1.

Protivi li se članku 3. stavku 1., članku 4. i članku 5. Direktive 93/13/EEZ (1) nacionalna sudska praksa u skladu s kojom se, s obzirom na posebno uređenje naknade za obradu zahtjeva u nacionalnom pravu kao naknade za usluge povezane s ispitivanjem, dodjelom ili obradom zajma ili hipotekarnog kredita ili druge slične usluge povezane s djelatnošću zajmodavca koja se obavlja prilikom dodjele zajma ili kredita, koja se plaća samo jednom i, općenito, kad se sklapa ugovor, smatra da se odredbom kojom se utvrđuje takva naknada uređuje bitan element ugovora jer ta naknada za obradu zahtjeva čini glavnu stavku u cijeni, i u skladu s kojom se smatra da se nepoštenost te odredbe ne može utvrditi ako je sastavljena jasno i razumljivo u širem smislu utvrđenom sudskom praksom Suda?

2.

Protivi li se članku 4. stavku 2. Direktive 93/13/EEZ nacionalna sudska praksa u okviru koje se, za ocjenu jasnoće i razumljivosti odredbe kojom se uređuje bitan element ugovora o zajmu ili hipotekarnom kreditu, u obzir uzimaju elementi kao što su opća upoznatost potrošača s takvom odredbom, obvezne informacije koje financijska institucija mora dati potencijalnom zajmoprimcu u skladu s uređenjem standardiziranih informativnih obrazaca, oglašavanje banaka, posebna pozornost koju joj prosječni potrošač pridaje jer je riječ o stavci u cijeni koju treba platiti u cijelosti u trenutku odobravanja zajma i koja čini znatan dio financijskog troška koji za njega pretpostavlja dobivanje zajma, i element kao što je činjenica da se na temelju sadržaja, položaja i strukture odredbe može zaključiti da čini bitan element ugovora?

3.

Protivi li se članku 3. stavku 1. Direktive 93/13/EEZ nacionalna sudska praksa u skladu s kojom se smatra da ugovorna odredba poput one u glavnom postupku koja se odnosi na naknadu za obradu u okviru ugovora o zajmu ili kreditu, čiji je cilj naknada za usluge povezane s ispitivanjem, sastavljanjem i pojedinačnom obradom zahtjeva za zajam ili kredit (ispitivanje izvedivosti zajma, dužnikove solventnosti, postoji li teret na imovini na koju će se staviti hipoteka itd.), što su pretpostavke za dodjelu zajma ili kredita, i koja se u nacionalnom propisu izričito utvrđuje kao naknada za djelatnosti povezane s dodjelom zajma ili kredita, ne uzrokuje, na štetu potrošača i u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka koje proizlaze iz ugovora?