a preliminary ruling is manifestly inadmissible.	33 \| S obzirom na sva prethodna razmatranja, na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda valja zaključiti da je ovaj zahtjev za prethodnu odluku očito nedopušten.
Costs	Troškovi
34 \| Since these proceedings are, for the parties to the main proceedings, a step in the action pending before the national court, the decision on costs is a matter for that court.	34 \| Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
\| On those grounds, the Court (Sixth Chamber) hereby rules:	\| Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:
\| The request for a preliminary ruling referred by the Sozialgericht Duisburg (Germany), by decision of 17 December 2013, is manifestly inadmissible.	\| Zahtjev za prethodnu odluku koji je odlukom od 17. prosinca 2013. uputio Sozialgericht Duisburg (Njemačka) očito je nedopušten.
\| [Signatures]	\| Potpisi
( *1 ) Language of the case: German.	( *1 ) Jezik postupka: njemački

ORDER OF THE COURT (Sixth Chamber)	RJEŠENJE SUDA (šesto vijeće)
3 July 2014 ( *1 )	3. srpnja 2014. ( *1 )
‛Request for a preliminary ruling — Articles 53(2) and 94 of the Rules of Procedure of the Court — Lack of sufficient information concerning the factual and regulatory background to the dispute in the main proceedings and the reasons why an answer to the question referred for a preliminary ruling is considered necessary — Manifest inadmissibility’	„Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda — Nedostatak dovoljno detaljno opisanog činjeničnog i zakonodavnog okvira spora u glavnom postupku kao i razloga koji bi opravdali potrebu za odgovorom na prethodno pitanje — Očita nedopuštenost“
In Case C‑19/14,	U predmetu C‑19/14,
REQUEST for a preliminary ruling under Article 267 TFEU from the Sozialgericht Duisburg (Germany), made by decision of 17 December 2013, received at the Court on 16 January 2014, in the proceedings	povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sozialgericht Duisburg (Njemačka), odlukom od 17. prosinca 2013., koju je Sud zaprimio 16. siječnja 2014., u postupku
Ana-Maria Talasca,	Ana‑Maria Talasca,
Angelina Marita Talasca	Angelina Marita Talasca
v	protiv
Stadt Kevelaer,	Stadt Kevelaer,
THE COURT (Sixth Chamber)	SUD (šesto vijeće)
composed of A. Borg Barthet, President of the Chamber, M. Berger (Rapporteur) and S. Rodin, Judges,	u sastavu: A. Borg Barthet, predsjednik vijeća, M. Berger (izvjestiteljica) i S. Rodin, suci,
Advocate General: N. Wahl,	nezavisni odvjetnik: N. Wahl,
Registrar: A. Calot Escobar,	tajnik: A. Calot Escobar,
having regard to the decision taken, after hearing the views of the Advocate General, to determine the proceedings by reasoned order in accordance with Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court,	odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegovog mišljenja, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,
makes the following	donosi sljedeće
Order	Rješenje
1 \| The request for a preliminary ruling relates to the compatibility with European Union (‘EU’) law of Paragraph 7(1), subparagraph 2, of the Social Code, Book II, and, in particular, with the principle of the prohibition of discrimination.	1 \| Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na usklađenost članka 7. stavka 1. podstavka 2. Socijalnog zakonika, Knjige II. s pravom Unije, a osobito s načelom zabrane diskriminacije.
2 \| The request was made in the context of proceedings between Ms Ana-Maria Talasca and her daughter, Angelina Marita Talasca, and the Stadt Kevelaer (city of Kevelaer), arising from the refusal of the employment service in that town (the ‘Jobcenter’) to award them the payment of certain social benefits.	2 \| Zahtjev je podnesen u okviru spora između, s jedne strane, Ana‑Marije Talasca i njezine kćeri Angeline Marite Talasca i, s druge strane, Stadta Kevelaera (grad Kevelaer), službe za zapošljavanje – Jobcentera zbog toga što im je odbijen zahtjev za odobrenje isplate određenih socijalnih davanja.
German legal context	Njemački pravni okvir
3 \| Paragraph 7 of the Social Code (Sozialgesetzbuch), Book II (‘SGB II’), entitled ‘Beneficiaries’, provides as follows: \| ‘(1) Benefits under this Book shall be received by persons: \| 1. \| who have attained the age of 15 years and have not yet reached the age limit referred to in Paragraph 7a, \| 2. \| are fit for work, \| 3. \| are in need of assistance, and \| 4. \| whose ordinary place of residence is in the Federal Republic of Germany \| (beneficiaries fit for work). The following are excluded: \| 1. \| foreign nationals who are not workers or self-employed persons in the Federal Republic of Germany and who do not enjoy the right of freedom of movement of persons under Paragraph 2(3) of the Law on freedom of movement of Union citizens [Freizügigkeitsgesetz/EU], and members of their families, for the first three months of their residence, \| 2. \| foreign nationals whose right of residence arises solely out of the search for employment, and members of their families, \| … \| Point 1 of the second sentence shall not apply to foreign nationals residing in the Federal Republic of Germany who have been granted a residence permit under Chapter 2, Section 5, of the Law on residence. Provisions of law on residence shall be unaffected. \| …’	3 \| Članak 7. Socijalnog zakonika (Sozialgesetzbuch), Knjiga II. (u daljnjem tekstu: SGB II), naslovljen „Korisnici“, određuje: \| „(1) Davanja na temelju ove knjige namijenjena su osobama: \| 1. \| koje su napunile 15 godina, ali još nisu dosegnule dobnu granicu iz članka 7.a, \| 2. \| koje su radno sposobne, \| 3. \| kojima je potrebna pomoć i \| 4. \| uobičajeno borave u Saveznoj Republici Njemačkoj \| (korisnici sposobni za rad). Isključeni su \| 1. \| strankinje i stranci koji nisu radnici ni samozaposlene osobe u Saveznoj Republici Njemačkoj i koji ne uživaju pravo na slobodno kretanje na temelju članka 2. stavka 3. Zakona o slobodnom kretanju građana Unije (Freizügigkeitsgesetz/EU) kao i članovi njihovih obitelji tijekom prva tri mjeseca boravka, \| 2. \| strankinje i stranci čije se pravo boravišta temelji samo na traženju zaposlenja kao i članovi njihovih obitelji, \| […] \| Druga rečenica točke 1. ne primjenjuje se na strankinje i strance koji borave u Saveznoj Republici Njemačkoj sukladno dozvoli boravišta izdanoj na temelju poglavlja 2. dijela 5. Zakona o pravu boravišta. Odredbe iz područja prava boravišta ostaju nepromijenjene. \| […]“
4 \| It is apparent from the document lodged at the Court on 7 February 2014 by the Sozialgericht Duisburg, entitled ‘Summary of the facts relating to the order of 17 December 2013’, that the German law on freedom of movement of Union citizens (Freizügigkeitsgesetz/EU) provides that persons seeking employment retain the status of worker or self-employed person for a period of six months after the end of the employment relationship.	4 \| Iz dokumenta spisa koji je Sozialgericht Duisburg Sudu dostavio 7. veljače 2014. i koji je naslovljen „Prikaz činjenica vezano za rješenje od 17. prosinca 2013.“ proizlazi da Zakon o slobodnom kretanju građana Unije (Freizügigkeitsgesetz/EU) predviđa da tražitelji zaposlenja zadržavaju status radnika ili samozaposlene osobe još šest mjeseci nakon završetka radnog odnosa.
The dispute in the main proceedings and the questions referred for a preliminary ruling	Glavni postupak i prethodna pitanja
5 \| It is apparent from the order for reference, and from the pleadings lodged on 7 February 2014, that Ms Talasca is a Romanian national.	5 \| Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje kao i iz dokumenta spisa dostavljenog 7. veljače 2014. proizlazi da A.-M. Talasca ima rumunjsko državljanstvo.
6 \| On 1 July 2007, she left Romania for Kevelaer (Germany).	6 \| Ona je 1. srpnja 2007. napustila Rumunjsku kako bi otišla u Kevelaer (Njemačka).
7 \| On 27 October 2010, the foreign nationals authority (Ausländerbehörde) issued Ms Talasca with a residence certificate intended for citizens of the European Union (Freizügigkeitsbescheinigung), valid exclusively for the purpose of seeking employment.	7 \| Uprava nadležna za strance (Ausländerbehörde) je 27. listopada 2010. A.-M. Talasca izdala potvrdu o boravištu namijenjenu državljanima Europske unije (Freizügigkeitsbescheinigung), koja je vrijedila isključivo za traženje zaposlenja.
8 \| From 23 May to 23 November 2011, Ms Talasca worked in a horticultural business in a post for which social insurance contributions had to be paid.	8 \| A.-M. Talasca je od 23. svibnja do 23. studenoga 2011. bila zaposlena u vrtlarskom poduzeću, na radnome mjestu za koje je obvezno socijalno osiguranje.
9 \| From 1 December 2011 to 19 January 2012, Ms Talasca received unemployment benefit I (Arbeitslosengeld I). Her income being low, she claimed benefits under SGB II as from 1 January 2012 from the Jobcenter, the competent national authority in relation to benefits for persons seeking employment.	9 \| A.-M. Talasca je od 1. prosinca 2011. do 19. siječnja 2012. dobivala naknadu za nezaposlenost I (Arbeitslosengeld I). S obzirom na svoje slabe prihode ona je od službe za zapošljavanje grada Kevelaera, državnog tijela nadležnoga u području davanja za tražitelje zaposlenja (u daljnjem tekstu: Jobcenter), zatražila isplatu davanja na temelju SGB‑a II počevši od 1. siječnja 2012.
10 \| She was granted such benefits until 23 May 2012.	10 \| Isplata tih davanja odobrena joj je do 23. svibnja 2012.
11 \| The same benefits were awarded until 23 May 2012 to Ms Talasca’s daughter, born on 11 March 2012.	11 \| Ista davanja također su do 23. svibnja 2012. odobrena kćeri A.-M. Talasca, koja je rođena 11. ožujka 2012.
12 \| Taking the view that they were entitled to those benefits beyond 23 May 2012, and that denying them those benefits would amount to breach of the prohibition of discrimination laid down in ‘European law’, Ms Talasca and her daughter brought an action before the Sozialgericht Duisburg.	12 \| A.-M. Talasca i njezina kći podnijele su Sozialgerichtu Duisburg žalbu smatrajući da imaju pravo na isplatu spomenutih davanja i nakon 23. svibnja 2012., osim ako se zanemari zabrana diskriminacije predviđena odredbama „europskog prava“.
13 \| The national court stresses the importance of the question raised in these proceedings for a series of similar cases pending before it.	13 \| Sud koji je uputio zahtjev ističe važnost pitanja koje se pojavilo u sporu koji se pred njim vodi zbog niza sličnih predmeta koji se pred njim vode.
14 \| It was in those circumstances that the Sozialgericht Duisburg decided to stay the proceedings before it and to refer the following questions to the Court for a preliminary ruling: \| ‘(1) \| Is the second sentence of Paragraph 7(1) of [SGB II] compatible with [Union] law? \| (2) \| If not, must the legal situation be altered by the Federal Republic of Germany, or does a new legal situation immediately arise, and if so, what is it? \| (3) \| Does the second sentence of Paragraph 7(1) of [SGB II] remain in force until (any) necessary change to the law has been effected by the institutions of the Federal Republic of Germany?’	14 \| U tim je okolnostima Sozialgericht Duisburg odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja: \| „1. \| Je li članak 7. stavak 1. druga rečenica [SGB‑a II] u skladu s pravom Europske unije? \| 2. \| U slučaju niječnog odgovora, treba li Savezna Republika Njemačka izmijeniti pravo na snazi ili izravno proizlazi novo stanje prava i ako da, koje? \| 3. \| Ostaje li članak 7. stavak 1. druga rečenica [SGB‑a II] na snazi dok tijela Savezne Republike Njemačke ne pristupe potrebnoj zakonodavnoj izmjeni (ako je primjenjivo)?“
Admissibility of the request for a preliminary ruling	Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku
15 \| Under Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court, where a request or an application is manifestly inadmissible, the Court may, after hearing the Advocate General, at any time give a decision by reasoned order without taking further steps in the proceedings.	15 \| Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda, kad su zahtjev ili pravno sredstvo očito nedopušteni, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
16 \| It is settled case-law that it is not for the Court, in the context of proceedings under Article 267 TFEU, to determine whether national provisions are compatible with Union law. However, the Court may provide the national court with all the criteria for the interpretation of Union law necessary to enable it to assess whether those provisions are so compatible in order to give judgment in the proceedings before it (see, in particular, judgments in Fendt Italiana, C‑145/06 and C‑146/06, EU:C:2007:411, paragraph 30, and KGH Belgium, C‑351/11, EU:C:2012:699, paragraph 17, and the order in Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, paragraph 17).	16 \| Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka pokrenutoga na temelju članka 267. UFEU‑a, Sud nije nadležan za odlučivanje o usklađenosti nacionalnih mjera s pravom Zajednice. Sud je međutim nadležan za pružanje nacionalnom sudu elemenata koji se odnose na tumačenje prava Zajednice koji će mu omogućiti da sam odluči o pitanju usklađenosti u cilju donošenja odluke u sporu koji je pred njim pokrenut (osobito vidjeti presude Fendt Italiana, C‑145/06 i C‑146/06, EU:C:2007:411, t. 30. i KGH Belgium, C‑351/11, EU:C:2012:699, t. 17. kao i rješenje Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, t. 17.).
17 \| However, it must be noted that, in the context of the cooperation instituted by Article 267 TFEU, the need to provide an interpretation of Union law which will be of use to the national court makes it necessary for the referring court to define the factual and legislative context of the questions it is asking or, at the very least, to explain the factual circumstances on which those questions are based (see, in particular, judgments in Centro Europa 7, C‑380/05, EU:C:2008:59, paragraph 57, and Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, paragraph 35, and orders in Augustus, C‑627/11, EU:C:2012:754, paragraph 8, and Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 18).	17 \| Valja međutim podsjetiti da u okviru suradnje uspostavljene člankom 267. UFEU‑a potreba za tumačenjem prava Unije koje bi bilo korisno nacionalnom sucu zahtijeva da on odredi činjenični i zakonodavni okvir unutar kojeg se nalaze pitanja koja postavlja ili da barem objasni činjenične tvrdnje na kojima se temelje ta pitanja (osobito vidjeti presude Centro Europa 7, C‑380/05, EU:C:2008:59, t. 57. i Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, t. 35. kao i rješenja Augustus, C‑627/11, EU:C:2012:754, t. 8. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 18.).
18 \| In fact, the Court of Justice is empowered to rule on the interpretation or validity of Union provisions only on the basis of the facts which the national court puts before it (see judgment in Eckelkamp and Others, C‑11/07, EU:C:2008:489, paragraph 52, and orders in SKP, C‑433/11, EU:C:2012:702, paragraph 24, and Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 19).	18 \| Naime, Sud je isključivo ovlašten izjasniti se o tumačenju nekog akta polazeći od činjenica koje mu navede nacionalni sud (vidjeti presudu Eckelkamp i dr., C‑11/07, EU:C:2008:489, t. 52. kao i rješenja SKP, C‑433/11, EU:C:2012:702, t. 24. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 19.).
19 \| The Court also stresses that it is important for the referring court to set out the precise reasons why it is unsure as to the interpretation of Union law and why it considers it necessary to refer questions to the Court for a preliminary ruling (see, to that effect, inter alia, judgments in ABNA and Others, C‑453/03, C‑11/04, C‑12/04 and C‑194/04, EU:C:2005:741, paragraph 46, and Mora IPR EU:C:2013:98, paragraph 36, and order in Mlamali, EU:C:2013:763, paragraph 20).	19 \| Sud također inzistira na važnosti toga da nacionalni sudac navede točne razloge koji su ga naveli na to da postavi pitanje o tumačenju prava Unije i da ocijeni nužnim upućivanje prethodnih pitanja Sudu (u tom smislu osobito vidjeti presude ABNA i dr., C‑453/03, C‑11/04, C‑12/04 i C‑194/04, EU:C:2005:741, t. 46. i Mora IPR, EU:C:2013:98, t. 36. kao i rješenje Mlamali, EU:C:2013:763, t. 20.).
20 \| In fact, given that it is the order for reference that serves as the basis for the proceedings before the Court, it is essential that the national court should give, in the order for reference itself, the factual and regulatory context of the case in the main proceedings and at least a minimum amount of explanation of the reasons for the choice of the provisions of EU law it seeks to have interpreted and on the link it establishes between those provisions and the national legislation applicable to the proceedings pending before it (see, to that effect, inter alia, judgments in Asemfo, C‑295/05, EU:C:2007:227, paragraph 33, and Mora IPR, C‑79/12, EU:C:2013:98, paragraph 37, and orders in Laguillaumie, C‑116/00, EU:C:2000:350, paragraphs 23 and 24, and Mlamali, C‑257/13, EU:C:2013:763, paragraph 21).	20 \| Naime, s obzirom na to da se postupak pred Sudom temelji na odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, neophodno je da nacionalni sudac u samoj odluci kojom se upućuje prethodno pitanje odredi činjenični i zakonodavni okvir spora u glavnom postupku i da pruži osnovna objašnjenja zašto je odabrao odredbe prava Unije čije tumačenje traži kao i o vezi koju uspostavlja između tih odredbi i nacionalnog zakonodavstva koje je primjenjivo u sporu koji je pred njim pokrenut (u tom smislu osobito vidjeti presude Asemfo, C‑295/05, EU:C:2007:227, t. 33. i Mora IPR, EU:C:2013:98, t. 37. kao i rješenja Laguillaumie, C‑116/00, EU:C:2000:350, t. 23. i 24. te Mlamali, EU:C:2013:763, t. 21.).
21 \| Those requirements in regard to the content of a request for a preliminary ruling appear expressly in Article 94 of the Rules of Procedure of the Court of which the national court is supposed, in the context of the cooperation instituted by Article 267 TFEU, to be aware and which it is bound to observe scrupulously.	21 \| Ti zahtjevi u vezi sa sadržajem zahtjeva za prethodnu odluku kojih, u okviru suradnje uspostavljene člankom 267. UFEU‑a, sud koji je uputio zahtjev mora biti svjestan i kojih se mora strogo pridržavati izričito su navedeni u članku 94. Poslovnika Suda.
22 \| It must also be recalled that Article 267 TFEU does not constitute a right of action available to the parties to a case pending before a national court; thus, the mere fact that a party contends that the dispute gives rise to a question concerning the interpretation of Union law does not compel the court concerned to consider that a question has been raised within the meaning of Article 267 TFEU. Accordingly, the fact that the interpretation of a Union act is contested before a national court is not in itself sufficient to warrant referral of a question to the Court for a preliminary ruling (see judgments in IATA and ELFAA, C‑344/04, EU:C:2006:10, paragraph 28, and Ascafor and Asidac, C‑484/10 EU:C:2012:113, paragraph 33; orders in Adiamix, C‑368/12, EU:C:2013:257, paragraph 17, and Mlamali, EU:C:2013:763, point 23).	22 \| Valja također podsjetiti da članak 267. UFEU‑a nije pravni lijek otvoren strankama u sporu koji se vodi pred nacionalnim sucem te stoga nije dovoljno da jedna stranka tvrdi da se u sporu javlja pitanje tumačenja prava Unije za to da predmetni sud bude dužan smatrati da se javlja pitanje u smislu članka 267. UFEU‑a. Iz toga proizlazi da, kako bi se opravdalo upućivanje prethodnog pitanja Sudu, nije samo po sebi dovoljno da pred nacionalnim sudom postoji osporavanje koje se odnosi na tumačenje akta Unije (vidjeti presude IATA i ELFAA, C‑344/04, EU:C:2006:10, t. 28. i Ascafor i Asidac, C‑484/10, EU:C:2012:113, t. 33. kao i rješenja Adiamix, C‑368/12, EU:C:2013:257, t. 17. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 23.).
23 \| It must also be emphasised in that regard that the information provided in orders for reference serves not only to enable the Court to give useful answers but also to ensure that it is possible for the Governments of the Member States and other interested parties to submit observations in accordance with Article 23 of the Statute of the Court of Justice of the European Union. It is the Court’s duty to ensure that that possibility is safeguarded, in the light of the fact that, under that provision, only the orders for reference are notified to the interested parties (see, inter alia, judgment in Holdijk and Others, 141/81 to 143/81, EU:C:1982:122, paragraph 6, and orders in Laguillaumie EU:C:2000:350, paragraph 14, Augustus EU:C:2012:754, paragraph 10, and Mlamali EU:C:2013:763, paragraph 24).	23 \| U tom pogledu također valja istaknuti da podaci sadržani u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje služe ne samo tome da omoguće Sudu da pruži korisne odgovore već i tome da se vladama država članica i drugim zainteresiranim osobama omogući da podnesu očitovanja u skladu s člankom 23. Statuta Suda Europske unije. Na Sudu je da, vodeći računa o činjenici da se na temelju te odredbe zainteresirane obavještava samo o odlukama kojima se upućuje prethodno pitanje, pazi da zaštiti tu mogućnost (osobito vidjeti presudu Holdijk i dr., 141/81 do 143/81, EU:C:1982:122, t. 6. kao i rješenja Laguillaumie, EU:C:2000:350, t. 14., Augustus, EU:C:2012:754, t. 10. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 24.).
24 \| In this instance it must be stated that the order for reference in the present case does not satisfy the requirements set out at paragraphs 16 to 22 of this order.	24 \| U predmetnom slučaju nužno je zaključiti da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 16. do 22. ovog rješenja.
25 \| With regard to the first question referred, first of all, the order for reference does not contain any information on the factual context of the main proceedings. Only the document lodged at the Court on 7 February 2014 entitled ‘Summary of the facts relating to the order of 17 December 2013’ provided some information from the national court which nonetheless is still insufficient to enable a determination of, inter alia, Ms Talasca’s status as a worker.	25 \| Kad je riječ o prvom postavljenom pitanju, valja najprije zaključiti da odluka kojom se upućuje prethodno pitanje ne sadrži nijedan podatak o činjeničnom okviru spora u glavnom postupku. Sud koji je uputio zahtjev tek je dokumentom naslovljenim „Prikaz činjenica koje se odnose na rješenje od 17. prosinca 2013.“, koji je Sudu dostavljen 7. veljače 2014., pružio nekoliko podataka koji su međutim nedovoljni da bi se, među ostalim, moglo ocijeniti svojstvo Ana‑Marije Talasca kao radnika.
26 \| Next, it must be pointed out that there is a dearth of information on the national legal context too, save for a mere reference to certain provisions, none of the wording of which is reproduced. With regard to the second sentence of Paragraph 7(1) of the SGB II, providing for several grounds for refusing benefits to foreign unemployed persons, the national court confines itself to referring to all those grounds for refusal without stating which is applicable in the case before it.	26 \| Zatim valja također ustvrditi da nedostaje bilo kakav podatak u svezi s nacionalnim pravnim okvirom, osim što se samo spominju određene odredbe čiji izričaj, međutim, nije naveden. Kada je riječ o članku 7. stavku 1. drugoj rečenici SGB‑a II, koji predviđa nekoliko razloga za odbijanje davanja nezaposlenim strancima, sud koji je uputio zahtjev oslonio se na sve razloge, ne određujući koji bi točno bio primjenjiv na spor koji se pred njim vodi.
27 \| Finally, although the national court requests the interpretation of provisions of EU law, it gives no further details to that effect, save for the reference in the document lodged at the Court on 7 February 2014 to the observations set out in the application made by Ms Talasca in the main proceedings, which refer to ‘the prohibition of discrimination laid down by the provisions of European law’.	27 \| Naposljetku, iako sud koji je uputio zahtjev zahtijeva tumačenje odredaba prava Unije, on u tom pogledu nije dostavio nikakve detalje, osim što je u dokumentu spisa dostavljenom 7. veljače 2014. uputio na očitovanja podnesena u tužbi koju je A.-M. Talasca podnijela u predmetu u glavnom postupku, a u kojima se spominje „zabrana diskriminacije predviđena u odredbama europskog prava“.
28 \| In addition, the national court asks the Court to rule on the compatibility of Paragraph 7(1), second sentence, of the SGB II with ‘European Community’ law, without, however, setting out the reasons why it considers that interpretation of EU law seems to it necessary or useful for the purpose of resolving the case in the main proceedings and, in particular, without explaining what link there is between EU law and the national legislation applicable to those proceedings. On the contrary, it merely refers to the statement appearing in the originating application that ‘the exclusion from the law on the benefits in the second sentence of Paragraph 7(1) of the SGB II infringes the prohibition of discrimination provided for under European law’. Yet the national court itself states that the case in the main proceedings constitutes a test case inasmuch as a great many similar cases are pending before that court.	28 \| Osim toga, sud koji je uputio zahtjev traži od Suda da se izjasni o usklađenosti članka 7. stavka 1. točke 2. SGB‑a II s pravom „europske zajednice“, a da ne navodi razloge zbog kojih smatra da je tumačenje prava Unije nužno ili korisno kako bi se odlučilo u sporu u glavnom postupku i osobito da ne objašnjava koja je veza između prava Unije i nacionalnog zakonodavstva primjenjivog u tom sporu. On je, naprotiv, samo uputio na tvrdnju iz tužbe u glavnom postupku prema kojoj „isključivanje iz prava na davanja predviđeno u članku 7. stavku 1. drugoj rečenici SGB‑a II krši zabranu diskriminacije predviđenu u odredbama europskog prava“. Sud koji je uputio zahtjev sam ističe da je spor u glavnom postupku ogledni predmet s obzirom na mnogo sličnih predmeta koji su pred njim pokrenuti.
29 \| Thus, in particular, the national court gives no information on the nature of the social benefits claimed by the applicants in the main proceedings that would make it possible to determine whether the latter fall within the ambit of the provisions of EU law prohibiting discrimination. In that context, the national court has not provided enough information for the precise situation in which Ms Talasca and her daughter find themselves to be determined, in order to enable the Court to make a comparison with other persons in receipt of those social benefits.	29 \| Točnije, time taj sud nije pružio nikakav podatak o prirodi socijalnih davanja koja tužiteljice u glavnom postupku zahtijevaju, a koji bi omogućili da se odredi ulaze li one u područje primjene odredaba prava Unije koje zabranjuju diskriminaciju. U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev nije pružio dovoljno podataka pomoću kojih bi se mogla jasno odrediti situacija u kojoj se nalaze A.-M. Talasca i njezina kći te Sudu omogućilo da ju usporedi sa situacijom drugih osoba koje koriste spomenuta socijalna davanja.
30 \| In those circumstances, the national court has not put the Court in a position to satisfy itself that the factual basis of the questions referred for a preliminary ruling actually falls within the ambit of the EU law of which interpretation is sought or, more generally, to give a useful, reliable answer to the questions referred (see orders in Augustus EU:C:2012:754, paragraph 14, and Mlamali EU:C:2013:763, paragraph 32).	30 \| U tim okolnostima sud nije omogućio Sudu da utvrdi ulazi li doista činjenična premisa na kojoj se temelje prethodna pitanja u područje primjene prava Unije čije je tumačenje zatraženo niti, općenitije, da na postavljena pitanja da koristan i pouzdan odgovor (vidjeti rješenja Augustus, EU:C:2012:754, t. 14. i Mlamali, EU:C:2013:763, t. 32.).
31 \| Accordingly, it must be declared that the first question referred for a preliminary ruling is manifestly inadmissible.	31 \| Stoga valja zaključiti da je prvo prethodno pitanje očito nedopušteno.
32 \| In view of the manifest inadmissibility of the first question, the second and third questions are devoid of purpose.	32 \| Uzimajući u obzir očitu nedopuštenost prvog prethodnog pitanja koje je uputio Sozialgericht Duisburg, drugo i treće pitanje je bespredmetno.
33 \| In the light of all the foregoing considerations, it must be declared, pursuant to Article 53(2) of the Rules of Procedure of the Court, that this request for a preliminary ruling is manifestly inadmissible.	33 \| S obzirom na sva prethodna razmatranja, na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda valja zaključiti da je ovaj zahtjev za prethodnu odluku očito nedopušten.
Costs	Troškovi
34 \| Since these proceedings are, for the parties to the main proceedings, a step in the action pending before the national court, the decision on costs is a matter for that court.	34 \| Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
\| On those grounds, the Court (Sixth Chamber) hereby rules:	\| Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:
\| The request for a preliminary ruling referred by the Sozialgericht Duisburg (Germany), by decision of 17 December 2013, is manifestly inadmissible.	\| Zahtjev za prethodnu odluku koji je odlukom od 17. prosinca 2013. uputio Sozialgericht Duisburg (Njemačka) očito je nedopušten.
\| [Signatures]	\| Potpisi
( *1 ) Language of the case: German.	( *1 ) Jezik postupka: njemački

?