—

poništi odluku od 1. listopada 2022. Komisijinog dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, glavnog direktora Glavne uprave za potporu strukturnim reformama, o njegovu isključenju iz sudjelovanja u postupcima dodjele uređenim Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (1), od odabira za provedbu fondova Europske unije i sudjelovanja u postupcima dodjele uređenim Uredbom Vijeća (EU) 2018/1877 (2), koja mu je dostavljena 3. listopada 2022. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka);

—

podredno, osporavanu odluku zamijeni umjerenom novčanom kaznom razmjernom ograničenoj tužiteljevoj uključenosti u provedbu projekta;

—

naloži Europskoj komisiji da tužitelju isplati naknadu za gubitak koji je pretrpio zbog pobijane odluke; i

—

u svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 136. stavka 1. Uredbe 2018/1046 time što se pobijanom odlukom ne utvrđuju relevantne činjenice potrebne za donošenje odluke o isključenju protiv tužitelja, čak nije utvrđeno ni da je tužitelj – pojedinačno – počinio teške povrede u ispunjavanju glavnih obveza u provedbi ugovora, sklopljenog između konzorcija čiji je bio član i Komisije, kako je propisano člankom 136. stavkom 1. Uredbe 2018/1046.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 136. stavka 3. Uredbe 2018/1046 i općeg načela proporcionalnosti jer:

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela pravne sigurnosti retroaktivnim potvrđivanjem kazne isključenja na temelju Uredbe 2018/1046, koja je stroža od novčane kazne koju bi ranije spomenuti dužnosnik za ovjeravanje potvrdio u skladu s Uredbom (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća. (3)