27.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 63/35

Tužba podnesena 23. prosinca 2016. – Fininvest i Berlusconi protiv ESB-a

(Predmet T-913/16)

(2017/C 063/47)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Finanziaria d’investimento Fininvest SpA (Fininvest) (Rim, Italija), Silvio Berlusconi (Rim) (zastupnici: R. Vaccarella, A. Di Porto, M. Carpinelli i A. Saccucci, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku Europske središnje banke od 25. listopada 2016. kojom se „protivi stjecanju kvalificiranog udjela u ciljnom društvu od strane stjecateljâ”.

—

Europskoj središnjoj banci naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba podnesena protiv Odluke Europske središnje banke od 25. listopada 2016. (ECB/SSM/20016-7LVZJ6XRIE7VNZ4UBX81/4) na temelju članaka 22. i 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (CRD IV) (SL 2013., L 176, str. 338.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 14., str. 105. i ispravak u SL-u 2017., L 20, str. 1.), članka 1. stavka 5., članka 4. stavka 1. točke (c) i članka 15. stavka 3. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.), članka 87. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (SL 2014., L 141, str. 1.), kao i članaka 19., 22. i 25. propisa pod nazivom „Testo unico bancario italiano” (Talijanski konsolidirani zakon o bankama), kojom se središnja banka protivi stjecanju kvalificiranog udjela od strane društva Finanziaria d’Investimento Fininvest S.p.A. u kreditnoj instituciji (ciljnom društvu).

U prilog svojoj tužbi, tužitelji ističu osam tužbenih razloga koji se dijele u tri skupine.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni članaka 22. i 23. Direktive CRD IV, povredi članka 1. stavka 5., članka 4. stavka 1. točke (c) i članka 15. Uredbe o SSM-u i članaka 86. i 87. Okvirne uredbe o SSM-u osobito u vezi s člankom 4. stavkom 1., člankom 5. stavkom 2. i člankom 13. stavkom 2. UEU-a i s člankom 127. stavkom 6. UFEU-a, kao i o zloporabi ovlasti.

2.

Drugi tužbeni razlog, iznesen podredno, koji se temelji na tvrdnji da se širokom primjenom Direktive CRD IV u ovom slučaju krši opće načelo neretroaktivnosti akata sekundarnog prava.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o povredi načela pravne sigurnosti i načela pravomoćnosti konačne presude br. 882 koju je 3. ožujka 2016. donio Consiglio di Stato (Državno vijeće, Italija) koji je odlučio o učincima şpajanja odobrenog od strane Banca d’Italia (Talijanska središnja banka) u vezi s udjelom društva Fininvest u ciljnom društvu.

—

Tužitelji s tim u vezi ističu da se ta prva skupina tužbenih razloga odnosi na sami temelj pobijane odluke te da se njome osobito osporava tumačenje Direktive CRD IV od strane ESB-a zato što je pravno pogrešno i zato jer se njime nezakonito proširuju posebne ovlasti koje su ESB-u dodijeljene Uredbom o SSM-u i Okvirnom uredbom o SSM-u, te je u suprotnosti s pravomoćnošću koja je već nastupila na nacionalnoj razini konačnom presudom Consiglio di Stato 3. ožujka 2016. o udjelu u ciljnom društvu

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o povredi članka 4. stavka 3., Uredbe o SSM-u, članka 23. stavaka 1. i 4. Direktive CRD IV, kao i općih načela zakonitosti, pravne sigurnosti i predvidivosti radnji uprave, u vezi s primjenom nacionalnih odredbi o prenošenju od strane ESB-a, i o povredi općih načela zakonitosti i pravne sigurnosti u pogledu primjene na tužitelje Guidelines for the prudential assessment of acquisitions and increases in holdings in the financial sector required by Directive 2007/44/EC, koje su 2008. donijeli CEBS, CESR i CEIOPS.

5.

Peti tužbeni razlog, iznesen podredno, koji se temelji na tvrdnji o bitnim povredama postupka, u ovom slučaju, neprovođenju istrage i nepostojanju obrazloženja u vezi s kriterijem „vjerojat[nog] utjecaj[a] predloženog stjecatelja na kreditnu instituciju” (čl. 23. st. 1. Direktive CRD IV).

6.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o povredi općeg načela proporcionalnosti, jer se pobijanom odlukom proizvode učinci mjere izvlaštenja kojom se nalaže obvezna prodaja velikog udjela, i o povredi članaka 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i odgovarajućih općih načela prava Europske unije, kako proizlaze iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.

—

Tužitelji s tim u vezi ističu da se ova druga skupina tužbenih razloga tiče ocjene koju je izvršio ESB te se odnosi na, s jedne strane, pregled nacionalnog zakonodavstva od strane samog ESB-a, i, s druge, na izostanak konkretne ocjene „vjerojat[nog] utjecaj[a] predloženog stjecatelja na kreditnu instituciju” i na nepoštovanje načela proporcionalnosti kod bonitetnog nadzora.

Treća skupina tužbenih razloga se, nasuprot tome, odnosi na niz teških postupovnih povreda počinjenih u postupku nadzora i kod donošenja konačne odluke ESB-a.

7.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o povredi prava obrane koja je trebalo „u potpunosti pošt[ovati]” (čl. 22. st. 2. Uredbe o SSM-u i čl. 32. st. 1. Okvirne uredbe o SSM-u) i prava na dobru upravu iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima, zato što su stranke nepravodobno ostvarile pravo na pristup spisu te se nisu mogle upoznati sa sadržajem akta ESB-a na temelju kojeg je otvoren postupak davanja odobrenja. Tužitelji također ističu pogrešnu primjenu članka 32. stavaka 1. i 5. Okvirne uredbe o SSM-u.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji o nezakonitosti, s obzirom na članak 277. UFEU-a, članka 31. stavka 3., Okvirne uredbe o SSM-u zato što se tom odredbom krše prava obrane zajamčena člankom 41. Povelje o temeljnim pravima i odgovarajuća opća načela prava koja proizlaze iz ustavnih načela zajedničkih državama članicama.