Tužba podnesena 30. srpnja 2021. – Natixis/Komisija

(Predmet T-449/21)

(2021/C 382/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Natixis (Pariz, Francuska) (zastupnici: J. Stratford, Barrister-at-law, i J.-J. Lemonnier, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u cijelosti poništi Komisijinu odluku C(2021) 3489 final od 20. svibnja 2021. u predmetu AT.40324 – europske državne obveznice (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) kojom je utvrđeno da su tužitelji povrijedili članak 101. UFEU-a i članak 53. Sporazuma o EGP-u, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje i

—	naloži Komisiji snošenje tužiteljevih pravnih i drugih troškova u vezi s tim predmetom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da Komisija nije imala pravni interes donijeti pobijanu odluku u smislu članka 7. stavka 1. posljednje rečenice Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (1).

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da su povrijeđena: (a) tužiteljeva prava obrane; (b) članak 27. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (i/ili (c) članak 10. stavak 1. i članak 11. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 (2).

—	tužitelj tvrdi da je Komisija u pobijanoj odluci obrazložila svoj pravni interes za utvrđivanju povrede pravnim i odvraćajućim učinkom, pri čemu nije riječ o prigovoru upućenom tužitelju na koji se on mogao smisleno očitovati.

Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka nedovoljno obrazložena i/ili nesrazmjerna. Tužitelj ističe da:

—	u slučaju da je Komisija imala pravni interes (što tužitelj osporava) za utvrđivanje povrede protiv tužitelja, ona nije dovoljno obrazložila korištenje svoje diskrecijske ovlasti za donošenje tog zaključka.

—	vršenje diskrecijskog prava Komisije bilo je u suprotnosti s načelom proporcionalnosti jer je pobijana odluka bila nepotrebna za postizanje cilja učinkovite provedbe prava tržišnog natjecanja, a nedostaci utvrđivanja povrede za tužitelja bili su nesrazmjerni s tim ciljem.

Ako se bilo koji od prvog, drugog i/ili trećeg tužbenog razloga usvoji, tužitelj ističe da se pobijana odluka u cijelosti treba poništiti. Međutim, ukoliko je to potrebno, tužitelj ističe dodatni tužbeni razlog.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je članak 3. pobijane odluke nezakonit s obzirom na to da je Komisija:

—	prekoračila svoja ovlaštenja naloživši prestanak povrede i zabranu njezinog nastavka, u okolnostima u kojima je povreda prestala;

—	preokrenula teret dokazivanja, kršeći pretpostavku nedužnosti, u onoj mjeri u kojoj je koristila svoja ovlaštenja jer nije mogla biti sigurna da je povreda prestala;

—	počinila pogrešku koja se tiče činjenica zaključivši da povreda, od strane tužitelja i/ili u cijelosti, nije prestala; i/ili

—	postupila nesrazmjerno, jer nije bilo potrebno niti prikladno da Komisija izvrši svoje ovlasti kako bi spriječila povredu prava tržišnog natjecanja od strane tužitelja.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.).

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2004., L 123, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.).