201806220171970682018/C 240/333072018CJC24020180709HR01HRINFO_JUDICIAL20180507293132

Predmet C-307/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2018. uputio Competition Appeal Tribunal, London (Ujedinjena Kraljevina) – Generics (UK) Ltd, GlaxoSmithKline plc, Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC, Actavis UK Ltd i Merck KGaA protiv Competition and Markets Authority


C2402018HR2920120180507HR0033292313

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. svibnja 2018. uputio Competition Appeal Tribunal, London (Ujedinjena Kraljevina) – Generics (UK) Ltd, GlaxoSmithKline plc, Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC, Actavis UK Ltd i Merck KGaA protiv Competition and Markets Authority

(Predmet C-307/18)

2018/C 240/33Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Competition Appeal Tribunal, London

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Generics (Ujedinjena Kraljevina) Ltd, GlaxoSmithKline plc, Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC, Actavis UK Ltd i Merck KGaA

Tuženik: Competition and Markets Authority

Prethodna pitanja

Potencijalno tržišno natjecanje

1.

Za potrebe primjene članka 101. stavka 1. UFEU-a, treba li nositelja patenta za lijek i dobavljača koji želi ući na tržište sa svojom generičkom verzijom tog lijeka smatrati potencijalnim međusobnim konkurentima ako vode spor bona fide oko toga je li patent valjan i/ili povrjeđuje li generički lijek taj patent?

2.

Mijenja li se odgovor na prvo pitanje ako:

(a)

je između stranaka tog spora u tijeku sudski postupak; i/ili

(b)

je u korist nositelja patenta izdana privremena sudska zabrana koja dobavljača generičkog lijeka sprečava da taj lijek stavi na tržište do okončanja odnosnog postupka; i/ili

(c)

nositelj patenta smatra da mu je dobavljač generičkog lijeka potencijalni konkurent?

Ograničenje s obzirom na cilj

3.

Kada je u tijeku sudski postupak koji se odnosi na valjanost patenta za lijek i na pitanje povrjeđuje li generički lijek taj patent, a nije moguće odrediti vjerojatnost uspjeha nijedne stranke u postupku, ima li ugovor između stranaka o sporazumnom rješavanju spora, na temelju kojeg se:

(a)

dobavljač generičkog lijeka obvezuje da neće s tim lijekom ući na tržište i da neće osporavati odnosni patent tijekom razdoblja primjene ugovora (koje nije dulje od razdoblja patentne zaštite koje još nije isteklo), te se

(b)

nositelj patenta obvezuje dobavljaču generičkog lijeka prenijeti vrijednost u iznosu koji je znatno veći od izbjegnutih troškova postupka (uključujući troškove ljudskih resursa i one nastale zbog ometanja poslovanja), pri čemu se ne radi o naknadi za ikakve proizvode ili usluge pružene nositelju patenta, narav ograničenja tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj” u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a?

4.

Mijenja li se odgovor na treće pitanje ako:

(a)

opseg u kojem se ograničava dobavljača generičkog lijeka ne nadilazi opseg spornog patenta; i/ili

(b)

je iznos vrijednosti prenesene dobavljaču neovisnog generičkog lijeka možebitno manji od dobiti koju bi taj dobavljač ostvario da je uspio u patentnom sporu i ušao na tržište s tim lijekom?

5.

Mijenjaju li se odgovori na treće i četvrto pitanje ako ugovor predviđa da nositelj patenta dobavljaču generičkog lijeka isporuči velike, ali ograničene količine odobrenog generičkog lijeka te ako taj ugovor ne stvara:

(a)

nikakav osjetan konkurentski pritisak na cijene koje naplaćuje nositelj patenta; ali

(b)

potrošačima donosi određene koristi koje ne bi ostvarili da je nositelj patenta uspio u sporu, ali koje su znatno manje od koristi koje bi imali da je došlo do punog tržišnog natjecanja kao posljedice ulaska neovisnog generičkog lijeka na tržište koji bi uslijedio da je dobavljač generičkog lijeka uspio u sporu, ili je to relevantno samo za ocjenu na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a?

Ograničenje s obzirom na posljedicu

6.

Postoji li, u okolnostima opisanima u trećem, četvrtom i petom pitanju, ograničenje tržišnog natjecanja „s obzirom na posljedicu” u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a ili to ovisi o utvrđenju suda da bi bez tog ugovora:

(a)

dobavljač generičkog lijeka vjerojatno uspio u patentnom postupku (to jest da je vjerojatnost da bi se patent proglasio valjanim i povrijeđenim bila manja od 50 %); ili

(b)

stranke vjerojatno sklopile ugovor koji nije toliko ograničavajući (to jest da je vjerojatnost sklapanja manje ograničavajućeg ugovora bila veća od 50 %)?

Određivanje tržišta

7.

Kada je patentirani lijek u smislu terapeutskih učinaka moguće zamijeniti s nekoliko drugih lijekova iste klase, a navodna zloporaba u smislu članka 102. sastoji se u ponašanju nositelja patenta koje u biti istiskuje generičke verzije tog lijeka s tržišta, treba li te generičke lijekove uzeti u obzir pri određivanju relevantnog tržišta proizvoda iako oni ne mogu zakonito ući na tržište prije isteka patenta ako je taj patent (što nije sigurno) valjan te ga generički lijekovi povrjeđuju?

Zloporaba

8.

U okolnostima opisanima u trećem, četvrtom i petom pitanju, čini li nositelj patenta koji je u vladajućem položaju zloporabu u smislu članka 102. UFEU-a ako sklopi takav ugovor?

9.

Mijenja li se odgovor na osmo pitanje ako nositelj patenta takav ugovor ne sklopi radi sporazumnog rješavanja tekućeg spora, nego da bi spriječio njegovo pokretanje?

10.

Mijenja li se odgovor na osmo ili deveto pitanje ako:

(a)

nositelj patenta primjenjuje strategiju sklapanja nekoliko takvih ugovora kako bi spriječio rizik od neograničenog ulaska generičkih lijekova na tržište; i

(b)

prvi takav ugovor zbog strukture nacionalnog sustava prema kojem javna zdravstvena tijela ljekarnama nadoknađuju troškove kupnje lijekova ima za posljedicu smanjenje iznosa povrata troškova za lijek u pitanju, što javnim zdravstvenim tijelima omogućuje veliku uštedu (koja je, doduše, znatno manja od one koju bi ostvarila u slučaju neovisnog ulaska generičkog lijeka na tržište nakon uspjeha dobavljača tog generičkog lijeka u patentnom sporu); i

(c)

ostvarenje te uštede nije bila namjera stranaka prilikom sklapanja tih ugovora?