Tužba podnesena 28. travnja 2021. – Illumina/Komisija

(Predmet T-227/21)

(2021/C 252/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Illumina, Inc. (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: D. Beard, QC, i P. Chappatte, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Europske komisije od 19. travnja 2021. (predmet COMP/M.10188), u skladu s člankom 22. stavkom 3. Uredbe Vijeća 139/2004/EZ od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (1), o prihvaćanju zahtjeva od 9. ožujka 2021. za ispitivanje sukladno članku 22. stavku 1. Uredbe o koncentracijama koji je postavio Autorité de la Concurrence, Francuska, i potvrdi nadležnost za ispitivanje koncentracije društava Illumina, Inc. i GRAIL, Inc. prema Uredbi o koncentracijama;

—	poništi pet daljnjih spojenih odluka koje je Komisija donijela u odnosu na Nizozemsku, Belgiju, Grčku, Island i Norvešku, omogućujući im da se pridruže zahtjevu za ispitivanje;

—	poništi zahtjev za ispitivanje;

—

ako je nužno i u dijelu u kojem je nužno, poništi Odluku Komisije od 11. ožujka 2021. kojom se Illumina obavještava da je Komisija primila zahtjev za ispitivanje i da je nastupila pravna posljedica u skladu s člankom 22. stavkom 4. drugom rečenicom Uredbe o koncentracijama, te da je društvu Illumina zabranjena provedba koncentracije u skladu s člankom 7. Uredbe o koncentracijama;

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije nadležna za donošenje odluke o ispitivanju koncentracije. Posebice,

—	odlukom se pogrešno određuje cilj Uredbe o koncentracijama;

—	odlukom se ne priznaje da su ispitivanja slučajeva u skladu s člankom 22. Uredbe o koncentracijama iznimna i da se ovlasti trebaju ograničiti;

—	odlukom se pogrešno ocjenjuje zakonodavni temelj kao članak 22. Uredbe o koncentracijama;

—	odlukom se pogrešno tumači tekst članka 22. Uredbe o koncentracijama;

—	odluku je Komisija protumačila protivno načelima supsidijarnosti, pravne sigurnosti i proporcionalnosti.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisijina odluka o ispitivanju koncentracije nevaljana jer je zahtjev za ispitivanje koji je podnijelo francusko tijelo za tržišno natjecanje bio nepravodoban i/ili jer je odluka protivna pravnoj sigurnosti i dobroj upravi zbog Komisijinog zakašnjenja. Osobito:

—

Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava kad je protumačila i primijenila pojam „obznanjeno” u članku 22. stavku 1. Uredbe o koncentracijama u svrhu izračuna datuma na koji je započelo razdoblje od 15 radnih dana, te kad je pogrešno propustila utvrditi da je zahtjev bio nepravodoban, tako da Komisija nije bila ovlaštena donijeti odluku.

—

Nadalje, ili podredno, ako, i u dijelu u kojem je pozivno pismo prema članku 22. stavku 5. Uredbe o koncentracijama bilo to čime se koncentracija „obznanjuje” francuskim tijelima (i/ili drugim državama članicama), Komisijino zakašnjenje u izdavanju pozivnog pisma bilo je suprotno osnovnom načelu pravne sigurnosti i obvezi djelovanja u razumnom roku u skladu s načelom dobre uprave.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je promjena politike u Komisijinoj odluci u pogledu ispitivanja koncentracije protivna legitimnim očekivanjima društva Illumina i pravnoj sigurnosti, jer je povjerenik Vestager 11. rujna 2020. dao preciznu i bezuvjetnu izjavu da će se Komisijina politika u pogledu slučajeva u vezi s člankom 22. promijeniti nakon donošenja novih smjernica. Ipak, pozivno pismo je poslano nakon objave novih smjernicama, u vrijeme kad je Komisijina proklamirana politika bila obeshrabrivanje zahtjeva za ispitivanje iz država članica koje po vlastitim nacionalnim zakonima nisu bile nadležne. Komisija je prema tome provodila novu politiku prije objave novih smjernica u pogledu članka 22., protivno legitimnim očekivanjima društva Illumina i pravnoj sigurnosti.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i ocjene koje ugrožavaju temelj Komisijine odluke za ispitivanje koncentracije. Osobito:

—	postojale su ključne činjenične pogreške u pozivnom pismu i zahtjevu za ispitivanje i/ili je postojao nepravedni postupak/nepoštovanje prava obrane zbog kojih je odluka i/ili zahtjev postao nezakonit;

—	Komisija je pogriješila utvrdivši učinak na trgovinu između država članica jer nije imala odgovarajući dokazni temelj;

—	Komisija je pogriješila utvrdivši da je koncentracija značajna prijetnja tržišnom natjecanju jer nema odgovarajući dokazni temelj.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)