29.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 168/30

Tužba podnesena 31. ožujka 2017. – Printeos protiv Komisije

(Predmet T-201/17)

(2017/C 168/39)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Printeos, SA (Alcalá de Henares, Španjolska) (zastupnici: H. Brokelmann i P. Martínez-Lage Sobredo, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

na temelju članka 266. prvog stavka UFEU-a i, alternativno, članka 266. prvog stavka, članka 268. i članka 340. drugog stavka UFEU-a i članka 41. stavka 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Komisiji naloži plaćanje:

(a)

novčane naknade štete koja odgovara iznosu kompenzacijskih kamata na iznos od 4 729 000 eura po kamatnoj stopi Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna poena, za razdoblje od 9. ožujka 2015. do 1. veljače 2017., što iznosi 184 592,95 eura, ili, ako nije dostupna, po kamatnoj stopi koju Opći sud smatra prikladnom i

(b)

zateznih kamata na iznos kompenzacijskih kamata koje proizlaze iz prethodne točke, za razdoblje od 1. veljače 2017. do dana kada će Komisija doista platiti traženi iznos iz prethodne točke, u skladu s mogućom presudom kojom će biti usvojena ova tužba, po kamatnoj stopi Europske središnje banke za njezine operacije refinanciranja, uvećanoj za tri i po postotna poena, ili, ako nije dostupna, po kamatnoj stopi koju Opći sud smatra prikladnom.

—

podredno, u skladu s člankom 263. UFEU-a poništi Komisijinu odluku od 26. siječnja 2017. kojom mu je vraćen isključivo iznos glavnice novčane kazne koju je neosnovano platio na temelju odluke „Omotnice”, bez ikakvih kamata.

—

u svakom slučaju Komisiji naloži snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U ovom postupku tužitelj kao glavni zahtjev ističe zahtjev za naknadu štete radi isplate novčane naknade koja odgovara kamatama koje mu je Komisija trebala platiti prilikom vraćanja iznosa glavnice neosnovano plaćene novčane kazne na temelju Odluke Komisije C (2014) 9295 final od 10. prosinca 2014. u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o EGP-u (AT.39780 – Omotnice) (u daljnjem tekstu: odluka Omotnice), nakon što je potonja poništena presudom Općeg suda od 13. prosinca 2016., u predmetu T-95/15, Printeos S.A. i dr./Komisija (u daljnjem tekstu: presuda Printeos). Podredno, tužitelj zahtijeva poništenje Komisijine odluke od 26. siječnja 2017. kojom je odbijen njegov zahtjev za plaćanje tih kamata.

1.

U prilog tužbi za naknadu štete, tužitelj navodi da se njegov zahtjev za novčanu naknadu temelji na članku 266. prvom stavku UFEU-a jer Komisija nije u cijelosti provela navedenu presudu Printeos, s obzirom na to da je odbila platiti mu pripadajuće kamate, ili, alternativno, na članku 266. prvom stavku UFEU-a, članku 268. i članku 340. drugom stavku UFEU-a i članku 41. stavku 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zbog štete koja mu je prouzročena odlukom Omotnice i nepotpunom provedbom presude Printeos.

U tom pogledu tvrdi da za Komisijino protupravno postupanje nedostaje pravna osnova, zato što je Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 357, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.), na koju se Komisija pozvala u svojoj odluci od 26. siječnja 2017. već bila stavljena izvan snage, i zato što treba smatrati da je Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2012., L 362, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 9., str. 183.) protivna člancima 266. i 340. UFEU-a te članku 41. stavku 3. i stavku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

U prilog svojem podrednom tužbenom zahtjevu za poništenje tužitelj navodi da se Komisijina odluka od 26. siječnja 2017. temelji na pravnoj osnovi koja je već bila stavljena izvan snage, koja nije bila primjenjiva i koju u svakom slučaju treba smatrati nezakonitom, u pogledu čega je također istaknuo prigovor nezakonitosti.