8.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 48/18

1.

U području odgovornosti farmaceutskih laboratorija zbog cjepiva koja oni proizvode, je li način dokazivanja prema kojem sudac koji odlučuje o meritumu, u izvršavanju svoje suverene diskrecijske ovlasti može smatrati da činjenice na koje se poziva tužitelj predstavljaju ozbiljne, precizne i dosljedne presumpcije koje mogu dokazati neispravnost cjepiva i postojanje uzročne veze između cjepiva i bolesti, bez obzira na to što medicinsko istraživanje nije dokazalo vezu između cjepiva i nastanka bolesti, u suprotnosti s člankom 4. Direktive Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (1)?

2.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje br. 1., je li članku 4. gore navedene Direktive 85/374 protivan sustav presumpcija prema kojem se postojanje uzročne veze između neispravnosti koja se pripisuje cjepivu i štete koju je pretrpjela oštećena osoba uvijek smatra dokazanim ako postoje određene indicije uzročnosti?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje br. 1., treba li članak 4. gore navedene Direktive 85/374 tumačiti u smislu da se dokaz, koji pada na teret oštećene osobe, o postojanju uzročne veze između neispravnosti koja se pripisuje cjepivu i štete koju je ona pretrpjela može smatrati pruženim samo ako je ta veza znanstveno dokazana?