13/Sv. 024

HR

Službeni list Europske unije

80

---

32004L0104

---

L 337/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.10.2004.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 2004/104/EZ

od 14. listopada 2004.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 72/245/EEZ o radijskim smetnjama (elektromagnetska kompatibilnost) vozila i o izmjeni Direktive 70/156/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 72/245/EEZ od 20. lipnja 1972. o radijskim smetnjama (elektromagnetskoj kompatibilnosti) vozila (2), a posebno njezin članak 4.,

budući da:

(1)	Direktiva 72/245/EEZ donesena je kao jedna od posebnih direktiva iz postupka homologacije tipa koji je određen Direktivom 70/156/EEZ.

(2)

Od 1995., kada je Direktiva 72/245/EEZ izmijenjena, došlo je do znatnog povećanja broja električnih i elektroničkih sastavnih dijelova ugrađenih u motorna vozila. Ti sastavni dijelovi ne upravljaju više samo uređajima za udobnost, informacije i zabavu nego i određenim funkcijama važnim za sigurnost.

(3)

S obzirom na iskustva stečena izmjenama Direktive 72/245/EEZ, opremu koja se ugrađuje nakon kupnje, a nema veze sa sigurnosnim funkcijama, više nije potrebno urediti direktivom koja se posebno odnosi na elektromagnetsku kompatibilnost (EMC) u automobilskom sektoru. Za takvu je opremu dovoljno pribaviti Izjavu o sukladnosti u skladu s postupcima propisanim Direktivom Vijeća 89/336/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (3) i Direktivom 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove usklađenosti (4).

(4)

EMC zahtjevi i odredbe za ispitivanje električne i elektroničke opreme stalno se ažuriraju aktivnostima normiranja Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) i Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO). Stoga je primjereno pozivati se u ovoj Direktivi na postupke ispitivanja dane u nedavnim izdanjima odgovarajućih normi.

(5)	Direktivu 72/245/EEZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)	Izmjene Direktive 72/245/EEZ utječu na Direktivu 70/156/EEZ. Stoga je potrebno odgovarajuće izmijeniti tu Direktivu

(7)	Mjere propisane ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku koji je osnovan Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Prilozi Direktivi 72/245/EEZ zamjenjuju se prilozima ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   S učinkom od 1. siječnja 2006. države članice ne smiju, u vezi s vozilima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama koje ispunjavaju odredbe određene u prilozima I. do X. Direktivi 72/254/EEZ kako je izmijenjeno ovom Direktivom, zbog razloga vezanih za elektromagnetsku kompatibilnost:

(a)	odbiti dodijeliti EZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju tipa; ni

(b)	zabraniti registraciju, prodaju i početak uporabe takvog vozila.

2.   S učinkom od 1. srpnja 2006., za tip vozila, sastavni dio i zasebnu tehničku jedinicu koja ne ispunjava odredbe određene u prilozima I. do X. Direktivi 72/245/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom, zbog razloga vezanih za elektromagnetsku kompatibilnost, države članice:

(a)	više ne dodjeljuju EZ homologaciju tipa; ni

(b)	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa.

3.   S učinkom od 1. siječnja 2009., ako nisu ispunjene odredbe određene u prilozima I. do X. Direktivi 72/254/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom, zbog razloga vezanih za elektromagnetsku kompatibilnost, države članice:

(a)	smatraju da certifikati o sukladnosti koji dolaze uz nova vozila prema odredbama Direktive 70/156/EEZ više ne vrijede u smislu članka 7. stavka 1. te Direktive;

(b)	mogu odbiti registraciju, prodaju i početak uporabe novih vozila.

4.   Od 1. siječnja 2009. odredbe određene u prilozima I. do X. Direktivi 72/245/EEZ kako je izmijenjeno ovom Direktivom, zbog razloga vezanih za elektromagnetsku kompatibilnost, primjenjuju se na sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 3.

Direktiva 70/156/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

1.

Prilog I. zamjenjuje se sljedećim: (a) sljedeći se redak dodaje točki 0.5.: „Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika, ako postoji:”; (b) umeće se sljedeća točka: „12.7. Tablica ugradbe i uporabe RF odašiljača u vozilu (-ima), ako postoje (vidjeti Prilog I., 3.1.8.): frekvencijski pojasevi (Hz) najveća izlazna snaga (W) smještaj antene na vozilu, specifični uvjeti za ugradbu i/ili uporabu Podnositelj prijave za homologaciju tipa mora također dostaviti, kada je potrebno:   Dodatak 1. Popis marki i tipova svih električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova koji se tiču ove Direktive (vidjeti točke 2.1.9. i 2.1.10.), a nisu prethodno navedeni.   Dodatak 2. Sheme ili nacrte općenitog rasporeda električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova (koji se tiču ove Direktive) i općenitog rasporeda ožičenja.   Dodatak 3. Opis vozila odabranog kao predstavnika tipa   Varijanta nadogradnje:   Volan na lijevoj ili desnoj strani:   Osovinski razmak:   Dodatak 4. Relevantne izvještaje o ispitivanjima koje je dostavio proizvođač ili odobreni/priznati laboratoriji radi sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.”.

2.	U Prilogu III. odjeljku A sljedeći se redak dodaje točki 0.5.: „Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika, ako postoji:”.

Članak 4.

Prenošenje

1.   Države članice najkasnije do 31. prosinca 2005. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One odmah dostavljaju Komisiji tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2006.

Kad države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/78/EZ (SL L 153, 30.4.2004., str. 103.).

(2)  SL L 152, 6.7.1972., str. 15. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(3)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(4)  SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

---

PRILOG

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Zahtjevi koje moraju ispunjavati vozila i električni/elektronički podsklopovi ugrađeni u vozila

Dodatak 1.:

Popis normi navedenih u ovoj Direktivi

Dodatak 2.:

Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila Udaljenost između antene i vozila: 10 m

Dodatak 3.:

Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila Udaljenost između antene i vozila: 3 m

Dodatak 4.:

Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila Udaljenost između antene i vozila: 10 m

Dodatak 5.:

Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila Udaljenost između antene i vozila: 3 m

Dodatak 6.:

Električni/elektronički podsklop Širokopojasne referentne granične vrijednosti

Dodatak 7.:

Električni/elektronički podsklop Uskopojasne referentne granične vrijednosti

Dodatak 8.:

Obrazac za oznaku EZ homologacije tipa

PRILOG II. A

Opisni dokument o EZ homologaciji tipa vozila

PRILOG II. B

Opisni dokument o EZ homologaciji tipa električnog/elektroničkog podsklopa

PRILOG III. A

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa

PRILOG III. B

Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa

PRILOG III. C

Obrazac potvrde s obzirom na točku 3.2.9. Priloga I.

PRILOG IV.

Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

PRILOG V.

Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

PRILOG VI.

Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetsko zračenje

PRILOG VII.

Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija električnih/elektroničkih podsklopova

Dodatak 1. — Slika 1.:

Ispitno mjesto na otvorenom: granica ispitnog područja za električni/elektronički podsklop Ravno čisto područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje

PRILOG VIII.

Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz električnih/elektroničkih podsklopova

PRILOG IX.

Metoda(-e) ispitivanja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetsko zračenje

Dodatak 1. — Slika 1.:

Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

Dodatak 1. — Slika 2.:

Dimenzije trakastog voda od 800 mm

Dodatak 2.:

Tipične dimenzije TEM kaveza

PRILOG X.

Metoda(-e) ispitivanja prolaznih elektromagnetskih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova i otpornosti na njih

---

PRILOG I.

ZAHTJEVI KOJE MORAJU ISPUNJAVATI VOZILA I ELEKTRIČNI/ELEKTRONIČKI PODSKLOPOVI UGRAĐENI U VOZILA

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ova se Direktiva primjenjuje na elektromagnetsku kompatibilnost vozila obuhvaćenih člankom 1., bilo da su to vozila ili prikolice (dalje u tekstu vozila) kako ih je isporučio proizvođač vozila, i na sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradbu u vozila.

Ona obuhvaća:

—	zahtjeve koji se odnose na otpornost na zračene smetnje i smetnje koje se šire vođenjem za funkcije koje su povezane s izravnim upravljanjem vozila, sa zaštitom vozača, putnika ili drugih sudionika u prometu, te sa smetnjama koje bi mogle dovesti u zabunu vozača ili druge sudionike u prometu,

—	zahtjeve koji se odnose na nadzor neželjenih zračenih emisija i emisija koje se šire vođenjem radi zaštite predviđene uporabe električne ili elektroničke opreme u samom ili susjednim ili bliskim vozilima te na smetnje od opreme koja se može naknadno ugraditi u vozilo.

2.   DEFINICIJE

2.1.   U smislu ove Direktive:

2.1.1.

„Elektromagnetska kompatibilnost” znači mogućnost nekog vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade zadovoljavajuće u svojemu elektromagnetskome okružju bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih smetnja na bilo što u tome okružju.

2.1.2.

„Elektromagnetska smetnja” znači svaku elektromagnetsku pojavu koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova), zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) ili bilo kojeg drugog uređaja, jedinice opreme ili sustava koji radi u blizini vozila. Elektromagnetska smetnja može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samome mediju širenja vala.

2.1.3.

„Elektromagnetska otpornost” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade bez umanjenja radnih značajka i u području gdje postoje elektromagnetski poremećaji koji uključuju željene radio-frekvencijske signale od radio odašiljača ili zračenih emisija u pojasu industrijske, znanstvene ili medicinske (ISM) opreme, u vozilu ili izvan vozila.

2.1.4.

„Elektromagnetsko okružje” znači ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje na danoj lokaciji.

2.1.5.

„Širokopojasna emisija” znači emisiju koja ima širinu pojasa veću od propusne širine pojasa danog mjernog uređaja ili prijamnika (Posebni međunarodni odbor za radijske smetnje (CISPR) 25, drugo izdanje).

2.1.6.

„Uskopojasna emisija” znači emisiju koja ima širinu pojasa manju od propusne širine pojasa danog mjernog uređaja ili prijamnika (CISPR 25, drugo izdanje).

2.1.7.

„Električni/elektronički sustav” znači električni i/ili elektronički uređaj(e) ili skupinu(-e) uređaja zajedno s pridruženim električnim spojevima koji su dio nekog vozila, ali nisu namijenjeni za homologaciju tipa odvojeno od vozila.

2.1.8.

„Električni/elektronički podsklop” (ESA) znači električni i/ili elektronički uređaj(-e) ili skupinu(-e) uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim spojevima i ožičenjem namijenjeni da budu dio nekog vozila i da obavljaju jednu ili više specijaliziranih funkcija. ESA se može homologirati na zahtjev proizvođača kao „sastavni dio” ili „zasebna tehnička jedinica (STU)” (vidjeti Direktivu 70/156/EEZ, članak 2.).

2.1.9.

„Tip vozila” u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće: 2.1.9.1. ukupnu veličinu i oblik motornog prostora; 2.1.9.2. opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova i ožičenja; 2.1.9.3. osnovni materijal od kojeg je napravljena nadogradnja ili oplata, ako je primjenjivo, (primjerice oplata karoserije od čelika, aluminija ili od staklenih vlakana). Postojanje ploha od različitih materijala ne mijenja tip vozila pod uvjetom da je nepromijenjen osnovni materijal nadogradnje. Takve se različitosti međutim ipak moraju prijaviti.

2.1.10.

„Tip ESA” s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća ESA podsklopove koji se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su: 2.1.10.1. funkcija koju ESA podsklopovi obavljaju; 2.1.10.2. opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, ako je primjenjivo.

2.1.11.

„Ožičenje vozila” znači kabele za napajanje, sustava sabirnica (npr. CAN), za prijenos signala ili aktivne antenske kabele, koje je proizvođač ugradio u vozilo.

2.1.12.

Funkcije koje su povezane s otpornošću su: (a) funkcije koje su povezane s izravnim upravljanjem vozila: — poremećaj ili promjena u, na primjer, motoru, mjenjaču, kočnici, ovjesu, aktivnom upravljanju, uređajima za ograničenja brzine, — one koje utječu na položaj vozača, npr. položaj sjedala ili kola upravljača, — one koje utječu na vozačevu vidljivost: npr. kratki svjetlosni snop, brisač vjetrobranskog stakla; (b) funkcije koje su povezane sa zaštitom vozača, putnika ili drugih sudionika u prometu: — npr. zračni jastuci i sigurnosni sustavi za držanje; (c) funkcije koje, kada su poremećene, mogu dovesti u zabunu vozača ili druge sudionike u prometu: — optičke smetnje: neispravan rad, npr. pokazivača smjera, kočnih svjetala, gabaritnih svjetala, stražnjeg pozicijskog svjetla, upozornih svjetiljki za sigurnosne sustave, pogrešni podaci od upozornih indikatora, svjetiljki ili zaslona koji su povezani s funkcijama u stavkama (a) ili (b) koje su izravno u vozačevom vidnom polju, — zvučne smetnje: npr. neispravan rad alarma za neovlaštenu uporabu ili sirene; (d) funkcije u vezi sa sabirnicom podataka: — blokiranje prijenosa podataka na sabirnice podataka u vozilu koje se upotrebljavaju za prijenos podataka potrebnih za ispravan rad drugih funkcija povezanih s otpornošću; (e) funkcije koje kad su poremećene utječu na propisane podatke vozila: npr. tahograf, brojač kilometara.

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Homologacija tipa vozila

3.1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ podnosi proizvođač vozila.

3.1.2.   Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu II. A.

3.1.3.   Proizvođač vozila sastavlja program opisujući sve relevantne električne/elektroničke sustave ili ESA podsklopove, oblike nadogradnje, vrste materijala nadogradnje (1), opći raspored ožičenja, varijante motora, verzije s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzije razmaka osovina. Bitni su električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi oni koji mogu emitirati snažno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u funkcije povezane s otpornošću vozila (vidjeti točku 2.1.12. ovog Priloga).

3.1.4.   Iz tog se programa odabire vozilo predstavnik u svrhu ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela. To vozilo predstavlja tip vozila (vidjeti Dodatak 1. Prilogu II. A). Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati još jedno vozilo iz tog programa u svrhu ispitivanja kada se smatra, uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela, da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetsku kompatibilnost vozila u usporedbi s prvim vozilom predstavnikom.

3.1.5.   Izbor vozila u skladu sa stavkom 3.1.4. treba ograničiti na kombinacije vozila i električnih/elektroničkih sustava vozila namijenjenih stvarnoj proizvodnji.

3.1.6.   Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak radi sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.

3.1.7.   Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama izvodi ispitivanje, tada treba osigurati vozilo koje predstavlja tip koji će se homologirati u skladu sa stavkom 3.1.4.

3.1.8.   Proizvođač vozila mora priložiti izjavu o frekvencijskim pojasevima, razinama snage, položajima antene i uvjetima i načinu ugrabe RF odašiljača, čak i kad vozilo nije opremljeno RF odašiljačem u vrijeme homologacije. To mora obuhvatiti sve pokretne radijske službe koje se uobičajeno upotrebljavaju u vozilu. Ti podaci moraju biti javno dostupni nakon homologacije tipa.

Proizvođač vozila mora osigurati dokaz da takvi odašiljači ne utječu negativno na radne značajke vozila.

3.2.   Homologacija tipa električnog/elektroničkog podsklopa (ESA podsklopa)

3.2.1.   Primjenjivost ove Direktive na ESA podsklop:

3.2.2.   Zahtjev za homologaciju tipa ESA podsklopa s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ podnosi proizvođač vozila ili proizvođač ESA podsklopa ili njihov ovlašteni zastupnik.

3.2.3.   Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu II. B.

3.2.4.   Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa. Za opremu koja je namijenjena ugradbi u vozilo proizvođač može dopuniti zahtjev s Izjavom o sukladnosti u skladu s odredbama Direktive 99/5/EZ ili Direktive 89/336/EEZ te s izvještajem o ispitivanju elektromagnetske kompatibilnosti (EMC) i uputama za korisnika sa smjernicama o ugradbi takve opreme u vozila.

3.2.5.   Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama provodi ispitivanje, tada treba osigurati uzorak ESA podsklopa koji predstavlja tip koji će se homologirati, ako je potrebno nakon što raspravi s proizvođačem npr. moguće promjene rasporeda, broja sastavnih dijelova, broja osjetnika. Kada to tehnička služba smatra potrebnim, može odabrati dodatni uzorak.

3.2.6.   Uzorak (uzorci) mora(ju) biti jasno i neizbrisivo označen(i) trgovačkim nazivom proizvođača ili oznakom marke i tipa.

3.2.7.   Gdje je primjenjivo, moraju se naznačiti sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje treba biti uneseno u priloge II. B i/ili III. B.

3.2.8.   Za električne/elektroničke podsklopove (ESA) koji se na tržištu pojave kao zamjenski dijelovi nije potrebna homologacija tipa ako su vidljivo označeni identifikacijskim brojem kao zamjenski dijelovi i ako su istovjetni i izrađeni kod istog proizvođača kao odgovarajući dio izvorne opreme proizvođača za već homologirano vozilo.

3.2.9.   Sastavni dijelovi koji se prodaju kao oprema za naknadnu ugradbu i namijenjeni su ugradbi u motorna vozila ne moraju se tipno homologirati ako ne utječu na funkcije koje su povezane s otpornošću (Prilog I., 2.1.12.). U tom slučaju treba izdati Izjavu o sukladnosti prema postupcima u Direktivi 89/336/EEZ ili Direktivi 1999/5/EZ. Dio te izjave mora biti navedeno da se ESA podsklop nalazi unutar graničnih vrijednosti određenih u točkama 6.5., 6.6., 6.8. i 6.9. Priloga I. ovoj Direktivi.

Za vrijeme prijelaznog razdoblja od četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, osobe koje su odgovorne za stavljanje takvog proizvoda na tržište moraju dostaviti sve relevantne informacije i/ili uzorak tehničkoj službi koja će odlučiti je li proizvod vezan za otpornost ili nije. Rezultat provjere raspoloživ je unutar tri tjedna te ne zahtijeva dodatna ispitivanja. Tehnička služba izdaje dokument u skladu s primjerom danim u Prilogu III. C unutar istog razdoblja. Države članice obavješćuju, unutar tri godine od stupanja na snagu ove Direktive, o svakom slučaju uskraćivanja homologacije iz sigurnosnih razloga. Na osnovi praktičnog iskustva s ovim zahtjevom i na temelju izvještaja koje dostavljaju države članice, odlučuje se, prema postupcima navedenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ, i prije kraja prijelaznog razdoblja, je li ovaj dokument još uvijek potreban kao dodatak Izjavi o sukladnosti.

4.   HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Mogućnosti za homologaciju tipa

4.1.1.   Homologacija tipa vozila

Proizvođač vozila može slobodno odabrati jednu od sljedećih mogućnosti za homologaciju tipa vozila.

4.1.1.1.   Homologacija instalacije vozila

Instalacija vozila može dobiti homologaciju tipa izravno slijedom odredaba danih u stavku 6. ovog Priloga. Ako proizvođač vozila odabere taj put, ne zahtijeva se nikakvo zasebno ispitivanje električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova.

4.1.1.2.   Homologacija tipa vozila ispitivanjem pojedinih ESA podsklopova

Proizvođač vozila može dobiti homologaciju za vozilo kad tijelu za homologaciju dokaže da su svi bitni (vidjeti točku 3.1.3. ovog Priloga) električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi pojedinačno homologirani u skladu s ovom Direktivom te da su ugrađeni prema svim uvjetima koji su u njemu propisani.

4.1.1.3.   Proizvođač, ako to želi, može dobiti homologaciju prema ovoj Direktivi ako vozilo nema opremu takvog tipa koja podliježe ispitivanjima otpornosti na smetnje ili emisije. Takve homologacije ne zahtijevaju ispitivanje.

4.1.2.   Homologacija tipa za ESA podsklop

Homologacija tipa može se dodijeliti za neki ESA podsklop koji se ugrađuje u bilo koji tip vozila ili u određeni tip vozila ili tipove prema zahtjevu proizvođača ESA podsklopa (homologacija zasebne tehničke jedinice).

4.1.3.   ESA podsklopovi koji su RF odašiljači, a koji nisu dobili homologaciju tipa u suradnji s proizvođačem vozila, moraju se isporučivati s odgovarajućim uputama za ugradbu.

4.2.   Dodjeljivanje homologacije tipa

4.2.1.   Vozilo

4.2.1.1.   Kada vozilo predstavnik tipa ispunjava zahtjeve ove Direktive, dodjeljuje se EZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.1.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa dan je u Prilogu III. A.

4.2.2.   ESA podsklop

4.2.2.1.   Kada predstavnik jednoga ili više ESA sustava ispunjava zahtjeve ove Direktive, dodjeljuje se EZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 3. i, ako je primjenjiv, prema članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.2.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa dan je u Prilogu III. B.

4.2.3.   Za sastavljanje certifikata iz točaka 4.2.1.2. ili 4.2.2.2., nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje homologaciju može upotrijebiti izvještaj koji je pripremio ispitni laboratorij s akreditacijom ISO 17025 i koje je priznato od strane nadležnog homologacijskog tijela.

4.3.   Izmjene homologacija

4.3.1.   Kod izmjena homologacija dodijeljenih prema ovoj Direktivi, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

4.3.2.   Izmjene homologacija tipa vozila radi dodavanja ili zamjene ESA podsklopa

4.3.2.1.   Kad proizvođač vozila koji je dobio homologaciju za instalaciju vozila želi ugraditi dodatni ili zamijeniti električni/elektronički sustav ili ESA podsklop koji već ima homologaciju prema ovoj Direktivi i koji će biti ugrađen u skladu sa svim uvjetima koji se na njega primjenjuju, homologacija vozila može se izmijeniti ili dopuniti bez daljnjeg ispitivanja. Dodatni ili zamjenski električni/elektronski sustav ili ESA podsklop smatra se dijelom vozila u svrhu sukladnosti proizvodnje.

4.3.2.2.   Kad dodatni ili zamjenski dio ili više njih nisu homologirani u skladu s ovom Direktivom te ako se ocijeni da je ispitivanje potrebno, smatra se da vozilo u cijelosti zadovoljava ako se može pokazati da je (su) novi ili zamijenjeni dio (dijelovi) u skladu s odgovarajućim zahtjevima iz stavka 6. ili ako se usporednim ispitivanjem može pokazati da nije vjerojatno da će novi dio narušiti sukladnost tipa vozila.

4.3.3.   Dodavanje već rabljenih ESA podsklopova, koji nisu homologirani prema ovoj Direktivi jer u vrijeme prve ugradbe homologacija nije bila potrebna, ne poništava homologaciju ako je ugradba takvih rabljenih ESA podsklopova obavljena prema preporukama proizvođača ESA podsklopa i proizvođača vozila.

5.   OZNAČIVANJE

5.1.   Svaki ESA podsklop koji je sukladan homologiranom tipu prema ovoj Direktivi treba nositi oznaku EZ homologacije tipa.

5.2.   Oznaka EZ homologacije tipa sastoji se od pravokutnika u kojem je slovo „e”, iza kojeg slijedi razlikovni broj države članice koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela:

1	Njemačka
2	Francuska
3	Italija
4	Nizozemska
5	Švedska
6	Belgija
7	Mađarska
8	Češka
9	Španjolska
11	Ujedinjena Kraljevina
12	Austrija
13	Luksemburg
17	Finska
18	Danska
20	Poljska
21	Portugal
23	Grčka
24	Irska
26	Slovenija
27	Slovačka
29	Estonija
32	Latvija
36	Litva
49	Cipar
50	Malta

U blizini pravokutnika je „osnovni broj homologacije” koji se nalazi u 4. dijelu broja homologacije tipa prema objašnjenju navedenom u Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ, kojemu prethode dvije znamenke koje označuju redoslijedni broj dodijeljen najnovijim glavnim tehničkim izmjenama ove Direktive. Taj redoslijedni broj izmjena i broj homologacije tipa sastavnog dijela koji je prikazan na certifikatu moraju biti odvojeni jednim razmakom. U ovoj Direktivi taj je redoslijedni broj 03.

5.3.   Oznaka EZ homologacije tipa mora biti postavljena na glavnom dijelu ESA podsklopa (npr. elektronička upravljačka jedinica) tako da bude jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.4.   Primjer oznake EZ homologacije tipa prikazan je u Dodatku 8.

5.5.   Označivanje se ne zahtijeva za električne/elektroničke sustave obuhvaćene tipovima vozila koji su homologirani prema ovoj Direktivi i za zamjenske dijelove kako su određeni u stavku 3.2.8.

5.6.   Oznake na ESA podsklopovima prema točki 5.3. ne moraju biti vidljive kad je ESA podsklop ugrađen u vozilo.

6.   ZAHTJEVI

6.1.   Opći zahtjevi

6.1.1.   Vozilo i njegov(i) električni/elektronički sustav(i) ili ESA podsklopovi moraju biti tako konstruirani, proizvedeni i ugrađeni tako da omogućavaju da vozilo u uobičajenim uvjetima uporabe zadovoljava zahtjeve ove Direktive.

6.1.1.1.   Vozilo mora biti ispitano na zračene emisije i na otpornost na zračene smetnje. Ispitivanja za emisije koje se šire vođenjem ili otpornosti na smetnje koje se šire vođenjem nisu potrebna za homologaciju tipa vozila.

6.1.1.2.   ESA podsklopovi moraju biti ispitani na zračene i emisije koje se šire vođenjem i na otpornost na zračene smetnje i smetnje koje se šire vođenjem.

6.1.2.   Prije ispitivanja, tehnička služba treba pripremiti plan ispitivanja u dogovoru s proizvođačem, koji sadrži barem postupak rada, funkcije simulacije, funkcije praćenja, kriterije zadovoljava/ne zadovoljava i predviđene emisije.

6.2.   Zahtjevi za širokopojasno elektromagnetsko zračenje vozila

6.2.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu IV. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

6.2.2.   Širokopojasne granice za homologaciju vozila

6.2.2.1.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu IV. s razmakom između vozila i antene od 10,0 ± 0,2 m, granice su zračenja 32 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 32 do 43 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 2. ovom Prilogu, ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 43 dB mikrovolta/m.

6.2.2.2.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu IV. s razmakom između vozila i antene od 3,0 ± 0,05 m, granice su zračenja 42 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 42 do 53 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 3. ovom Prilogu, ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 53 dB mikrovolta/m.

6.2.2.3.   Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m (mikrovolta/m) moraju biti ispod granice za homologaciju tipa.

6.3.   Zahtjevi za uskopojasno elektromagnetsko zračenje vozila

6.3.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu V. Metodu određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

6.3.2.   Uskopojasne granice za homologaciju tipa vozila

6.3.2.1.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu V. s razmakom između vozila i antene od 10,0 ± 0,2 m, granice su 22 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 22 do 33 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu, ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 33 dB mikrovolta/m.

6.3.2.2.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu V. s razmakom između vozila i antene od 3,0 ± 0,05 m, granice su 32 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 32 do 43 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz i, kako je navedeno u Dodatku 5. ovom Prilogu, ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 43 dB mikrovolta/m.

6.3.2.3.   Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granice za homologaciju tipa.

6.3.2.4.   Usprkos granicama određenim u točkama 6.3.2.1., 6.3.2.2. i 6.3.2.3. ovog Priloga, kad je tijekom početnog koraka opisanog u točki 1.3. Priloga V. jakost signala izmjerena na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta/m u frekvencijskom području od 76 do 108 MHz mjereno prosječnim detektorom, tada se za to vozilo treba smatrati da zadovoljava ograničenja za uskopojasne emisije i ne zahtijeva se nikakvo daljnje ispitivanje.

6.4.   Zahtjevi za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje

6.4.1.   Metoda ispitivanja

Otpornost na elektromagnetsko zračenje vozila koje predstavlja određeni tip vozila ispituje se metodom koja je opisana u Prilogu VI.

6.4.2.   Homologacijske granice za otpornost vozila

6.4.2.1.   Kad se ispitivanja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VI., jakost polja mora biti 30 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz, a najmanje 25 volta/m efektivne vrijednosti preko čitavog frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz.

6.4.2.2.   Za vozilo predstavnika određenog tipa smatra se da zadovoljava zahtjeve otpornosti, ako tijekom ispitivanja koja su provedena u skladu s Prilogom VI. nema pogoršanja radnih značajka „funkcija povezanih s otpornošću”.

6.5.   Zahtjevi za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi

6.5.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi ESA podsklop predstavnik određenog tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VII.

6.5.2.   Širokopojasne granice za homologaciju tipa ESA posklopa

6.5.2.1.   Ako se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VII., granice su od 62 do 52 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski s frekvencijama iznad 30 MHz, i od 52 do 63 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povisuje logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je prikazano u Dodatku 6. ovom Prilogu. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 63 dB mikrovolta/m.

6.5.2.2.   Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa, izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovoltima/m moraju biti ispod granica za homologaciju tipa.

6.6.   Zahtjevi za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi

6.6.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi tipični ESA podsklop određenog tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VIII.

6.6.2.   Uskopojasne granice za homologaciju tipa ESA podsklopa

6.6.2.1.   Ako su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu VIII., granice su od 52 do 42 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski s frekvencijama iznad 30 MHz i od 42 do 53 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povisuje logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 7. ovom Prilogu. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 53 dB mikrovolta/m.

6.6.2.2.   Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granica za homologaciju tipa.

6.7.   Zahtjevi za otpornost ESA podsklopova na elektromagnetsko zračenje

6.7.1.   Metoda(-e) ispitivanja

Otpornost na elektromagnetsko zračenje ESA podsklopa predstavnika određenog tipa ispituje se metodom (-ama) koja(-e) se odabere(-u) od onih opisanih u Prilogu IX.

6.7.2.   Homologacijske granice za otpornost ESA poklopa

6.7.2.1.   Kad se ispitivanja izvode uporabom metoda opisanih u Prilogu IX., ispitne razine otpornosti moraju biti 60 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 150 mm, 15 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 75 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 60 mA za metodu ispitivanja s uvođenjem struje (BCI) i 30 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem u više od 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz, i najmanje 50 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 150 mm, 12,5 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 62,5 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 50 mA za metodu ispitivanja s uvođenjem struje (BCI) i 25 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem u čitavom frekvencijskom pojasu od 20 do 2 000 MHz.

6.7.2.2.   Smatra se da ESA podsklop predstavnik odgovarajućega tipa ispunjava zahtjeve otpornosti ako tijekom ispitivanja provedenih u skladu s Prilogom IX., nema pogoršanja značajka povezanih s otpornošću.

6.8.   Zahtjevi za otpornost na prijelazne smetnje vođenjem duž vodova napajanja

6.8.1.   Metoda ispitivanja

Otpornost ESA podsklopa predstavnika odgovarajućega tipa ispituje se metodama prema ISO 7637-2:DIS2002 kako je opisano u Prilogu X. primjenom razina ispitivanja koje su dane u tablici 1.

Tablica 1.:   Otpornost ESA podsklopova

Broj ispitnih impulsa	Razina ispitivanja otpornosti	Radno stanje sustava
		Ako se odnosi na funkcije povezane s otpornošću	Ako se ne odnosi na funkcije povezane s otpornošću
1	III	C	D
2a	III	B	D
2b	III	C	D
3a/3b	III	A	D
4	III	B (za ESA podsklopove koji moraju raditi za vrijeme uključivanja stroja) C (za ostale ESA podsklopove)	D

6.9.   Zahtjevi za emisiju smetnja koje se šire vođenjem

6.9.1.   Metoda ispitivanja

Emisija ESA podsklopa predstavnika određenog tipa ispituje se metodama prema ISO 7637-2:DIS2002 kako je opisano u Prilogu X. primjenom razina ispitivanja koje su dane u tablici 2.

Tablica 2.:   Najveća dopuštena amplituda impulsa

Polaritet impulsne amplitude	Najveća dopuštena impulsna amplituda za
	vozila sa sustavima od 12 V	vozila sa sustavima od 24 V
pozitivan	+75	+ 150
negativan	– 100	– 450

7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.1.   Potrebno je poduzeti mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje u skladu s odredbama propisanim u članku 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.2.   Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila ili sastavnog dijela zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži(-e) certifikat(i) o homologaciji tipa utvrđeni u prilogu III. A i/ili III. B ovoj Direktivi, kako je prikladno.

7.3.   Ako nadležno tijelo nije zadovoljno postupkom ocjene proizvođača, primjenjuju se točke 2.4.2. i 2.4.3. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ i niže navedene točke 7.3.1. i 7.3.2.

7.3.1.   Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na emisije širokopojasnih i uskopojasnih zračenja ako izmjerene razine nisu više od 4 dB (60 %) od granica za homologaciju tipa propisanih u točkama 6.2.2.1., 6.2.2.2., 6.3.2.1., 6.3.2.2., 6.3.2.4., 6.5.2.1. i. 6.6.2.1. (kako je prikladno).

7.3.2.   Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na otpornost na elektromagnetsko zračenje ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju bilo kakvo pogoršanje radnih značajka „funkcija povezanih s otpornošću” kada se vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica nalazi u stanju određenom u točki 2., Priloga VI. i izloženo polju snage ili struji, izraženima u voltima/m ili mA, do 80 % graničnih vrijednosti za homologaciju tipa propisanih u točkama 6.4.2.1. i 6.7.2.1. ovog Priloga, kako je prikladno.

7.3.3.   Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na otpornost na smetnje i emisije koje se šire vođenjem, ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju pogoršanje radnih značajka „funkcija povezanih s otpornošću” do razina navedenih u 6.8.1. i ne prelazi razine navedene u 6.9.1.

8.   IZNIMKE

8.1.   Kad neko vozilo ili električni/elektronički sustav ili ESA podsklop ne sadrži elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz, smatra se da je u skladu sa točkama 6.3.2. i 6.6.2. Priloga I. i u skladu s prilozima V. i VIII.

8.2.   Vozila koja u izravnome upravljanju vozilom nemaju uključene električke/elektroničke sustave ili ESA podsklopove nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje, pa treba smatrati da su u skladu sa stavkom 6.4. Priloga I. i u skladu s Prilogom VI. ovoj Direktivi.

8.3.   ESA podsklopove čije funkcije nisu uključene u izravno upravljanje vozilom, nije potrebno ispitivati na otpornost na zračene smetnje pa treba smatrati da su u skladu sa stavkom 6.7. Priloga I. i u skladu s Prilogom IX. ovoj Direktivi.

8.4.   Elektrostatičko pražnjenje

Kod vozila opremljenih gumama nadogradnju/podvozje vozila valja uzeti kao električni izdvojenu strukturu. Jake elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaska i izlaska iz vozila. Kako vozilo u tim trenucima miruje, ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje u svrhu homologacije tipa nije potrebno.

8.5.   Emisije koje se šire vođenjem

ESA podsklopovi koji nisu u vezi sa sklopkama, ne sadrže prekidače ili ne uključuju induktivna opterećenja nije potrebno ispitivati na emisije koje se šire vođenjem pa treba smatrati da su u skladu sa točkom 6.9. ovog Priloga.

8.6.   Gubitak funkcije prijamnika za vrijeme ispitivanja otpornosti, kada je ispitivani signal unutar pojasne širine prijamnika (pojas RF isključenja) kako je određeno za posebne radijske usluge i proizvode u usklađenoj EMC normi i čije su reference objavljene u Službenom listu Europske unije, ne znači nužno i pad na ispitivanju.

8.7.   RF odašiljači moraju se ispitati u vrijeme odašiljanja. Željene emisije (npr. od RF odašiljačkih sustava) unutar potrebne širine frekvencijskog pojasa i emisije izvan pojasa ne uzimaju se u obzir u svrhu ove Direktive. Sporedne emisije su predmet ove Direktive ali njihovo ispitivanje nije potrebno ako je za odašiljač izdana Izjava o sukladnosti prema Direktivi 1995/5/EZ, primjenjujući usklađenu normu.

8.7.1.

„Potrebna širina pojasa”: širina frekvencijskog pojasa za određeni razred emisije, koja je upravo potrebna da se osigura prijenos podataka zahtijevanom brzinom i kvalitetom, uz utvrđene uvjete širina frekvencijskog pojasa za određeni razred emisije, koja je upravo potrebna da se osigura prijenos podataka zahtijevanom brzinom i kvalitetom, uz utvrđene uvjete (članak 1., br. 1152. Pravilnika o namjeni radiofrekvencijskog spektra).

8.7.2.

„Izvanpojasne emisije”: emisija na jednoj ili više frekvencija izravno izvan potrebne širine frekvencijskog pojasa, kao posljedica modulacijskog postupka, ali bez sporednih emisija (članak 1., br. 1144. Pravilnika o namjeni radiofrekvencijskog spektra).

8.7.3.

„Sporedna emisija”: u svakom postupu modulacije postoje dodati neželjeni signali. Oni su obuhvaćeni izrazom „sporedne emisije”. Sporedne emisije su emisije na jednoj ili više radijskih frekvencija koje su izvan potrebne širine frekvencijskog pojasa i čija se razina može smanjiti bez utjecanja na odgovarajući prijenos podataka. Sporedne emisije uključuju harmonijske emisije, parazitske emisije, međumodulacijske proizvode i proizvode frekvencijske pretvorbe, ali ne obuhvaćaju izvanpojasne emisije (članak 1., br. 1145. Pravilnika o namjeni radiofrekvencijskog spektra).

---

(1)  Ako je primjenjivo.

---

Dodatak 1.

Popis norma navedenih u ovoj Direktivi

1.	CISPR 12 „Vozila, motorni čamci i uređaji pogonjeni motorom s unutarnjim izgaranjem — - značajke radijskih smetnji — Granice i mjerne metode”, 5. izdanje, 2001.

2.	CISPR 16-1 „Specifikacija uređaja i metoda za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti na radijske smetnje — 1. dio: Uređaji za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti na radijske smetnje”, 2. izdanje, 2002.

3.	CISPR 25 „Značajke radijskih smetnji koje se odnose na zaštitu prijamnika u vozilima”, 2. izdanje, 2002.

4.	ISO 7637-1 „Cestovna vozila — Električne smetnje koje se šire vođenjem i sprezanjem — 1. dio: Definicije i opća razmatranja”, 2. izdanje, 2002.

5.	ISO 7637-2 „Cestovna vozila — Električne smetnje koje se šire vođenjem i sprezanjem - 1. dio: Vođenje električnih tranzijenata samo duž vodova napajanja samo na vozilima s nazivnim naponom napajanja od 12 V ili 24 V”, 2. izdanje, 2004.

6.	ISO-EN 17025 „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”, 1. izdanje, 1999.

7.

ISO 11451 „Cestovna vozila — Električne smetnje od uskopojasnog zračenja elektromagnetske energije — Metode ispitivanja vozila” Dio 1.: Općenito i definicije (ISO DIS 11451-1:2003) Dio 2.: Izvori zračenja izvan vozila (FDIS 11451-2:2004) Dio 4.: Metoda uvođenja struje (BCI) (ISO 11451-4: 1. izdanje, 1995.)

8.

ISO 11452 „Cestovna vozila — Električne smetnje od uskopojasnog zračenja elektromagnetske energije — Metode ispitivanja sastavnica” Dio 1.: Općenito i definicije (ISO DIS 11452-1:2003) Dio 2.: Apsorbirajuća komora (ISO DIS 11452-2:2003) Dio 3.: TEM kavez (kavez s poprečnim elektromagnetskim poljem) (ISO 11452-3: 3. izdanje, 2001.) Dio 4.: Ispitivanje s uvođenjem struje (BCI) (ISO DIS 11452-4:2003) Dio 5.: Trakasti vod (ISO 11452-5: 2. izdanje, 2002.)

9.	Radijski pravilnik ITU-a, izdanje 2001.

---

Dodatak 2.

Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

Udaljenost između antene i vozila: 10 m

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 32	E = 32 + 15,13 log (F/75)	E = 43

---

Dodatak 3.

Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

Udaljenost između antene i vozila: 3 m

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 42	E = 42 + 15,13 log (F/75)	E = 53

---

Dodatak 4.

Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

Udaljenost između antene i vozila: 10 m

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 22	E = 22 + 15,13 log (F/75)	E = 33

---

Dodatak 5.

Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

Udaljenost između antene i vozila: 3 m

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 32	E = 32 + 15,13 log (F/75)	E = 43

---

Dodatak 6.

Električni/elektronički podsklop

Širokopojasne referentne granične vrijednosti

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 62 – 25,13 log (F/30)	E = 52 + 15,13 log (F/75)	E = 63

---

Dodatak 7.

Električni/elektronički podsklop

Uskopojasne referentne granične vrijednosti

Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)
30 do 75 MHz	75 do 400 MHz	400 do 1 000 MHz
E = 52 – 25,13 log (F/30)	E = 42 + 15,13 log (F/75)	E = 53

---

Dodatak 8.

Obrazac za oznaku EZ homologacije tipa

ESA podsklop koji nosi oznaku EZ homologacije tipa uređaj je koji je bio homologiran u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 0148. Prve dvije znamenke (03) pokazuju da je taj uređaj sukladan sa zahtjevima Direktive 72/245/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

Upotrijebljene brojke su dane samo kao primjer.

---

PRILOG II. A

Opisni dokument br. … prema Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ  (1) o EZ homologaciji tipa vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (72/245/EEZ), kako je zadnje izmijenjen Direktivom Komisije 2004/104/EZ

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se dodati podaci o njihovim značajkama.

0.   OPĆI PODACI

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

Naziv i adresa ovlaštenog predstavnika, ako postoji:

0.8.   Adresa(-e) pogona za sklapanje:

1.   OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA

1.1.   Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika:

1.6.   Mjesto i način ugradbe motora:

3.   POGONSKI MOTOR (q)

3.1.   Proizvođač:

3.1.1.   Proizvođačeva oznaka motora postavljena na motor:

3.2.   Motor s unutarnjim izgaranjem

3.2.1.1.   Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje, četverotaktni/dvotaktni (2)

3.2.1.2.   Broj i raspored cilindara:

3.2.4.   Napajanje gorivom

3.2.4.2.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne (2)

3.2.4.2.9.   Elektronička upravljačka jedinica

3.2.4.2.9.1.   Marka(-e):

3.2.4.2.9.2.   Opis sustava:

3.2.4.3.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja): da/ne (2)

3.2.5.   Električni sustav

3.2.5.1.   Nazivni napon: … V, pozitivno/negativno uzemljenje (2)

3.2.5.2.   Generator

3.2.5.2.1.   Tip:

3.2.6.   Sustav paljenja

3.2.6.1.   Marka(-e):

3.2.6.2.   Tip(ovi):

3.2.6.3.   Radni postupak:

3.2.15.   Sustav napajanja motora ukapljenim naftnim plinom (UNP): da/ne (2)

3.2.15.2.1.   Marka(-e):

3.2.15.2.2.   Tip(ovi):

3.2.16.   Sustav napajanja motora prirodnim plinom (PP): da/ne (2)

3.2.16.2.   Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava PP

3.2.16.2.1.   Marka(-e):

3.2.16.2.2.   Tip(ovi):

3.3.   Elektromotor

3.3.1.   Tip (način motanja, uzbuda):

3.3.1.2.   Radni napon:

3.9.   Motori koji kao gorivo upotrebljavaju plin (u slučaju drukčijih sustava, navesti istovrijedne podatke)

3.9.7.   Elektronička upravljačka jedinica (ECU)

3.9.7.1.   Marka(-e):

3.9.7.2.   Tip(ovi):

4.   PRIJENOSNIK SNAGE (v)

4.2.   Vrsta (mehanički, hidraulički, električni itd.):

4.2.1.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

6.   OVJES

6.2.2.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

7.   UREĐAJ ZA UPRAVLJANJE

7.2.2.1.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

8.   SUSTAVI KOČENJA

8.5.   Protublokirajući kočni sustav: da/ne/po izboru (2)

8.5.1.   Za vozila opremljena sustavom protiv blokiranja kotača, opis rada sustava (uključujući elektroničke dijelove), električna blok shema, nacrt hidrauličnog i zračnog razvoda:

9.   NADOGRADNJA

9.1.   Tip nadogradnje:

9.2.   Materijali i konstrukcija:

9.5.   Vjetrobransko staklo i druga stakla

9.5.2.3.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) mehanizma za podizanje stakala:

9.9.   Retrovizori (podaci za svaki retrovizor)

9.9.7.   Kratak opis elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) sustava za namještanje:

9.12.   Sigurnosni pojasevi i/ili drugi sustavi za držanje:

9.12.4.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

9.18.   Sprečavanje radijskih smetnja

9.18.1.   Opis i crteži/fotografije oblika i materijali od kojih je izrađen dio nadogradnja koji čini motorni prostor i dio prostora za putnike u njegovoj blizini:

9.18.2.   Crteži ili fotografije položaja kovinskih sastavnih dijelova smještenih u motornom prostoru (npr. uređaji za grijanje, zamjenski kotač, filtar zraka, upravljački mehanizam itd.):

9.18.3.   Tablica i crteži opreme za nadzor radijskih smetnja:

9.18.4.   Pojedinosti o nazivnoj vrijednosti djelatnog otpora za istosmjernu struju i, kod visokootpornih kabela za paljenje, njihov nazivni otpor po metru:

10.   UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU

10.5.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova, osim svjetala (ako postoje):

12.   RAZNO

12.2.   Naprave za zaštitu od neovlaštene uporabe vozila

12.2.3.   Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje):

12.7.   Tablica ugradbe i uporabe RF predajnika u vozilu (vozilima), ako postoje (vidjeti točku 3.1.8, Prilog I..):

frekvencijski pojasevi (Hz)

najveća izlazna snaga (W)

smještaj antene na vozilu, specifični uvjeti za ugradbu i/ili uporabu

Podnositelj prijave homologacije mora također dostaviti, kada je potrebno:

Dodatak 1. Popis (s navedenim markama i tipovima) svih električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova na koje se primjenjuje ova Direktiva (vidjeti točke 2.1.9. i 2.1.10.), a nisu prethodno navedeni.

Dodatak 2. Shema ili nacrt općeg rasporeda električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova (na koje se primjenjuje ova Direktiva) i opći prikaz rasporeda kabela/ožičenja.

Dodatak 3. Opis vozila koje je izabrano da predstavlja određeni tip Oblik nadogradnje: Upravljač na lijevoj ili desnoj strani: Razmak kotača:

Dodatak 4. Odgovarajući ispitni izvještaj(i) koji dostavlja proizvođač, a izdao ga je ispitni laboratorij s akreditacijom ISO 17025 i koji priznaje homologacijsko tijelo u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji.

---

(1)  Brojevi točaka i napomena upotrijebljeni u ovom opisnom dokumentu odgovaraju točkama i napomenama navedenima u Prilogu l. Direktivi 70/156/EEZ. Ispuštene su točke koje nisu bitne u smislu ove Direktive.

(2)  Prekrižiti nepotrebno.

---

PRILOG II. B

Opisni dokument br. … o EZ homologaciji tipa električnog/elektroničkog podsklopa u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (72/245/EEZ), kako je zadnje izmijenjeno Direktivom Komisije 2004/104/EZ

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi nacrti moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se dodati podaci o njihovim značajkama.

0.   OPĆI PODACI

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1):

0.3.1.   Mjesto te oznake:

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika ako postoji:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake EZ-a:

0.8.   Adresa(-e) pogona za sklapanje:

1.   Ovaj se ESA podsklop homologira kao sastavni dio/STU (2)

2.   Svako ograničenje uporabe i uvjeti za ugradbu:

3.   Nazivni napon: … V, pozitivno/negativno (2) uzemljenje

Dodatak 1.

Opis ESA podsklopa koji je izabran da predstavlja određeni tip (elektronički blok dijagram i popis glavnih sastavih dijelova koji sačinjavaju ESA (npr. marka i tip mikroprocesora, kristala itd.)).

Dodatak 2.

Odgovarajući ispitni izvještaj(i) koji/koje dostavlja proizvođač iz ispitnog laboratorija s akreditacijom ISO 17025 i koji/koje priznaje nadležno homologacijsko tijelo u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.

---

(1)  Kad identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za opis sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, sadržane u ovom opisnom dokumentu, takve znakove treba u dokumentaciji prikazati simbolom „?” (npr. ABC??123??).

(2)  Prekrižiti nepotrebno.

---

PRILOG III. A

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm)

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA

Žig tijela za homologaciju

Izjava o:

—	homologaciji tipa (1)

—	izmjeni/dopuni homologacije (1)

—	odbijanju homologacije (1)

—	povlačenju homologacije (1)

za tip vozila (1) s obzirom na Direktivu …/…/EZ kako je zadnje izmijenjena Direktivom.…/…/EZ.

Broj homologacije tipa:

Razlog za dopunu:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika, ako postoji:

0.8.   Adresa(-e) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (kad je potrebno): vidjeti Dodatak

2.   Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dodatak

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Homologacijska dokumentacija koja je pohranjena pri tijelu za homologaciju može se dobiti na zahtjev.

Dodatak certifikatu o EZ homologaciji tipa vozila u odnosu na Direktivu 72/245/EEZ kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/104/EZ

1.   Dodatni podaci

1.1.   Nazivni napon elektrosustava: … V. pozitivni pol/negativni pol na masi

1.2.   Vrsta nadogradnje:

1.3.   Popis svih elektroničkih sustava (relevantnih za tu Direktivu) ugrađenih u vozilo(-a)

1.4.   Laboratorij s akreditacijom ISO 17025 i koji je priznat od strane nadležnog homologacijskog tijela (u svrhu ove Direktive), odgovoran za provedbu ispitivanja:

5.   Primjedbe:

(npr.: vrijedi za vozila za vožnju s upravljačem na lijevoj strani i za vozila s upravljačem na desnoj strani)

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

---

PRILOG III. B

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA

Žig tijela za homologaciju

Izjava o:

—	homologaciji (1)

—	izmjeni/dopuni homologacije (1)

—	odbijanju homologacije (1)

—	povlačenju homologacije (1)

za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice (1) s obzirom na Direktivu …/…/EZ kako je zadnje izmijenjena Direktivom …/…/EZ.

Broj homologacije tipa:

Razlog za dopunu:

Homologacijsku oznaku EZ-a postaviti na ESA:

ODJELJAK I.

0.1.   Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.   Tip:

0.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1)  (2):

0.3.1.   Položaj te oznake:

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

Naziv i adresa ovlaštenog predstavnika, ako postoji:

0.7.   Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake EZ-a:

0.8.   Adresa(-e) pogona za sklapanje:

ODJELJAK II.

1.   Dodatni podaci (kad je potrebno): vidjeti Dodatak

2.   Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja:

3.   Datum izvještaja o ispitivanju:

4.   Broj izvještaja o ispitivanju:

5.   Napomene (ako ih ima): vidjeti Dodatak

6.   Mjesto:

7.   Datum:

8.   Potpis:

9.   Homologacijska dokumentacija koja je pohranjena pri tijelu za homologaciju može se dobiti na zahtjev.

Dodatak certifikatu o EZ homologaciji tipa br. … koji se odnosi na električni/elektronički podsklop (ESA) s obzirom na Direktivu 72/245/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2004/104/EZ

1.   Dodatni podaci

1.1.   Nazivni napon elektrosustava:

1.2.   Ovaj se ESA podsklop može upotrijebiti na svakome tipu vozila uz sljedeća ograničenja:

1.2.1.   Uvjeti ugradnje, ako postoje:

1.3.   Ovaj se ESA podsklop može upotrijebiti samo na sljedećim tipovima vozila:

1.3.1.   Uvjeti ugradnje, ako postoje:

1.4.   Posebna(-e) ispitna(-e) metoda(-e) koja(-e) je(su) upotrijebljena(-e) i frekvencijska područja za određivanje otpornosti na smetnje jesu:

(navesti točno upotrijebljenu metodu iz Priloga IX.)

1.5.   Laboratorij s akreditacijom ISO 17025 i priznat od strane nadležnog homologacijskog tijela (radi ove Direktive), odgovoran za provedbu ispitivanja:

5.   Napomene:

---

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

(2)  Kad identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za opis sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, sadržane u ovom certifikatu EZ-a o homologaciji tipa, takve znakove treba u dokumentaciji prikazati simbolom „?” (npr. ABC??123??).

---

PRILOG III. C

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

ISPITIVANJE S OBZIROM NA TOČKU 3.2.9., PRILOG I.

Žig tijela za homologaciju

Podnositelj zahtjeva:

Opći opis proizvoda:

Podaci koje je dostavio podnositelj zahtjeva:

Ovaj se ESA podsklop može upotrijebiti na svakom tipu vozila uz sljedeća ograničenja:

Uvjeti ugradnje, ako postoje:

Potvrđujemo da gore opisani proizvod nije uključen u funkcije povezane s otpornošću u skladu s Direktivom 72/245/EEZ, kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2004/104/EZ. Ne zahtijeva se ispitivanje otpornosti kako je određeno u ovoj Direktivi.

Tehnička služba odgovorna za procjenu:

Mjesto:

Datum:

Potpis:

---

PRILOG IV.

METODA MJERENJA ZRAČENIH ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ VOZILA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda koja je opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnih emisija koje proizvode električni ili elektronički sustavi ugrađeni u vozila (npr. sustavi za paljenje ili električni motori).

Ako drukčije nije određeno u ovome Prilogu, ispitivanje se provodi prema CISPR 12 (5. izdanje, 2001.).

2.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

2.1.   Motor

Motor mora raditi prema CISPR 12 (5. izdanje, 2001.), odredba 5.3.2.

2.2.   Ostali sustavi vozila

Sva oprema koja bi mogla proizvoditi širokopojasne emisije i koju vozač ili putnik može uključiti da stalno radi, mora djelovati s najvećim opterećenjem, npr. motori brisača ili ventilatora. Sirena i elektromotori podizača stakala itd., izuzimaju se jer se ne upotrebljavaju stalno.

3.   Zahtjevi za ispitivanje

3.1.   Granice vrijede u cijelom frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

3.2.   Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice dane u točkama 6.2. i 6.5. Priloga I. vrijede za prividne vršne vrijednosti. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje, 2001.).

3.3.   Mjerenja

Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje, 2001.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.

3.4.   Očitavanja

Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji i s antenom lijevo i desno od vozila) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

---

PRILOG V.

METODA MJERENJA ZRAČENIH USKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ VOZILA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda koja je opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnih elektromagnetskih emisija koje potječu od sustava s mikroprocesorom ili drugih uskopojasnih izvora.

Ako nije drukčije određeno u ovome Prilogu, ispitivanje se provodi prema CISPR 12 (5. izdanje, 2001.) ili prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002.).

1.3.   Kao početni korak, razine emisije u FM frekvencijskom pojasu (76 o 108MHz) mjere se na radijskoj anteni vozila prosječnim detektorom. Ako razina iz točke 6.3.2.4. Priloga I nije premašena, smatra se da vozilo ispunjava zahtjeve ovog Priloga u pogledu frekvencijskog pojasa te se ne provodi potpuno ispitivanje.

2.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

2.1.   Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi.

2.2.   Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenu radnome stanju dok vozilo miruje.

2.3.   Sva oprema koju vozač ili putnici mogu trajno uključiti s internim oscilatorima > 9 kHz ili ponavljajućim signalima treba normalno raditi.

3.   Zahtjevi za ispitivanje

3.1.   Granice vrijede u cijelom frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

3.2.   Mjerenja se provode detektorima prosječne vrijednosti.

3.3.   Mjerenja

Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje, 2001.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove norme ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje, uključujući širokopojasno zračenje iz ESA podsklopa.

3.4.   Očitavanja

Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji i s antenom lijevo i desno od vozila) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

---

PRILOG VI.

METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE

1.   Općenito

1.1.   Metoda opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

1.2.   Metoda ispitivanja

Ovo je ispitivanje namijenjeno za dokazivanje otpornosti elektroničkih sustava vozila. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetskih polja kako je opisano u ovom Prilogu. Vozilo se nadzire tijekom tih ispitivanja.

Ako u ovome Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema ISO DIS 11451-2:2003.

1.3.   Druge metode ispitivanja

Alternativno, ispitivanje se može provesti za sva vozila na otvorenom ispitnom prostoru. Ispitna oprema mora zadovoljavati zahtjeve (nacionalnog) zakonodavstva o emisiji elektromagnetskih polja.

Ako je vozilo dulje od 12 m i/ili šire od 2,60 m i/ili više od 4,00 m, može se upotrijebiti metoda BCI prema ISO 11451-4 (1. izdanje, 1995.) u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s razinama određenima u točki 6.7.2.1. Priloga I.

2.   Stanje vozila tijekom ispitivanja

2.1.   Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.

2.1.1.   Motor uobičajeno vrti pogonske kotače pri stalnoj brzini od 50 km/h ako proizvođač nema neki tehnički razlog da izabere neku drugu brzinu. Vozilo treba biti na odgovarajuće opterećenom dinamometru ili, alternativno, kada nema dinamometra, oslonjeno na izolirane oslonce osovina tako da razmak od tla bude najmanji. Kad je to prikladno, osovine prijenosnika mogu biti isključene (npr. kamioni).

2.1.2.   Osnovni uvjeti za vozilo

Ova točka određuje najmanje ispitne uvjete i kriterije neispravnosti za ispitivanje vozila na otpornost. Drugi sustavi vozila, koji mogu utjecati na funkcije povezane s otpornošću trebaju se ispitati na način koji sporazumno odrede proizvođač i tehnička služba.

Uvjeti ispitivanja vozila u „ciklusu 50 km/h”	Kriteriji neispravnosti
Brzina vozila 50 km/h ± 20 % (vozilo je na valjcima). Ako vozilo posjeduje sustav za regulaciju brzine, sustav treba biti u radu.	Promjena brzine veća od ± 10 % od nazivne brzine. Kod automatskog mjenjača: promjena prijenosnog omjera dovodi do promjene brzina veće od ± 10 % od nazivne brzine.
Glavna kratka svjetla uključena (ručni način rada)	Ugašena svjetla
Prednji brisač uključen (ručni način rada) i u najvećoj brzini	Prednji brisač prestao raditi
Pokazivač smjera na vozačevoj strani uključen	Promjena učestalosti (niža od 0,75 Hz ili viša od 2,25 Hz) Promjena voznog ciklusa (niža od 25 % ili viša od 75 %)
Namjestivi ovjes u uobičajenom položaju	Neočekivana značajna promjena
Vozačevo sjedalo i kolo upravljača u srednjem položaju	Neočekivana promjena, veća od 10 % ukupnog područja namještanja
Alarm isključen	Neočekivano aktiviranje alarma
Sirena isključena	Neočekivano aktiviranje sirene
Zračni jastuk i sigurnosni sustav za držanje ispravan s isključenim zračnim jastukom suvozača ako ta funkcija postoji	Neočekivano aktiviranje
Automatska vrata zatvorena	Neočekivano otvaranje
Namjestiva ručica trajne kočnice u uobičajenom položaju	Neočekivano aktiviranje

Uvjeti ispitivanja vozila u „ciklusu kočenja”	Kriteriji neispravnosti
Treba biti određeno u nacrtu ispitnog ciklusa kočenja. To mora uključivati način djelovanja pedale kočnice (osim ako ne postoj tehnički razlog da se to ne napravi), ali to nije obvezno i za djelovanje protublokirajućeg kočnog sustava).	Kočno se svjetlo gasi tijekom ciklusa. Kočno svjetlo upaljeno uz gubitak funkcije. Neočekivano aktiviranje.

2.1.3.   Sva oprema koju vozač ili putnici mogu uključiti da stalno radi, mora biti u stanju uobičajenog djelovanja

2.1.4.   Svi drugi sustavi koji imaju utjecaja na vozačevo upravljanje vozilom trebaju biti (uključeni) kao pri uobičajenu radu vozila.

2.2.   Kada u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji čine sastavni dio sustava upravljanja vozilom, a neće biti (uključeni) u radnom stanju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1., proizvođaču se dopušta da dostavi ovlaštenomu ispitnom tijelu izvještaj ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila zadovoljava zahtjeve ove Direktive. Takav dokaz treba zadržati u dokumentaciji o homologaciji tipa.

2.3.   Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve ovog Priloga (npr., uporabom videokamere(-a), mikrofona itd.).

3.   Ispitni zahtjevi

3.1.   Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja, polarizacija

Vozilo se izlaže elektromagnetskomu zračenju u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s vertikalnom polarizacijom.

Modulacija ispitnog signala mora biti:

—	AM, s 1 kHz modulacijom i 80 % modulacijske dubine u frekvencijskom području od 20 do 800 MHz, i

—	PM, t na 577 μs, period 4 600 μs u frekvencijskom području od 800 do 2 000 MHz,

ako se tehnička služba i proizvođač vozila nisu dogovorili drukčije.

Veličinu frekvencijskog koraka i vrijeme zadržavanja treba odabrati prema ISO DIS 11451-1:2003.

3.1.1.   Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u ISO DIS 11451-1:2003 u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može odabrati umanjeni broj ispitnih frekvencija u području, npr. 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900, 1 300, i 1 800 MHz radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

Ako vozilo ne zadovolji na ispitivanju opisanom u ovom Prilogu, mora se potvrditi da vozilo nije zadovoljilo pod propisanim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

4.   Stvaranje zahtijevane jakosti polja

4.1.   Ispitna metodologija

4.1.1.   Radi uspostavljanja uvjeta za ispitno polje, potrebno je upotrijebiti supstitucijsku metodu prema ISO DIS 11451-1:2003.

4.1.2.   Umjeravanje

Za sustave prijenosne linije (TLS) treba upotrijebiti jednu ispitnu sondu na referentnoj točki ispitne opreme.

Za antene treba upotrijebiti četiri mjerne sonde u referentnoj točki ispitne opreme.

4.1.3.   Faza ispitivanja

Vozilo se mora postaviti tako da njegova središnja crta bude na referentnoj crti ili točki ispitne opreme. Vozilo je uobičajeno okrenuto prednjom stranom prema nepomičnoj anteni. Međutim, kad su elektroničke upravljačke jedinice s pridruženim ožičenjem smještene većim dijelom u stražnjem dijelu vozila, ispitivanje se uobičajeno provodi s vozilom okrenutim od antene. Kod dugih vozila (tj. vozilima osim automobila i lakih furgona), koja imaju elektroničke upravljačke jedinice i pridruženo im ožičenje pretežito u središnjem dijelu vozila, referentna točka (vidjeti točku 5.4. ovog Priloga) može se odrediti u odnosu na lijevu ili desnu bočnu površinu vozila. Ta referentna točka mora biti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju odaberu zajedno proizvođač i nadležno tijelo nakon što ustanove na koji su način razmješteni elektronički sustavi i pripadajuće kabelsko ožičenje.

Takvo se ispitivanje može provoditi samo kada to fizička konstrukcija komore dopušta. Mjesto antene mora biti navedeno u ispitnom izvještaju.

---

PRILOG VII.

METODA MJERENJA ZRAČENIH ŠIROKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovom Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom IV.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje proizvode ESA podsklopovi (npr. sustavi za paljenje, elektromotor itd.).

Ako u ovom Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002.).

2.   Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja

2.1.   ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju, po mogućnosti pri najvećem opterećenju.

3.   Postavke ispitivanja

3.1.   Ispitivanje treba provoditi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002.) odredbi 11 — ALSE metodi.

3.2.   Alternativne mjerne lokacije

Kao zamjena za zaslonjeni prostor obložen apsorpcijskim materijalom (ALSE) može se upotrijebiti otvoreni ispitni prosto (OATS) koji ispunjava zahtjeve CISPR 16-1 (2. izdanje, 2002.) (vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu).

3.3.   Okružje

Kako bi se osiguralo da ne bude nikakvog vanjskog šuma ni signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenje prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri tom mjerenju, razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 6 dB ispod granica smetnji danih u točki 6.5.2.1. Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

4.   Ispitni zahtjevi

4.1.   Granice se primjenjuju preko cijelog područja od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

4.2.   Mjerenja se mogu obavljati s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice dane u točkama 6.2. i 6.5. Priloga I. vrijede za prividne vršne vrijednosti. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje, 2001.).

4.3.   Mjerenja

Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 25 (2. izdanje, 2005.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 13 frekvencijskih pojaseva, 30-50, 50-75, 75-100, 100-130, 130-165, 165-200, 200-250, 250-320, 320-400, 400-520, 520-660, 660-820, 820-1 000 MHz, i provesti ispitivanja na 13 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanje kako bi se osiguralo da je tomu uzrok ESA, a ne ometajuće zračenje.

4.4.   Očitavanje

Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (horizontalna/vertikalna polarizacija) u svakom od 13 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

---

Dodatak 1.

Slika 1.

Ispitno mjesto na otvorenom: granica ispitnog područja za električni/elektronički podsklop

Ravno čisto područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje

---

PRILOG VIII.

METODA MJERENJA ZRAČENIH USKOPOJASNIH ELEKTROMAGNETSKIH EMISIJA IZ ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA

1.   Općenito

1.1.   Ispitna metoda opisana u ovom Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom IV.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnih elektromagnetskih emisija poput onih koje potječu od sustava s mikroprocesorom.

Ako u ovom Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002.).

2.   Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja

ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju.

3.   Postavke ispitivanja

3.1.   Ispitivanje treba provoditi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002.) odredbi 11 — ALSE metodi.

3.2.   Alternativne mjerne lokacije

Kao zamjena za zaslonjeni prostor obložen apsorpcijskim materijalom (ALSE) može se upotrijebiti otvoreni ispitni prostor (OATS) koji ispunjava zahtjeve CISPR 16-1 (2. izdanje, 2002.) (vidjeti Dodatak 1. Prilogu VII.).

3.3.   Okružje

Kako bi se osiguralo da ne bude nikakvog vanjskog šuma ni signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenje prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri tom mjerenju, razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 6 dB ispod graničnih vrijednosti za smetnje danih u točki 6.5.2.1. Priloga I., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

4.   Ispitni zahtjevi

4.1.   Granice se primjenjuju preko cijelog područja od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom mjestu.

4.2.   Mjerenja se obavljaju detektorima prosječne vrijednosti.

4.3.   Mjerenja

Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje, 2001.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 13 frekvencijskih pojaseva 30-50, 50-75, 75-100, 100-130, 130-165, 165-200, 200-250, 250-320, 320-400, 400-520, 520-660, 660-820, 820-1 000 MHz, i provesti ispitivanja na 13 frekvencija s najvišim razinama emisije unutar svakog pojasa radi potvrde da ESA podsklop zadovoljava zahtjeve ovog Priloga. Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanje kako bi se osiguralo da je tomu uzrok ESA podsklop, a ne ometajuće zračenje.

4.4.   Očitavanja

Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (horizontalna/vertikalna polarizacija) u svakom od 13 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

---

PRILOG IX.

METODA(-E) ISPITIVANJA OTPORNOSTI ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE

1.   Općenito

1.1.   Ispitna(-e) metoda(-e) opisana(-e) u ovom Prilogu može (mogu) se primijeniti na ESA podsklopove.

1.2.   Ispitne metode

1.2.1.   ESA podsklopovi mogu zadovoljavati zahtjeve bilo koje kombinacije dalje navedenih ispitnih metoda, po slobodnom izboru proizvođača, pod uvjetom da su ti rezultati obuhvaćeni u cjelokupnom frekvencijskom području danom u točki 3.1. ovog Priloga.

—	Ispitivanje s apsorbirajućom komorom: prema ISO DIS 11452-2: 2003.

—	Ispitivanje TEM kavezom: prema ISO 11452-3: 3. izdanje, 2001.

—	Ispitivanje uvođenjem velike struje: prema ISO DIS 11452-4: 2003.

—	Ispitivanje trakastim vodom: ISO 11452-5: 2. izdanje, 2002.

—	Trakasti vod od 800 mm: prema točki 4.5. ovog Priloga

(Frekvencijsko područje i opći ispitni uvjeti zasnovani su na ISO DIS 11452-1: 2003.).

2.   Stanje ESA podsklopa tijekom ispitivanja

2.1.   Ispitni uvjeti trebaju biti prema ISO 11452-1: 2002.

2.2.   ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju. Treba biti namješten kako je određeno u ovom Prilogu, osim kada pojedine ispitne metode zahtijevaju drukčije.

2.3.   Kada se za rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva neka vanjska oprema, ona se ne smije postaviti tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja nikakva vanjska oprema ne smije biti bliže od 1 m referentnoj točki.

2.4.   Kako bi se osiguralo dobivanje mjernih rezultata koji se mogu reproducirati, kada se ispitivanja i mjerenja ponavljaju, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj treba biti prema istoj specifikaciji kao što je bila tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja.

2.5.   Kad se ispitivani ESA podsklop sastoji od više od jedne jedinice, međuspojni kabeli morali bi idealno biti istovjetni ožičenju namijenjenu za stvarnu uporabu u vozilu. Ako to nije dostupno, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti kako je određuje norma. Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.

3.   Opći ispitni zahtjevi

3.1.   Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja

Mjerenja se obavljaju u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s frekvencijskim koracima prema ISO 11452-1: 2002.

Modulacija ispitnog signala treba biti:

—	AM, s 1 kHz modulacijom i 80 % modulacijske dubine u frekvencijskom području od 20 do 800 MHz,

—	PM, t na 577 μs, period 4 600 μs u frekvencijskom području od 800 do 2 000 MHz,

ako se tehnička služba i proizvođač ESA nisu dogovorili drukčije.

Veličinu frekvencijskog koraka i vrijeme zadržavanja treba odabrati prema ISO 11452-1: 2001.

3.2.   Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u ISO DIS 11452-1: 2003 u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz.

Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (1. izdanje, 1999.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može odabrati umanjeni broj ispitnih frekvencija u području, npr. 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900, 1 300, i 1 800 MHz rado potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

3.3.   Ako ESA podsklop ne zadovolji ispitivanja određena u ovome Prilogu, mora se potvrditi da nije zadovoljio pod propisanim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

4.   Posebni ispitni zahtjevi

4.1.   Ispitivanje u komori s apsorberima

4.1.1.   Ispitna metoda

Ova metoda dopušta ispitivanje električnih/elektroničkih sustava vozila izlaganjem ESA podsklopa elektromagnetskom zračenju koje je stvorila antena.

4.1.2.   Ispitna metodologija

Radi uspostavljanja uvjeta za ispitno polje, potrebno je upotrijebiti „supstitucijsku metodu” prema ISO DIS 11452-2: 2003.

Ispitivanje se provodi s vertikalnom polarizacijom.

4.2.   Ispitivanje TEM kavezom

4.2.1.   Ispitna metoda

TEM (poprečni elektromagnetski način) kavez stvara homogena polja između unutarnjeg vodiča (septum) i kućišta (temeljna ploča).

4.2.2.   Ispitna metodologija

Test se provodi prema ISO 11452-3: 3. izdanje, 2001.

Ovisno o ESA podsklopu koji se ispituje, tehnička služba treba odabrati metodu izlaganja ESA podsklopa ili kabelskog ožičenja unutar TEM kaveza najvećem polju.

4.3.   Ispitivanje uvođenjem velike struje

4.3.1.   Ispitna metoda

To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim induciranjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje.

4.3.2.   Ispitna metodologija

Test se provodi prema ISO DIS 11452-4: 2003 na ispitnom stolu. Alternativno, ESA se može ispitati i kad je instaliran u vozilo prema ISO 11451-4 (1. izdanje, 1995.).

Sonda za uvođenje struje treba se nalaziti na udaljenosti od 150 mm od ESA koji se ispituje.

Referentna metoda treba biti upotrijebljena za izračun uvedene struje iz ulazne snage.

Frekvencijsko područje metode ograničeno je zahtjevima sonde za uvođenje struje.

4.4.   Ispitivanje trakastim vodom

4.4.1.   Ispitna metodologija

Ova se ispitna metoda sastoji od izlaganja kabelskog ožičenja koje povezuje sastavne dijelove u električnom/elektroničkom podsklopu polju propisanih jakosti.

4.4.2.   Ispitna metodologija

Ispitivanje se provodi prema ISO 11452-5 (2. izdanje, 2002.).

4.5.   Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

4.5.1.   Ispitna metoda

Trakasti vod sastoji se od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu).

Tom se metodom mogu ispitivati cijeli elektronički sustavi zajedno sa osjetilima i aktuatorima, te upravljačkim jedinicama i ožičenjem.

Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča.

4.5.2.   Ispitna metodologija

4.5.2.1.   Položaj trakastog voda

Ispitni trakasti vod stavlja se u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF upijajući materijal. Ispitni trakasti vod postavlja se na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda.

4.5.2.2.   Umjeravanje ispitnog trakastog voda

Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između ploča bez sustava koji se ispituje.

Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaslona komore. Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja na anteni. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak treba ponoviti.

4.5.2.3.   Postava ispitivanog ESA podsklopa

Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne izmjere prostora između usporednih ploča. Treba je postaviti na stalak od nevodljivog materijala.

4.5.2.4.   Glavni snopovi ožičenja i kabeli za osjetila i aktuatore

Glavni snop ožičenja i svi kabeli za osjetila/aktuatore penju se vertikalno iz upravljačke jedinice prema vrhu temeljne ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim slijede donju stranu ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i slijede vrh temeljne ploče sve do spojeva za napajanje ispitne trake. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se treba nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskog polja, tj. na podu ekranizirane komore koja je udaljena 1 m uzdužno od ispitnog trakastog voda.

---

Dodatak 1.

Slika 1.

Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

Slika 2.

Dimenzije trakastog voda od 800 mm

---

Dodatak 2.

Tipične dimenzije TEM kaveza

Sljedeća tablica prikazuje dimenzije za izradu TEM kaveza s određenim gornjim granicama frekvencije:

Gornja frekvencija (MHz)	Faktor oblika kaveza W:b	Faktor oblika kaveza L/W	Razmak ploča b (cm)	Septum S (cm)
200	1,69	0,66	56	70
200	1,00	1	60	50

---

PRILOG X.

METODA(-E) ISPITIVANJA PROLAZNIH ELEKTROMAGNETSKIH ZRAČENJA ELEKTRIČNIH/ELEKTRONIČKIH PODSKLOPOVA I OTPORNOSTI NA NJIH

1.   Općenito

Ovom se ispitnom metodom utvrđuje otpornost ESA podsklopova na prijelazne pojave koje se šire vođenjem pri električnom napajanju vozila i ograničavaju prijelazne pojave koje se šire vođenjem iz ESA podsklopova prema električnom napajanju vozila.

2.   Otpornost na smetnje uzduž vodova napajanja

Primjenjuju se ispitni ciklusi 1, 2a, 2b, 3a, 3b i 4 u skladu s međunarodnom normom ISO 7637-2:2002 prema vodovima napajanja te prema drugim priključcima ESA podsklopova koji mogu biti radno povezani s vodovima električnog napajanja.

3.   Emisije smetnja koje se šire vođenjem uzduž vodova napajanja

Mjerenja prema međunarodnoj normi ISO 7637-2:2002 na vodovima napajanja kao i na drugim priključcima ESA podsklopova koji mogu biti radno povezani s vodovima napajanja.

---