11.9.2023 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 321/20 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2023. uputio Sofiyski rayonen sad (Bugarska) – „APS beta Bulgaria” EOOD, „Agentsia za kontrol na prosrocheni zadalzhenia” AD
(Predmet C-337/23, APS Beta Bulgaria und Agentsia za kontrol na prosrocheni zadalzhenia)
(2023/C 321/25)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Sofiyski rayonen sad
Tužitelji u postupcima izdavanja platnog naloga:
Tužitelji: „APS beta Bulgaria” EOOD, „Agentsia za kontrol na prosrocheni zadalzhenia” AD
Prethodna pitanja
1. |
Treba li članak 4. stavak 2. i članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ (1) o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima (Direktiva 93/13/EEZ) tumačiti na način da, ako je ugovorom o kreditu predviđena potrošačeva obveza da sklopi ugovor o jamstvu s jamcem koji je odredio vjerovnik, sadržaj ugovora o jamstvu nije „glavni predmet” ugovora sklopljenog s tom trećom osobom, nego dio sadržaja ugovora o kreditu? Je li u tom pogledu bitno jesu li vjerovnik i jamac povezane osobe? |
2. |
Treba li točku 1. podtočku (i) Priloga Direktivi 93/13/EEZ tumačiti na način da se, ako je potrošač dužan osigurati jamca u okviru već sklopljenog ugovora o kreditu, pri čemu je jedna od mogućnosti da imenuje osobu koju je odredio vjerovnik, sadržaj potrošačeve obveze na temelju ugovora o jamstvu koji je sklopljen nakon dana sklapanja ugovora o kreditu smatra nejasnim jer potrošač nije mogao sâm odabrati ili predložiti osobu koju će vjerovnik odrediti kao budućeg jamca? |
3. |
Ako je odgovor na prethodno pitanje da je predmet ugovora o jamstvu jasan, treba li točku 1. podtočke (i), (j) i (m) Priloga Direktivi 93/13/EEZ tumačiti na način da se, ako se potrošač obvezao osigurati jamca u okviru već sklopljenog ugovora o kreditu, pri čemu je jedna od mogućnosti da imenuje osobu koju je odredio vjerovnik, sadržaj potrošačeve obveze na temelju ugovora o kreditu smatra nejasnim i da to može dovesti do ništavosti ugovora o kreditu ili pojedinih njegovih odredbi? |
4. |
Treba li članak 4. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ u vezi s člankom 8. Direktive 2005/29/EZ (2) o nepoštenoj poslovnoj praksi tumačiti na način da je, ako osoba koja odobrava kredit zahtijeva da potrošač sklopi ugovor s osobom koju je odredio vjerovnik i koja osigurava tražbinu potonjeg prema potrošaču, uvijek riječ o iskorištavanju nepovoljnog položaja potrošača, a time i agresivnoj poslovnoj praksi? |
5. |
U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje: treba li članak 4. stavak 1. i članak 7. Direktive 93/13/EEZ u vezi s člankom 8. Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi tumačiti na način da u jednostranom sudskom postupku, kao što je postupak izdavanja platnog naloga, u kojem potrošač nije stranka, sud može dvojiti o nepoštenosti ugovorne odredbe već zbog toga što sumnja da je potrošač prihvatio tu odredbu zbog nepoštene poslovne prakse ili potonju treba sa sigurnošću utvrditi? |
6. |
Treba li članak 15. stavak 2. Direktive 2008/48/EZ (3) o ugovorima o potrošačkim kreditima (Direktiva 2008/48/EZ) tumačiti na način da se ta odredba primjenjuje na slučajeve u kojima je ugovor o kreditu povezan s dodatnom uslugom, odnosno davanjem jamstva treće osobe uz naknadu, i da se njome omogućuje potrošaču ne samo da ostvaruje svoja prava zbog protupravnog postupanja jamca, kao što je plaćanje nakon isteka zakonskog roka, nego i da istakne postupovne prigovore koji isključuju obvezu prema jamcu? |
7. |
Dopušta li se člankom 15. stavkom 2. Direktive 2008/48/EZ u vezi s načelom djelotvornosti odnosno, pod pretpostavkom da ugovor o kreditu i ugovor o jamstvu predstavljaju povezane poslove, člancima 5. i 7. Direktive 93/13/EEZ u vezi s točkom 1. podtočkama (b) i (c) Priloga toj direktivi nacionalna sudska praksa prema kojoj se jamac za ugovor povezan s ugovorom o potrošačkom kreditu, koji je od potrošača primio naknadu za osiguranje ugovora o kreditu i koji je glavnom vjerovniku platio na temelju ugovorne odredbe unatoč isteku roka iz članka 147. Zakona za zadalženijata i dogovorite (Zakon o obveznim odnosima i ugovorima), zbog čega prema sudskoj praksi dolazi do prestanka cjelokupnog jamstva, ipak može pozivati na to da su na njega prenesena prava prvotnog vjerovnika i, pozivajući se na proturječnu sudsku praksu o primjeni zakona, zahtijevati plaćanje od glavnog dužnika? |
8. |
Treba li članak 3. točku (g) Direktive 2008/48/EZ u vezi s člankom 5. Direktive 93/13/EEZ tumačiti na način da se u slučaju obveze sklapanja povezanog ugovora o jamstvu, koja je utvrđena ugovorom o kreditu, čime se povećava ukupan iznos kreditne obveze, efektivna kamatna stopa na temelju kredita izračunava i s obzirom na obroke uvećane za naknadu za jamstvo? Je li u tom pogledu bitno tko je odabrao jamca i je li on osoba povezana s glavnim vjerovnikom? |
9. |
Treba li članak 10. stavak 2. točku (g) Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da pogrešno navođenje efektivne kamatne stope u ugovoru o kreditu sklopljenom između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača kao dužnika valja smatrati nepostojanjem informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu i da nacionalni sud treba primijeniti pravne posljedice predviđene u nacionalnom pravu za nepostojanje informacija o efektivnoj kamatnoj stopi u ugovoru o potrošačkom kreditu? Treba li smatrati da su u odnosu na potrošača te posljedice obvezujuće i za jamca koji je platio? |
10. |
Treba li drugu rečenicu članka 23. Direktive 2008/48/EZ tumačiti na način da sankciju koju je nacionalni zakonodavac predvidio u obliku ništavosti ugovora o potrošačkom kreditu, u skladu s kojom treba otplatiti samo odobreni iznos glavnice, valja smatrati proporcionalnom ako efektivna kamatna stopa nije jasno navedena u ugovoru o potrošačkom kreditu jer se u njemu ne navode troškovi komercijalnog jamstva koje je odabrao vjerovnik (iako je u tekstu ugovora o kreditu navedena brojčana vrijednost efektivne kamatne stope)? |
11. |
Treba li članak 2. stavak 2. Direktive 2009/138/EZ (4) o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (Direktiva 2009/138/EZ) u vezi s dijelom A točkom 14. Priloga 1. toj direktivi tumačiti na način da profesionalno obavljanje naplatne djelatnosti kao jamca, u okviru kojeg društvo jamac u svim slučajevima neispunjenja plaća ukupan iznos kredita čiji je korisnik potrošač kao glavni dužnik, a naknada se plaća uz svaki obrok otplate kredita, neovisno o potrošačevu neispunjenju, predstavlja „djelatnost osiguranja” u smislu navedene direktive? |
12. |
U slučaju potvrdnog odgovora na jedanaesto pitanje: treba li članak 14. stavak 1. Direktive 2009/138/EZ tumačiti na način da osoba koja obavlja djelatnost navedenu u jedanaestom pitanju podliježe obvezi pribavljanja odobrenja za rad nacionalnih regulatornih tijela nadležnih za izdavanje odobrenja za rad osigurateljima? |
(1) (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 12., str. 24.)
(2) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) Tekst značajan za EGP (SL 2005., L 149, str. 22) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)
(3) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.)
(4) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL 2009., L 335, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 153.)