11.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 261/42

Tužba podnesena 17. lipnja 2014. – Pirelli & C. protiv Komisije

(Predmet T-455/14)

2014/C 261/68

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Pirelli & C. SpA (Milano, Italija) (zastupnici: M. Siragusa, F. Moretti, G. Rizza i P. Ferrari, avvocati)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

 

kao glavni zahtjev

—

poništi odluku u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, točnije njezin članak 1. stavak 5. točku (d), članak 2. točku (g) i članak 4., ali samo glede uključivanja tužitelja u popis osoba na koje se odluka odnosi,

 

podredno

—

odredi beneficium ordinis seu excussionis u korist tužitelja,

u slučaju donošenja presude u korist društva Prysmian u odvojenom postupku koje je to društvo pokrenulo tužbom za poništenje odluke

—

poništi odluku ili izmijeni njezin članak 2. točku (g) smanjujući novčanu kaznu izrečenu solidarno društvu Prysmian i tužitelju,

 

u svakom slučaju

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba podnesena je protiv Odluke Europske komisije od 2. travnja 2014. C(2014) 2139 final, koja se odnosi na postupak na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39610 – električni kablovi).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj navodi šest tužbenih razloga:

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja

U okviru prvog tužbenog razloga društvo Pirelli navodi da nisu raspravljeni niti navedeni detaljni razlozi za neprimjenjivost Parental Liability Presumption (PLP) na odnos Pirelli-Prysmian. Odluku stoga treba poništiti zbog potpunog izostanka obrazloženja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu općih načela i temeljnih prava zbog primjene pretpostavke odlučujućeg utjecaja

U okviru drugog tužbenog razloga, tužitelj navodi da su odlukom povrijeđena njegova temeljna prava zaštićena člancima 48. i 49. Povelje iz Nice te člancima 6. stavkom 2. i 7. stavkom 1. Konvencije. Osim toga, pripisivanje odgovornosti društvu Pirelli predstavlja povredu prava vlasništva (članak 1. Protokola uz Konvenciju i članka 14. Konvencije, kao i članaka 17. i 21. Povelje iz Nice) i protivno je načelu neutralnosti iz članka 345. UFEU-a. Konačno, jasno je da je Komisija povrijedila pravo na obranu društva Pirelli, zajamčenočlankom 6. Konvencije i člankom 48. stavkom 2. Povelje iz Nice, jer se tužitelj nije mogao braniti u pogledu spornog protupravnog ponašanja s obzirom na to da nije imao pristup nikakvom dokazu koji bi mogao opovrgnuti navode društva Prysmian.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na neprimjenjivost parental liability presumption, jer nisu ispunjene pretpostavke za njezinu primjenu, i na povredu članka 101. UFEU-a

U okviru trećeg tužbenog razloga, tužitelj navodi da je Komisija pogrešno primijenila PLP na predmetni slučaj, povrijedivši članak 101. UFEU-a, jer nije dovoljno uzela u obzir posebna obilježja odnosa kontrole Pirelli-Prysmian.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela proporcionalnosti

U okviru četvrtog tužbenog razloga, tužitelj navodi da je primjena PLP-a na predmetni slučaj protivna načelu proporcionalnosti iz članka 5. stavka 4. UFEU-a jer nije usmjeren postizanju ni jednog od ciljeva koje Komisija želi ostvariti njegovom upotrebom. Stoga nije postojao niti jedan razlog za proširivanje odgovornosti društva Prysmian i na društvo Pirelli.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela proporcionalnosti i jednakog postupanja zbog pogrešne primjene načela solidarnosti na društva Pirelli i Prysmian u odnosu na obvezu plaćanja novčane kazne Komisiji i, podredno, zbog propusta da se to načelo prilagodi na odgovarajući način.

U okviru petog tužbenog razloga, tužitelj navodi da se nametanjem društvu Pirelli solidarne odgovornosti s društvom Prysmian ne samo ne ostvaruju ciljevi koje Komisija želi postići u pogledu sankcija, već je takvo nametanje protivno tim ciljevima. Podredno, radi uzimanja u obzir odvojene odgovornosti pripisive društvima Prysmian i Pirelli, Komisija je morala barem predvidjeti beneficium ordinis seu excussionis u korist društva Pirelli. Konačno, propustivši primjereno uzeti u obzir razliku u ulozi tužitelja i društva Prysmian, Komisija je povrijedila načelo proporcionalnosti i načelo jednakog postupanja. Nadležni sud bi stoga trebao poništiti odluku u dijelu u kojem se odnosi na novčanu kaznu, ili podredno, izvršavajući svoju punu nadležnost preinačiti tu odluku i odrediti beneficium ordinis seu excussionis u korist društva Pirelli.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se odnosi na protupravnost odluke zbog povrede članka 101. UFEU-a i članaka 2. i 23. Uredbe (EZ) br. 1/2003, u dijelu koji se odnosi na društvo Prysmian

U okviru šestog tužbenog razloga, tužitelj navodi argumente u korist vlastitog prava na poništenje (djelomično ili u cijelosti) odluke ili na smanjenje novčane kazne u slučaju da društvo Prysmian uspije u postupku koji je pokrenulo protiv odluke, a čiji su argumenti, izuzev onih koji su nepovoljni za tužitelja, ponovljeni u predmetnoj tužbi.