1.

Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a, tumačen u smislu presude donesene u spojenim predmetima C-427/16 i C-428/16 (1), CHEZ Elektro Bulgaria, tumačiti na način da nacionalni sudovi mogu izuzeti iz primjene nacionalnu odredbu na temelju koje sud nema pravo stranci koja nije uspjela u postupku naložiti snošenje troškova odvjetničke naknade u iznosu manjem od najmanjeg dopuštenog iznosa utvrđenog pravilnikom koji je samostalno usvojila strukovna organizacija odvjetnika, kao što je Visoko odvjetničko vijeće (Bugarska), ako ona nije ograničena na ostvarenje legitimnih ciljeva, i to ne samo u odnosu na ugovorne stranke, nego ni u odnosu na treće osobe kojima bi se moglo naložiti snošenje troškova postupka?

2.

Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a, tumačen u smislu presude donesene u spojenim predmetima C-427/16 i C-428/16, ČEZ Elektro Bâlgarija, tumačiti na način da se legitimni ciljevi koji opravdavaju primjenu nacionalne odredbe na temelju koje sud nema pravo stranci koja nije uspjela u postupku naložiti snošenje troškova odvjetničke naknade u iznosu manjem od najmanjeg dopuštenog iznosa utvrđenog pravilnikom koji je usvojila strukovna organizacija odvjetnika, kao što je Visoko odvjetničko vijeće (Bugarska), trebaju smatrati utvrđenima zakonom i da nacionalni sud može izuzeti iz primjene nacionalni propis ako ne utvrdi da su ti ciljevi prekoračeni u konkretnom slučaju ili se naprotiv treba smatrati da je nacionalno pravno pravilo neprimjenjivo ako nije utvrđeno ostvarenje tih ciljeva?

3.

Koja stranka u građanskom sporu u kojem je stranci koja nije uspjela u postupku naloženo snošenje troškova mora u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a u vezi s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (2) dokazati postojanje legitimnog cilja i proporcionalnost njegova ostvarenja pravilnikom o najmanje dopuštenom iznosu odvjetničke naknade koji je usvojila strukovna organizacija odvjetnika ako je zatraženo smanjenje prekomjernog iznosa odvjetničke naknade: stranka koja zahtijeva odluku o troškovima ili stranka koja nije uspjela u postupku i koja traži smanjenje naknade?

4.

Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a, tumačen u smislu presude donesene u spojenim predmetima C-427/16 i C-428/16, CHEZ Elektro Bulgaria, tumačiti na način da državno tijelo, poput Narodnoto sabranie (Narodna skupština, Bugarska), mora, ako određivanje najnižih cijena pravilnikom delegira strukovnoj organizaciji odvjetnika, izričito navesti posebne metode na temelju kojih se utvrđuje proporcionalnost ograničenja ili je zadaća strukovne organizacije da ih razmotri prilikom donošenja pravilnika (na primjer, u obrazloženju nacrta ili pripremnim dokumentima), a nacionalni sud je dužan, ovisno o slučaju, ako se takve metode ne uzmu obzir, odbiti primijeniti pravilnik, bez ispitivanja konkretnih iznosa te je li obrazloženo razmatranje takvih metoda dovoljno da se smatra da je propis ograničen na ono što je nužno za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva?

5.

Ako odgovor na četvrto prethodno pitanje bude niječan: Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a, tumačen u smislu presude donesene u spojenim predmetima C-427/16 i C-428/16, ČEZ Elektro Bâlgarija, tumačiti na način da je nacionalni sud dužan ocijeniti legitimne ciljeve koji opravdavaju primjenu nacionalne odredbe na temelju koje sud nema pravo stranci koja nije uspjela u postupku naložiti snošenje troškova odvjetničke naknade u iznosu manjem od najmanjeg dopuštenog iznosa utvrđenog pravilnikom koji je usvojila strukovna organizacija odvjetnika, kao što je Visoko odvjetničko vijeće (Bugarska), i njihovu proporcionalnost s obzirom na učinke na iznos koji je predviđen konkretno za predmet te odbiti primijeniti taj iznos ako se njime prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje ciljeva ili nacionalni sud mora podrobno ispitati vrstu i oblik kriterija predviđenih u pravilniku za utvrđivanje pojedinog iznosa te, ako utvrdi da se njima u određenim slučajevima može prekoračiti ono što je nužno za ostvarenje ciljeva, u svim slučajevima izuzeti iz primjene predmetne odredbe?

6.

Ako se osiguranje pružanja kvalitetnih pravnih usluga smatra legitimnim ciljem najmanjeg dopuštenog iznosa naknade, dopušta li se člankom 101. stavkom 1. UFEU-a da se najmanji dopušteni iznosi utvrde isključivo na temelju vrste predmeta (predmet spora), materijalnog interesa povezanog s predmetom i, djelomično, broja održanih rasprava, bez uzimanja u obzir drugih kriterija, poput činjenične složenosti, primjenjivih nacionalnih i međunarodnih pravila itd.?

7.

Ako na peto prethodno pitanje treba odgovoriti na način da je nacionalni sud dužan u svakom postupku zasebno ispitati mogu li legitimni ciljevi osiguranja učinkovite pravne pomoći opravdati primjenu pravnog uređenja najmanjeg dopuštenog iznosa naknade, na temelju kojih kriterija je u tom slučaju nacionalni sud dužan ocijeniti proporcionalnost najmanjeg dopuštenog iznosa naknade u konkretnom predmetu ako smatra da je najmanji dopušten iznos uređen u skladu s ciljem osiguranja učinkovite pravne pomoći na nacionalnoj razini?

8.

Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a u vezi s člankom 47. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da pri ocjeni sedmog prethodnog pitanja valja uzeti u obzir propis o naknadi koju država plaća odvjetnicima imenovanima po službenoj dužnosti, koji je izvršna vlast odobrila i koji na temelju zakonskog upućivanja predstavlja najveći dopušteni iznos koji se nadoknađuje stranci koja je uspjela u postupku u kojem ju je zastupao pravni savjetnik?

9.

Treba li članak 101. stavak 1. UFEU-a u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima tumačiti na način da je nacionalni sud pri ocjeni sedmog prethodnog pitanja dužan navesti iznos naknade koji je dostatan za ostvarenje cilja osiguranja kvalitetne pravne pomoći i koji se mora usporediti s onim koji proizlazi iz propisa te obrazložiti iznos koji utvrdi u skladu sa svojom diskrecijskom ovlasti?

10.

Treba li članak 101. stavak 2. UFEU-a u vezi s načelima djelotvornosti nacionalnih postupovnih sredstava i zabrane zlouporabe prava tumačiti na način da je nacionalni sud, ako utvrdi da je odluka udruženja poduzetnika u suprotnosti sa zabranama ograničenja tržišnog natjecanja zbog toga što se njome za njegove članove utvrđuju najniže tarife, a ne postoje valjani razlozi za takvu intervenciju, dužan primijeniti najniže tarife utvrđene u toj odluci s obzirom na to da odražavaju stvarne tržišne cijene usluga na koje se odnosi odluka jer su sve osobe koje pružaju predmetnu uslugu obvezane na članstvo u tom udruženju?