30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2016. uputio cour du travail de Mons (Belgija) – Miguel José Moreno Osacar protiv Ryanair Ltd

(Predmet C-169/16)

(2016/C 191/23)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Mons

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Miguel José Moreno Osacar

Druga stranka u postupku: Ryanair Ltd

Prethodna pitanja

Uzimajući u obzir:

—

zahtjeve predvidljivosti rješenja i pravne sigurnosti na kojima se temeljilo usvajanje pravila u području sudske nadležnosti i izvršenja sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz Konvencije od 27. rujna 1968. o sudskoj nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL1972, L 299, str. 32.) kako je izmijenjena Ugovorom od 29. studenoga 1996. o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske (SL 1997, 915, str. 1.) pod nazivom „Briselski ugovor” kao i Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., sv. 3., str. 30.) (vidjeti osobito presudu od 19. srpnja 2012., Mahamdia, C-154/11, t. 44. i 46.),

—

posebnosti europskog sustava navigacije u zrakoplovstvu u okviru kojeg članovi posade zračnog prijevoznika čije se sjedište nalazi u jednoj od država članica svakodnevno prelijeću teritorij Europske unije krećući iz domaće baze koja se, kao u ovom predmetu, može nalaziti u drugoj državi članici Unije,

—	posebne okolnosti ovog spora kako su opisane u obrazloženju ove presude,

—	kriterij koji proizlazi iz pojma „domaće baze” (kako je definiran u Prilogu III Uredbi (EEZ) br. 3922/91), koji koristi Uredba (EZ) br. 883/2004 za utvrđivanje socijalnog zakonodavstva primjenjivog na članove letačke posade i kabinske posade od 28. lipnja 2012.,

—	zaključke na temelju sudske prakse koju je razvio Sud Europske Unije prema presudama navedenim u razlozima obrazloženju ove presude,

može li se pojam „mjesto u kojemu zaposlenik obično obavlja posao” iz članka 19. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. tumačiti na način da je usporediv sa pojmom „domaće baze” definiranom u Prilogu III. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. kao „mjesto koje prijevoznik imenuje za člana posade iz kojega član posade obično započinje i na kojem završava trajanje dužnosti ili seriju trajanja dužnosti i gdje, u normalnim okolnostima, prijevoznik nije odgovoran za smještaj dotičnog člana posade” u svrhu utvrđivanja države ugovornice (i, na taj način, njezine nadležnosti) na čijem državnom području zaposlenik obično obavlja svoj posao kada je taj zaposlenik zaposlen kao član posade društva, na koje se primjenjuje pravo jedne od država članica Unije, koje se bavi međunarodnim zračnim prijevozom putnika na cijelom teritoriju Europske unije, s obzirom na to da je ta poveznica, izvedena iz „domaće baze”, u smislu „stvarnog središta radnog odnosa”, uzimajući u obzir to da radnik na tom mjestu sustavno započinje i završava radni dan organizirajući tamo svoj svakodnevni rad i u blizini kojeg, za vrijeme trajanja ugovora tijekom kojeg se stavio na raspolaganje aviokompaniji, zadržava svoje stvarno boravište, kriterij koji istodobno predstavlja najizravniju vezu sa državom ugovornicom i osigurava najprimjereniju zaštitu slabije strane u ugovornom odnosu?