15.9.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 315/68

—

poništi odluku,

—

podredno:

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na to da je Komisija nezakonito napravila i uklonila forenzičku kopiju tvrdog diska u tužiteljevim poslovnim prostorima tijekom istrage. Tužitelji navode da je time Komisija prekoračila ovlasti koje su uređene u članku 20. stavku 2. Uredbe 1/2003 (1).

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na to da je Komisija povrijedila načelo razumnog roka za postupanje u stvarima koje se odnose na tržišno natjecanje budući da je ono trajalo više od 62 mjeseca. Tužitelji navode da je Komisija povrijedila članak 6. stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) te nije primijenila pravično smanjenje novčane kazne u skladu sa sudskom praksom Općeg suda.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na to da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave budući da nije provela iscrpnu i nepristranu istragu zato što nije prihvatila vjerodostojnost tužiteljevih navoda za ublažavanje kazne. Tužitelji tvrde da Komisija nije pravilno ocijenila pouzdanost njihovih korporativnih izjava i nije prikupila potrebne dokaze koji ih potvrđuju.

4.

Četvrti tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija pogrešno pripisala Prysmian Cavi e Sistemi S.r.l. odgovornost za razdoblje prije 27. studenoga 2001. i na taj način je povrijedila načela osobne odgovornosti i jednakog postupanja.

5.

Peti tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija povrijedila članak 23. stavak 2. Uredbe 1/2003 time što nije utvrdila odgovornost za svakog od solidarno odgovornih subjekata.

6.

Šesti tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a tako što nije dokazala postojanje pojedinačne i trajne povrede te je pogrešno ocijenila narav i strukturu relevantnih tržišta, čime je povrijedila tužiteljevo pravo obrane.

7.

Sedmi tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija propustila utvrditi, kako to traži pravni standard, trajanje navodne povrede i osobito njezin početak.

8.

Osmi tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija povrijedila članak 23. stavak 2. Uredbe 1/2003, načelo jednakog postupanja i načelo proporcionalnosti prilikom utvrđenja osnovnog iznosa novčane kazne, osobito s obzirom na težinu povrede. Tužitelji navode da je osnovni iznos novčane kazne, kao i dodatni iznos za sudjelovanje, neproporcionalan i treba biti usklađen s činjenicom da je povreda imala ograničeni doseg, da nije imala utjecaj na cijene, da je nakon 2004. usklađenog djelovanja bilo manje te da su troškovi sirovina imali značajni utjecaj na vrijednost prodaje. Tužitelji nadalje navode da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja budući je primijenila različite kriterije za ocjenu težine povrede i dodatnog iznosa za sudjelovanje od onih koje je primijenila u odnosu na adresate u usporednim slučajevima.

9.

Deveti tužbeni zahtjev odnosi se na to da je Komisija pogriješila u uključivanju u popis jednog posebnog menadžera tužiteljâ pod ‘imena i registar zaposlenih pojedinaca relevantnih za ovu odluku’.