EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31997L0024

Direktiva 97/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1997. o pojedinim sastavnim dijelovima i značajkama motornih vozila na dva ili tri kotača

OJ L 226, 18.8.1997, p. 1–454 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Estonian: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Latvian: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Lithuanian: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Hungarian Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Maltese: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Polish: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Slovak: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Slovene: Chapter 07 Volume 003 P. 34 - 487
Special edition in Bulgarian: Chapter 07 Volume 005 P. 3 - 456
Special edition in Romanian: Chapter 07 Volume 005 P. 3 - 456
Special edition in Croatian: Chapter 07 Volume 001 P. 3 - 456

Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 31/12/2015; stavljeno izvan snage 32013R0168

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1997/24/oj

07/Sv. 1

HR

Službeni list Europske unije

3


31997L0024


L 226/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA 97/24/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. lipnja 1997.

o pojedinim sastavnim dijelovima i značajkama motornih vozila na dva ili tri kotača

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

postupajući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3), u kontekstu zajedničkog teksta koji je potvrdio Odbor za mirenje 4. veljače 1997.,

(1)

budući da je potrebno usvojiti mjere kojima bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(2)

budući da u svakoj državi članici motorna vozila na dva ili tri kotača, s obzirom na sastavne dijelove i značajke na koje se primjenjuje ova Direktiva, moraju zadovoljavati određene obvezne tehničke zahtjeve koji se razlikuju od jedne države članice do druge; budući da kao posljedica tih razlika takvi zahtjevi stvaraju prepreke u trgovini unutar Zajednice; budući da se te prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta mogu otkloniti ako sve države članice prihvate iste zahtjeve umjesto svojih nacionalnih propisa;

(3)

budući da je potrebno uspostaviti usklađene zahtjeve za takve sastavne dijelove i značajke motornih vozila na dva ili tri kotača kako bi se omogućila primjena postupaka EEZ homologacije tipa propisanih Direktivom Vijeća 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (4), za svaki tip gore spomenutih vozila;

(4)

budući da je za lakši pristup tržištima trećih zemalja očigledno potrebno uspostaviti ujednačenost između zahtjeva poglavlja 1. (gume), 2. (uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju), 4. (retrovizori) i 11. (sigurnosni pojasevi) Priloga ovoj Direktivi i zahtjeva Pravilnika Gospodarske komisije UN-a za Europu br. 30, 54, 64 i 75 koji se odnose na gume, 3, 19, 20, 37, 38 50, 56, 57, 72 i 82 koji se odnose na uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, 81 koji se odnosi na retrovizore i 16 koji se odnosi na sigurnosne pojase;

(5)

budući da je s obzirom na aspekte koji se odnose na zaštitu okoliša, to jest onečišćenje zraka i emisiju buke, potrebno ustrajati na cilju stalnog poboljšanja zaštite okoliša; budući da se u tu svrhu moraju utvrditi granične vrijednosti za štetne sastojke i razinu buke i da ih se mora što prije početi primjenjivati; budući da se o narednim smanjivanjima graničnih vrijednosti i izmjenama postupka ispitivanja može odlučivati samo na osnovi budućih studija i istraživanja ili onih već provedenih o dostupnim ili vjerojatnim tehnološkim mogućnostima i analizama njihovih troškova i koristi, kako bi se omogućila serijska proizvodnja vozila koja mogu zadovoljavati ta stroža ograničenja; budući da odluku o narednom smanjivanju moraju donijeti Europski parlament i Vijeće najmanje tri godine prije stupanja na snagu tih graničnih vrijednosti kako bi se industriji omogućilo da poduzme potrebne mjere da njezini proizvodi do predviđenog datuma mogu zadovoljavati nove propise Zajednice; budući da će se odluka Europskoga parlamenta i Vijeća temeljiti na prijedlozima koje dostavi Komisija u propisanom roku;

(6)

budući da se prema odredbama Direktive Vijeća 92/61/EEZ, sastavni dijelovi i značajke na koje se primjenjuje ova Direktiva ne smiju stavljati na tržište i prodavati u državama članicama osim ako su u skladu s odredbama ove Direktive; budući da države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo potpuno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive;

(7)

budući da bi države članice trebale primjenom poticajnih poreza omogućiti pospješivanje prodaje vozila koja unaprijed zadovoljavaju zahtjeve donesene na razini Zajednice o mjerama za ograničenje emisija štetnih sastojaka i buke;

(8)

budući da postupci mjerenja otpornosti vozila i zasebnih tehničkih jedinica na elektromagnetsko zračenje u svrhu provjere sukladnosti s odredbama o elektromagnetskoj kompatibilnosti (poglavlje 8.) zahtijevaju složenu i skupu opremu; budući da treba donijeti odredbu o odgodi primjene tih postupaka mjerenja za tri godine od stupanja na snagu ove Direktive, kako bi se državama članicama omogućilo da osiguraju takvu opremu;

(9)

budući da su, s obzirom na raspon i učinak aktivnosti predloženih u predmetnom području mjere Zajednice na koje se odnosi ova Direktiva potrebne ili čak nužne za postizanje ciljeva odnosno uspostavljanje homologacije EEZ-a za tip vozila; budući da države članice pojedinačno ne mogu prikladno postići te ciljeve;

(10)

budući da tehnički napredak zahtjeva brzo prilagođavanje zahtjeva utvrđenih u Prilogu ovoj Direktivi; budući da je, uz iznimku graničnih vrijednosti za štetne sastojke i razinu buke, ta obveza dodijeljena Komisiji radi pojednostavljenja i ubrzanja postupka; budući da je u svim slučajevima kad Europski parlament i Vijeće povjeravaju Komisiji ovlast za primjenu pravila utvrđenih u području motornih vozila na dva ili tri kotača prikladno predvidjeti za to postupak prethodnog savjetovanja između Komisije i država članica u okviru odbora;

(11)

budući da sigurnosni i ekološki zahtjevi uvjetuju ograničenja neovlaštenih zahvata kod određenih tipova vozila na dva ili tri kotača; budući da takva ograničenja, ako vlasniku ne ometaju uporabu i održavanje, moraju biti strogo ograničena na neovlaštene zahvate koji značajno mijenjaju značajke vozila i emisije štetnih sastojaka i buke;

(12)

budući da države članice ne mogu odbiti registraciju ili uporabu vozila tako dugo dok one zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive; budući da predmet zahtjeva ove Direktive ne obvezuje one države članice, koje na svom teritoriju ne dopuštaju motornim vozila na dva ili tri kotača da vuku prikolicu, da izmijene svoje propise,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova Direktiva i njezin Prilog primjenjuju se na:

gume,

uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju,

vanjske izbočine,

retrovizore,

mjere za suzbijanje onečišćenja zraka,

spremnike goriva,

mjere za suzbijanje neovlaštenih izmjena na vozilima,

elektromagnetsku kompatibilnost,

dopuštenu razinu buke i ispušne sustave,

vučne spojnice i njihova pričvršćenja,

sidrišta sigurnosnih pojaseva i sigurnosne pojase,

sigurnosna stakla, brisače vjetrobranskog stakla i naprave za pranje, odmrzavanje i odmagljivanje,

za sve tipove vozila prema definiciji u članku 1. Direktive 92/61//EEZ.

Članak 2.

U roku od tri godine nastavno na datum naveden u trećem podstavku članka 8. stavka 1. Komisija provodi detaljnu studiju kako bi utvrdila trebaju li se mjere protiv neovlaštene izmjene vozila, posebno onih u kategorijama A i B navedenim u poglavlju 7. Priloga ovoj Direktivi, smatrati odgovarajućima, neodgovarajućima ili pretjeranima s obzirom na postavljene ciljeve. U osnovi zaključaka studije Komisija će, prema potrebi, predložiti nove zakonske mjere.

Članak 3.

1.   Postupci prema kojima se dodjeljuje homologacija tipa sastavnog dijela za gume, uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, retrovizore, spremnike goriva, ispušne sustave, sigurnosne pojase i sigurnosna stakla za tip motornog vozila na dva ili tri kotača i homologacija tipa sastavnog dijela za tip gume, uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, retrovizora, spremnika goriva, ispušnog sustava, sigurnosnog pojasa i sigurnosnog stakla, i uvjeti koji se primjenjuju na slobodno kretanje takvih vozila i za slobodno stavljanje sastavnih dijelova na tržište onakvi su kako se navode u poglavljima II. odnosno III. Direktive 92/61/EEZ.

2.   Postupak prema kojem se dodjeljuje homologacija tipa sastavnog dijela za vanjske izbočine, mjere za ograničenje zagađivanja zraka, mjere za ograničenje neovlaštenog zahvata na vozilu, elektromagnetsku kompatibilnost, dopuštenu razinu buke, vučne naprave za prikolice i pričvršćenja bočne prikolice, i ispušne sustave, sidrišta sigurnosnih pojaseva, brisače vjetrobranskog stakla i naprave za pranje, odmrzavanje i odmagljivanje za tip motornog vozila na dva ili tri kotača, i uvjeti koji se primjenjuju na slobodno kretanje takvih vozila onakvi su kako se navodi u odgovarajućim poglavljima II. i III. Direktive 92/61/EEZ.

Članak 4.

1.   U skladu s odredbama članka 11. Direktive 92/61/EEZ priznaje se istovrijednost zahtjeva u poglavljima 1. (gume), 2. (uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju), 4. (retrovizori) i 11. (sigurnosni pojasevi) Priloga ovoj Direktivi i u pravilnicima Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, pod brojevima 30 (5), 54 (6), 64 (7), i 75 (8) za gume, 3 (9), 19 (10), 20 (11), 37 (12), 38 (13), 50 (14), 56 (15), 57 (16), 72 (17) i 82 (18) za uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, 81 (19) za retrovizore i 16 (20) za sigurnosne pojase, u verzijama koje su bile na snazi na datum donošenja ove Direktive.

U smislu primjene istovrijednosti predviđene u prvom podstavku, ugradbeni zahtjevi u poglavljima 1. do 11. također se primjenjuje za uređaje homologirane u skladu s odgovarajućim UN-ECE pravilnicima.

2.   Tijela država članica nadležna za dodjeljivanje homologacije tipa sastavnog dijela prihvaćaju homologacije tipa sastavnog dijela dodijeljene u skladu sa zahtjevima pravilnika navedenih u stavku 1. te oznake homologacije tipa sastavnog dijela, umjesto odgovarajućih homologacija tipa sastavnog dijela i oznaka homologacije tipa sastavnog dijela izdanih u skladu sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 5.

1.   U roku od 24 mjeseca od datuma donošenja ove Direktive, Komisija će Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti prijedlog sastavljen na temelju istraživanja i ocjene troškova i koristi koji bi proizašli iz primjene strožih graničnih vrijednosti i uvođenja naredne faze u kojoj će biti donesene mjere s ciljem daljnjeg postrožavanja graničnih vrijednosti za štetne sastojke i razinu buke dotičnih vozila, kako je predviđeno u poglavlju 5., tablicama I. i II. Priloga II., odnosno u poglavlju 9. Priloga I. Komisija u svojem prijedlogu uzima u obzir i procjenjuje isplativost troškova raznih mjera za smanjenje emisija štetnih sastojaka i buke i predstavlja mjere koje su razmjerne i razumne u odnosu na postavljene ciljeve.

2.   Odluka Europskog parlamenta i Vijeća, donesena na temelju prijedloga Komisije navedenog u stavku 1., koja se donosi do 1. siječnja 2001., uzima u obzir i potrebu uključivanja drugih elemenata osim samih strožih graničnih vrijednosti. Troškovi i koristi koji proizlaze iz primjene mjera predviđenih u spomenutoj Odluci istražuju se i ocijenjuju, kao i zainteresirane strane kao što su industrija, korisnici i potrošačke ili javne udruge i razmjerni i razumni su u odnosu na postavljene ciljeve.

Članak 6.

1.   Države članice mogu donijeti odredbe za poticajne poreze samo za motorna vozila sukladna s mjerama protiv onečišćenja zraka i buke predviđenim u poglavlju 5. točki 2.2.1.1.3. Priloga I. i tablicama I. i II. Priloga II., odnosno u poglavlju 9. Prilogu I. ovoj Direktivi.

2.   Inicijative navedene u stavku 1. moraju biti u skladu s odredbama Ugovora i zadovoljavati sljedeće uvjete:

vrijede za sva nova vozila stavljena na tržište države članice koja unaprijed zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive navedene u stavku 1.,

prestaje ih se primjenjivati nakon što primjena mjera navedenih u stavku 1. postane obvezna,

za svaki tip motornog vozila uključuju niže iznose od dodatnog troška primijenjenih tehničkih rješenja i od njihove ugradbe na motorno vozilo kako bi se omogućilo da predviđene vrijednosti budu zadovoljene.

3.   Komisiju se pravodobno obaviještava o svim namjerama za uvođenje ili promjenu poticajnih poreza navedenih u stavku 1., kako bi ona mogla dostaviti svoje komentare.

Članak 7.

Promjene koje su potrebne:

da se uzmu u obzir sve izmjene UN-ECE pravilnika navedenih u članku 4.,

da se Prilog prilagodi tehničkom napretku – posebno za granične vrijednosti za štetne sastojke i buku navedene u poglavlju 5., točki 2.2.1.1.3. Priloga I. i tablicama I. i II. Priloga II., odnosno u Prilogu I. poglavlja 9.,

donose se u skladu s postupkom predviđenim u članku 13. Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (21).

Članak 8.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive do 18. prosinca 1998. One odmah o tome obavješćuju Komisiju.

Od datuma navedenog u prvom podstavku, države članice ne mogu dalje zabranjivati prvo stavljanje u uporabu vozila koja su u skladu s odredbama ove Direktive ili nekog od njezinih poglavlja.

One primjenjuju te odredbe od 17. lipnja 1999.

Međutim, primjena određenih odredbi u poglavljima 5., 8. i 9. odlaže se kako je navedeno u tim poglavljima.

2.   Kada države članice donose mjere navedene u stavku 1., te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 9.

1.   Direktiva Vijeća 80/780/EEZ od 22. srpnja 1980. o usklađivanju zakonodavstava država članica o retrovizorima za motorna vozila na dva kotača sa ili bez bočne prikolice i o njihovoj ugradbi na takva vozila (22) stavlja se izvan snage početkom primjene ove Direktive.

2.   Međutim, sastavni dijelovi za koje su bile dodijeljene homologacije predviđene u Prilogu I. Direktivi navedene u stavku 1. mogu se i dalje upotrebljavati.

3.   Direktiva Vijeća 78/1015/EEZ od 23. studenoga 1978. o usklađivanju zakonodavstava država članica o dopuštenoj razini buke i ispušnim sustavima motocikala (23) stavlja se izvan snage na datum naveden u prvom podstavku članka 8.

4.   Do datuma navedenog u prvom podstavku članka 8. stavka 1., homologacije navedene u Direktivi 78/1015/EEZ mogu biti dodijeljene za homologacije tipa vozila navedenih u Direktivi 92/61/EEZ. Primjenjuju se granične vrijednosti predviđene za razine buke u Prilogu I. točki 2.1.1. Direktive 78/1015/EEZ.

Članak 15. stavak 4. točka (c) Direktive 92/61/EEZ stoga se primjenjuje kad se takva vozila prvi put stavljaju u uporabu.

5.   Stupanjem na snagu ove Direktive, odredbe Direktive Vijeća 89/336/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (24) prestaju se primjenjivati na vozila na koja se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena država članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. lipnja 1997.

Za Europski parlament

Predsjednik

J.M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednica

A. JORRITSMA-LEBBINK


(1)  SL C 177, 29.6.1994., str. 1. i

SL C 21, 25.1.1996., str. 23.

(2)  SL C 195, 18.7.1994., str. 77.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. svibnja 1995. (SL C 151, 19.6.1995., str. 184.), Zajedničko stajalište Vijeća od 23. studenoga 1995. (SL C 190, 29.6.1996., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 19. lipnja 1996. (SL C 198, 9.7.1996., str. 23.). Odluka Europskog parlamenta od 24. travnja 1997.; Odluka Vijeća od 12. svibnja 1997.

(4)  SL L 225, 10.8.1992., str. 72.

(5)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 29.

(6)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 53.

(7)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 63.

(8)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 74.

(9)  E/ECE/TRANS/324/ADD 2.

(10)  E/ECE/TRANS/324/REV 1/ADD 18.

(11)  E/ECE/TRANS/324/REV 1/ADD 19.

(12)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 36.

(13)  E/ECE/TRANS/324/REV 1/ADD 37.

(14)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 49.

(15)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 55.

(16)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 56.

(17)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 71.

(18)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 81.

(19)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 80.

(20)  E/ECE/TRANS/505/REV 1/ADD 15.

(21)  SL L 42, 23.2.1970. str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/27/EZ (SL L 169, 8.7.1996., str. 1.).

(22)  SL L 229, 30.8.1980., str. 49. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 80/1272/EEZ (SL L 375, 31.12.1980., str. 73.).

(23)  SL L 349, 13.12.1978., str. 21. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/235/EEZ (SL L 98, 11.4.1989., str. 1.).

(24)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/97/EEZ (SL L 290, 24.11.1993., str. 1.).


POGLAVLJE 1.

GUME ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA I NJIHOVA UGRADBA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Upravne odredbe o homologaciji tipa sastavnog dijela za tip gume

Dodatak 1.

Opisni dokument za tip gume namijenjene za motorna vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela (gume)

PRILOG II.

Definicije, oznake i zahtjevi

Dodatak 1.

Slika s objašnjenjima

Dodatak 2.

Raspored oznaka na gumi

Dodatak 3.

Popis indeksa nosivosti i odgovarajućih dopuštenih najvećih masa

Dodatak 4.

Označivanje i dimenzije određenih tipova guma

Dodatak 5.

Metoda mjerenja dimenzija gume

Dodatak 6.

Postupak ispitivanja izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine

Dodatak 7.

Promjena nosivosti u zavisnosti od brzine

Dodatak 8.

Metoda određivanja dinamičkog povećanja guma

PRILOG III.

Tehnički zahtjevi za vozila s obzirom na ugradbu njihovih guma

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na ugradbu guma na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa vozila s obzirom na ugradbu guma na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

UPRAVNE ODREDBE O HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA TIP GUME

1.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip gume mora sadržavati precizne pojedinosti o tipu gume na koji će se postaviti oznaka homologacije tipa sastavnog dijela.

Za svaki tip gume taj zahtjev mora sadržavati precizne pojedinosti za:

1.2.1.   oznaku veličine gume prema definiciji u točki 1.16. Priloga II.,

1.2.2.   trgovačku oznaku ili naziv,

1.2.3.   vrstu uporabe: uobičajena, posebna, za snijeg ili moped,

1.2.4.   strukturu gume (dijagonalna, s prekriženim pojasima, radijalna),

1.2.5.   oznaku brzinske kategorije,

1.2.6.   indeks nosivosti,

1.2.7.   je li guma predviđena za uporabu sa zračnicom ili bez nje,

1.2.8.   je li guma „uobičajena” ili „pojačana”,

1.2.9.   broj slojeva („ply-rating”) za posebne motocikle,

1.2.10.   vanjske dimenzije: ukupna širina gume i ukupni promjer,

1.2.11.   naplatke na koje se guma može ugraditi,

1.2.12.   mjerni i ispitni naplatak,

1.2.13.   ispitni tlak i tlak za mjerenje,

1.2.14.   koeficient X koji je naveden u točki 1.19. Priloga II.

1.2.15.   za gume koje su označene kodnim slovom „V” u oznaci veličine i predviđene su za brzine preko 240 km/h ili za gume koje su označene kodnim slovom „Z” u oznaci veličine i predviđene su za brzine preko 270 km/h, najveću brzinu koju dopušta proizvođač i nosivost dopuštenu za tu najveću brzinu. Najveća dopuštena brzina i odgovarajući indeks nosivosti prikazuje se u certifikatu o homologaciji tipa (Dodatak 2. ovog Priloga).

1.3.   Zahtjevu za homologaciju tipa sastavnog dijela prilažu se crteži ili fotografije u tri primjerka koji prikazuju uzorak gaznog sloja i plašta napuhane gume ugrađene na mjerni naplatak te odgovarajuće dimenzije (vidi točke 3.1.1. i 3.1.2. u Prilogu II.) tipa gume dostavljene na homologaciju. Također mu se prilaže izvještaj o ispitivanju koji je izdao ispitni laboratorij ili dva uzorka tipa gume prema izboru tijela nadležnog za homologaciju.

1.4.   Proizvođač može zatražiti proširenje certifikata EZ-a o homologaciji tipa sastavnog dijela na druge tipove preinačenih guma.

1.5.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na nove tipove guma konstruirane samo za „necestovnu” uporabu i označene s „NHS” (nisu za uporabu na autocestama) ili za natjecanja.

2.   OZNAKE

Uzorci tipa guma dostavljenih na homologaciju tipa sastavnog dijela imaju jasno vidljivu i neizbrisivu trgovačku oznaku ili naziv podnositelja zahtjeva i imaju dostatan prostor za oznaku homologacije tipa sastavnog dijela.

3.   OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

Sve gume koje odgovaraju tipu gume koji je homologiran kao sastavni dio prema ovoj Direktivi nose odgovarajuću oznaku homologacije tipa sastavnog dijela opisanu u Prilogu 5. Direktivi 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača.

Vrijednost „a” kojom se određuju dimenzije pravokutnika i brojeva i slova koji čine tu oznaku ne smije biti manja od 2 mm.

4.   PREINAKE TIPA GUME

4.1.   Preinaka uzorka gaznog sloja gume ne zahtijeva ponavljanje ispitivanja propisanih u Prilogu II.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

PRILOG II.

DEFINICIJE; OZNAKE I ZAHTJEVI

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „tip gume” znači gume koje se međusobno bitno ne razlikuju s obzirom na:

1.1.1.   marku ili trgovački naziv;

1.1.2.   oznaku veličine gume;

1.1.3.   vrstu uporabe (uobičajena: za gume namijenjene za uobičajenu uporabu na cesti; posebna: za gume posebne namjene za uporabu na cesti ili izvan ceste; za snijeg ili mopede);

1.1.4.   strukturu (dijagonalna ili „bias-ply”, s prekriženim pojasima, radijalna);

1.1.5.   oznaku brzinske kategorije;

1.1.6.   indeks nosivosti;

1.1.7.   dimenzije poprečnog presjeka kad je guma ugrađena na propisani naplatak;

1.2.   „struktura gume” znači tehničke značajke karkase gume. Razlikuju se sljedeće strukture gume:

1.2.1.   „dijagonalna” ili „bias-ply” („cross-ply”) znači struktura gume kojoj kordne niti dopiru do stopa i koje su poredane tako da čine izmjenične kutove vidljivo manje od 90 o u odnosu na središnju crtu gaznog sloja;

1.2.2.   „s prekriženim pojasima” („bias-belted”) znači dijagonalna struktura gume kod koje je karkasa ograničena pojasom sastavljenim od dvaju ili više slojeva gotovo nerastezljivih kordnih niti koje čine izmjenične kutove približno jednakim onim na karkasi;

1.2.3.   „radijalna” znači struktura gume kojoj kordne niti dopiru do stopa i poredane su tako da oblikuju kutove od oko 90 o u odnosu na središnju crtu gaznog sloja i kojoj je karkasa stabilizirana kružnim, gotovo nerastezljivim obodnim pojasom;

1.2.4.   „pojačana” znači struktura gume kod koje je karkasa otpornija u odnosu na karkasu uobičajene gume;

1.3.   „stopa” znači dio gume čiji oblik i konstrukcija omogućuju da se guma prilagodi naplatku i da se na njemu održava (1);

1.4.   „kord” znači niti od kojih su sastavljena platna slojeva u gumi (1);

1.5.   „sloj” znači platno od usporednih gumiranih niti korda (1);

1.6.   „karkasa” znači dio gume ispod gaznog sloja i bokova gume, koji kad je guma napuhana nosi opterećenje (1);

1.7.   „gazni sloj” znači dio gume koji je u izravnom dodiru s tlom (1);

1.8.   „bok” znači dio gume koji se nalazi između gaznog sloja i područja koje je predviđeno da ga pokriva naplatak kotača (1);

1.9.   „žlijeb gaznog sloja” znači prostor između dva susjedna rebra ili bloka u uzorku gaznog sloja (1);

1.10.   „glavni žljebovi” znači široki žljebovi u središnjem dijelu gaznog sloja;

1.11.   „širina presjeka (S)” znači linearna udaljenost između vanjskih rubova bokova napuhane gume, ne računajući reljef koji čine oznake, ukrasi, zaštitne vrpce ili rebra (1);

1.12.   „ukupna širina” znači linearna udaljenost između vanjskih rubova bokova napuhane gume, uključujući natpise, ukrase, zaštitne vrpce ili rebra (1); ukupna širina kod guma čija je širina gaznog sloja veća od širine presjeka je širina gaznog sloja;

1.13.   „visina presjeka (H)” znači razmak jednak polovici razlike vanjskoga promjera gume i nazivnog promjera naplatka (1);

1.14.   „nazivni omjer oblika (Ra)” znači stostruka vrijednost broja dobivenu dijeljenjem nazivne visine presjeka s nazivnom visinom presjeka (S1), kad su obje izražene istom mjernom jedinicom;

1.15.   „vanjski promjer (D)” znači ukupni promjer nove napuhane gume (1);

1.16.   „oznaka veličine gume” znači oznaka koja prikazuje:

1.16.1.   nazivnu širinu presjeka (S1) (izraženu u milimetrima, osim u slučaju tipova guma za koje je oznaka veličine gume prikazana u prvom stupcu tablica iz Dodatka 4. ovog Priloga);

1.16.2.   nazivni omjer oblika (Ra), osim za određene tipove guma čije su oznake veličine dane u prvom stupcu tablica iz Dodatka 4. ovog Priloga;

1.16.3.   odgovarajući broj (d) koji označuje nazivni promjer naplatka i odgovara njegovu promjeru izraženom kodnom oznakom (broj manji od 100) ili u milimetrima (brojevi veći od 100);

1.16.3.1.   vrijednosti u milimetrima oznake (d) izražene kodnom oznakom su ove:

Kodna oznaka „d” izražena jednom ili dvjema znamenkama koja predstavlja nazivni promjer naplatka

Odgovarajuća vrijednost u mm

4

102

5

127

6

152

7

178

8

203

9

229

10

254

11

279

12

305

13

330

14

356

15

381

16

406

17

432

18

457

19

483

20

508

21

533

22

559

23

584

1.17.   „nazivni promjer naplatka (d)” znači promjer naplatka na koji je predviđena ugradba gume (1);

1.18.   „naplatak” znači nosač gume sa zračnicom ili gume bez zračnice, na koji naliježu stope gume (1);

1.19.   „teoretski naplatak” znači zamišljeni naplatak čija je širina jednaka umnošku koeficijenta „X”' i nazivne širine presjeka gume. Vrijednost „X” mora odrediti proizvođač gume;

1.20.   „mjerni naplatak” znači naplatak na koji se mora postaviti guma radi mjerenja dimenzija;

1.21.   „ispitni naplatak” znači naplatak na koji se mora postaviti guma radi ispitivanja;

1.22.   „čupanje” znači odvajanje kidanjem komada gume iz gaznog sloja;

1.23.   „odvajanje korda” znači razdvajanje korda od njegove gumene obloge;

1.24.   „odvajanje slojeva” znači razdvajanje susjednih slojeva platna;

1.25.   „odvajanje gaznog sloja” znači odvajanje gaznog sloja od karkase;

1.26.   „indeks nosivosti” znači broj koji pokazuju najveće dopušteno opterećenje koje guma može nositi pri brzini koja odgovara određenoj brzinskoj kategoriji, kad se upotrebljava u skladu sa radnim uvjetima koje je odredio proizvođač. Popis tih indeksa i odgovarajućih opterećenja dan je u Dodatku 3. Prilogu II;

1.27.   „tablica promjene nosivosti u zavisnosti od brzine” znači tablica u Dodatku 7. Prilogu II. koja pokazuje, upućujući na indekse nosivosti i nosivosti pri nazivnoj brzini, promjene nosivosti gume kada se upotrebljava pri brzinama različitim od one koja odgovara nazivnoj brzinskoj kategoriji;

1.28.   „brzinska kategorija” znači:

1.28.1.   brzina izražena oznakom brzinske kategorije kako je prikazano u točki 1.28.2;

1.28.2.   propisane brzinske kategorije navedene su u ovoj tablici:

Oznaka brzinske kategorije

Odgovarajuća brzina

(km/h)

B

50

F

80

G

90

J

100

K

110

L

120

M

130

N

140

P

150

Q

160

R

170

S

180

T

190

U

200

H

210

V

240

W

270

1.28.3.   Gume prikladne za najveće brzine iznad 240 km/h označene su slovom „V” ili „Z” koje je postavljeno u oznaci veličine gume ispred oznake strukture gume;

1.29.   „guma za snijeg” znači guma s uzorkom i strukturom koji su primarno konstruirani za bolje ponašanje na blatu, svježem snijegu ili bljuzgavici od uobičajenih guma. Uzorak gaznog sloja guma za snijeg općenito se sastoji od žljebova i/ili blokova koji su više razmaknuti nego kod uobičajene gume;

1.30.   „MST” (višenamjenska guma) znači tip višenamjenske gume ili drugim riječima guma prikladnu za uporabu na cesti i izvan ceste;

1.31.   „najveće opterećenje” znači najveća masa koju guma može nositi:

1.31.1.   Za brzine koje nisu veće od 130 km/h najveće opterećenje ne smije prekoračiti vrijednost koja odgovara indeksu nosivosti na gumi koji je dan u tablici „promjena nosivosti u zavisnosti od brzine” (vidi točku 1.27.) uzimajući u obzir oznaku brzinske kategorije gume i brzinu koju može postići vozilo na koje je ugrađena guma;

1.31.2.   Za brzine veće od 130 km/h, ali koje ne prekoračuju 210 km/h najveće opterećenje ne smije prekoračiti vrijednost mase koja odgovara indeksu nosivosti na gumi;

1.31.3.   U slučaju guma konstruiranih za brzine veće od 210 km/h, ali koje ne prekoračuju 270 km/h, najveće opterećenje ne smije prekoračiti postotak mase koja odgovara indeksu nosivosti na gumi i koji je dan u donjoj tablici, uzimajući u obzir oznaku brzinske kategorije gume i najveću konstrukcijsku brzinu vozila na koje će guma biti ugrađena;

Najveća brzina

(km/h) (2)

Najveća nosivost

(%)

Oznaka brzinske kategorije V

Oznaka brzinske kategorije W (4)

210

100

100

220

95

100

230

90

100

240

85

100

250

80 (3)

95

260

75 (3)

85

270

70 (3)

75

1.31.4.   Za brzine veće od 270 km/h najveće opterećenje ne smije prekoračiti vrijednost za masu koju navede proizvođač gume, uzimajući u obzir dopuštenu brzinu gume.

Linearna interpolacija najvećeg opterećenja primjenjuje se za međuvrijednosti brzina između 270 km/h i najveće brzine koju je dopustio proizvođač gume;

1.32.   „guma za moped” znači guma koja je primarno konstruirana za ugradbu na mopede;

1.33.   „guma za motocikle” znači guma koja je primarno konstruirana za ugradbu na motocikle;

1.34.   „opseg kotrljanja (Cr)” znači teoretska duljina koju prijeđe središte (os) kotača vozila pri jednom punom okretaju gume, a dobija se iz ove jednadžbe:

Cr = f × D, u kojoj je:

D vanjski promjer gume u skladu s oznakom veličine gume navedene u točki 3.1.2. u ovom Prilogu,

f

=

3,02 za gume za koje je kodna oznaka promjera naplatka veća od 13 ili jednaka

3,03 za radijalne gume za koje kodna oznaka promjera naplatka nije veća od 12

2,99 za dijagonalne ili bias-ply (cross-ply) gume ili za gumu s prekriženim pojasima za koje kodna oznaka promjera naplatka nije veća od 12.

2.   OZNAKE

2.1.   Najmanje na jednom od svojih bokova gume imaju sljedeće oznake:

2.1.1.   marku ili trgovački naziv;

2.1.2.   oznaku veličine gume prema točki 1.16.;

2.1.3.   ovu oznaku strukture gume:

2.1.3.1.   za dijagonalne ili bias ply (cross-ply) gume, bez oznake ili slovo „D” ispred kodne oznake promjera naplatka;

2.1.3.2.   za gume sa strukturom prekriženih pojasa, slovo „B” ispred kodne oznake promjera naplatka i, neobvezno, riječi „BIAS-BELTED”;

2.1.3.3.   za radijalne gume, slovo „R” ispred oznake nazivnog promjera naplatka i, neobvezno, riječ „RADIAL”;

2.1.4.   oznaku brzinske kategorije gume u obliku znaka propisanog u točki 1.28.2.;

2.1.5.   indeks nosivosti kako je određeno u točki 1.26.;

2.1.6.   natpis „TUBELESS” kad se radi o gumi namijenjenoj za uporabu bez zračnice;

2.1.7.   riječ „REINFORCED” ili „REINF” ako se radi o gumi pojačanog tipa;

2.1.8.   datum proizvodnje koji se sastoji od tri znamenke, gdje prve dvije pokazuju tjedan, a treća godinu proizvodnje. Taj podatak treba biti prikazan samo na jednom boku;

2.1.9.   oznaku „M + S”, „M.S.” ili „M & S” u slučaju gume za snijeg;

2.1.10.   oznaku „MST” u slučaju višenamjenske gume;

2.1.11.   natpis „MOPED”, „CIKLOMOTORE” i „CYCLOMOTEUR” kad je guma konstruirana za mopede;

2.1.12.   Gume predviđene za brzine veće od 240 km/h moraju biti označene odgovarajućom slovnom kodnom oznakom „V” ili „Z”, ovisno što je primjenjivo (vidi točku 1.31.3.), u oznaci veličine gume i ispred oznake strukture (vidi točku 2.1.3.);

2.1.13.   Na gumama predviđenim za brzine veće od 240 km/h (odnosno 270 km/h) mora se u zagradama navesti oznaka indeksa nosivosti (vidi točku 2.1.5.) za uporabu pri brzini 210 km/h (odnosno 240 km/h) i odgovarajuća oznaka brzinske kategorije (vidi točku 2.1.4.) prema sljedećem:

„V” u slučaju guma označenih slovnom kodnom oznakom „V” unutar oznake veličine,

„W” u slučaju guma označenih slovnom kodnom oznakom „Z” unutar oznake veličine.

2.2.   U Dodatku 2. dan je primjer rasporeda oznaka gume.

2.3.   Na gumama je otisnuta oznaka homologacije sastavnog dijela, čiji je izgled prikazan u odjeljku 3. Priloga I. Ona je jasno čitljiva.

3.   ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA GUME

3.1.   Dimenzije guma

3.1.1.   Širina presjeka

3.1.1.1.   širina presjeka izračunava se pomoću ove formule:

S = S1 + K (A - A1),

u kojoj je:

S

=

širina presjeka izražena u mm, mjerena na mjernom naplatku

S1

=

nazivna širina presjeka u mm, koja je navedena na boku gume u oznaci veličine gume

A

=

širina mjernog naplatka izražena u mm, koju je proizvođač naveo u tehničkom opisu

A 1

=

širina teoretskog naplatka izražena u mm

Umnožak vrijednosti S1 i faktora X koji je odredio proizvođač uzima se za A1, dok se za K uzima vrijednost 0,4.

3.1.1.2.   Međutim, kad je oznaka veličine gume dana u prvom stupcu tablica u Dodatku 4. Prilogu II., širinom presjeka (S1) i širinom teoretskog naplatka (A1) smatraju se one širine koje se nalaze u tim tablicama nasuprot oznaci veličine gume.

3.1.2.   Vanjski promjer gume

3.1.2.1.   Vanjski promjer gume je onaj koji se dobije iz ove formule:

D = d + 2H

u kojoj su:

D

=

vanjski promjer u mm

d

=

nazivni promjer naplatka izražen u mm

H

=

nazivna visina presjeka u mm

H = S1 × 0,01 Ra pri čemu je:

S1

=

nazivna širina presjeka

Ra

=

nazivni omjer oblika

kako je prikazan u oznaci na boku gume u skladu s odredbama točke 2.1.3.

3.1.2.2.   Međutim, kod tipova guma za koje je oznaka veličine gume dana u prvom stupcu tablica u Dodatku 4. ovom Prilogu vanjskim promjerom smatra se promjer koji se nalazi u tim tablicama nasuprot oznaci gume.

3.1.3.   Postupak mjerenja dimenzija gume

Dimenzije guma mjeri se kako je propisano u Dodatku 5. ovom Prilogu.

3.1.4.   Zahtjevi za širinu presjeka gume

3.1.4.1.   Ukupna širina gume može biti manja od širine presjeka S određene u skladu s točkom 3.1.1.

3.1.4.2.   Ona može prekoračiti tu vrijednost do vrijednosti navedene u Dodatku 4. ovom Prilogu ili kad oznaka veličine gume nije navedena u tom Dodatku 4., za ove postotke:

3.1.4.2.1.   kod guma za mopede, za uobičajenu primjenu na cesti i kod guma za snijeg za motocikle:

+ 10 % za promjer naplatka kodne oznake 13 i veće

+ 8 % za promjer naplatka kodne oznake koja nije veća od 12;

3.1.4.2.2.   kod višenamjenske gume predviđene za ograničenu uporabu na cesti i označenu s MST + 25 %.

3.1.5.   Zahtjevi za vanjski promjer gume

3.1.5.1.   Vanjski promjer gume mora biti unutar vrijednosti najmanjeg i najvećeg promjera koje su navedene u Dodatku 4. ovom Prilogu.

3.1.5.2.   Kad oznaka veličine gume nije navedena u Dodatku 4. ovom Prilogu, vanjski promjer gume ne smije prijeći vrijednosti najmanjeg i najvećeg promjera dobivenih iz ovih formula:

Dmin = d + (2H × a)

Dmaks = d + (2H × b)

u kojima se:

H i d određuju prema točki 3.1.2.1., a a i b prema točkama 3.1.5.2.1. odnosno 3.1.5.2.2.:

3.1.5.2.1.   za gumu za moped, za uobičajenu uporabu na cesti i za gume za snijeg

 

a

promjer naplatka 13 i veći

0,97

promjer naplatka koji nije veći od 12

0,93

za višenamjensku gumu

1,00

3.1.5.2.2.   za gumu za moped i gumu za uobičajenu primjenu na cesti za motocikl

 

b

promjer naplatka 13 i veći

1,07

promjer naplatka koji nije veći od 12

1,10

za višenamjensku gumu

1,12

3.2.   Ispitivanje izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine

3.2.1.   Ispitivanje izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine provodi se na gumi prema postupku navedenom u Dodatku 6. Prilogu II.

3.2.1.1.   Kad je podnesen zahtjev za gume označene kodnom oznakom „V” u oznaci veličine gume i predviđenoj za brzine preko 240 km/h ili za gume označene kodnom oznakom „Z” u oznaci veličine gume i predviđenoj za brzine preko 270 km/h (vidi točku 1.2.15. u Prilogu I.), gornje ispitivanje izdržljivosti treba provesti na gumi pri opterećenju i brzini koje su označene na gumi u zagradama (vidi točku 2.1.13.). Drugo ispitivanje izdržljivosti mora se provesti na drugoj gumi istog tipa pri istom opterećenju i brzini, ako postoje, koje je proizvođač naveo za najveće vrijednosti.

3.2.2.   Nakon uspješno provedenoga gore navedenog ispitivanja izdržljivosti, na gumi nije dopuštena pojava odvajanja gaznog sloja, slojeva platna ili korda, čupanja ili kidanja niti korda.

3.2.3.   Vanjski promjer gume izmjeren najmanje šest sati nakon ispitivanja izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine ne razlikuje se za više od ± 3,5 % od vanjskog promjera izmjerenog prije ispitivanja.

3.2.4.   Ukupna širina gume izmjerena na kraju ispitivanja izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine ne smije prijeći vrijednost navedenu u točki 3.1.4.2.

3.3.   Dinamičko povećanje gume

Gume navedene u točki 1.1. Dodatka 8. Prilogu II. koje su zadovoljile pri ispitivanju izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine, propisanom u točki 3.2.1, podvrgavaju se ispitivanju dinamičkog povećanja obavljenog prema postupku propisanom u ovom Dodatku.

3.4.   Kad proizvođač guma proizvede određeni raspon guma, nije potrebno provođenje ispitivanja izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine i ispitivanje dinamičkog povećanja na svakom tipu gume u tom rasponu. Izbor najnepovoljnijeg slučaja prepušta se odluci tijela nadležnog za homologaciju tipa sastavnog dijela.

3.5.   Preinaka uzorka gaznog sloja gume nema nužno kao posljedicu ponavljanje ispitivanja navedenog u točkama 3.2. i 3.3. ovog Priloga.

3.6.   Proširenja homologacije za gume predviđene za brzine veće od 240 km/h i označene kodnom oznakom „V” u oznaci veličine gume (ili za gume predviđene za brzine veće od 270 km/h i označene kodnom oznakom „Z” u oznaci veličine gume), u pogledu ishođenja certifikata za druge najveće brzine i/ili nosivosti, dopuštena su pod uvjetom da tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja dostavi novi izvještaj o ispitivanju koji se odnosi na novu najveću brzinu i nosivost. Te nove vrijednosti dopuštene nosivosti i brzine moraju biti navedene u Dodatku 2. Prilogu I.

Dodatak 1.

Slika s objašnjenima

(vidi točku 1. u ovom Prilogu)

Image

Dodatak 2.

Raspored oznaka na gumi

Primjer oznaka koje moraju imati homologirani tipovi guma

Image

b

100/80 B 18

53 S

TUBELESS M + S

013

Te oznake određuju gumu:

kojoj je nazivna širina presjeka 100,

kojoj je nazivni omjer oblika 80,

strukture s prekriženim pojasima (B),

za koju je nazivni promjer naplatka 457 mm, za koji je kodna oznaka 18,

kojoj je nosivost 206, što odgovara indeksu nosivosti 53 (vidi popis u Dodatku 3.),

brzinske kategorije S (najveća brzina 180 km/h),

koja se može ugraditi bez zračnice („tubeless”),

koja pripada tipu za snijeg (M+S),

koja je proizvedena u prvom tjednu (01) 1993. (3).

Način postavljanja i redoslijed oznaka koje čine oznaku gume je sljedeći:

a)

oznaka veličine gume uključujući nazivnu širinu presjeka, nazivni omjer oblika, oznaku tipa strukture, kad je potrebno, i nazivni promjer naplatka, poredani su na način kako je to prikazano u gornjem primjeru tj.: 100/80 B 18;

b)

indeks nosivosti i oznaka brzinske kategorije postavljeni su u blizini oznake veličine gume. Mogu biti ispred, iza, iznad ili ispod oznake veličine gume;

c)

oznake „TUBELESS”, „REINFORCED” ili „REINF” i „M+S”, „MS” ili „M & S” i „MST” i/ili „MOPED”, „CICLOMOTORE” ili „CYCLOMOTEUR” mogu biti razmaknute od oznake dimenzija;

d)

U slučaju guma predviđenih za brzine preko 240 km/h, kodne oznake „V” odnosno „Z” moraju biti označene ispred oznake strukture (npr. 140/60ZR18). Referentni indeks nosivosti i oznaka brzinske kategorije moraju biti označeni unutar zagrada (vidi točku 2.1.13. Priloga II.).

Dodatak 3.

Popis indeksa nosivosti i odgovarajućih dopuštenih najvećih masa

A

=

indeks nosivosti

B

=

odgovarajuća najveća masa (kg)

A

B

0

45

1

46,2

2

47,5

3

48,7

4

50

5

51,5

6

53

7

54,5

8

56

9

58

10

60

11

61,5

12

63

13

65

14

67

15

69

16

71

17

73

18

75

19

77,5

20

80

21

82,5

22

85

23

87,5

24

90

25

92,5

26

95

27

97,5

28

100

29

103

30

106

31

109

32

112

33

115

34

118

35

121

36

125

37

128

38

132

39

136

40

140

41

145

42

150

43

155

44

160

45

165

46

170

47

175

48

180

49

185

50

190

51

195

52

200

53

206

54

212

55

218

56

224

57

230

58

236

59

243

60

250

61

257

62

265

63

272

64

280

65

290

66

300

67

307

68

315

69

325

70

335

71

345

72

355

73

365

74

375

75

387

76

400

77

412

78

425

79

437

80

450

81

462

82

475

83

487

84

500

85

515

86

530

87

545

88

560

89

580

90

600

91

615

92

630

93

650

94

670

95

690

96

710

97

730

98

750

99

775

100

800

101

825

102

850

103

875

104

900

105

925

106

950

107

975

108

1 000

109

1 030

110

1 060

111

1 090

112

1 120

113

1 150

114

1 180

115

1 215

116

1 250

117

1 285

118

1 320

119

1 360

120

1 400

Dodatak 4.

Oznake i dimenzije određenih tipova guma

(vidi točke 3.1.1.2., 3.1.2.2., 3.1.4.2. i 3.1.5.1. Priloga II.)

TABLICA 1.A

Gume za mopede

Opisi i promjer naplatka do kodne oznake 12

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka (kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina

nazivnog presjeka (S1)

(mm)

Najveća ukupna širina

(mm)

Dmin

D

Dmax

2 –12

1,35

413

417

426

55

59

2¼–12

1,50

425

431

441

62

67

2½ –8

1,75

339

345

356

70

76

2½ –9

1,75

365

371

382

70

76

2¾ –9

1,75

375

381

393

73

79

3 –10

2,10

412

418

431

84

91

3 –12

2,10

463

469

482

84

91


TABLICA 1.B

Gume za motocikle

Opisi i promjer naplatka do kodne oznake 12

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka (kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka

(S1)

(mm)

Najveća ukupna širina

(mm)

Dmin

D

Dmax

2,50– 8

1,50

328

338

352

65

70

2,50– 9

354

364

378

2,50–10

379

389

403

2,50–12

430

440

451

2,75– 8

1,75

338

348

363

71

77

2,75– 9

364

374

383

2,75–10

389

399

408

2,75–12

440

450

462

3,00 – 4

2,10

241

251

264

80

86

3,00 – 5

266

276

291

3,00 – 6

291

301

314

3,00 – 7

317

327

342

3,00 – 8

352

362

378

3,00 – 9

378

388

401

3,00– 10

403

413

422

3,00– 12

454

464

473

3,25 – 8

2,50

362

372

386

88

95

3,25 – 9

388

398

412

3,25– 10

414

424

441

3,25– 12

465

475

492

3,50 – 4

2,50

264

274

291

92

99

3,50 – 5

289

299

316

3,50 – 6

314

324

341

3,50 – 7

340

350

367

3,50 – 8

376

386

397

3,50 – 9

402

412

430

3,50– 10

427

437

448

3,50– 12

478

488

506

4,00 – 5

2,50

314

326

346

105

113

4,00 – 6

339

351

368

4,00 – 7

365

377

394

4,00 – 8

401

415

427

4,00– 10

452

466

478

4,00– 12

505

517

538

4,50– 6

3,00

364

376

398

120

130

4,50– 7

390

402

424

4,50– 8

430

442

464

4,50– 9

456

468

490

4,50–10

481

493

515

4,50–12

532

544

568

5,00 – 8

3,50

453

465

481

134

145

5,00– 10

504

516

532

5,00– 12

555

567

583

6,00– 6

4,00

424

436

464

154

166

6,00– 7

450

462

490

6,00– 8

494

506

534

6,00– 9

520

532

542


TABLICA 2.

Gume za motocikle i mopede

Uobičajeni profil

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka (kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka

(S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax  (5)

Dmax  (6)

 (5)

 (6)

1¾–19

1,20

582

589

597

605

50

54

58

2–14

1,35

461

468

477

484

55

58

63

2–15

486

493

501

509

2–16

511

518

526

534

2–17

537

544

552

560

2–18

562

569

577

585

2–19

588

595

603

611

2–20

613

620

628

636

2–21

638

645

653

661

2–22

663

670

680

686

2¼–14

1,50

474

482

492

500

62

66

71

2¼–15

499

507

517

525

2¼–16

524

532

540

550

2¼–17

550

558

566

576

2¼–18

575

583

591

601

2¼–19

601

609

617

627

2¼–20

626

634

642

652

2¼–21

651

659

667

677

2¼–22

677

685

695

703

2½–14

1,60

489

498

508

520

68

72

78

2½–15

514

523

533

545

2½–16

539

548

558

570

2½–17

565

574

584

596

2½–18

590

599

609

621

2½–19

616

625

635

647

2½–20

641

650

660

672

2½–21

666

675

685

697

2½–22

692

701

711

723

2¾–14

1,85

499

508

518

530

75

80

86

2¾–15

524

533

545

555

2¾–16

549

558

568

580

2¾–17

575

584

594

606

2¾–18

600

609

621

631

2¾–19

626

635

645

657

2¾–20

651

660

670

682

2¾–21

676

685

695

707

2¾–22

702

711

721

733

3–16

1,85

560

570

582

594

81

86

93

3–17

586

596

608

620

3–18

611

621

633

645

3–19

637

647

659

671

3¼–16

2,15

575

586

598

614

89

94

102

3¼–17

601

612

624

640

3¼–18

626

637

651

665

3¼–19

652

663

675

691


TABLICA 3.

Gume za motocikle

Uobičajeni profil

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka (kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka

(S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax  (7)

Dmax  (8)

 (9)

 (10)

 (11)

2,00–14

1,20

460

466

478

 

52

57

60

65

2,00–15

485

491

503

 

2,00–16

510

516

528

 

2,00–17

536

542

554

 

2,00–18

561

567

579

 

2,00–19

587

593

605

 

2,25–14

1,60

474

480

492

496

61

67

70

75

2,25–15

499

505

517

521

2,25–16

524

530

542

546

2,25–17

550

556

568

572

2,25–18

575

581

593

597

2,25–19

601

607

619

623

2,50–14

1,60

486

492

506

508

65

72

75

79

2,50–15

511

517

531

533

2,50–16

536

542

556

558

2,50–17

562

568

582

584

2,50–18

587

593

607

609

2,50–19

613

619

633

635

2,50–21

663

669

683

685

2,75–14

1,85

505

512

524

530

75

83

86

91

2,75–15

530

337

549

555

2,75–16

555

562

574

580

2,75–17

581

588

600

606

2,75–18

606

613

625

631

2,75–19

632

639

651

657

2,75–21

682

689

701

707

3,00–14

1,85

519

526

540

546

80

88

92

97

3,00–15

546

551

565

571

3,00–16

569

576

590

596

3,00–17

595

602

616

622

3,00–18

618

627

641

647

3,00–19

644

653

667

673

3,00–21

694

703

717

723

3,00–23

747

754

768

774

3,25–14

2,15

531

538

552

560

89

98

102

108

3,25–15

556

563

577

585

3,25–16

581

588

602

610

3,25–17

607

614

628

636

3,25–18

630

639

653

661

3,25–19

656

665

679

687

3,25–21

708

715

729

737


TABLICA 3.

(nastavak)

Gume za motocikle

Uobičajeni profil

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka (kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka

(S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax  (12)

Dmax  (13)

 (14)

 (15)

 (16)

3,50–14

2,15

539

548

564

572

93

102

107

113

3,50–15

564

573

589

597

3,50–16

591

598

614

622

3,50–17

617

624

640

648

3,50–18

640

649

665

673

3,50–19

666

675

691

699

3,50–21

716

725

741

749

3,75–16

2,15

601

610

626

634

99

109

114

121

3,75–17

627

636

652

660

3,75–18

652

661

677

685

3,75–19

678

687

703

711

4,00–16

2,50

611

620

638

646

108

119

124

130

4,00–17

637

646

664

672

4,00–18

662

671

689

697

4,00–19

688

697

715

723

4,25–16

2,50

623

632

650

660

112

123

129

137

4,25–17

649

658

676

686

4,25–18

674

683

701

711

4,25–19

700

709

727

737

4,50–16

2,75

631

640

658

665

123

135

141

142

4,50–17

657

666

684

694

4,50–18

684

691

709

719

4,50–19

707

717

734

745

5,00–16

3,00

657

666

686

698

129

142

148

157

5,00–17

683

692

710

724

5,00–18

708

717

735

749

5,00–19

734

743

761

775


TABLICA 4.

Gume za motocikle

Niskoprofilne

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka

(kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka

(S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax  (17)

Dmax  (18)

 (19)

 (20)

 (21)

3,60–18

2,15

605

615

628

633

93

102

108

113

3,60–19

631

641

653

658

4,10–18

2,50

629

641

654

663

108

119

124

130

4,10–19

655

667

679

688

5,10–16

3,00

615

625

643

651

129

142

150

157

5,10–17

641

651

670

677

5,10–18

666

676

694

702

4,25/85–18

2,50

649

659

673

683

112

123

129

137

4,60–16

2,75

594

604

619

628

117

129

136

142

4,60–17

619

630

642

654

4,60–18

644

654

670

678


TABLICA 5.

Gume za posebne motocikle

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka

(kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka (S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax

3,00– 8C

2,10

359

369

379

80

86

3,00–10C

410

420

430

3,00–12C

459

471

479

3,50– 8C

2,50

376

386

401

92

99

3,50–10C

427

437

452

3,50–12C

478

488

513

4,00– 8C

3,00

405

415

427

108

117

4,00–10C

456

466

478

4,00–12C

507

517

529

4,50– 8C

3,50

429

439

453

125

135

4,50–10C

480

490

504

4,50–12C

531

541

555

5,00– 8C

3,50

455

465

481

134

145

5,00–10C

506

516

532

5,00–12C

555

567

581


TABLICA 6.

Gume s niskim tlakom za motocikle

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka

(kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka (S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax

5,4– 6

4,00

373

379

395

135

146

5,4–10

474

481

497

5,4–12

525

532

547

5,4–14

576

582

598

5,4–16

626

633

649

6,7–10

5,00

532

541

561

170

184

6,7–12

583

592

612

6,7–14

633

642

662


TABLICA 7.

Gume za motocikle

Opis i dimenzije američkih guma

Oznaka veličine gume

Širina teoretskog naplatka

(kodna oznaka)

(A1)

Ukupni promjer (mm)

Širina nazivnog presjeka (S1)

(mm)

Najveća ukupna širina (mm)

Dmin

D

Dmax

MH90–21

1,85

682

686

700

80

89

MJ90–18

2,15

620

625

640

89

99

MJ90–19

2,15

645

650

665

ML90–18

2,15

629

634

650

93

103

ML90–19

2,15

654

659

675

MM90–19

2,15

663

669

685

95

106

MN90–18

2,15

656

662

681

104

116

MP90–18

2,15

667

673

692

108

120

MR90–18

2,15

680

687

708

114

127

MS90–17

2,50

660

667

688

121

134

MT90–16

3,00

642

650

672

130

144

MT90–17

3,00

668

675

697

MU90–15M/C

3,50

634

642

665

142

158

MU90–16

3,50

659

667

690

MV90–15M/C

3,50

643

651

675

150

172

MP85–18

2,15

654

660

679

108

120

MR85–16

2,15

617

623

643

114

127

MS85–18

2,50

675

682

702

121

134

MT85–18

3,00

681

688

709

130

144

MV85–15M/C

3,50

627

635

658

150

172

Dodatak 5.

Postupak mjerenja dimenzija gume

1.   Postaviti gumu na mjerni naplatak i napuhati je do tlaka (22) koji je naveo njezin proizvođač.

2.   Gumu stavljenu na mjerni naplatak držati na temperaturi koja vlada u laboratoriju najmanje 24 sata.

3.   Nakon toga namjestiti tlak na vrijednost navedenu u točki 1.

4.   Izmjeriti ukupnu širinu mjernim satom u šest jednako razmaknutih točaka, uzimajući u obzir debljinu zaštitnih rebara ili zaštitnih vrpca.

Najveća tako dobivena mjera predstavlja ukupnu širinu.

5.   Vanjski promjer određuje se tako da se izmjeri najveći opseg te tako dobivena vrijednost podijeli s π (3,1416).

Dodatak 6.

Postupak ispitivanja izdržljivosti u zavisnosti od nosivosti i brzine

1.   PRIPREMA GUME

1.1.   Postaviti novu gumu na mjerni naplatak koji je odredio proizvođač.

1.2.   Napuhati gumu do odgovarajućeg tlaka koji je dan u donjoj tablici:

ISPITNI TLAK KOD NAPUHAVANJA

Vrsta gume

Simbol brzinske kategorije

Tlak

bar

kPa

MOPEDI

 

 

 

uobičajena

B

2,25

225

pojačana

B

3,00

300

MOTOCIKLI

uobičajena

F, G, J, K

2,50

250

L, M, N, P

2,50

250

Q, R, S

3,00

300

T, U, H, V (23)

3,50

350

pojačana

F, G, J, K L, M, N, P

3,30

330

Q, R, S, T, U, H

3,90

390

POSEBNI MOTOCIKLI

4 PR

F, G, J, K L, M

3,70

370

6 PR

4,50

450

8 PR

5,20

520

Druge vrste guma moraju se napuhati na tlak koji je odredio njihov proizvođač.

1.3.   Proizvođač guma može uz obrazloženje zahtijevati primjenu ispitnog tlaka različitog od onoga koji je dan u točki 1.2. Guma u tom slučaju treba biti napuhana na taj tlak (vidi točku 1.12.13. u Prilogu I.).

1.4.   Kondicionirati sklop gume i kotača na temperaturi koja vlada u ispitnom laboratoriju najmanje tri sata.

1.5.   Ponovno namjestiti tlak u gumi na vrijednost navedenu u točki 1.2. ili 1.3.

2.   POSTUPAK ISPITIVANJA

2.1.   Postaviti sklop gume i kotača na ispitnu osovinu i nasloniti ga na vanjsku površinu glatkog valjka promjera 1,70 m ± 1 % ili 2 m ± 1 %.

2.2.   Opteretiti ispitnu osovinu opterećenjem koje iznosi 65 % od:

2.2.1.   najvećeg opterećenja koje odgovara indeksu nosivosti za gume s oznakama brzinske kategorije do uključivo „H”;

2.2.2.   najvećeg opterećenja kojem je pridružena najveća brzina od 240 km/h za gume s oznakom brzinske kategorije „V” (vidi točku 1.31.3. u ovom Prilogu);

2.2.3.   najvećeg opterećenja kojem je pridružena najveća brzina od 270 km/h za gume s oznakom brzinske kategorije „W” (vidi točku 1.31.3. u ovom Prilogu);

2.2.4.   najvećeg opterećenja kojem je pridružena najveća brzina koju je odredio proizvođač za gume koje mogu podnijeti brzine od 240 km/h (ili 270 km/h, ako je primjenjivo) (vidi točku 3.2.1.1.);

2.2.5.   u slučaju guma za mopede (oznaka brzinske kategorije B), ispitno opterećenje je 65 % na ispitnom valjku promjera 1,70 m, a 67 % na ispitnom valjku promjera 2,0 m.

2.3.   Tlak u gumi ne namješta se tijekom ispitivanja i ispitno opterećenje se održava stalnim.

2.4.   Za vrijeme ispitivanja temperatura u ispitnom prostoru mora se održavati između 20 °C i 30 °C ili može biti viša, ako proizvođač to dopusti.

2.5.   Program ispitivanja izdržljivosti provodi se bez prekida i u skladu s ovim kriterijima:

2.5.1.   vrijeme porasta brzine od ništice do početne ispitne brzine: 20 minuta;

2.5.2.   početna ispitna brzina: najveća propisana brzina za tip gume umanjena za 30 km/h u slučaju ispitivanja na valjku promjera 2,0 m ili umanjena za 40 km/h ako se ispitivanje obavlja na valjku promjera 1,7 m;

2.5.2.1.   za gume predviđene za brzine veće od 240 km/h i označene kodnom oznakom „V” unutar veličine gume (ili 270 km/h i označene kodnom oznakom „Z” unutar veličine gume), najveća brzina pri drugom ispitivanju je najveća brzina koju je odredio proizvođač (vidi točku 1.2.15. Priloga I.);

2.5.3.   postupni porasti brzine: 10 km/h;

2.5.4.   trajanje ispitivanja za svaku brzinu: 10 minuta;

2.5.5.   ukupno trajanje ispitivanja: jedan sat;

2.5.6.   najveća ispitna brzina: najveća predviđena brzina za tip gume, ako se ispitivanje obavlja na valjku promjera 2,0 m i najveća predviđena brzina za tip gume umanjena za 10 km/h, ako se ispitivanje obavlja na valjku promjera 1,7 m.

2.5.7.   U slučaju guma za mopede (oznaka brzinske kategorije „B”), ispitna brzina je 50 km/h, vrijeme za ubrzanje od 0 do 50 km/h je 10 minuta, vrijeme održanja na toj brzini je 30 minuta i ukupno trajanje ispitivanja 40 minuta.

2.6.   Međutim, ako se obavlja drugo ispitivanje radi ocjene vrhunskih radnih karakteristika guma namijenjenih za brzine iznad 240 km/h, primjenjuje se sljedeći postupak:

2.6.1.   dvadeset minuta da se od 0 postigne početna ispitna brzina;

2.6.2.   dvadeset minuta na početnoj ispitnoj brzini;

2.6.3.   deset minuta za postizanje najveće ispitne brzine;

2.6.4.   pet minuta na najvećoj ispitnoj brzini.

3.   ISTOVRIJEDNI POSTUPCI ISPITIVANJA

Ako se primjenjuje koji drugi postupak ispitivanja različit od opisanog u točki 2., dokazuje se istovrijednost tog postupka.

Dodatak 7.

Promjena nosivosti u zavisnosti od brzine

Brzina

(km/h)

Promjena nosivosti (%)

Moped

Kodna oznaka promjera naplatka ≤ 12

Kodna oznaka promjera naplatka ≥ 13

Oznaka brzinske kategorije

Oznaka brzinske kategorije

B

J

K

L

J

K

L

M

N

P i veći

30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

50

0

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

+30

60

 

+23

+23

+23

+23

+23

+23

+23

+23

+23

70

 

+16

+16

+16

+16

+16

+16

+16

+16

+16

80

 

+10

+10

+10

+10

+10

+10

+10

+10

+14

90

 

+5

+5

+7,5

+5

+5

+7,5

+7,5

+7,5

+12

100

 

0

0

+5

0

0

+5

+5

+5

+10

110

 

–7

0

+2,5

 

0

+2,5

+2,5

+2,5

+8

120

 

–15

–6

0

 

 

0

0

0

+6

130

 

–25

–12

–5

 

 

 

0

0

+4

140

 

 

 

 

 

 

 

 

0

0

Dodatak 8.

Metoda određivanja dinamičkog povećanja guma

1.   OPSEG I PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ova ispitna metoda primjenjuje se na tipove guma za motocikle, navedene u točki 3.4.1. ovog Priloga.

1.2.   Namijenjena je za određivanje najvećeg povećanja gume zbog učinka centrifugalne sile pri najvećoj dopuštenoj brzini.

2.   OPIS ISPITNOG POSTUPKA

2.1.   Ispitnu osovinu i naplatak treba provjeriti kako bi se osiguralo da je radijalna ekscentričnost manja od ± 0,5 mm i bočno odstupanje manje od ± 0,5 mm, mjerenjem na vanjskom dijelu sjedišta stope na kotaču.

2.2.   Naprava za određivanje obrisa

Svaka naprava (kamera za projiciranje mreže, reflektorska točkasta svjetiljka i drugo) kojom se može jasno odrediti vanjski obris poprečnog presjeka gume ili njezina ovojnica, okomito na ekvator gume u točki najveće deformacije gaznog sloja.

Ta naprava smanjuje deformacije na najmanju mjeru i osigurava stalni (poznati) omjer (K) između tako ocrtanog obrisa i stvarnih dimenzija gume.

Ta naprava omogućava određivanje obrisa gume u odnosu na os kotača.

3.   OBAVLJANJE ISPITIVANJA

3.1.   Pri ispitivanju temperatura u ispitnom prostoru temperatura je između 20 °C i 30 °C ili viša, ako to prihvaća proizvođač gume.

3.2.   Gume koje se ispituje trebaju prije toga proći ispitivanje izdržljivosti bez pojave oštećenja u zavisnosti od nosivosti i brzine u skladu s Dodatkom 6.

3.3.   Gume koje treba ispitati treba ugraditi na kotač čiji naplatak odgovara primijenjenoj normi.

3.4.   Tlak napuhavanja gume (ispitni tlak napuhavanja gume) namješta se na vrijednosti navedene u točki 3.4.1.

3.4.1.   Dijagonalne ili bias ply gume i gume sa strukturom prekriženih pojasa.

Oznaka brzinske kategorije

Vrsta gume

Ispitni tlak napuhavanja

bar

kPa

P/Q/R/S

uobičajena

2,50

250

T i veća

uobičajena

2,90

290

3.5.   Sklop gume i kotača kondicionira se na temperaturi ispitnog prostora najmanje tri sata.

3.6.   Nakon tog kondicioniranja tlak napuhavanja ispravlja se na vrijednost propisanu u točki 3.4.1.

3.7.   Sklop gume i kotača ugrađuje se na ispitnu osovinu i provjerava da li se slobodno vrti. Guma se može vrtiti pomoću motora koji djeluje na ispitnu osovinu ili pritiskom na ispitni valjak.

3.8.   Cijeli sklop ubrzava se bez prekida kako bi se unutar pet minuta postigla najveća dopuštena brzina gume.

3.9.   Naprava za određivanje obrisa postavlja se vodeći računa da bude okomita na vrtnju (smjer vrtnje) gaznog sloja ispitivane gume.

3.10.   Provjeriti odgovara li obodna brzina površine gaznog sloja najvećoj dopuštenoj brzini gume s dopuštenim odstupanjem ± 2 %. Držati sklop na ustaljenoj brzini najmanje pet minuta te nakon toga ocrtati obris poprečnog presjeka gume na mjestu najveće deformacije ili provjeriti da guma ne prelazi ovojnicu.

4.   OCJENA REZULTATA

4.1.   Ovojnica sklopa gume i kotača mora biti kako je prikazana na primjeru niže.

Image

Uzimajući u obzir točke 3.1.4. i 3.1.5. u ovom Prilogu, ispod su navedene sljedeće granične vrijednosti za obris ovojnice:

Oznaka brzinske kategorije

Hdyn (mm)

Vrsta uporabe: uobičajena

Vrsta uporabe: za snijeg i posebna

P/Q/R/S

H × 1,10

H × 1,15

T/U/H

H × 1,13

H × 1,18

Iznad 210 km/h

H × 1,16

4.1.1.   Glavne dimenzije ovojnice moraju se po potrebi prilagoditi, uzimajući u obzir stalni omjer (K) (vidi točku 2.2.).

4.2.   Obris deformirane gume pri najvećoj brzini ne prelazi obris ovojnice s obzirom na osi gume.

4.3.   Na gumi se ne obavlja nikakvo drugo ispitivanje.

5.   ISTOVRIJEDNI POSTUPCI ISPITIVANJA

Ako se primjenjuje koji drugi postupak različit od opisanog u točki 2., njegova istovrijednost mora biti dokazana.

PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU NJIHOVIH GUMA

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   U skladu s odredbama točke 2., svaka guma ugrađena na vozilo, uključujući zamjensku gumu, homologirana je u skladu s odredbama ove Direktive.

1.2.   Ugradba guma

1.2.1.   Sve gume ugrađene na vozilo su iste u pogledu elemenata navedenih u točki 1.1.5. Priloga II.

1.2.2.   Sve gume ugrađene na istu osovinu su istog tipa (vidi točku 1.1. Priloga II.).

1.2.3.   Proizvođač vozila navodi oznake guma u skladu sa zahtjevima ovog poglavlja. Ta guma ili te gume koje je proizvođač izradio unutar dopuštenih odstupanja propisanih u točkama 3.1.4., 3.1.5. i 3.3. Priloga II. slobodno se gibaju u za njih predviđenom prostoru. Prostor u kojem se okreće kotač mora omogućavati nesmetano gibanje kad se upotrebljavaju gume najveće dopuštene veličine uzimajući u obzir ograničenja s obzirom na ovjes, uređaj za upravljanje i blatobrane koje je odredio proizvođač.

1.3.   Nosivost

1.3.1.   U skladu s odredbama u točki 1.31. Priloga II. i uzimajući u obzir zahtjeve navedene u Dodatku 7. Prilogu II., najveća nosivost svake gume ugrađene na vozilo je jednaka:

najvećoj dopuštenoj masi na osovini kad je osovina opremljena samo jednom gumom,

polovini najveće dopuštene mase na osovini kad je osovina opremljena dvjema gumama pojedinačne ugradbe,

0,54 puta najveća dopuštena masa na osovini kad je osovina opremljena dvjema gumama udvojene ugradbe,

0,27 puta najveća dopuštena masa na osovini kad je osovina opremljena dvama kompletima guma dvojne ugradbe,

s obzirom na najveću dopuštenu masu na osovini prema podacima proizvođača vozila.

1.4.   Dopuštena brzina

1.4.1.   Svaka guma kojom je vozilo uobičajeno opremljeno mora imati oznaku brzinske kategorije (vidi točku 1.28. Priloga II.) koja odgovara najvećoj konstrukcijskoj brzini vozila (prema podacima proizvođača vozila uzimajući u obzir dopuštena odstupanja pri provjeri sukladnosti u serijskoj proizvodnji) ili primijenjenoj kombinaciji nosivosti i brzine (vidi točku 1.27. Priloga II.).

1.4.2.   Prethodna odredba se ne primjenjuje na vozila koja su opremljena uobičajenim gumama, a povremeno gumama za snijeg ili višenamjenskim gumama.

U tom slučaju oznaka brzinske kategorije za gume za snijeg ili višenamjenske gume mora odgovarati brzini koja je veća od najveće konstrukcijske brzine vozila (prema podacima proizvođača vozila) ili nije manja od 130 km/h (ili oboje).

Međutim, ako je najveća brzina vozila (prema podacima proizvođača vozila) veća od brzine koja odgovara oznaci brzinske kategorije guma za snijeg ili višenamjenske gume, jasno vidljiv natpis s upozorenjem o najvećoj dopuštenoj brzini guma za snijeg mora biti postavljen na vozaču uočljivom mjestu u vozilu.

2.   POSEBNI SLUČAJEVI

2.1.   Gume homologirane kao sastavni dio u skladu s Direktivom 92/23/EEZ mogu se ugrađivati na motocikle s bočnom prikolicom, mopede na tri kotača, tricikle i četverocikle.

2.2.   Gume za motocikle mogu se ugrađivati i na mopede.

2.3.   U slučaju vozila koje je radi posebnih uvjeta uporabe opremljeno gumama koje nisu gume za motocikle, osobne automobile ili gospodarska vozila, (npr. gume za poljoprivredna i industrijska vozila i gume za potpuno terenska vozila), ne primjenjuju se zahtjevi Priloga II., pod uvjetom da se tijelu nadležnom za homologaciju dokaže da su ugrađene gume prikladne za radne uvjete vozila.

2.4.   Gume koje su ugrađene na mopede niskih radnih značajka, prema definiciji u napomeni u Prilogu I. Direktivi 92/61/EEZ o homologaciji motornih vozila na dva ili tri kotača mogu, zbog posebnih uvjeta uporabe, biti drukčije vrste od onih na koje se primjenjuju zahtjevi ovog poglavlja, pod uvjetom da se tijelu nadležnom za homologaciju dokaže da su ugrađene gume prikladne za uvjete uporabe vozila.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 2.

UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Opće odredbe za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju za motorna vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 1.

Boja emitirane svjetlosti – trikromatske koordinate

Dodatak 2.

Primjeri izgleda homologacijskih oznaka

PRILOG II.

Zahtjevi koji se odnose na homologaciju tipa sastavnog dijela za prednja pozicijska svjetla, stražnja pozicijska svjetla, kočna svjetla, pokazivače smjera, svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice, prednja svjetla za maglu, stražnja svjetla za maglu, svjetla za vožnju unatrag i katadioptere, ugrađene na vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 1.

Najmanji vodoravni (H) i vertikalni (V) kutovi prostorne razdiobe svjetlosti

Dodatak 2.

Fotometrijska mjerenja

Dodatak 3.

Fotometrijska mjerenja svjetla (uređaja) za osvjetljavanje stražnje registarske pločice

Dodatak 4.

Opisni dokument

Dodatak 5.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela

PRILOG III.

Zahtjevi koji se odnose na homologaciju tipa sastavnog dijela za uređaje (glavna svjetla) sa žaruljama sa žarnom niti ili halogenim žaruljama koja emitiraju kratki i/ili dugi svjetlosni snop za ugradbu na vozila na dva ili tri kotača

PRILOG III.-A

Glavna svjetla za mopede

Dodatak 1.

Fotometrijska ispitivanja glavnih svjetala opremljenih žaruljama kategorije S3 i S4

Dodatak 2.

Fotometrijska ispitivanja glavnih svjetala opremljenih halogenim žaruljama kategorije HS2

Dodatak 3.

Opisni dokument koji se odnosi na tip glavnog svjetla predviđenog za mopede

Dodatak 4.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela koji se odnosi na tip glavnog svjetla predviđenog za mopede

PRILOG III.-B

Glavna svjetla za motocikle i tricikle koja emitiraju simetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i opremljena su žaruljama sa žarnom niti

Dodatak 1.

Fotometrijska ispitivanja

Dodatak 2.

Ispitivanje postojanosti fotometrijskih značajki glavnih svjetala u radu

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanja leća ili uzoraka materijala i svjetala kao cjeline

Dodatak 4.

Opisni dokument koji se odnosi na tip glavnog svjetla sa žaruljama sa žarnom niti, za simetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop a predviđeno je za ugradbu na motocikle i tricikle

Dodatak 5.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela koji se odnosi na tip glavnog svjetla sa žaruljama sa žarnom niti za simetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop a predviđeno je za ugradbu na motocikle i tricikle

PRILOG III.-C

Glavna svjetla za motocikle i tricikle koja emitiraju asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i koja su opremljena halogenim žaruljama sa žarnom niti (HS1 žarulje) ili žaruljama sa žarnom niti kategorije R2

Dodatak 1.

Mjerni zaslon

Dodatak 2.

Ispitivanje postojanosti fotometrijskih značajki glavnih svjetala u radu

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanje uzoraka leće ili materijala i potpunih svjetala

Dodatak 4.

Opisni dokument koji se odnosi na tip glavnog svjetla s halogenim žaruljama sa žarnom niti (žarulje HS1) ili sa žaruljama sa žarnom niti kategorije R2, za asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop, predviđenog za ugradbu na motocikle i tricikle

Dodatak 5.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela koji se odnosi na tip glavnog svjetla s halogenim žaruljama sa žarnom niti (žarulje HS1) ili sa žaruljama sa žarnom niti kategorije R2, za asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i predviđeno je za ugradbu na motocikle i tricikle

PRILOG III.-D

Glavna svjetla za motocikle i tricikle koja emitiraju asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i koja su opremljena halogenim žaruljama sa žarnom niti osim žarulja HS1

Dodatak 1.

Mjerni zaslon

Dodatak 2.

Ispitivanje postojanosti fotometrijskih značajki glavnih svjetala u radu

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanje uzoraka leće ili materijala i potpunih svjetala

Dodatak 4.

Opisni dokument koji se odnosi na tip glavnog svjetla opremljenog halogenim žaruljama sa žarnom niti, za asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i predviđeno je za ugradbu na motocikle i tricikle

Dodatak 5.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela koji se odnosi na tip glavnog svjetla s halogenim žaruljama sa žarnom niti za asimetrični kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop i predviđeno je za ugradbu na motocikle i tricikle

PRILOG IV.

Žarulje sa žarnom niti predviđene za uporabu u homologiranim svjetlima za mopede, motocikle i tricikle

Dodaci od 1. do 22.

(vidi Prilog IV.)

Dodatak 23.

Primjer izgleda homologacijske oznake

Dodatak 24.

Svjetlosno središte i oblici žarnih niti žarulja

PRILOG I.

OPĆE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA TIP UREĐAJA ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

1.   U smislu ovog poglavlja:

„tip uređaja”

znači uređaji koji se međusobno ne razlikuju u sljedećim bitnim značajkama kao što su:

1.1.   marka ili trgovački naziv;

1.2.   značajke optičkog sustava;

1.3.   dodavanje ili uklanjanje dijelova koji bi mogli promijeniti optičke učinke u učinke refleksije, loma svjetlosti (refrakcije), apsorpcije i/ili iskrivljenja tijekom djelovanja;

1.4.   prikladnost za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

1.5.   materijali od kojih su izrađene leće i prevlake, ako postoje.

2.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

2.1.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela koji je za određeni tip uređaja podnesen u skladu s člankom 3. Direktive 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača, mora dodatno sadržavati i sljedeće podatke:

2.1.1.   predviđenu funkciju (funkcije) uređaja;

2.1.2.   u slučaju glavnog svjetla, je li konstruirano za vožnju po obje strane ceste ili samo za vožnju lijevom ili desnom stranom;

2.1.3.   u slučaju pokazivača smjera: njegovu kategoriju.

2.2.   Za svaki tip uređaja za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela zahtjevu se prilažu:

2.2.1.   tri primjerka crteža dovoljno detaljna da omogućavaju prepoznavanje tipa i uvid u geometrijske uvjete za ugradbu na vozilo, zajedno sa smjerom promatranja koji se mora uzeti u obzir, pri ispitivanjima, kao referentna os (vodoravni kut H = 0, vertikalni kut V = 0) i točka koja se mora uzeti za referentno središte pri tim ispitivanjima. U slučaju glavnog svjetla, crteži moraju prikazivati vertikalni (uzdužni) presjek i pogled sprijeda, po potrebi, s detaljima orebrenja leće; crteži također moraju prikazivati predviđeni položaj za obveznu oznaku homologacije tipa sastavnog dijela i, po potrebi, dodatne simbole u odnosu na pravokutnik za tu oznaku;

2.2.2.   kratki tehnički opis koji navodi pojedinosti predviđene kategorije ili kategorija žarulja sa žarnom niti, uz iznimku svjetala s neizmjenjivim izvorima svjetlosti.

2.3.   Podnositelji zahtjeva također dostavljaju dva uzorka uređaja za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela.

2.4.   Za ispitivanje plastičnog materijala od kojeg su izrađene leće glavnih svjetala (24) i prednjih svjetala za maglu mora se dostaviti sljedeće:

2.4.1.   trinaest leća:

2.4.1.1.   šest od tih leća mogu se zamijeniti sa šest uzoraka materijala, veličine najmanje 60 mm × 80 mm, koji imaju ravnu ili izbočenu vanjsku površinu i uglavnom ravnu površinu u sredini (polumjera zakrivljenosti najmanje 300 mm) veličine najmanje 15 mm × 15 mm;

2.4.1.2.   svaka takva leća ili uzorak materijala moraju biti izrađeni po postupku koji se upotrebljava u serijskoj proizvodnji;

2.4.2.   reflektor na koji se može ugraditi leća sukladno uputama proizvođača.

2.5.   Za materijale od kojih su izrađene leće i moguće prevlake moraju se priložiti izvještaj o ispitivanju svojstava tih materijala i prevlaka ako su već bili ispitani.

2.6.   Nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućih postupaka za osiguravanje djelotvornog nadzora nad sukladnosti proizvodnje prije nego što dodijeli homologaciju tipa.

3.   DODATNI ZAHTJEVI ZA OZNAČIVANJE I OZNAKE NA UREĐAJIMA

3.1.   Uređaji moraju imati jasno vidljive i neizbrisive sljedeće oznake:

3.1.1.   marku ili trgovački naziv;

3.1.2.   oznaku predviđene kategorije ili kategorija žarulje (žarulja) sa žarnom niti: to se ne odnosi na svjetla s neizmjenjivim izvorima svjetlosti;

3.1.3.   u slučaju žarulja s neizmjenjivim izvorima svjetlosti, moraju biti navedeni nazivni napon i nazivna snaga;

3.1.4.   oznaku homologacije tipa sastavnog dijela u skladu s odredbama članka 8. Direktive 92/61/EEZ. U slučaju glavnih svjetala oznake moraju biti postavljene na leći ili kućištu svjetla (reflektor se smatra dijelom kućišta). Ako se leća ne može odvojiti od kućišta dovoljna je oznaka na leći. Taj položaj mora biti prikazan na crtežima na koje upućuje točka 2.2.1. Primjeri se nalaze u Dodatku 2. ovom Prilogu.

4.   DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA UREĐAJ

4.1.   Ako su najmanje dva uređaja dio istog uređaja, homologacija tipa sastavnog dijela može se dodijeliti samo ako oba ta uređaja zadovoljavaju zahtjeve ovog poglavlja.

5.   NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA NAD SUKLADNOŠĆU PROIZVODNJE

5.1.   Općenito

5.1.1.   Zahtjevi za sukladnost smatraju se zadovoljeni s mehaničkog i geometrijskog stajališta, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja unutar zahtjeva ove Direktive.

5.1.2.   U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih uređaja ne treba osporavati ako, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojeg uređaja izabranog slučajnim odabirom i u slučaju uređaja za svjetlosnu signalizaciju, glavnih svjetala ili prednjih svjetala za maglu opremljenih etalon žaruljama sa žarnom niti, izmjerena vrijednost u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20 % od najmanjih vrijednosti koje su propisane u ovoj Direktivi.

5.1.3.   Ako rezultati gore opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, u slučaju uređaja za svjetlosnu signalizaciju, glavnih svjetala ili prednjih svjetala za maglu, ispitivanja na uređajima moraju se ponoviti s drugom etalon žaruljom sa žarnom niti.

5.1.4.   Uređaji s vidljivim greškama ne uzimaju se u obzir.

5.1.5.   Trikromatske koordinate moraju biti zadovoljene u slučaju uređaja za svjetlosnu signalizaciju, glavnih svjetala ili prednjih svjetala za maglu kad su opremljeni žaruljama sa žarnom niti s temperaturom boje koja odgovara etalonu A.

5.2.   Najmanji zahtjevi za provjeru sukladnosti od strane proizvođača

Za svaki tip glavnog svjetla posjednik homologacijske oznake mora, u primjerenim vremenskim razmacima, obaviti najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja se moraju obaviti u skladu s odredbama ove Direktive.

Ako bilo koji uzorak pokaže nesukladnost u odnosu na vrstu dotičnog tipa ispitivanja, treba odabrati i ispitati dodatne uzorke. Proizvođač treba poduzeti korake za osiguranje sukladnosti dotične proizvodnje.

5.2.1.   Vrsta ispitivanja

Ispitivanja sukladnosti u ovoj Direktivi moraju se primijeniti na fotometrijske i kolorimetrijske značajke kod glavnih svjetala motocikala i tricikala i provjeru promjene vertikalnog položaja crte „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline.

5.2.2.   Metode koje se upotrebljavaju u ispitivanjima

5.2.2.1.   Ispitivanja se općenito moraju obavljati u skladu s metodama navedenim u ovoj Direktivi.

5.2.2.2.   Pri svakom ispitivanju sukladnosti proizvodnje koje obavlja proizvođač smiju se, uz odobrenje nadležnog tijela odgovornog za homologacijska ispitivanja, upotrebljavati istovrijedne metode. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovrijedne utvrđenima u ovoj Direktivi.

5.2.2.3.   Primjena točaka 2.2.1. i 2.2.2. zahtijeva redovito umjeravanje ispitne naprave i njezinu korelaciju s mjerenjima koja obavi nadležna ustanova.

5.2.2.4.   U svim slučajevima, referentne metode moraju biti one iz ove Direktive, posebno u svrhu upravnog nadzora i uzorkovanja.

5.2.3.   Vrsta uzorkovanja

Uzorke uređaja treba uzeti slučajnim odabirom iz proizvodnje ujednačene partije. Ujednačena partija znači niz uređaja istog tipa, određen u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.

Ocjena općenito obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinačnih tvornica. Međutim, proizvođač smije objediniti zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica, koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom.

5.2.4.   Izmjerene i zapisane fotometrijske i kolorimetrijske značajke

Odabrani uređaj treba podvrgnuti fotometrijskim mjerenjima u točkama predviđenim u odgovarajućim Prilozima, osim ako nije drukčije propisano. Trikromatske koordinate moraju biti zadovoljene.

5.2.5.   Kriteriji koji određuju prihvatljivost

Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnim tijelom, kriterija koji određuju prihvatljivost njegovih proizvoda radi zadovoljavanja zahtjeva utvrđenih za provjeru sukladnosti proizvoda u Prilogu VI. Direktivi 92/61/EEZ.

Kriteriji koji određuju prihvatljivost trebaju biti takvi da, s razinom povjerenja od 95 %, najmanja vjerojatnost prolaza provjere uzorkovanjem u skladu s točkom 6. (prvo uzorkovanje) bude 0,95.

6.   NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE OD STRANE OSOBE KOJA OBAVLJA NADZOR

6.1.   Općenito

6.1.1.   Zahtjeve za sukladnost treba smatrati zadovoljenima s mehaničkog i geometrijskog stajališta, u skladu sa zahtjevima ove Direktive, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja.

6.1.2.   U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojeg glavnog svjetla izabranog slučajnim odabirom koje je opremljeno etalon žaruljom sa žarnom niti, nijedna izmjerena vrijednost ne odstupa nepovoljno za više od 20 % od minimalne vrijednosti propisane u ovoj Direktivi.

6.1.3.   Trikromatske koordinate moraju biti zadovoljene u slučaju uređaja za svjetlosnu signalizaciju, glavnih svjetala ili prednjih svjetala za maglu kad su opremljeni etalon žaruljama sa žarnom niti, namještenih na temperaturu boje koja odgovara etalonu A.

6.2.   Prvo uzorkovanje

U prvom uzorkovanju četiri se uređaja odaberu slučajnim odabirom. Prvi uzorak od dva uređaja označen je s A, drugi uzorak od dva uređaja označen je s B.

6.2.1.   Slučajevi kad sukladnost nije sporna

6.2.1.1.   Prateći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih uređaja ne smije se osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti uređaja u najnepovoljnijim smjerovima iznose:

6.2.1.1.1.   uzorak A

A1:

jedan uređaj

0 %,

jedan uređaj ne više od

20 %;

A2:

oba uređaja više od

0 %,

ali ne više od

20 %,

prijeći na uzorak B

6.2.1.1.2.   uzorak B

B1:

oba uređaja

0 %.

6.2.2.   Sukladnost je sporna.

6.2.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih uređaja mora se osporavati i od proizvođača treba zahtijevati da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za uređaje iznose:

6.2.2.1.1.   uzorak A

A3:

jedan uređaj ne više od

20 %,

jedan uređaj više od

20 %,

ali ne više od

30 %.

6.2.2.1.2.   uzorak B

B2:

u slučaju A2

 

jedan uređaj više od

0 %,

ali ne više od

20 %,

jedan uređaj ne više od

20 %;

B3:

u slučaju A2

 

jedan uređaj

0 %,

jedan uređaj više od

20 %,

ali ne više od

30 %.

6.2.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se mora osporavati i primijeniti članak 10. Direktive 92/61/EEZ ako, slijedeći postupak uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za uređaje iznose:

6.2.3.1.   uzorak A

A4:

jedan uređaj ne više od

20 %,

jedan uređaj više od

30 %;

A5:

oba uređaja više od

20 %.

6.2.3.2.   uzorak B

B4:

u slučaju A2

 

jedan uređaj više od

0 %,

ali ne više od

20 %,

jedan uređaj više od

20 %;

B5:

u slučaju A2

 

oba uređaja više od

20 %;

B6:

u slučaju A2

 

jedan uređaj

0 %,

jedan uređaj više od

30 %.

6.3.   Ponovljeno uzorkovanje

U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dva uređaja i četvrti uzorak D od dva posebna upozoravajuća svjetla odabiru iz zalihe proizvedene nakon uspostave sukladnosti.

6.3.1.   Sukladnost nije sporna

6.3.1.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih uređaja ne treba osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti uređaja iznose:

6.3.1.1.1.   uzorak C

C1:

jedan uređaj

0 %,

jedan uređaj ne više od

20 %;

C2:

oba uređaja više od

0 %,

ali ne više od

20 %,

prijeći na uzorak D

6.3.1.1.2.   uzorak D

D1:

u slučaju C2

 

oba uređaja

0 %.

6.3.2.   Sukladnost je sporna.

6.3.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih uređaja mora se osporavati a od proizvođača zahtijevati da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za uređaje iznose:

6.3.2.1.1.   uzorak D

D2:

u slučaju C2

 

jedan uređaj više od

0 %,

ali ne više od

20 %,

jedan uređaj ne više od

20 %.

6.3.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se mora osporavati i primijeniti članak 10. Direktive 92/61/EEZ, ako slijedeći postupak uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za uređaje iznose:

6.3.3.1.   uzorak C

C3:

jedan uređaj ne više od

20 %,

jedan uređaj više od

20 %;

C4:

oba uređaja više od

20 %.

6.3.3.2.   uzorak D

D3:

u slučaju C2

 

jedan uređaj 0 % ili više od

0 %,

jedan uređaj više od

20 %.

Slika 1.

Image

Dodatak 1.

Boja emitirane svjetlosti

Trikromatske koordinate

CRVENA

granica prema žutoj:

y ≤ 0,335

prema ljubičastoj:

z ≤ 0,008

BIJELA:

granica prema plavoj:

y ≥ 0,310

granica prema žutoj:

x ≤ 0,500

granica prema zelenoj:

y ≤ 0,150 + 0,640 ×

granica prema zelenoj:

y ≤ 0,440

granica prema ljubičastoj:

y ≥ 0,050 + 0,750 ×

granica prema crvenoj:

y ≥ 0,382

JANTARNA:

granica prema žutoj:

y ≤ 0,429

granica prema crvenoj:

y ≥ 0,398

granica prema bijeloj:

z ≤ 0,007

Za provjeru gore navedenih granica, mora se upotrijebiti izvor svjetlosti temperature boje 2 856 K (etalon A Međunarodne komisije za rasvjetu (CIE)) s odgovarajućim filtrima.

U slučaju katadioptera uređaj se osvjetljava etalonom osvijetljenosti CIE A, s kutom divergencije 1/3° i kutom osvjetljavanja V = H = 0°, ili ako to proizvodi bezbojnu površinsku refleksiju, kutom V = ± 5°, H = 0°, trikromatske koordinate reflektiranog svjetlosnog toka moraju biti unutar gornjih granica.

Dodatak 2.

Primjeri izgleda homologacijskih oznaka

Slika 1.

Image

Uređaj, označen gore prikazanom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je pokazivač smjera kategorije 11 homologiran u Nizozemskoj (e4) pod brojem 00243. Prve dvije znamenke homologacijskog broja pokazuju da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima Priloga II. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Za pokazivač smjera strelica pokazuje da je razdioba osvjetljenja asimetrična u vodoravnoj ravnini i da su propisane fotometrijske vrijednosti zadovoljene do kuta 80° u desno, u pogledu na uređaj u smjeru suprotnom od emitiranog svjetla. Primjer prikazuje pokazivač smjera ugrađen na desnoj strani vozila.

Pojednostavnjeno označivanje udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala kad su dva ili više svjetala dio istog sklopa

Slika 1.a

(Vertikalne i vodoravne crte shematski prikazuju oblik uređaja za svjetlosnu signalizaciju. One nisu dio homologacijske oznake.)

Image

Napomena:

Ova tri primjera homologacijskih oznaka (primjeri A, B i C) predstavljaju tri moguće inačice označivanja uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju kad su dva ili više svjetla dio istog sklopa udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala.

Ti primjeri pokazuju da je uređaj homologiran u Nizozemskoj (e4) pod homologacijskim brojem 3333 i da obuhvaća:

katadiopter razreda I homologiran u skladu s Direktivom 76/757/EEZ u njezinoj izvornoj verziji,

stražnje pozicijsko svjetlo (R), homologirano u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji,

stražnje svjetlo za maglu (F) homologirano u skladu s Direktivom 77/538/EEZ u njezinoj izvornoj verziji,

svjetlo za vožnju unatrag (AR) homologirano u skladu s Direktivom 77/539/EEZ u njezinoj izvornoj verziji,

kočno svjetlo (S) homologirano u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Primjer oznake EZ homologacije tipa sastavnog dijela

Slika 1.b

Image

Slika 1.c

Image

Slika 1.d

Image

Katadiopter označen gore prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela, katadiopter je razreda I homologiran u Nizozemskoj (e4) pod brojem 216 u skladu s Direktivom 76/757/EEZ; zahtjevi za katadioptere iz točke 9.1. Priloga II. ovoj Direktivi primjenjuju se kad je a ≥ 4 mm.

Slika 2.

Image

Glavno svjetlo označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela homologirano je u Nizozemskoj (e4) prema Prilogu III.-A ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji pod homologacijskim brojem 00243. Prve dvije znamenke homologacijskog broja pokazuju da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima ove Direktive u njezinoj izvornoj verziji.

Slika 3.

Image

Glavno svjetlo, označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve Priloga III.-B ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji a konstruirano je samo za promet desnom stranom.

Slika 4.

Image

Slika 5.

Image

Glavno svjetlo, označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve Priloga III.-B ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji, a konstruirano je:

Samo za promet lijevom stranom

Za oba prometna sustava pomoću prikladnog namještanja optičkog bloka ili žarulje na vozilu.

Slika 6.

Image

Glavno svjetlo označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je glavno svjetlo opremljeno lećom od plastičnog materijala i zadovoljava zahtjeve Priloga III.-C ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Ono je konstruirano tako da žarna nit za kratki svjetlosni snop može svijetliti istodobno sa žarnom niti za dugi svjetlosni snop i/ili s drugom uzajamno povezanom svjetlosnom funkcijom.

Slika 7.

Image

Slika 8.

Image

Glavno svjetlo označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve Priloga III.-D ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Samo za kratki svjetlosni snop i konstruirano je samo za promet lijevom stranom.

Samo za dugi svjetlosni snop.


Slika 9.

Image

Slika 10.

Image

Glavno svjetlo označeno gornjom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela je glavno svjetlo opremljeno lećom od plastičnog materijala i zadovoljava zahtjeve Priloga III.-D ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji za dugi svjetlosni snop a konstruirano je:

Za oba prometna sustava.

Samo za promet desnom stranom.

Pojednostavnjeno označivanje udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala

Slika 11.

(Vertikalne i vodoravne crte shematski prikazuju oblik uređaja za svjetlosnu signalizaciju. One nisu dio EZ homologacijske oznake tipa sastavnog dijela.)

Image

Napomena:

Četiri gore prikazana primjera odgovaraju uređajima za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju označenom oznakom EZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se odnosi na:

prednje pozicijsko svjetlo (A), homologirano u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji,

glavno svjetlo (HCR) za kratki svjetlosni snop, konstruirano za promet desnom i lijevom stranom i za dugi svjetlosni snopom s najvećom svjetlosnom jakosti između 86 250 i 101 250 kandela (kao što je prikazano s brojem 30), homologirano u skladu s Prilogom III.-D, ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji, opremljeno lećom od plastičnog materijala,

prednje svjetlo za maglu (B) homologirano u skladu s Direktivom 76/762/EEZ u njezinoj izvornoj verziji, opremljeno lećom od plastičnog materijala,

prednji pokazivač smjera kategorije 11 homologiran u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Slika 12.

Image

Slika 13.

Image

Glavno svjetlo, označeno gore prikazanom oznakom EZ homologacije tipa sastavnoga dijel je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve Direktive 76/761/EEZ:

Samo za kratki svjetlosni snop i konstruirano je samo za promet lijevom stranom.

Samo za dugi svjetlosni snop.


Slika 14.

Image

Slika 15.

Image

Identifikacija glavnog svjetla opremljenog lećom od plastičnog materijala, koje zadovoljava zahtjeve Direktive 76/761/EEZ s obzirom na Dodatak 3. Priloga III.-D ovoj Direktivi:

Za kratki i dugi svjetlosni snop i konstruirano je samo za promet desnom stranom

Samo za dugi svjetlosni snop i konstruirano je samo za promet lijevom stranom.

Žarna nit za kratki svjetlosni snop ne smije svijetliti istodobno sa žarnom niti za dugi svjetlosni snop i/ili s bilo kojim drugim glavnim svjetlom, s kojim je uzajamno povezano.

PRILOG II.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA PREDNJA POZICIJSKA SVJETLA, STRAŽNJA POZICIJSKA SVJETLA, KOČNA SVJETLA, POKAZIVAČE SMJERA, SVJETLA ZA OSVJETLJAVANJE STRAŽNJE REGISTARSKE PLOČICE, PREDNJA SVJETLA ZA MAGLU, STRAŽNJA SVJETLA ZA MAGLU, SVJETLA ZA VOŽNJU UNATRAG I KATADIOPTERE, UGRAĐENE NA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

1.   DEFINICIJE

Primjenjuju se odgovarajuće definicije iz Priloga II. Direktivi 93/92/EEZ od 29. listopada 1993. o ugradbi uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila na dva ili tri kotača.

1.1.   „leća” znači krajnji vanjski dio svjetla (uređaja), koji propušta svjetlost kroz osvjetljavajuću površinu;

1.2.   „prevlaka” znači proizvod ili proizvodi koji su u jednom ili više slojeva naneseni na vanjsku stranu leće;

1.3.   „uređaji različitih tipova” su uređaji koji se međusobno razlikuju u sljedećim bitnim obilježjima kao što su:

1.3.1.   trgovački naziv ili oznaka;

1.3.2.   značajke optičkog sustava;

1.3.3.   dodavanje ili uklanjanje dijelova koji bi mogli promijeniti optičke učinke u učinke refleksije, loma svjetlosti (refrakcije), apsorpcije i/ili iskrivljenja tijekom djelovanja;

1.3.4.   tip žarulje sa žarnom niti;

1.3.5.   materijali od kojih su izrađene leće i prevlake, ako postoje.

2.   DODATNI PODACI ZA OZNAKU HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA POKAZIVAČE SMJERA:

2.1.   U općem slučaju pokazivača smjera, broj koji pokazuje da je to prednji pokazivač smjera (kategorija 11) ili stražnji pokazivač smjera (kategorija 12) mora biti naveden u blizini pravokutnika za oznaku homologacije tipa sastavnog dijela, na suprotnoj strani od homologacijskog broja.

2.2.   U slučaju pokazivača smjera koji u skladu s točkom 4.7.1. na jednoj strani ne postiže najmanju propisanu svjetlosnu jakost do kuta H = 80°, ispod pravokutnika s oznakom homologacije tipa sastavnog dijela, mora se postaviti vodoravna strelica čiji vrh pokazuje smjer u kojemu je prema točki 4.7.1. postignuta najmanja svjetlosnu jakost najmanje do kuta H = 80°.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

Uređaji moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da ostanu u dobrom radnom stanju i zadrže značajke propisane u ovom Prilogu pri uobičajenim uvjetima uporabe, usprkos vibracijama kojima mogu biti izloženi.

4.   JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI

Na referentnoj osi jakost svjetlosti koju emitira svaki od dva uređaja mora biti najmanje jednaka najmanjim vrijednostima i najviše jednaka najvećim vrijednostima navedenim u donjoj tablici. Ni u jednom smjeru ne smiju biti prekoračene najveće navedene vrijednosti.

 

 

min (cd)

maks (cd)

4.1.

Stražnja pozicijska svjetla

4

12

4.2.

Prednja pozicijska svjetla

4

60

4.3.

Kočna svjetla

40

100

4.4.

Pokazivači smjera

 

 

4.4.1.

prednji (kategorija 11)

(vidi Dodatak 1.)

90

700 (25)

4.4.2.

stražnji (kategorija 12)

(vidi Dodatak 1.)

50

200

4.5.   Izvan referentne osi, jakost svjetlosti emitirane u područjima kutova određenih na crtežima u Dodatku 1. mora, u svakom smjeru koji odgovara točkama u tablici razdiobe svjetlosti navedene u Dodatku 2., biti najmanje jednaka umnošku najmanje vrijednosti određene u točkama od 4.1. do 4.4. i postotku navedenom u toj tablici za odgovarajući smjer.

4.6.   Kao odstupanje od zahtjeva u točki 4.1., najveća svjetlosna jakost od 60 cd dopuštena je za stražnja pozicijska svjetla koja su uzajamno povezana s kočnim svjetlima ispod ravnine koja pravi kut od 5° prema dolje u odnosu na vodoravnu ravninu.

4.7.   Nadalje:

4.7.1.   U svim poljima, određenim u Dodatku 1., jakost emitirane svjetlosti mora biti najmanje 0,05 cd za pozicijska svjetla i najmanje 0,3 cd za kočna svjetla i pokazivače smjera;

4.7.2.   Kad je pozicijsko svjetlo udruženo ili uzajamno povezano s kočnim svjetlom, omjer stvarno izmjerenih svjetlosnih jakosti tih dvaju svjetala kad su istodobno upaljena i svjetlosne jakosti stražnjeg pozicijskog svjetla kad je upaljeno samo, mora biti najmanje 5:1 na jedanaest mjernih točaka koje su određene u Dodatku 2. i smještene u polju ograničenom vertikalnim pravcima koji prolaze kroz 0° V/± 10° H i vodoravnim pravcima koji prolaze kroz ± 5° V/0° H i prikazane su u tablici razdiobe svjetlosti;

4.7.3.   Zahtjevi navedeni u točki 2.2. Dodatka 2. moraju biti zadovoljeni s obzirom na mjestimične promjene svjetlosnih jakosti;

4.8.   Svjetlosne jakosti mjere se pri stalno upaljenim svjetlima. Kad svjetla djeluju s prekidima, mora se osigurati da se uređaj ne pregrije.

4.9.   U Dodatku 2. na koji upućuje točka 4.5. navode se pojedinosti postupka mjerenja koji treba upotrijebiti.

4.10.   Svjetlo za osvjetljavanje stražnje registarske pločice mora zadovoljavati zahtjeve navedene u Dodatku 3.

4.11.   Fotometrijske značajke svjetala opremljenih s više izvora svjetlosti moraju se provjeriti u skladu s odredbama Dodatka 2.

5.   UVJETI ISPITIVANJA

5.1.   Sva se mjerenja moraju obaviti s etalon bezbojnom žaruljom kategorije predviđene za uređaj i podešenom tako da emitira referentni svjetlosni tok koji je potreban za određeno svjetlo. Međutim, za svjetla opremljena neizmjenjivim izvorima svjetlosti sva se mjerenja moraju obaviti redom na naponima 6,75 V odnosno 13,5 V.

5.2.   Vertikalni i vodoravni rubovi površine uređaja koja emitira svjetlo određuju se i mjere s obzirom na njegovo referentno središte.

6.   BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Kočna svjetla i stražnja pozicijska svjetla moraju emitirati crveno svjetlo, prednja pozicijska svjetla moraju emitirati bijelo svjetlo, a pokazivači smjera jantarno svjetlo.

Boja emitiranog svjetla, pri mjerenju sa žaruljom sa žarnom niti kategorije koju je odredio proizvođač, mora biti unutar graničnih vrijednosti trikromatskih koordinata koje su propisane u Dodatku 1. Prilogu I. kad ta žarulja sa žarnom niti djeluje pri ispitnom naponu kako je određeno u Prilogu IV.

Međutim, kolorimetrijske značajke svjetala s neizmjenjivim izvorima svjetlosti moraju se provjeriti s izvorima svjetlosti u svjetlima pri naponu od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V.

7.   PREDNJA I STRAŽNJA SVJETLA ZA MAGLU

Primjenjuju se zahtjevi Direktive 76/762/EEZ o prednjim svjetlima za maglu i Direktive 77/538/EEZ o stražnjim svjetlima za maglu.

8.   SVJETLA ZA VOŽNJU UNATRAG

Primjenjuju se zahtjevi Direktive 77/539/EEZ o svjetlima za vožnju unatrag.

9.   KATADIOPTERI

9.1.   Katadiopteri na pedalama

9.1.1.   Oblik katadiopera mora biti takav da se može smjestiti u pravokutnik čiji omjer stranica nije veći od 8.

9.1.2.   Katadiopteri na pedalama moraju zadovoljavati zahtjeve navedene u Prilogu VIII. Direktivi 76/757/EEZ za jantarnu boju.

9.1.3.   Aktivna reflektirajuća površina svakog od četiri katadioptera na pedalama ne smije biti manja od 8 cm2.

9.2.   Ostali katadiopteri

Primjenjuju se zahtjevi navedeni u Direktivi 76/757/EEZ o katadiopterima.

Dodatak 1.

Najmanji vodoravni (H) i vertikalni (V) kutovi prostorne razdiobe svjetlosti

Image

Dodatak 2.

Fotometrijska mjerenja

1.   MJERNE METODE

1.1.   Interferencijske refleksije pri fotometrijskim mjerenjima moraju se izbjeći pomoću prikladnog prekrivanja.

1.2.   Ako su rezultati mjerenja dvojbeni, mjerenja se moraju obaviti tako da:

1.2.1.   mjerna udaljenost je takva da je primjenjiv zakon recipročne vrijednosti kvadrata udaljenosti;

1.2.2.   mjerna oprema je takva da se kut otvora prijamnika u pogledu iz referentnog središta svjetla nalazi između kuta od deset minuta i jednog stupnja;

1.2.3.   zahtijevana jakost za dani smjer promatranja zadovoljava, pod uvjetom da je zahtjev zadovoljen u smjeru koji ne odstupa više od jedne četvrtine stupnja od smjera promatranja.

2.   NORMIRANA TABLICA KOJA PRIKAZUJE PROSTORNU RAZDIOBU SVJETLOSTI

Image

2.1.   Smjer H = 0° i V = 0° podudara se s referentnom osi (na vozilu je vodoravan i usporedan sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjeren prema zahtijevanom vidnom polju). Prolazi kroz referentno središte. Vrijednosti koje su prikazane u tablici predstavljaju najmanje jakosti u različitim smjerovima mjerenja kao postotak najmanje vrijednosti zahtijevane za svako svjetlo u osi (u smjeru H = 0° i V = 0°).

2.2.   Unutar polja razdiobe svjetla, prikazanog s mrežom na dijagramu u točki 2., razdioba svjetlosti mora biti praktično ravnomjerna tako da svjetlosna jakost u svakom smjeru dijela polja koje čine mrežne crte dostiže najnižu najmanju vrijednost, određenu kao postotak (ili najniža raspoloživa vrijednost) na mrežnim crtama koje okružuju smjer koji se uzima u obzir.

3   FOTOMETRIJSKA MJERENJA SVJETALA OPREMLJENIH S VIŠE IZVORA SVJETLOSTI

Fotometrijska izvedba mora se provjeravati:

3.1.   Za neizmjenjive (fiksne) žarulje sa žarnom niti ili druge izvore svjetlosti:

pri naponu koji je propisao proizvođač, tehnička služba može od proizvođača zahtijevati posebnu napravu za napajanje takvih žarulja.

3.2.   Za izmjenjive žarulje sa žarnom niti:

kad su opremljena žaruljama sa žarnom niti iz velikoserijske proizvodnje za napon 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V, vrijednosti proizvedene svjetlosne jakosti moraju ležati između najviše i najniže granične vrijednosti navedene u ovom Prilogu, povećane u skladu s dopuštenim odstupanjem svjetlosnog toka za odabrani tip žarulje, kako je navedeno u Prilogu IV. za serijsku proizvodnju žarulja; etalon žarulja sa žarnom niti može se također upotrijebiti redom na svakom od pojedinačnih položaja, pri čemu ona djeluje na svojem referentnom svjetlosnom toku, s tim da se pojedinačna mjerenja u svakom položaju zbrajaju.

Dodatak 3.

Fotometrijska mjerenja svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice

1.   POVRŠINA, KOJA SE OSVJETLJAVA

Uređaji mogu biti kategorije 1 ili 2. Uređaji kategorije 1 moraju biti konstruirani tako da osvjetljavaju mjernu površinu dimenzija 130 × 240 mm, a uređaji kategorije 2 tako da osvjetljavaju mjernu površinu dimenzija 200 × 280 mm.

2.   BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Boja svjetlosti koju emitira žarulja koja se upotrebljava u uređaju mora biti bijela, ali dovoljno neutralna da ne prouzroči bitnu promjenu boje registarske pločice.

3.   UPADNI KUT SVJETLOSTI

Proizvođač uređaja za osvjetljavanje mora propisati uvjete za ugradbu uređaja u odnosu na predviđeni položaj registarske pločice. Uređaj mora biti u takvom položaju da upadni kut svjetlosti na površini pločice u svakoj točki površine koju treba osvjetljavati ne bude veći od 82°, pri čemu taj kut treba mjeriti od ruba osvjetljavajuće površine uređaja koji je najudaljeniji od površine pločice. Kad postoji više optičkih elemenata, taj se zahtjev odnosi samo na dio pločice za čije je osvjetljenje namijenjen određeni optički element.

Uređaj mora biti konstruiran tako da ne odbija svjetlost izravno unatrag osim crvene svjetlosti kad je uređaj udružen ili spojen s nekim stražnjim svjetlom.

4.   POSTUPAK MJERENJA

Razinu svjetljivosti (luminancije) treba izmjeriti na zaslonu od bijelog papira za upijanje koji ima faktor difuzne refleksije najmanje 70 % i iste dimenzije kao i registarska pločica i koji je postavljen u položaj koji ona uobičajeno zauzima, ali 2 mm iznad njezinog držača.

Razina svjetljivosti mjeri se okomito na površinu papira u točkama koje su prikazane na dijagramima u točki 5, pri čemu svaka točka predstavlja kružnu površinu promjera 25 mm.

5.   FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Svjetljivost B mora u svakoj od dolje određenih mjernih točaka iznositi najmanje 2 cd/m2.

Slika 1.

Mjerne točke za kategoriju 1

Image

Slika 2.

Mjerne točke za kategoriju 2

Image

Promjena svjetljivosti između vrijednosti B1 i B2, izmjerenih u bilo koje dvije točke 1 i 2 koje su izabrane između gore navedenih točaka, ne smije prelaziti 2 × B0/cm, pri čemu je B0 najmanja svjetljivost izmjerena u različitim mjernim točkama, ili drugim riječima:

Formula

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

PRILOG III.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA UREĐAJE (GLAVNA SVJETLA) SA ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI ILI HALOGENIM ŽARULJAMA KOJA EMITIRAJU KRATKI I/ILI DUGI SVJETLOSNI SNOP ZA UGRADBU NA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

1.   DEFINICIJE

Primjenjuju se odgovarajuće definicije iz Direktive 93/92/EEZ.

1.1.   „Leća” znači krajnji vanjski dio glavnog svjetla (jedinice), koji propušta svjetlost kroz osvjetljavajuću površinu;

1.2.   „Prevlaka” znači proizvod ili proizvodi koji su u jednom ili više slojeva naneseni na vanjskoj strani leće;

1.3.   „Glavna svjetla različnih tipova” znači glavna svjetla koja se međusobno razlikuju po sljedećim bitnim obilježjima kao što su:

1.3.1.   marka ili trgovački naziv;

1.3.2.   značajke optičkog sustava;

1.3.3.   dodavanje ili uklanjanje dijelova koji bi mogli promijeniti optičke učinke u učinke refleksije, loma svjetlosti (refrakcije), apsorpcije i/ili iskrivljenja tijekom djelovanja. Međutim, ugradba ili uklanjanje filtra koji su namijenjeni za promjenu boje svjetlosnog snopa, a ne i njegove razdiobe svjetlosti, ne predstavljaju promjenu tipa;

1.3.4.   prikladnost za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

1.3.5.   vrsta proizvedenog svjetlosnog snopa (kratki, dugi ili oba);

1.3.6.   držač (grlo) predviđeno za ugradbu žarulje (ili žarulja) sa žarnom niti jedne od odgovarajućih kategorija;

1.3.7.   materijali, od kojih su izrađene leće i prevlake, ako postoje.

2.   GLAVNA SVJETLA

Razlikuju se sljedeća glavna svjetla:

2.1.   Glavna svjetla za mopede

(vidi Prilog III.-A)

2.1.1.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

15 W (kategorija S3)

2.1.2.

sa žaruljom s dvije žarne niti

15/15 W (kategorija S4)

2.1.3.

s halogenom žaruljom s jednom žarnom niti

15 W (kategorija HS2)

2.2.   Glavna svjetla za mopede

(vidi Priloge III.-B i III.-C)

2.2.1.

sa žaruljom s dvije žarne niti

25/25 W (kategorija S1)

2.2.2.

sa žaruljom s dvije žarne niti

35/35 W (kategorija S2)

2.2.3.

s halogenom žaruljom s dvije žarne niti

35/35 W (kategorija HS1)

2.2.4.

sa žaruljom s dvije žarne niti

40/45 W (kategorija R2)

2.3.   Glavna svjetla za motocikle i tricikle

(vidi Prilog III.-D - glavna svjetla s halogenim žaruljama sa žarnom niti osim HS1)

2.3.1.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

55 W (kategorija H1)

2.3.2.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

55 W (kategorija H2)

2.3.3.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

55 W (kategorija H3)

2.3.4.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

60 W (kategorija HB3)

2.3.5.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

51 W (kategorija HB4)

2.3.6.

sa žaruljom s jednom žarnom niti

55 W (kategorija H7)

2.3.7.

sa žaruljom s dvije žarne niti

55/60 W (kategorija H4)

PRILOG III.-A

GLAVNA SVJETLA ZA MOPEDE

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana i proizvedena tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe i usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena ostanu u ispravnom radnom stanju i zadrže propisane značajke u ovom Prilogu.

1.2.   Dijelovi s kojima se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje u reflektor moraju biti konstruirani tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom može pričvrstiti samo u ispravni položaj.

2.   POSEBNI ZAHTJEVI

2.1.   Ispravan položaj leće u odnosu na optički sustav mora biti jasno označen i učvršćen u tom položaju kako bi se onemogućilo zakretanje u uporabi.

2.2.   Za provjeru osvjetljenja koje proizvodi glavno svjetlo mora se upotrijebiti mjerni zaslon opisan u dodatku 1. ili 2. i etalon glavno svjetlo opremljeno glatkom bezbojnom žaruljom sa žarnom niti jedne od kategorija navedenih u točki 2.1. i u Prilogu III.

Etalon žarulje moraju biti namještene na odgovarajući referentni svjetlosni tok u skladu s vrijednostima propisanim za takve žarulje u odgovarajućem tehničkom dokumentu (vidi Prilog IV.).

2.3.   Kratki svjetlosni snop mora praviti oštru granicu „svijetlo-tamno” tako da se pomoću nje praktično omogućava ispravno namještanje. Granica „svijetlo-tamno” mora biti vidljivo vodoravna i ravna po mogućnosti najmanje ± 900 mm na duljini vodoravnog dijela, mjereno na udaljenosti od 10 m (u slučaju halogenoga glavnog svjetla): duljina je najmanje ± 2 250 mm, mjereno na udaljenosti od 25 m; vidi Dodatak 2.). Pri namještanju u skladu s Dodatkom 1., glavna svjetla moraju zadovoljavati tu navedene uvjete.

2.4.   Razdioba svjetla ne smije se mijenjati bočno u mjeri u kojoj bi smetala dobroj vidljivosti.

2.5.   Osvijetljenost na zaslonu koja je navedena u točki 2.2. mora se mjeriti pomoću fotoprijamnika korisne površine unutar kvadrata stranice 65 mm.

3.   DODATNI ZAHTJEVI KOJI SE PRIMJENJUJU PRI PROVJERAMA KOJE MOGU OBAVLJATI NADLEŽNA TIJELA PRI PROVJERI SUKLADNOSTI PROIZVODNJE U SKLADU S TOČKOM 5.2.4. PRILOGA I.

Zapisi o fotometrijskim značajkama glavnih svjetala napravljeni u skladu s općim zahtjevima za provjeru sukladnosti moraju se ograničiti na točke HV – LH – RH – L600 – R600 (vidi sliku u Dodatku 1.).

Dodatak 1.

Fotometrijska ispitivanja glavnih svjetala opremljenih žaruljama kategorije S3 i S4

1.   Za potrebe mjerenja, mjerni zaslon (vidi sliku dolje) treba postaviti na udaljenost od 10 m ispred glavnog svjetla i pod pravim kutovima u odnosu na crtu koja povezuje žarnu nit za dugi svjetlosni snop žarulje i točku HV; crta H-H mora biti vodoravna.

2.   ZAHTJEVI ZA KRATKI SVJETLOSNI SNOP

2.1.   U bočnom smjeru glavno svjetlo mora biti usmjereno tako da je njegov svjetlosni snop čim više simetričan u odnosu na crtu V-V.

2.2.   U vertikalnom smjeru glavno svjetlo mora biti namješteno tako da je njegova granica „svijetlo-tamno” 100 mm ispod crte H-H.

2.3.   Kad je glavno svjetlo namješteno u skladu s točkama 2.1. i 2.2. vrijednosti osvijetljenosti moraju biti sljedeće:

2.3.1.   na crti H-H i iznad nje: najviše 2 luksa;

2.3.2.   na crti koja se nalazi 300 mm ispod crte H-H i doseže 900 mm na obje strane od vertikalne crte V-V: najmanje 8 luksa;

2.3.3.   na crti koja se nalazi 600 mm ispod crte H-H i doseže 900 mm na obje strane od vertikalne crte V-V: najmanje 4 luksa.

3.   ZAHTJEVI ZA DUGI SVJETLOSNI SNOP (ako postoji)

3.1.   Glavna svjetla, kad su namještena u skladu s točkama 2.1. i 2.2., moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve za dugi svjetlosni snop:

3.1.1.   Točka sjecišta (HV) crta H-H i V-V mora ležati unutar izoluksa koji odgovara 80 % najveće osvijetljenosti.

3.1.2.   Najveća osvijetljenost (Emax) pri dugom svjetlosnom snopu ne smije biti manja od 50 luksa.

3.1.3.   Polazeći od točke HV do 0,90 m u desno i u lijevo, osvijetljenost pri dugom svjetlosnom snopu mora biti najmanje Emax/4.

MJERNI ZASLON

(dimenzije u mm za udaljenost od 10 m)

Slika

Image

Dodatak 2.

Fotometrijska ispitivanja glavnih svjetala opremljenih halogenim žaruljama kategorije HS2

1.   Za mjerenja, mjerni zaslon treba postaviti na udaljenosti 10 m ispred glavnog svjetla i pod pravim kutovima u odnosu na crtu koja povezuje žarnu nit za dugi svjetlosni snop žarulje i točku HV (vidi sliku dolje); crta H-H mora biti vodoravna.

2.   U bočnom smjeru glavno svjetlo mora biti usmjereno tako da je razdioba svjetlosnog snopa simetrična u odnosu na crtu V-V.

3.   U vertikalnom smjeru glavno svjetlo mora biti namješteno tako da je njegova granica „svijetlo-tamno” 250 mm ispod crte H-H. Ona mora biti što je moguće više vodoravna.

4.   Kad je glavno svjetlo namješteno u skladu s točkama 2. i 3. moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Mjerna točka

Osvijetljenost E (luksa)

Sve točke na crti H-H ili iznad nje

≤ 0,7

Sve točke na crti 35L-35R, osim točke 35V

≥ 1

Točka 35V

≥ 2

Sve točke na crti 25L-25R

≥ 2

Sve točke na crti 15L-15R

≥ 0,5

5.   Mjerni zaslon

MJERNI ZASLON

(dimenzije u mm za udaljenost od 25 m)

Slika

Image

Dodatak 3.

Image

Dodatak 4.

Image

PRILOG III.-B

GLAVNA SVJETLA ZA MOTOCIKLE I TRICIKLE KOJA EMITIRAJU SIMETRIČNI KRATKI SVJETLOSNI SNOP I DUGI SVJETLOSNI SNOP I OPREMLJENA SU ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI

1.   DODATNI ZAHTJEVI ZA OZNAKE I OZNAČIVANJE POSEBNIH UREĐAJA

1.1.   Glavna svjetla moraju biti označena čitljivo i neizbrisivo slovima „MB” (simbol za glavno svjetlo za dugi svjetlosni snop) nasuprot broju homologacije tipa sastavnog dijela.

1.2.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da ne dopuštaju istodobno uključivanje kratkog svjetlosnog snopa i bilo kojeg drugog izvora svjetlosti s kojima mogu biti udružena, mogu u oznaci homologacije tipa sastavnog dijela biti označena kosom crtom (/) iza simbola „MB” za kratki svjetlosni snop.

1.3.   Na glavnim svjetla koja sadrže leću od plastičnog materijala, u blizini simbola propisanog u točki 1.1. moraju se postaviti slova „PL”.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 3.

2.2.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana i proizvedena tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe i usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena ostanu u ispravnom radnom stanju i zadrže propisane značajke.

2.2.1.   Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu sukladno odgovarajućim propisima koji se na njih primjenjuju. Ugradba takve naprave nije potrebna na glavnim svjetlima u kojima su reflektor i leća nerastavljivo povezani, pod uvjetom da je uporaba takvih glavnih svjetlala ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetlala moguće drugim sredstvima.

Ako su glavna svjetla koja su posebno konstruirana za dugi svjetlosni snop i glavna svjetla koja su posebno konstruirana za kratki svjetlosni snop, i opremljena svako svojom žaruljom, udružena ili uzajamno povezana da čine jedan uređaj, naprava za namještanje mora omogućavati propisano namještanje svakog optičkog sustava posebno.

2.2.2.   Međutim, te odredbe ne primjenjuju se za sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Za takav tip sklopa, primjenjuju se zahtjevi točke 3.3. Kad se upotrebljava više od jednog izvora svjetlosti za dugi svjetlosni snop, za određivanje najveće vrijednosti osvjetljenja (Emax) mora se upotrijebiti kombinacija funkcija.

2.3.   Dijelovi s kojima se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje u reflektor moraju biti izrađeni tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom može pričvrstiti samo u ispravni položaj.

2.4.   Dodatna ispitivanja sukladno zahtjevima Dodatka 2. moraju se obaviti radi osiguravanja da u uporabi ne bude prevelike promjene fotometrijskih značajka.

2.5.   Ako je leća glavnog svjetla od plastičnog materijala, dodatna ispitivanja moraju se obaviti u skladu sa zahtjevima Dodatka 3.

3.   POSEBNI ZAHTJEVI

3.1.   Ispravan položaj leće u odnosu na optički sustav mora biti jasno označen i učvršćen u tom položaju kako bi se onemogućilo zakretanje u uporabi.

3.2.   Za provjeru osvjetljenja koje proizvodi glavno svjetlo treba upotrijebiti mjerni zaslon opisan u Dodatku 1. i etalon žarulju (S1 i/ili S2, vidi Prilog IV.) koja ima glatki bezbojni balon.

Etalon žarulje moraju biti namještene na odgovarajući referentni svjetlosni tok koji se primjenjuje u skladu s vrijednostima propisanim za takve žarulje.

3.3.   Kratki svjetlosni snop mora praviti oštru granicu „svijetlo-tamno” tako da se pomoću nje praktično omogućava ispravno namještanje. Granica „svijetlo-tamno” mora biti ravna i vodoravna koliko je to moguće na duljini vodoravnog dijela najmanje ± 5°. Pri namještanju u skladu s Dodatkom 1., glavna svjetla moraju zadovoljavati te navedene uvjete.

3.4.   Razdioba svjetlosti ne smije se mijenjati bočno u mjeri u kojoj bi smetala dobroj vidljivosti.

3.5.   Osvijetljenost na zaslonu koja je navedena u točki 3.2. mora se mjeriti pomoću fotoprijamnika korisne površine unutar kvadrata stranice 65 mm.

4.   DODATNI ZAHTJEVI KOJI SE PRIMJENJUJU PRI PROVJERAMA KOJE MOGU OBAVLJATI NADLEŽNA TIJELA PRI PROVJERI SUKLADNOSTI PROIZVODNJE U SKLADU S TOČKOM 5.1. OVOGA PRILOGA I.

4.1.   Za vrijednost u području III. odgovarajuće najnepovoljnije odstupanje može biti:

0,3 lx ekvivalent 20 %

0,45 lx ekvivalent 30 %.

4.2.   Ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti u svakoj mjernoj točki navedenoj u točkama 4.3. i 4.4. Dodatka 1. ovom Prilogu dopušteno je odstupanje + 20 % za najveće vrijednosti i – 20 % za najmanje, s iznimkom referentne oznake.

4.3.   U odnosu na provjeru promjene vertikalnog položaja crte „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

Jedno od glavnih svjetala određenih za uzorak treba ispitati u skladu s postupkom opisanim u točki 2.1. Dodatka 2. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u točki 2.2.2. Dodatka 5.

Glavno svjetlo smatra se prihvatljivim ako Gr ne prekoračuje 1,5 mrad.

Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad, ali ne veća od 2,0 mrad, drugo glavno svjetlo podvrgava se ispitivanju, nakon kojeg srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

Dodatak 1.

Fotometrijska ispitivanja

1.   Za potrebe namještanja odgovarajući mjerni zaslon mora se postaviti na udaljenost od 10 m ispred glavnog svjetla, pri čemu crta h-h treba biti vodoravna. Za potrebe mjerenja fotoćelija mora biti 25 m ispred glavnog svjetla i pod pravim kutovima prema crti koja spaja žarnu nit svjetla i točke HV.

2.   U bočnom smjeru glavno svjetlo mora biti usmjereno tako da je razdioba dugog svjetlosnog snopa simetrična u odnosu na crtu v-v.

3.   U vertikalnom smjeru glavno svjetlo mora biti namješteno tako da je granica „svijetlo-tamno” kratkog svjetlosnog snopa 250 mm ispod crte h-h (na udaljenosti od 25 m).

4.   Kad je glavno svjetlo namješteno u skladu s točkama 2. i 3., za koje vrijede slični uvjeti kao i za duge svjetlosne snopove, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

4.1.   svjetlosno središte dugog svjetlosnog snopa ne smije biti više od 0,6° iznad ili ispod crte;

4.2.   osvijetljenost koju daje dugi svjetlosni snop mora postići svoju najveću vrijednost (Emax) u središtu cjelokupne razdiobe svjetlosti i smanjivati se u bočnim smjerovima;

4.3.   najveća osvijetljenost (Emax) dugog svjetlosnog snopa mora biti najmanje 32 luksa;

4.4.   osvijetljenost koju daje dugi svjetlosni snop mora odgovarati sljedećim vrijednostima:

4.4.1.   Točka sjecišta (HV) crta h-h i v-v mora ležati unutar izoluksa koji odgovara 90 % najveće osvijetljenosti.

4.4.2.   Polazeći od točke HV u vodoravnom smjeru u desno i u lijevo, osvijetljenost koju pravi dugi svjetlosni snop mora biti najmanje 12 luksa do udaljenosti 1,125 m i ne manja od 3 luksa do udaljenosti 2,25 m.

4.5.   Osvijetljenost koju daje kratki svjetlosni snop mora odgovarati sljedećim vrijednostima:

Sve točke na crti h-h i iznad nje

≤ 0,7 lx

Sve točke na crti 50L-50R, osim točke 50V (26)

≥ 1,5 lx

Točka 50V

≥ 3,0 lx

Sve točke na crti 25L-25R

≥ 3,0 lx

Sve točke u području IV

≥ 1,5 lx

5.   ZASLON ZA MJERENJA I NAMJEŠTANJE

(dimenzije u mm za udaljenost od 25 m)

Image

Dodatak 2.

Ispitivanja postojanosti fotometrijskih značajki glavnih svjetala u radu

Sukladnost sa zahtjevima ovog Dodatka nije dovoljan kriterij za homologaciju tipa sastavnog dijela za glavna svjetla s plastičnim lećama.

Vidi Dodatak 2. Prilogu III.-D.

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanja leća ili uzoraka materijala i svjetala kao cjeline

Vidi Dodatak 3. Prilogu III.-D.

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

PRILOG III.-C

GLAVNA SVJETLA ZA MOTOCIKLE I TRICIKLE KOJA EMITIRAJU ASIMETRIČNI KRATKI SVJETLOSNI SNOP I DUGI SVJETLOSNI SNOP I KOJA SU OPREMLJENA HALOGENIM ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI (HS1 ŽARULJE) ILI ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI KATEGORIJE R2

1.   DODATNI ZAHTJEVI ZA OZNAKE I OZNAČIVANJE UREĐAJA

1.1.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve jednog prometnog sustava (vožnja desnom ili lijevom stranom) na lećama moraju imati označene granice područja koje po potrebi može biti prekriveno da se izbjegne ometanje korisnika ceste u zemlji u kojoj prometni sustav ne odgovara onom za koji je glavno svjetlo konstruirano. Međutim, kad je to područje po konstrukciji izravno prepoznatljivo, takvo ograničenje nije potrebno.

1.2.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve za vožnju desnom i lijevom stranom, moraju imati oznake koje omogućavaju određivanje dvaju položaja za postavljanje u određeni položaj optičke jedinice na vozilu ili žarulje u reflektoru; te oznake sastoje se od slova „R/D” za položaj koji odgovara vožnji desnom stranom i slova „L/G” za položaj koji odgovara vožnji lijevom stranom.

1.3.   Sva glavna svjetla koja su konstruirana tako da ne dopuštaju bilo koje istodobno uključivanje žarne niti za kratki svjetlosni snop i bilo kojeg drugog izvora svjetlosti s kojima mogu biti udružena, moraju u oznaci homologacije tipa sastavnog dijela biti označena kosom crtom (/) iza oznake za kratki svjetlosni snop na glavnom svjetlu.

1.4.   Kad glavna svjetla zadovoljavaju zahtjeve samo za vožnju lijevom stranom, vodoravna strelica s vrhom na desnoj strani kad promatrač gleda prema glavnom svjetlu, tj. na strani suprotnoj od strane prometa, mora biti postavljena ispod oznake homologacije tipa sastavnog dijela.

1.5.   Kad s namjernom promjenom namještanja optičkog bloka ili žarulje, glavna svjetla zadovoljavaju zahtjeve za oba prometna sustava, vodoravna strelica s dva vrha, jednim usmjerenim u lijevo i drugim u desno, mora biti postavljena ispod oznake homologacije tipa sastavnog dijela.

1.6.   Slova „MBH” na glavnim svjetlima sa žaruljama HS1 treba postaviti suprotno od oznake homologacije tipa sastavnog dijela.

1.7.   Gore navedene oznake i simboli moraju biti jasno vidljivi i neizbrisivi.

1.8.   Na glavnim svjetlima koja sadrže leću od plastičnog materijala slova „PL” moraju se postaviti u blizini simbola propisanih u točkama od 1.2. do 1.7.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 3. do 5.

2.2.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana i proizvedena tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe i usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena ostanu u ispravnom radnom stanju i zadrže značajke propisane ovim Prilogom.

2.2.1.   Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu u skladu s odgovarajućim propisima. Ugradba takve naprave nije nužno potrebna na dijelovima kod kojih su reflektor i leća nerastavljivo povezani, pod uvjetom da je uporaba takvih dijelova ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetala moguće drugim sredstvima.

Kad su glavno svjetlo za dugi svjetlosni snop i glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop, koji su opremljeni svaki sa svojom žaruljom sa žarnom niti, udruženi da čine jednu cjelinu, naprava za namještanje mora omogućavati namještanje svakog optičkog sustava posebno.

2.2.2.   Međutim, te se odredbe ne primjenjuju na sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. U takvom slučaju, primjenjuju se zahtjevi točke 2. ovom Prilogu. Kad više od jednog izvora svjetlosti proizvodi dugi svjetlosni snop, pri određivanju najveće osvijetljenosti (Emax) uzima se u obzir njihovo ukupno djelovanje.

2.3.   Dijelovi pomoću kojih se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje u reflektor moraju biti izrađeni tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom niti može pričvrstiti samo u ispravni položaj.

2.4.   Ispravan položaj leće u odnosu na optički sustav mora biti jasno označen i leća mora biti blokirana u tom položaju kako bi se onemogućilo svako zakretanje.

2.5.   Glavna svjetla konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve za promet i lijevom i desnom stranom, mogu se prilagoditi za promet po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili da ih naknadno namješta korisnik. Takvo početno ili naknadno namještanje mora biti moguće, na primjer, pričvršćivanjem optičke jedinice pod određenim kutom na vozilu ili žarulje pod određenim kutom u odnosu na optičku jedinicu. U oba slučaja, moraju biti moguća samo dva različita i jasno određena namještanja za svaku stranu prometa (za promet desnom ili lijevom stranom), pri čemu mora biti onemogućeno prebacivanje u međupoložaj. Kad žarulja može zauzeti dva različita položaja, dijelovi predviđeni za pričvršćenje žarulje na reflektor moraju biti konstruirani i izrađeni tako da se u svakom od ta dva položaja, žarulja pričvršćuje s preciznošću koja je potrebna za glavna svjetla konstruirana za promet samo jednom stranom ceste. Sukladnost se mora provjeravati vizualno i, po potrebi, pomoću ispitne naprave.

2.6.   Treba napraviti dodatna ispitivanja sukladno sa zahtjevima Dodatka 2. radi osiguravanja da u uporabi ne bude bilo kakve prevelike promjene fotometrijskih značajka.

2.7.   Ako je leća glavnih svjetala od plastičnog materijala, dodatna ispitivanja se moraju obaviti u skladu sa zahtjevima Dodatka 3.

3.   ZAHTJEVI ZA OSVJETLJENJE

3.1.   Opći zahtjevi

3.1.1.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana tako da s odgovarajućim žaruljama HS1 i/ili R2 daju s kratkim svjetlosnim snopom dovoljno osvjetljenje, bez bliještanja i dobro osvjetljenje kad emitiraju dugi svjetlosni snop.

3.1.2.   Vertikalni zaslon postavljen na udaljenosti 25 m ispred glavnog svjetla, koji je prikazan u Dodatku 1., mora se upotrebljavati za provjeru osvjetljenja koje proizvodi glavno svjetlo.

3.1.3.   Bezbojna etalon žarulja konstruirana za nazivni napon od 12 V mora se upotrebljavati za provjeru glavnih svjetala. Pri provjeri glavnog svjetla, napon na priključcima žarulje mora se namjestiti tako da se postignu sljedeće značajke:

Kategorija žarulje HS1

Potrošnja u vatima

Svjetlosni tok u lumenima

Žarna nit za kratki svjetlosni snop

Image

35

450

Žarna nit za dugi svjetlosni snop

Image

35

700


Kategorija žarulje R2

Potrošnja u vatima

Svjetlosni tok u lumenima

Žarna nit za kratki svjetlosni snop

Image

40

450

Žarna nit za dugi svjetlosni snop

Image

45

700

Smatra se da glavno svjetlo zadovoljava, ako zadovoljava zahtjeve navedene u točki 3. najmanje s jednom etalon žaruljom koja može biti dostavljena zajedno s glavnim svjetlom.

3.1.4.   Dimenzije s kojima je određen položaj žarnih niti unutar etalon žarulje sa žarnom niti navedene su u Prilogu IV.

3.1.5.   Balon etalon žarulje sa žarnom niti po obliku i optičkoj kvaliteti mora biti takav da ne prouzroči ni najmanju refleksiju ili lom svjetlosti koji bi štetno djelovali na razdiobu svjetlosti.

3.2.   Zahtjevi za kratki svjetlosni snop

3.2.1.   Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru granicu „svijetlo-tamno” da se može odgovarajuće namjestiti s tom granicom „svijetlo-tamno” svojom napravom. Granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna ravna crta na strani koja je nasuprotna strani prometa, za koju je glavno svjetlo predviđeno. Na suprotnoj strani ona mora ležati ispod izlomljene crte HV-H1-H4, koju čini ravna crta HV-H1 s kutom nagiba 45° u odnosu na vodoravnu ravninu i ravna crta H1-H4, pomaknuta za 1 % u odnosu na ravnu crtu h-h, ili ispod ravne crte HV-H3 s nagibom od 15° u odnosu na vodoravnu ravninu (vidi Dodatak 1.). Ni u kojem slučaju nije dopuštena granica „svijetlo-tamno” koja se nalazi iznad crta HV-H2 i H2 H4 a predstavlja kombinaciju od dviju prethodnih mogućnosti.

3.2.2.   Glavno svjetlo mora biti namješteno tako da:

3.2.2.1.   u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom, granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna na lijevoj polovini zaslona, a u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom stranom, granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna na desnoj polovini zaslona. Širina zaslona za namještanje mora biti dovoljna da omogući provjeru granice „svijetlo-tamno” u području od najmanje 5° na svakoj strani crte v-v;

3.2.2.2.   vodoravni dio granice „svijetlo-tamno” mora se nalaziti na zaslonu 25 cm ispod vodoravne ravnine koja prolazi kroz žarište glavnog svjetla (vidi Dodatak 1);

3.2.2.3.   „prijelom” granice „svijetlo-tamno” mora se nalazi na ravnoj crti v-v. Ako svjetlosni snop nema granicu „svijetlo-tamno” s jasnim prijelomom, mora se obaviti bočno namještanje tako da se u čim većoj mjeri ispune propisani zahtjevi za osvijetljenost u točkama 75 R i 50 R za promet desnom stranom, odnosno u točkama 75 L i 50 L za promet lijevom stranom.

3.2.3.   Pri takvom namještanju, glavno svjetlo mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 3.2.5. do 3.2.7. i u točki 3.3.

3.2.4.   Kad je glavno svjetlo usmjereno tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama od 3.2.5. do 3.2.7. i točki 3.3., njegovo namještanje može se promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa bočno ne pomakne za više od 1° (= 44 cm) u desno ili u lijevo. Granica netočnosti usmjeravanja od 1° u desno ili u lijevo nije nespojiva s vertikalnim netočnim usmjeravanjem prema gore i prema dolje što je ograničeno samo uvjetima propisanim u točki 3.3. Međutim, vodoravni dio granice „svijetlo-tamno” ne smije prelaziti crtu h-h. Radi lakšeg namještanja pomoću granice „svijetlo-tamno”, glavno svjetlo može se djelomično prekriti kako bi granica „svijetlo-tamno” bila oštrija.

3.2.5.   Osvijetljenost, koju proizvodi kratki svjetlosni snop na zaslonu, mora zadovoljavati zahtjeve navedene u sljedećoj tablici:

Točka na mjernom zaslonu

Zahtijevana osvijetljenost u luksima

Glavna svjetla za cestovnu uporabu/za promet desnom stranom

Glavna svjetla za cestovnu uporabu/za promet lijevom stranom

Točka

B 50 L

Točka

B 50 R

≤ 0,3

Točka

B 75 R

Točka

B 75 L

≥ 6

Točka

B 50 R

Točka

B 50 L

≥ 6

Točka

B 25 L

Točka

B 25 R

≥ 1,5

Točka

B 25 R

Točka

B 25 L

≥ 1,5

Sve točke u području III.

≤ 0,7

Sve točke u području IV.

≥ 2

Sve točke u području I.

≤ 20

3.2.6.   U područjima I., II., III. i IV. ne smije biti bočnih odstupanja koja bi štetno djelovala na dobru vidljivost.

3.2.7.   Glavna svjetla koja su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevom stranom, moraju za svaki od oba položaja namještanja optičke (SB) jedinice ili žarulje zadovoljavati gore navedene zahtjeve za stranu prometa koja odgovara određenom položaju.

3.3.   Zahtjevi za dugi svjetlosni snop

3.3.1.   Osvijetljenost, koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu, mora se izmjeriti s istim namještanjem glavnog svjetla kao pri mjerenjima propisanim u točkama od 3.2.5. do 3.2.7.

3.3.2.   Osvijetljenost koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu, mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

3.3.2.1.   Točka HV sjecišta crta h-h i v-v mora se nalaziti unutar „izoluksa” koji predstavlja 90 % najveće osvijetljenosti. Najveća vrijednost Emax mora biti najmanje 32 lx. Njezina vrijednost ne smije prekoračiti 240 lx;

3.3.2.2.   Polazeći iz točke HV, vodoravno u desno i u lijevo, osvijetljenost ne smije biti manja od 16 lx do udaljenosti 1,125 m, ni manja od 4 lx do udaljenosti 2,25 m;

3.4.   Vrijednosti osvijetljenosti na zaslonu koje se navode u točkama od 3.2.5. do 3.2.7., moraju se mjeriti fotoprijamnikom čija se korisna površina nalazi u kvadratu stranice 65 mm.

4.   ETALON GLAVNO SVJETLO

Glavno svjetlo smatra se etalon (referentnim) glavnim svjetlom ako:

4.1.   zadovoljava dolje navedene zahtjeve za homologaciju tipa sastavnog dijela;

4.2.   ima efektivni promjer najmanje 160 mm;

4.3.   s etalon žaruljom proizvodi, u različitim točkama i na različitim područjima navedenima u točki 3.2.5., osvijetljenost koja iznosi:

4.3.1.   najmanje 90 % od najvećih vrijednosti, i

4.3.2.   najmanje 120 % od najmanjih vrijednosti, propisanih u tablici u točki 3.2.5.

5.   DODATNI ZAHTJEVI ZA INSPEKCIJSKE NADZORE KOJE MOGU PROVODITI NADLEŽNA TIJELA PRI PROVJERI SUKLADNOSTI PROIZVODNJE U SKLADU S TOČKOM 5.1. PRILOGA I.

5.1.   Za vrijednosti B 50 L (ili R) i za područje III., najviše odstupanje smije biti sljedeće:

B 50 L (ili R):

0,20 lx ekvivalent 20 %,

0,30 lx ekvivalent 30 %;

Područje III:

0,30 lx ekvivalent 20 %,

0,45 lx ekvivalent 30 %;

5.2.   Za kratki svjetlosni snop, propisane vrijednosti u ovoj Direktivi u točki HV trebaju biti zadovoljene (s dopuštenim odstupanjem + 0,2 lx) i povezano s tim namještanjem, najmanje u jednoj točki svakog područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno krugom polumjera 15 cm oko točaka B 50 L (ili R) (s dopuštenim odstupanjem + 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 R (ili L), 25 R i 25 L, i u cijelom području IV koje nije više od 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L.

5.2.1.   Ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti u svakoj mjernoj točki navedenoj u točki 3.2.5. ovog Priloga dopušteno je odstupanje + 20 % za najveće vrijednosti i – 20 % za najmanje, s iznimkom referentne oznake.

5.3.   Ako rezultati gore opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnog svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo.

5.4.   Glavna svjetla s vidljivim greškama ne uzimaju se u obzir.

5.5.   Referentna oznaka ne uzima se u obzir.

Dodatak 1.

Mjerni zaslon

NORMIRANI EUROPSKI SVJETLOSNI SNOP

Glavno svjetlo za promet desnom stranom (27)

(dimenzije u mm)

Image

Dodatak 2.

Ispitivanja postojanosti fotometrijskih značajki glavnih svjetala u radu

Sukladnost sa zahtjevima nije dovoljan kriterij za homologaciju tipa sastavnog dijela za glavna svjetla s plastičnim lećama.

Vidi Dodatak 2. Prilogu III.-D.

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanje uzoraka leće ili materijala i potpunih svjetala

Vidi Dodatak 3. Prilogu III.-D.

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

PRILOG III.-D

GLAVNA SVJETLA ZA MOTOCIKLE I TRICIKLE KOJA EMITIRAJU ASIMETRIČNI KRATKI SVJETLOSNI SNOP I DUGI SVJETLOSNI SNOP I KOJA SU OPREMLJENA HALOGENIM ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI OSIM ŽARULJA HS1

1.   DODATNI ZAHTJEVI ZA OZNAKE I OZNAČIVANJE UREĐAJA

1.1.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve za jedan prometni sustav (promet desnom ili lijevom stranom) na lećama moraju biti označene granice područja koje po potrebi može biti prekriveno da se izbjegne ometanje korisnika ceste u zemlji u kojoj prometni sustav ne odgovara onom za koji je glavno svjetlo konstruirano. Međutim, kad je to područje po konstrukciji izravno prepoznatljivo, takvo ograničenje nije potrebno.

1.2.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevom stranom, moraju imati oznake koje omogućavaju određivanje dvaju položaja za postavljanje u određeni položaj optičke jedinice na vozilu ili žarulje u reflektoru; te oznake sastoje se od slova „R/D” za položaj koji odgovara vožnji desnom stranom i slova „L/G” za položaj koji odgovara vožnji lijevom stranom.

1.3.   Sva glavna svjetla koja su konstruirana tako da ne dopuštaju bilo koje istodobno uključivanje žarne niti za kratki svjetlosni snop iz bilo kojeg drugog izvora svjetlosti s kojima mogu biti udružena, moraju u oznaci homologacije tipa sastavnog dijela biti označena kosom crtom (/) iza oznake za kratki svjetlosni snop na glavnom svjetlu.

1.4.   Kad glavna svjetla zadovoljavaju zahtjeve samo za promet lijevom stranom, vodoravna strelica s vrhom na desnoj strani kad promatraè gleda prema glavnom svjetlu, tj. na strani suprotnoj od strane prometa, mora biti postavljena ispod oznake homologacije tipa sastavnog dijela.

1.5.   Kad s namjernom promjenom namještanja optičkog bloka ili žarulje, glavna svjetla zadovoljavaju zahtjeve za oba prometna sustava, vodoravna strelica s dva vrha, jednim usmjerenim u lijevo i drugim u desno, mora biti postavljena ispod oznake homologacije tipa sastavnog dijela.

1.6.   Sljedeća dodatna oznaka ili oznake:

1.6.1.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve samo za promet lijevom stranom, vodoravna strelica s vrhom na desnoj strani kad promatrač gleda prema glavnom svjetlu, tj. na strani suprotnoj od strane prometa;

1.6.2.   na glavnim svjetlima konstruiranim da zadovoljavaju zahtjeve za oba prometna sustava pomoću odgovarajućeg namještanja optičkog bloka ili žarulje, vodoravna strelica s vrhom na oba kraja, jednim usmjerenim u lijevo i drugim u desno;

1.6.3.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive samo za kratki svjetlosni snop, slova „HC”;

1.6.4.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive samo za dugi svjetlosni snop, slova „HR”;

1.6.5.   na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive za kratki i dugi svjetlosni snop, slova „HCR”;

1.6.6   na glavnim svjetlima koja sadrže leću od plastičnog materijala slova „PL” koja se postavljaju pokraj oznaka propisanih u točkama 1.6.3. do 1.6.5.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 6. do 8.

2.2.   Glavna svjetla moraju biti konstruirana i proizvedena tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe i usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena ostanu u ispravnom radnom stanju i zadrže propisane značajke.

2.2.1.   Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu u skladu s odgovarajućim propisima. Ugradba takve naprave nije potrebna na glavnim svjetlima u kojima su reflektor i leća nerastavljivo povezani, pod uvjetom da je uporaba takvih glavnih svjetala ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetala moguće drugim sredstvima. Kad su glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop i glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop, koji su opremljeni svaki sa svojom žaruljom sa žarnom niti, udruženi da čine jednu cjelinu, naprava za namještanje mora omogućavati namještanje svakog optičkog sustava posebno. Međutim, te se odredbe ne primjenjuju za sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Za takav tip sklopa, primjenjuju se zahtjevi točke 6.

2.3.   Dijelovi s kojima se žarulja (žarulje) sa žarnom niti pričvršćuje (pričvršćuju) u reflektor moraju biti izrađeni tako da se čak i u mraku, žarulja (žarulje) sa žarnom može (mogu) pričvrstiti samo u propisani položaj (28)  (29).

Držač žarulja sa žarnom niti mora odgovarati dimenzijskim značajkama navedenim u sljedećim listovima s podacima IEC Publikacije 61-2:

Žarulje sa žarnom niti

Držač

Listovi s podacima

H1

P 14.5s

7005.46.3

H2

X 5111

7005.99.2

H3

PK 22s

7005.47.1

HB3

P 20d

7005.31.1

HB4

P 22d

7005.32.1

H7

PX 26d

7005.5.1

H4

P43t-38

7005.39.2

2.4.   Glavna svjetla koja su konstruirana tako da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom i lijevom stranom, mogu se prilagoditi za promet po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili da ih naknadno namješta korisnik. Takvo je početno ili naknadno namještanje moguće, na primjer, pričvršćivanjem optičke jedinice pod određenim kutom na vozilu ili žarulje sa žarnom niti pod određenim kutom u odnosu na optičku jedinicu. U oba slučaja, moraju biti moguća samo dva jasno određena položaja namještanja, jedno za promet desnom i drugo za promet lijevom stranom, pri čemu konstrukcijski mora biti onemogućeno nenamjerno prebacivanje iz jednog položaja namještanja glavnog svjetla u drugo, kao i namještanje u međupoložaj. Kad su predviđena dva različita položaja namještanja za žarulju sa žarnom niti, dijelovi za pričvršćenje žarulje sa žarnom niti na reflektor moraju biti konstruirani i izrađeni tako da se, u svakom od njegova dva položaja namještanja, žarulja sa žarnom niti drži u položaju s preciznošću koja je potrebna za glavna svjetla konstruirana za promet samo jednom stranom ceste. Sukladnost sa zahtjevima ove točke provjerava se vizualnim pregledom i, po potrebi, pokusnom ugradbom.

2.5.   Odredbe samo za glavna svjetla opremljena halogenim žaruljama s jednom žarnom niti:

Na glavnim svjetlima konstruiranima alternativno za dugi i kratki svjetlosni snop, mehanička, elektromehanička ili neka druga naprava za prekopčavanje s jednog na drugi svjetlosni snop (30) mora biti proizvedena tako da:

2.5.1.   dovoljno je čvrsta da izdrži 50 000 uključivanja bez oštećenja, usprkos trešnji kojoj može biti izložena pri uobičajenoj uporabi;

2.5.2.   u slučaju kvara automatski se preklopi na kratki svjetlosni snop;

2.5.3.   uvijek je moguće dobiti kratki ili dugi svjetlosni snop bez ikakve mogućnosti da se mehanizam zaustavi između ta dva položaja;

2.5.4.   korisnik ne može, bez uporabe običnog alata, promijeniti oblik ili položaj pomičnih dijelova.

2.6.   Dodatna ispitivanja moraju se obaviti u skladu sa zahtjevima Dodatka 2. radi osiguravanja da u uporabi ne bude prevelike promjene fotometrijskih značajki.

2.7.   Ako je leća glavnog svjetla od plastičnog materijala, ispitivanja se moraju obaviti u skladu sa zahtjevima Dodatka 3.

3.   OSVJETLJENJE

3.1.   Opći zahtjevi

3.1.1.   Glavna svjetla moraju se izraditi tako da s odgovarajućim žaruljama sa žarnom niti H1, H2, H3, HB3, HB4, H7 i/ili H4 s kratkim svjetlosnim snopom daju dovoljno osvjetljenje, bez bliještanja, i dobro osvjetljenje s dugim svjetlosnim snopom.

3.1.2.   Osvjetljenje koje proizvodi glavno svjetlo mora se provjeriti na vertikalnom zaslonu postavljenom 25 m ispred glavnog svjetla pod pravim kutovima u odnosu na njegove osi (vidi Dodatak 1.).

3.1.3.   Provjera glavnih svjetala mora se obaviti s bezbojnom etalon žaruljom (bezbojnim žaruljama) sa žarnom niti konstruiranom (konstruiranima) za nazivni napon 12 V. Pri provjeri glavnog svjetla, napon na priključcima žarulje sa žarnom niti mora se namjestiti tako da se postignu sljedeće značajke:

Žarulje sa žarnom niti

Približni napon napajanja (u V) za mjerenja

Svjetlosni tok (u lumenima)

H1

12

1 150

H2

12

1 300

H3

12

1 100

HB3

12

1 300

HB4

12

825

H7

12

1 100

H4 kratki svjetlosni snop

dugi svjetlosni snop

12

12

600

1 250

Glavno svjetlo smatra se prihvatljivim ako zadovoljava fotometrijske zahtjeve s barem jednom etalon žaruljom sa žarnom niti za 12 V, koja se može dostaviti s glavnim svjetlom.

3.1.4.   Dimenzije s kojima je određen položaj žarne niti unutar etalon žarulje sa žarnom niti za 12 V navedene su u odgovarajućem listu s podacima u Prilogu IV.

3.1.5.   Balon etalon žarulje sa žarnom niti po obliku i optičkoj kvaliteti mora biti takav, da ne prouzroči refleksiju ili lom svjetlosti koji bi nepovoljno djelovali na razdiobu svjetlosti. Sukladnost s tim zahtjevom mora se provjeravati mjerenjem razdiobe svjetlosti koja se dobije s etalon glavnim svjetlom opremljenim etalon žaruljom sa žarnom niti.

3.2.   Odredbe koje se odnose na kratki svjetlosni snop

3.2.1.   Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru granicu „svijetlo-tamno” da se pomoću nje može odgovarajuće namjestiti. Granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna ravna crta na strani koja je nasuprotna strani prometa, za koju je glavno svjetlo predviđeno. Na suprotnoj strani ona mora ležati ispod izlomljene crte H-V, H1-H4, koju čini ravna crta HV-H1 s kutom nagiba 45° u odnosu na vodoravnu ravninu i ravna crta H1-H4, koja leži 25 cm iznad vodoravne crte h-h, ili ispod ravne crte HV-H3 s kutom nagiba 15° iznad vodoravne ravnine (vidi Dodatak 1.). Ni u kojem slučaju nije dopuštena granica „svijetlo-tamno” koja se nalazi iznad crta HV-H2 i H2-H4 a predstavlja kombinaciju od dviju prethodnih mogućnosti.

3.2.2.   Glavno svjetlo mora biti namješteno tako da:

3.2.2.1.   u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom, granica „svijetlo-tamno” je vodoravna na lijevoj polovini zaslona (31), a u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom stranom, granica „svijetlo-tamno” je vodoravna na desnoj polovini zaslona;

3.2.2.2.   taj vodoravni dio granice „svijetlo-tamno” treba se nalaziti na zaslonu 25 cm ispod crte h-h (vidi Dodatak 1.).

3.2.2.3.   „prijelom” granice „svijetlo-tamno” se nalazi na crti v-v (32).

3.2.3.   Pri takvom namještanju, glavno svjetlo za koje se zahtjeva homologacija samo za kratki svjetlosni snop (33) treba zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točkama od 3.2.5. do 3.2.7. i 3.3.

3.2.4.   Kad je glavno svjetlo namješteno tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama od 3.2.5. do 3.2.7. i točki 3.3, njegova usmjerenost može se promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa bočno ne pomakne za više od 1° ( = 44 cm) u desno ili u lijevo (34). Radi lakšeg namještanja pomoću granice „svijetlo-tamno”, glavno svjetlo može se djelomično prekriti kako bi granica „svijetlo-tamno” bila oštrija.

3.2.5.   Osvijetljenost koju proizvodi kratki svjetlosni snop na zaslonu, mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

Točka na mjernom zaslonu

Zahtijevana osvijetljenost u luksima

Glavno svjetlo za promet desnom stranom

Glavno svjetlo za promet lijevom stranom

Točka

B 50 L

Točka

B 50 R

≤ 0,4

Točka

B 75 R

Točka

B 75 L

≥ 12

Točka

B 75 L

Točka

B 75 R

≤ 12

Točka

B 50 L

Točka

B 50 R

≤ 15

Točka

B 50 R

Točka

B 50 L

≥ 12

Točka

B 50 V

Točka

B 50 V

≥ 6

Točka

B 25 L

Točka

B 25 R

≥ 2

Točka

B 25 R

Točka

B 25 L

≥ 2

Sve točke u području III.

≤ 0,7

Sve točke u području IV.

≥ 3

Sve točke u području I.

≤ 2 × (E50 R ili E50 L) (35)

3.2.6.   U područjima I., II., III. i IV. ne smije biti bočnih odstupanja osvijetljenosti koja bi ugrozila dobru vidljivost.

3.2.7.   Vrijednosti osvijetljenosti u područjima „A” i „B” kao što su prikazane na slici C u Prilogu IV., moraju se provjeriti mjerenjem fotometrijskih vrijednosti u točkama od 1 do 8 na toj slici. Te se vrijednosti moraju nalaziti unutar sljedećih granica:

0,7 lx ≥ 1, 2, 3, 7 ≥ 0,1 lx, i

0,7 lx ≥ 4, 5, 6, 8 ≥ 0,2 lx

3.2.8.   Glavna svjetla koja su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevom stranom, moraju za svaki od oba položaja namještanja optičke jedinice ili žarulje sa žarnom niti zadovoljavati gore navedene zahtjeve koji se odnose na određenu stranu prometa.

3.3.   Odredbe koje se odnose na dugi svjetlosni snop

3.3.1.   U slučaju glavnog svjetla koje je konstruirano da daje dugi i kratki svjetlosni snop, mjerenja osvijetljenosti koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu obavlja se istim usmjerenjem glavnog svjetla kao pri mjerenjima prema točkama od 3.2.5. do 3.2.7. U slučaju glavnog svjetla koje daje samo dugi svjetlosni snop, ono se mora namjestiti tako da se središte površine najveće osvijetljenosti nalazi u sjecištu crta h-h i v-v. Takvo glavno svjetlo treba zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točki 3.3.

3.3.2.   Osvijetljenost, koju na zaslonu proizvodi dugi svjetlosni snop, mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

3.3.2.1.   Točka sjecišta (HV) crta h-h i v-v mora se nalaziti unutar „izoluksa” koji predstavlja 90 % najveće osvijetljenosti. Ta najveća vrijednost (Emax) ne smije biti manja od 48 lx. Najveća vrijednost ni u kojem slučaju ne smije biti veća od 240 lx. Dodatno, u slučaju kombiniranoga glavnog svjetla za kratki i dugi svjetlosni snop, ta najveća vrijednost ne smije prekoračiti više od 16 puta osvijetljenosti izmjerene za kratki svjetlosni snop u točki 75 R (ili 75 L).

3.3.2.1.1.   Najveća svjetlosna jakost (Imax) za dugi svjetlosni snop, izraženo u tisućama kandela, izračunava se prema formuli:

Imax = 0,625 Emax

3.3.2.1.2.   Referentna oznaka (I'max) koja prikazuje tu najveću jakost, na koju se upućuje u točki 1.6. izračunava se prema formuli:

Formula

Ta se vrijednost zaokružuje na najbližu od sljedećih vrijednosti: 7,5; 10; 12,5; 17,5; 20; 25; 27,5; 30; 37,5; 40; 45; 50.

3.3.2.2.   Polazeći iz točke HV, vodoravno u desno i u lijevo, osvijetljenost ne smije biti manja od 24 lx do udaljenosti 1,125 m, niti manja od 6 lx do udaljenosti 2,25 m.

3.4.   Vrijednosti osvijetljenosti na zaslonu, koje su navedene u točkama od 3.2.5. do 3.2.7. i točki 3.3. moraju se mjeriti s fotoosjetilom, čija se korisna površina mora nalaziti u kvadratu stranice 65 mm.

4.   OCJENA NEUGODNOSTI (ZASLJEPLJIVANJA)

Mora se ocijeniti neugodnost od zasljepljivanja izazvana kratkim svjetlosnim snopom glavnog svjetla.

5.   ETALON GLAVNO SVJETLO

5.1.   Glavno svjetlo smatra se etalon glavnim svjetlom ako:

5.1.1.   zadovoljava gore navedene zahtjeve za homologaciju;

5.1.2.   ima efektivni promjer najmanje 160 mm;

5.1.3.   pomoću etalon žarulje sa žarnom niti, u različitim točkama i na različitim područjima navedenim u točki 3.2.5. proizvodi osvijetljenost koja iznosi:

5.1.3.1.   najviše 90 % od najvećih dopuštenih vrijednosti i

5.1.3.2.   najmanje 120 % od najmanjih dopuštenih vrijednosti, propisanih u tablici u točki 3.2.5.

6.   DODATNI ZAHTJEVI ZA INSPEKCIJSKE NADZORE KOJE MOGU PROVODITI NADLEŽNA TIJELA PRI PROVJERI SUKLADNOSTI PROIZVODNJE U SKLADU S TOČKOM 5.1. PRILOGA I.

6.1.   Za vrijednosti B 50 L (ili R) i za područje III., najviše odstupanje smije biti sljedeće:

B 50 L (ili R):

0,2 lx ekvivalent 20 %,

0,3 lx ekvivalent 30 %;

Područje III:

0,3 lx ekvivalent 20 %,

0,45 lx ekvivalent 30 %;

6.2.   Za kratki svjetlosni snop, propisane vrijednosti u ovoj Direktivi u točki HV trebaju biti zadovoljene (s dopuštenim odstupanjem 0,2 lx), a povezano s tim namještanjem, najmanje jedna točka svakog područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno krugom polumjera od 15 cm oko točaka B 50 L (ili R) (s dopuštenim odstupanjem 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 R (ili L), 25 R, 25 L i u cijelom području IV koje nije više od 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L.

6.2.1.   Ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti u svakoj mjernoj točki navedenoj u točki 3.2.5. ovog Priloga dopušteno je odstupanje + 20 % za najveće vrijednosti i – 20 % za najmanje, s iznimkom referentne oznake.

6.3.   Ako rezultati gore opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnog svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo.

6.4.   Glavna svjetla s vidljivim greškama ne uzimaju se u obzir.

6.5.   Referentna oznaka ne uzima se u obzir.

Dodatak 1.

Mjerni zaslon

Normirani europski svjetlosni snop

A.   Glavno svjetlo za promet desnom stranom

(dimenzije u mm)

Image

B.   Glavno svjetlo za promet lijevom stranom

(dimenzije u mm)

Image

Image

Napomena:

Slika C prikazuje mjerne točke za promet desnom stranom. Točke 7 i 8 nalaze se u odgovarajućem položaju na desnoj strani slike za promet lijevom stranom.

Dodatak 2.

Ispitivanja postojanosti fotometrijskih značajka glavnih svjetala u radu

ISPITIVANJA NA CJELOVITIM GLAVNIM SVJETLIMA

Nakon što se fotometrijske vrijednosti izmjere u skladu sa zahtjevima ove Direktive, u točki za Emax za dugi svjetlosni snop i u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratki svjetlosni snop (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla konstruirana za promet po lijevoj strani), uzorak potpunoga glavnog svjetla treba ispitati na postojanost fotometrijske značajke u radu. „Potpuno glavno svjetlo” treba shvatiti kao potpuno svjetlo samo za sebe, uključujući okolne dijelove karoserije i okolna svjetla koji mogu utjecati na njegovo odvođenje topline.

1.   ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Ispitivanja se provode u suhoj i mirnoj atmosferi pri okolnoj temperaturi od 23 °C ± 5 °C, pri čemu je cjelovito glavno svjetlo ugrađeno na napravu koja odgovara ispravnoj ugradbi na vozilo.

1.1.   Čisto glavno svjetlo

Glavno svjetlo treba raditi 12 sati kako je opisano u točki 1.1.1., a potom ga treba provjeriti kako je propisano u točki 1.1.2.

1.1.1.   Postupak ispitivanja

Glavno svjetlo treba raditi određeno vrijeme tako da:

(a)

u slučaju kad se homologira samo funkcija osvjetljavanja (dugi ili kratki svjetlosni snop), odgovarajući žarna nit svijetli propisano vrijeme (36);

(b)

u slučaju glavnog kratkog svjetla uzajamno povezanog s glavnim dugim svjetlom (žarulja s dvije žarne niti ili dvije žarulje s jednom žarnom niti):

ako podnositelj zahtjeva izjavljuje da će glavno svjetlo biti upotrebljavano samo s jednom uključenom žarnom niti (37), ispitivanje se provodi u skladu s tim uvjetom, uzastopnim uključivanjem svake određene funkcije u trajanju po pola vremena određenog u točki 1.1.,

u svim ostalim slučajevima (36)  (37), glavno svjetlo treba podvrgnuti sljedećem ciklusu dok se ne postigne propisano vrijeme:

15 minuta, svijetli žarnom niti za kratki svjetlosni snop

5 minuta, svijetle sve žarne niti;

(c)

u slučaju udruženih funkcija osvjetljavanja, sve pojedinačne funkcije trebaju svijetliti istodobno u trajanju vremena određenog za pojedinačne funkcije osvjetljavanja (a) pri čemu također treba uzeti u obzir uporabu uzajamno povezanih funkcija osvjetljavanja (b) u skladu sa specifikacijama proizvođača.

1.1.1.2.   Napon ispitivanja

Napon se mora namjestiti tako da napajanje bude s 90 % snage određene u Prilogu IV. Primijenjeni napon mora u svim slučajevima biti u skladu s odgovarajućom vrijednosti za žarulju sa žarnom niti za nazivni napon 12 V, osim ako podnositelj zahtjeva za homologaciju odredi da se glavno svjetlo može upotrebljavati na nekom drugom naponu. U potonjem slučaju, ispitivanje treba obaviti žaruljom sa žarnom niti čija je snaga veća od one koja se može upotrijebiti.

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.   Vizualni pregled

Nakon što se glavno svjetlo ustali na temperaturi okoline, leću glavnog svjetla i vanjsku leću, ako postoji, treba očistiti čistom, vlažnom pamučnom tkaninom. Potom se mora vizualno pregledati; ne smije biti primjetno nikakvo izobličenje, deformacija, pukotina ili promjena boje leće glavnog svjetla ili vanjske leće, ako postoji.

1.1.2.2.   Fotometrijsko ispitivanje

Za zadovoljavanje zahtjeva ove Direktive, fotometrijske vrijednosti moraju se provjeriti u sljedećim točkama:

Kratki svjetlosni snop:

50 R - B 50 L - HV za glavnog svjetla konstruiranog za promet desnom stranom,

50 L - B 50 R - HV za glavnog svjetla konstruiranog za promet lijevom stranom.

Dugi svjetlosni snop:

točka Emax.

Može se obaviti novo namještanje da bi se uzelo u obzir bilo koje izobličenje nosača glavnog svjetla zbog topline (promjena položaja crte „svijetlo-tamno” obuhvaćena je u točki 2. ovog Dodatka).

Dopušteno je odstupanje do 10 % između fotometrijskih značajki i vrijednosti izmjerenih prije ispitivanja uključujući odstupanja fotometrijskog postupka.

1.2.   Prljavo glavno svjetlo

Nakon što je ispitano kao što je određeno u točki 1.1., glavno svjetlo, nakon što je pripremljeno kao što je propisano u točki 1.2.1., treba raditi jedan sat kako je opisano u točki 1.1.1. i potom se provjerava kako je propisano u točki 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnog svjetla

1.2.1.1.   Ispitna mješavina

Mješavina vode i sredstva onečišćenja koja se stavlja na glavno svjetlo u svrhu ovog ispitivanja mora se sastojati od devet dijelova (masenih) kremenog pijeska veličine zrna od 0 do 100 μm, jednog dijela (masenog) biljne ugljene prašine veličine zrna od 0 do 100 μm, 0,2 dijela (masena) NaCMC (38) i primjerene količine destilirane vode koja ima vodljivost manju od 1 mS/m.

Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.2.   Stavljanje ispitne mješavine na glavno svjetlo

Ispitnu mješavinu treba jednoliko nanijeti na cijelu površinu emitiranja glavnog svjetla i potom je ostaviti da se osuši. Ovaj se postupak ponavlja dok vrijednost osvjetljenja ne padne na 15 do 20 % od vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku pod uvjetima opisanim u točki 1.

Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za razdiobu za dugo/kratko svjetlo,

Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za razdiobu samo za dugo svjetlo,

50 R i 50 V (39) samo za kratko svjetlo konstruirano za promet desnom stranom,

50 L i 50 V samo za kratko svjetlo konstruirano za promet lijevom stranom.

1.2.1.3.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora biti istovrijedna onoj upotrijebljenoj tijekom homologacijskih ispitivanja glavnog svjetla. Za fotometrijsku provjeru upotrebljava se etalon žarulja sa žarnom niti.

2.   ISPITIVANJE PROMJENE VERTIKALNOG POLOŽAJA CRTE „SVIJETLO-TAMNO” POD UTJECAJEM TOPLINE

Ovo se ispitivanje sastoji od provjere da vertikalni pomak crte „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline nije prekoračio određenu vrijednost za kratko svjetlo, kad je uključeno.

Glavno svjetlo ispitano u skladu s točkom 1. treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.1., bez skidanja s ispitne naprave ili ponovnog namještanja u odnosu na nju.

2.1.   Ispitivanje

Ispitivanje se mora obaviti u suhoj i mirnoj atmosferi pri temperaturi okoline od 23 °C ± 5 °C.

Uporabom serijski proizvedene žarulje sa žarnom niti koja je već bila ispitivana starenjem najmanje jedan sat, treba uključiti kratki svjetlosni snop glavnog svjetla bez vađenja iz ispitne naprave ili ponovnog namještanja na njoj. (Za potrebe ovog ispitivanja, napon treba namjestiti kako je određeno u točki 1.1.1.2.). Položaj crte „svijetlo-tamno” u njezinom vodoravnom dijelu (između crte v-v i vertikalne crte koja prolazi kroz točku B 50 L za promet desnom stranom ili B 50 R za promet lijevom stranom) mora se provjeriti redom tri minute (r3) i šezdeset minuta (r60) nakon uključivanja.

Mjerenje promjene položaja crte „svijetlo-tamno” kako je gore opisano obavlja se bilo kojom metodom koja daje prihvatljivu točnost i ponovljive rezultate.

2.2.   Rezultati ispitivanja

Rezultat izražen u miliradijanima (mrad) smatra se prihvatljivim kad apsolutna vrijednost Formula utvrđena na ovom glavnom kratkom svjetlu nije veća od 1,0 mrad (Δr1 ≤ 1,0 mrad).

2.2.1.   Međutim, ako je ova vrijednost veća od 1,0 mrad, ali ne veća od 1,5 mrad (1,0 mrad < Δr1 ≤ 1,5 mrad) mora se ispitati drugo glavno svjetlo kako je opisano u točki 2.1. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo dolje opisanom ciklusu, da bi se ustalio položaj mehaničkih dijelova glavnog svjetla na podnožju koje predstavlja ispravnu ugradbu na vozilu:

Uključen kratki svjetlosni snop u trajanju od jednog sata (napon treba namjestiti u skladu s točkom 1.1.1.2.),

Isključeno u trajanju od jednog sata.

Tip glavnog svjetla smatra se prihvatljivim ako srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti Δr1 izmjerenih na prvom uzorku i Δr1 izmjerenih na drugom uzorku nije veća od 1,0 mrad:Formula

Dodatak 3.

Zahtjevi za svjetla s lećom od plastičnog materijala i ispitivanje uzoraka leće ili materijala i potpunih svjetala

1.   OPĆE SPECIFIKACIJE

1.1.   Uzorci dostavljeni u skladu s točkom 2.4. Priloga I. moraju zadovoljavati specifikacije navedene u točkama od 2.1. do 2.5. ovog Dodatka.

1.2.   Dva uzorka potpunih svjetala dostavljena u skladu s točkom 2.3. Priloga I. i koja sadržavaju leće od plastičnog materijala moraju, s obzirom na materijal leće, zadovoljavati specifikacije navedene u točki 2.6. ovog Dodatka.

1.3.   Uzorke leća od plastičnog materijala ili uzorke materijala treba podvrgnuti, zajedno s reflektorom na koji je predviđeno njihovo postavljanje (kad je primjenjivo), homologacijskim ispitivanjima u vremenskom redoslijedu navedenom u tablici A u Dodatku 3.1.

1.4.   Međutim, ako proizvođač svjetla može dokazati da je proizvod već prošao ispitivanja propisana u točkama od 2.1. do 2.5., ili istovrijedna ispitivanja sukladna nekoj drugoj Direktivi, takva ispitivanja ne treba ponavljati; obvezna su samo ispitivanja propisana u tablici B. Dodatka 3.1.

2.   ISPITIVANJA

2.1.   Otpornost na promjene temperature

2.1.1.   Ispitivanja

Tri nova uzorka (leća) treba izložiti djelovanju pet ciklusa promjene temperature i vlažnosti (RH = relativna vlažnost) u skladu sa sljedećim programom:

3 sata pri 40 °C ± 2 °C i 85 % - 95 % RH,

1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 % - 75 % RH

15 sati pri - 30 °C ± 2 °C,

1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 % - 75 % RH,

3 sata pri 80 °C ± 2 °C,

1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 % - 75 % RH.

Prije ovog ispitivanja uzorke treba najmanje četiri sata držati na temperaturi 23 °C ± 5 °C i 60 % -75 % RH.

Napomena:

Vremenska razdoblja od 1 sata pri 23 °C ± 5 °C moraju uključivati razdoblja prijelaza s jedne temperature na drugu koja su potrebna radi izbjegavanja učinaka toplinskog udara.

2.1.2.   Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.   Metoda

Fotometrijska se mjerenja moraju obaviti na uzorcima prije i poslije ispitivanja.

Ta se mjerenja moraju obaviti uporabom etalon žarulje na sljedećim točkama:

B 50 L i 50 R za kratki svjetlosni snop žarulje za kratko svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo (B 50 R i 50 L u slučaju glavnih svjetala predviđenih za promet lijevom stranom) ili B 50 R i 50 R/L u slučaju simetričnog svjetlosnog snopa;

Emax za dugi svjetlosni snop žarulje za dugo svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo,

HV i Emax i području D za prednja svjetla za maglu.

2.1.2.2.   Rezultati

Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i poslije ispitivanja ne smiju prekoračiti 10 % uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.   Otpornost na atmosferske utjecaje i kemijska sredstva

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

Tri nova uzorka (leća ili uzoraka materijala) treba izložiti zračenju iz izvora koji ima spektralnu razdiobu energije sličnu onoj crnog tijela pri temperaturi između 5 500 K i 6 000 K. Između izvora i uzoraka treba postaviti prikladne filtre tako da se što je više moguće smanje zračenja valnih duljina manjih od 295 nm i većih od 2 500 nm. Uzorke treba izložiti energetskom osvjetljenju od 1 200 W/m2 ± 200 W/m2 u tolikom trajanju da je svjetlosna energija koju oni prime jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Unutar kućišta ispitne naprave, temperatura izmjerena na crnom zaslonu postavljenom na razini s uzorcima mora biti 50 °C ± 5 °C. Da bi se osigurala jednolika izloženost, uzorci se trebaju okretati oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 min–1.

Uzorke treba prskati destiliranom vodom koja ima vodljivost manju od 1 mS/m na temperaturi od 23 °C ± 5 °C u skladu sa sljedećim ciklusom:

prskanje:

5 minuta,

sušenje:

25 minuta.

2.2.2.   Otpornost na kemijska sredstva

Nakon ispitivanja opisanog u točki 2.2.1. i mjerenja opisanog u točki 2.2.3.1., vanjsku površinu navedenih triju uzoraka treba premazati kako je opisano u točki 2.2.2.2. s mješavinom određenom u točki 2.2.2.1.

2.2.2.1.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina treba sastojati od 61,5 % n-heptana, 12,5 % toluena, 7,5 % etil-tetraklorida, 12,5 % trikloretilena i 6 % ksilena (volumenski postotak).

2.2.2.2.   Nanošenje ispitne mješavine

Komad pamučne tkanine (prema ISO 105) treba do zasićenja namočiti mješavinom određenom u točki 2.2.2.1. i, unutar 10 sekunda, staviti i držati 10 minuta na vanjsku površinu uzorka s pritiskom od 50 N/cm2 koji odgovara sili od 100 N primijenjenoj na ispitnu površinu veličine 14 × 14 mm.

Tijekom ovog 10-minutnog razdoblja, oblogu od pamučne tkanine treba ponovo namočiti mješavinom tako da je sastav tekućine koji se stavlja neprekidno istovjetan onom propisane ispitne mješavine.

Tijekom razdoblja stavljanja mješavine dopušteno je izjednačavati pritisak na uzorak radi sprečavanja stvaranja pukotina na njemu.

2.2.2.3.   Čišćenje

Na kraju stavljanja ispitne mješavine, uzorke treba osušiti na otvorenom zraku i potom oprati otopinom opisanom u točki 2.3. (Otpornost na deterdžente) pri 23 °C ± 5 °C.

Nakon toga uzorke treba pažljivo isprati destiliranom vodom koja ne sadrži više od 0,2 % nečistoća pri 23 °C ± 5 °C, a zatim obrisati mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.   Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje, vanjske površine uzoraka ne smiju imati pukotine, ogrebotine, krhotine i izobličenje, a srednja vrijednost promjene propuštanja Formula,

izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne smije prekoračiti 0,020 (Δtm ≤ 0,020).

2.2.3.2.   Nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva, uzorci ne smiju imati bilo kakve tragove kemijskog bojenja (promjene boje) koje bi moglo uzrokovati promjene raspršivanja svjetlosnog toka, čija srednja vrijednost promjene Formula,

izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne smije prekoračiti 0,020 (Δdm ≤ 0,020).

2.3.   Otpornost na deterdžente i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na deterdžente

Vanjska površina triju uzoraka (leća ili uzoraka materijala) treba zagrijati na 50 °C ± 5 °C i potom pet minuta uroniti u mješavinu čija se temperatura održava na 23 °C ± 5 °C, a koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02 % nečistoća, i jednog dijela alkilaril sulfonata.

Na kraju ispitivanja uzorke treba osušiti pri 50 °C ± 5 °C. Površine uzoraka treba očistiti vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

Vanjska površina ova tri uzorka treba potom jednu minutu lagano trljati pamučnom tkaninom namočenom u mješavinu sastavljenu od 70 % n-heptana i 30 % toluena (volumenski postotak) i nakon toga ih treba osušiti na otvorenom zraku.

2.3.3.   Rezultati

Nakon što su gornja dva ispitivanja obavljena jedno za drugim, srednja vrijednost promjene propuštanja Formula,

izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 3.2. ovom Prilogu ne smije prekoračiti 0,010 (Δtm ≤ 0,010).

2.4.   Otpornost na mehaničko oštećivanje

2.4.1.   Metoda mehaničkog oštećivanja

Vanjsku površinu triju novih uzoraka (leća) treba podvrgnuti ispitivanju jednolikog mehaničkog oštećivanja metodom opisanom u Dodatku 3.3. ovom Prilogu.

2.4.2.   Rezultati

Nakon ovog ispitivanja, promjene:

u propuštanju:

Formula

i raspršivanju:

Formula

trebaju se izmjeriti u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 3.2. ovom Prilogu u području određenom u točki 2.2.4. Srednja vrijednost triju uzoraka treba biti takva da je:

Δtm ≤ 0,100;

Δdm ≤ 0,050.

2.5.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

Površinu veličine 20 mm × 20 mm, u području prevlake leće, treba nožićem za brijanje ili iglom narezati u obliku mreže s veličinom oka od približno 2 mm × 2 mm. Pritisak na nožić ili iglu treba biti dovoljan da se prereže najmanje prevlaka.

2.5.2.   Opis ispitivanja

Treba upotrijebiti ljepljivu vrpcu sa silom prianjanja od 2 N/(cm širine) ± 20 %, koja je izmjerena pod normiranim uvjetima određenim u Dodatku 3.4. ovom Prilogu. Ovu ljepljivu vrpcu, koja treba biti široka najmanje 25 mm, treba najmanje 5 minuta držati pritisnutom na površinu pripremljenu kako je propisano u točki 2.5.1.

Nakon toga kraj ljepljive vrpce treba opteretiti na način da je sila prianjanja za dotičnu površinu izjednačena sa silom koja djeluje okomito na tu površinu. U ovoj fazi, vrpcu treba strgnuti konstantnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

Na području s iscrtanom mrežom ne smije biti znatnijih oštećenja. Oštećenja na sjecištima između kvadrata ili na rubovima ureza su dopuštena, pod uvjetom da oštećeno područje ne prekoračuje 15 % površine područja s mrežom.

2.6.   Ispitivanja potpunoga glavnog svjetla koje sadržava leću od plastičnog materijala

2.6.1.   Otpornost na mehaničko oštećivanje površine leće

2.6.1.1.   Ispitivanja

Leću uzorka svjetla broj 1 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.4.1.

2.6.1.2.   Rezultati

Nakon ispitivanja, rezultati fotometrijskih mjerenja obavljenih na glavnom svjetlu u skladu s ovom Direktivom ne smiju prekoračiti za više od 30 % najveće vrijednosti propisane za točke B 50 L i HV i ne smiju biti za više od 10 % manje od najmanjih vrijednosti propisanih za točku 75 R (u slučaju glavnih svjetala za promet po lijevoj strani, uzimaju se u obzir točke B 50 R, HV i 75 L). U slučaju simetričnog kratkog svjetlosnog snopa treba uzeti u obzir točke B 50 i H.

2.6.2.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

Leću uzorka svjetla broj 2 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.5.

3.   PROVJERA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

3.1.   Smatra se da su glavna svjetla jedne proizvodne serije, s obzirom na upotrijebljene materijale za izradu leća, u skladu s ovom Direktivom ako se:

3.1.1.   nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva i ispitivanja otpornosti na deterdžente i ugljikovodike, na vanjskoj površini uzoraka ne pojave pukotine, odvajanje dijelova ili deformacije vidljive golim okom (vidi točke 2.2.2., 2.3.1. i 2.3.2.);

3.1.2.   nakon ispitivanja opisanih u točki 2.6.1.1., fotometrijske vrijednosti na mjernim točkama, navedenim u točki 2.6.1.2., nalaze unutar graničnih vrijednosti koje su propisane za sukladnost proizvodnje u ovoj Direktivi.

3.2.   Ako rezultati ispitivanja ne zadovolje zahtjeve, ispitivanja se moraju ponoviti na drugom nasumce odabranom uzorku glavnih svjetala.

Dodatak 3.1.

Vremenski redoslijed homologacijskih ispitivanja

A.   Ispitivanja na plastičnim materijalima (leće ili uzorci materijala dostavljeni u skladu s točkom 1.2.4. Priloga I.)

Uzorci

Leće ili uzorci materijala

Leće

Uzorak br.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

1.1.   Ograničena fotometrija (2.1.2.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.1.1.   Promjena temperature (2.1.1.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.2.   Ograničena fotometrija (2.1.2.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.2.1.   Mjerenje propuštanja

×

×

×

×

×

×

×

×

×

 

 

 

 

1.2.2.   Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.3.   Atmosferski utjecaji (2.2.1.)

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.3.1.   Mjerenje propuštanja

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.   Kemijska sredstva (2.2.2.)

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.1.   Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.5.   Deterdženti (2.3.1.)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.   Ugljikovodici (2.3.2.)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.1.   Mjerenje propuštanja

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.7.   Oštećivanje (2.4.1.)

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.7.1.   Mjerenje propuštanja

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.7.2.   Mjerenje raspršivanja

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.8.   Prianjanje (2.5.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

B.   Ispitivanja na potpunim svjetlima (dostavljenim u skladu s točkom 1.2.3. Priloga I.)

Ispitivanja

Potpuna glavna svjetla

Uzorak broj

1

2

2.1.   Oštećivanje (točka 2.6.1.1.)

×

 

2.2.   Fotometrija (točka 2.6.1.2.)

×

 

2.3.   Prianjanje (točka 2.6.2.)

 

×

Dodatak 3.2.

Metoda mjerenja raspršivanja i propuštanja svjetlosti

1.   OPREMA (vidi sliku)

Svjetlosni snop kolimatora K s polovinom divergencije

Formula

ograniči se blendom DT s otvorom od 6 mm do koje je smješten nosač uzorka.

Konvergentna akromatična leća L2, korigirana za sfernu aberaciju, spaja blendu DT s prijamnikom R; promjer leće L2 mora biti takav da ona ne zaslanja svjetlo raspršeno od uzorka u stošcu s polovinom vršnog kuta

Formula

Prstenasta blenda DD s kutovima

Formula i Formula

smještena je u ravnini žarišne slike leće L2.

Neprozirni središnji dio blende je potreban da bi se isključilo svjetlo koje dolazi izravno iz izvora svjetlosti. Mora biti moguće ukloniti središnji dio blende iz svjetlosnog snopa na takav način da se on vraća točno u svoj prvobitni položaj.

Udaljenost L2 DT i žarišna duljina F2  (40) leće L2 moraju se odabrati tako da slika DT potpuno pokriva prijamnik R.

Ako je početni upadni svjetlosni tok pretpostavljeno 1 000 jedinica, apsolutna točnost svakog očitavanja treba biti bolja od jedne jedinice.

2.   MJERENJA

Obavljaju se sjedeća očitavanja:

Očitavanje

s uzorkom

sa središnjim dijelom od DD

Predstavljena veličina

T1

ne

ne

Upadni svjetlosni tok pri početnom očitavanju

T2

da

(prije ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok prenesen novim materijalom u polju od 24 °C

T3

da

(nakon ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok prenesen ispitanim materijalom u polju od 24 °C

T4

da

(prije ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen novim materijalom

T5

da

(nakon ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen ispitanim materijalom

Image

Dodatak 3.3

Metoda ispitivanja prskanjem

1.   ISPITNA OPREMA

1.1.   Prskalica

Upotrijebljena prskalica treba biti opremljena sapnicom promjera 1,3 mm koja dopušta količinu protoka tekućine od 0,24 ± 0,02 l/min pri radnom tlaku od 6,0 bar – 0 bar, + 0,5 bar.

Pod ovim radnim uvjetima dobiveni lepezasti mlaz treba biti promjera od 170 ± 50 mm na površini izloženoj oštećivanju, koja je na udaljenosti od 380 ± 10 mm mm od sapnice.

1.2.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina treba sastojati od:

kremenog pijeska tvrdoće 7 na Mohrovoj ljestvici s veličinom zrnca između 0 i 0,2 mm i gotovo normalnom razdiobom, s faktorom zaobljenosti 1,8 do 2,

vode tvrdoće koja ne prekoračuje 205 g/m3 za mješavinu koja sadržava 25 g pijeska po litri vode.

2.   ISPITIVANJE

Vanjsku površinu leća svjetla treba jednom ili više puta podvrgnuti djelovanju mlaza pijeska dobivenog kako je gore pisano. Mlaz mora prskati gotovo okomito na površinu koja se ispituje.

Oštećivanje se treba provjeriti pomoću jednog ili više uzoraka stakla smještenih kao referencija blizu leća koje se ispituju. Mješavinu treba prskati sve dok promjena u raspršivanju svjetla na uzorku ili uzorcima izmjerena metodom opisanom u Dodatku 2. ne bude takva da je:

Formula

Nekoliko se referentnih uzoraka može upotrijebiti da bi se provjerilo je li cijela površina koja se ispituje oštećena jednoliko.

Dodatak 3.4.

Ispitivanje prianjanja ljepljive vrpce

1.   SVRHA

Ova metoda omogućuje određivanje pod normiranim uvjetima linearne sile prianjanja ljepljive vrpce na staklenu ploču.

2.   NAČELO

Mjerenje sile potrebne za odljepljivanje ljepljive vrpce sa staklene ploče pod kutom od 90°.

3.   UTVRĐENI ATMOSFERSKI UVJETI

Uvjeti okoline trebaju biti 23 °C ± 5 °C i 65 % ± 15 % relativna vlažnost (RH).

4.   ISPITNI KOMADI

Prije ispitivanja uzorak svitka ljepljive vrpce treba 24 sata držati u utvrđenoj atmosferi (vidi gornju točku 3.).

Iz svakog svitka treba ispitati pet ispitnih komada duljine 400 mm svaki. Ove ispitne komade treba uzeti iz svitka nakon što su prva tri namotaja skinuta i odbačena.

5.   POSTUPAK

Ispitivanje se obavlja pod utvrđenim uvjetima okoline navedenim u točki 3.

Pet ispitnih komada treba uzeti iz svitka tijekom odmatanja vrpce radijalno brzinom od približno 300 mm/s, a potom ih, unutar 15 sekunda, treba upotrijebiti na sljedeći način:

vrpcu treba staviti na staklenu ploču postupno s laganim trljanjem po duljini pomicanjem prsta bez pretjeranog pritiska, na način da između vrpce i staklene ploče ne ostane ni jedan zračni mjehurić,

sklop ostaviti 10 minuta u utvrđenim atmosferskim uvjetima,

približno 25 mm ispitnog komada odlijepiti sa staklene ploče u ravnini okomitoj na os ispitnog komada,

ploču učvrstiti, a slobodan kraj vrpce presaviti prema natrag pod kutom od 90°. Silu treba primijeniti na način da je crta odvajanja između vrpce i staklene ploče okomita na tu silu i okomita na ploču,

nakon toga vrpcu treba povući tako da se odlijepi brzinom od 300 mm/s i pritom upotrijebljenu silu treba zapisati.

6.   REZULTATI

Pet dobivenih vrijednosti treba poredati u niz i srednju vrijednost uzeti kao rezultat mjerenja. Ova se vrijednost izražava u njutnima po centimetru širine vrpce.

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

PRILOG IV.

ŽARULJE SA ŽARNOM NITI PREDVIĐENE ZA UPORABU U HOMOLOGIRANIM SVJETLIMA ZA MOPEDE, MOTOCIKLE I TRICIKLE

Dodatak 1.

Kategorija žarulja R2

Dodatak 2.

Kategorija žarulja H1

Dodatak 3.

Kategorija žarulja H2

Dodatak 4.

Kategorija žarulja H3

Dodatak 5.

Kategorija žarulja H4

Dodatak 6.

Kategorija žarulja HS1

Dodatak 7.

Kategorija žarulja HB3

Dodatak 8.

Kategorija žarulja HB4

Dodatak 9.

Kategorija žarulja H7

Dodatak 10.

Kategorija žarulja HS2

Dodatak 11.

Kategorija žarulja S1 i S2

Dodatak 12.

Kategorija žarulja S3

Dodatak 13.

Kategorija žarulja S4

Dodatak 14.

Kategorija žarulja P21W

Dodatak 15.

Kategorija žarulja P21/5W

Dodatak 16.

Kategorija žarulja R5W

Dodatak 17.

Kategorija žarulja R10W

Dodatak 18.

Kategorija žarulja T4W

Dodatak 19.

Kategorija žarulja C5W

Dodatak 20.

Kategorija žarulja C21W

Dodatak 21.

Kategorija žarulja W3W

Dodatak 22.

Kategorija žarulja W5W

Dodatak 23.

Primjer izgleda homologacijske oznake žarulje sa žarnom niti

Dodatak 24.

Svjetlosno središte i oblici žarnih niti žarulja

1.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA ŽARULJU SA ŽARNOM NITI

1.1.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za žarulju sa žarnom niti koji je podnesen u skladu s člankom 3. Direktive 92/61/EEZ, mora dodatno sadržavati i sljedeće podatke:

1.1.1.   tri primjerka crteža dovoljno detaljnog da omogućavaju prepoznavanje tipa;

1.1.2.   kratak tehnički opis;

1.1.3.   pet uzoraka za svaku boju za koju je podnesen zahtjev;

1.2.   Za tip žarulje sa žarnom niti koji se razlikuje od već homologiranog tipa samo po marki ili trgovačkom nazivu dovoljno je dostaviti:

1.2.1.   izjavu proizvođača žarulje da je dostavljeni tip (osim marke ili trgovačkog naziva) isti kao već homologirani tip i da ga je proizveo isti proizvođač te da je kasnije označen svojom homologacijskom kodnom oznakom;

1.2.2.   dva uzorka označena novom markom ili trgovački nazivom.

2.   DODATNI ZAHTJEVI ZA OZNAČIVANJE I OZNAKE ŽARULJA SA ŽARNOM NITI

2.1.   Žarulje sa žarnom niti koje su dostavljene za homologaciju tipa moraju imati na podnošku ili balonu (u ovom drugom slučaju bez nepovoljnog utjecaja na svjetlosne značajke):

2.1.1.   marku ili trgovački naziv podnositelja zahtjeva;

2.1.2.   nazivni napon;

2.1.3.   međunarodnu oznaku odgovarajuće kategorije;

2.1.4.   nazivnu snagu (redoslijedom, primarna žarna nit/sekundarna žarna nit za žarulje s dvije žarne niti); to nije potrebno označivati odvojeno ako je dio međunarodne oznake odgovarajuće kategorije žarulje sa žarnom niti;

2.1.5.   prostor dovoljan za postavljanje homologacijske oznake.

2.2.   Prostor naveden u točki 2.1.5. mora biti prikazan na crtežima koji su priloženi uz zahtjev za homologaciju tipa.

2.3.   Mogu se postaviti drugi natpisi osim onih na koje se primjenjuje točka 2.1., pod uvjetom da ne utječu nepovoljno na svjetlosne značajke.

3.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA ŽARULJU SA ŽARNOM NITI

3.1.   Homologacija tipa dodijelit će se ako svi uzorci tipa žarulje sa žarnom niti koji su dostavljeni u skladu s točkama 1.1.3. ili 1.2.2. zadovoljavaju zahtjeve ovog Priloga.

3.2.   Homologacijska oznaka tipa sastavnog dijela, u skladu s odredbama članka 8. Direktive 92/61/EEZ mora se postaviti u prostoru na koji upućuje točka 2.1.5.

3.3.   U Dodatku 23. ovom Prilogu dan je primjer izgleda homologacijske oznake.

4.   TEHNIČKI ZAHTJEVI

4.1.   Tehnički zahtjevi navedeni su u točkama 2.1. i 3. Pravilnika ECE R 37 (Gospodarske komisije UN-a za Europu), čija je konsolidirana verzija dana u sljedećem dokumentu:

Revizija 2, koja sadrži niz izmjena 02 i 03, Ispravak 2 i dopune od 1 do 9 priložene uz niz izmjena 03.

5.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

5.1.   Žarulje sa žarnom niti koje su homologirane u skladu s ovim Prilogom, moraju biti proizvedene tako da budu u skladu s homologiranim tipom što podrazumijeva zadovoljavanje zahtjeva za označivanja i tehničkih zahtjeva navedenih u točkama 2.1., 3.2. i 4. i u odgovarajućim dodacima ovog Priloga.

5.2.   Da bi se utvrdilo da su zadovoljeni zahtjevi točke 5.1., u proizvodnji se moraju obaviti provjere kako je određeno u točki 4. i prilozima 6., 7., 8. i 9. Pravilnika ECE R 37 na koji se upućuje u točki 4.1.

5.3.   Homologacija tipa koja je dodijeljena za tip žarulje sa žarnom niti prema ovom Prilogu može biti povučena ako nisu ispunjeni zahtjevi iz točaka 5.1. i 5.2. ili ako žarulja sa žarnom niti označena homologacijskom oznakom nije u skladu s homologiranim tipom.

Dodatak 1.

Kategorija žarulja R2

LIST R2/1

Image

Crteži prikazuju samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

Električne i fotometrijske značajke

 

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

Nazivne vrijednosti

Volta

6 (41)

12 (41)

24 (41)

12 (41)

Watta

45

40

45

40

55

50

45

40

Ispitni napon

Volta

6,3

13,2

28

13,2

Predviđene vrijednosti

Watta

53

maks.

47

maks.

57

maks.

51

maks.

76

maks.

69

maks.

52 + 0 %

– 10 %

46 ± 5 %

Svjetlosni tok lm

720

min.

570

± 15 %

860

min.

675

± 15 %

1 000

min.

860

± 15 %

 

 

Referentni svjetlosni tok na približno 12 V

700

450

LIST R2/2

Položaj i dimenzije štita i žarnih niti

Image

Crteži su namijenjeni da prikažu samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST R2/3

Položaj i dimenzije žarnih niti i štita (42)

Dimenzije u mm

Dopušteno odstupanje

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

6 V

12 V

24 V

12 V

A

0,60

± 0,35

± 0,15

b1/30,0 (43)

b1/33,0

0,20

b1/30,0 mv (44)

± 0,35

± 0,15

b2/30,0 (43)

b2/33,0

0,20

b2/30,0 mv (44)

± 0,35

± 0,15

c/30,0 (43)

c/33,0

0,50

c/30,0 mv (44)

± 0,30

± 0,15

e

6, 12 V

24 V

28,5

28,8

± 0,35

± 0,15

f

6, 12 V

24 V

1,8

2,2

± 0,40

± 0,20

g

0

± 0,50

± 0,30

h/30,0 (43)

h/33,0

0

h/30 mv (44)

± 0,50

± 0,30

½ (p-q)

0

± 0,60

± 0,30

lc

5,5

± 1,50

± 0,50

γ (45)

15° nom.

 

 

 

 

Podnožak P45t-41 u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-95-4)

Dodatak 2.

Kategorija žarulja H1

LIST H1/1

(Dimenzije u mm)

Image

Crteži su namijenjeni da prikažu samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST H1/2

Dimenzije u mm

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

6 V

12 V

24 V

b

0,7 f

 

 

 

 

e (5) (9)

25,0

(8)

± 0,15

f (5) (9)

6 V

4,5

± 1,0

 

12 V

5,0

± 0,5

+ 0,5

0

24 V

5,5

± 1,0

 

g (6)

0,5 d (7)

± 0,5 d

± 0,25 d

h1

0

(8)

± 0,20 (4)

h2

(8)

± 0,25 (4)

ε

45°

± 12°

± 3°

Podnožak P 14,5s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-46-1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

55

70

55

Ispitni napon

Volta

6,3

13,2

28,0

 

Predviđene vrijednosti

Watta

maks.

63

maks.

68

maks.

84

maks.

68 za 13,2 V

Svjetlosni tok lm

1 350

1 550

1 900

 

 

± %

15

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnih svjetala: 1 550 lm za približno 12 V

LIST H1/3

(1)

Referentna os je okomita na referentnu ravninu i prolazi kroz točku određenu dimenzijom označenom s (1).

(2)

Oba izvoda za dovod struje moraju biti unutar balona; a dulji izvod mora biti iznad žarne niti (u pogledu na žarulju kao što je prikazan na slici). Unutrašnja konstrukcija žarulje mora biti takva, da se koliko god je moguće izbjegne pojava zrcalnih slika ili refleksije svjetla koje bi pravile smetnje, na primjer postavljanjem rashladnih obloga na dijelovima žarne niti izvan zavojnice.

(3)

Valjkasti dio balona na duljini „f” mora biti takav da ne iskrivljuje projiciranu sliku žarne niti u tolikoj mjeri da bi to znatno nepovoljno djelovalo na optičke učinke.

(4)

Ekscentričnost se mjeri samo u vodoravnom i vertikalnom smjeru žarulje sa žarnom niti, kao što je prikazano na slici. Točke u kojima se obavlja mjerenje su točke u kojima je projekcija vanjske strane krajnjih zavoja najbliža ili najudaljenija od referentne ravnine.

(5)

Smjer gledanja je okomit na referentnu os koja se nalazi u ravnini određenoj s referentnom osi i središtem drugog zatika podnoška.

(6)

Pomak žarne niti u odnosu na os balona, izmjeren na razmaku 27,5 mm od referentne ravnine.

(7)

d: promjer žarne niti.

(8)

Provjerava se „box sistemom” prema listu H1/4.

(9)

Krajevi žarne niti su određeni kao točke u kojima projekcija vanjske strane krajnjih zavoja, najbližih ili najudaljenijih od referentne ravnine, gledano u smjeru određenom u gornjoj napomeni 5., presijeca referentnu os (posebne upute za „bi-spiralne” žarne niti su u pripremi).

LIST H1/4

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

(Dimenzije u mm)

Image

 

a1

a2

b1

b2

c1

c2

6 V

1,4 d

1,9 d

0,25

6

3,5

12 V

6

4,5

24 V

7

4,5

d = promjer žarne niti

Početak žarne niti, koji je određen u napomeni 2 na listu H1/1, mora biti između crta Z1 i Z2.

Položaj žarne niti provjerava se samo u smjerovima FH i FV koji su prikazani na listu H1/1.

Žarna nit u cijelosti mora biti unutar prikazanih granica.

Dodatak 3.

Kategorija žarulja H2

LIST H2/1

(Dimenzije u mm)

Image

Crteži su namijenjeni samo da prikažu bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST H2/2

Dimenzije u mm

Dopušteno odstupanje

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

6 V

12 V

24 V

e (6)

12,25

(5)

± 0,15

f (6)

6 V

4,5

± 1,0

 

12 V

5,5

± 0,50

24 V

 

g (1), (2)

0,5 d

± 0,5 d

± 0,25 d

h1 (2)

7,1

(5)

± 0,20

h2 (4)

(5)

± 0,25

h3 (1) (2)

0,5 d

(5)

± 0,20

h4 (1) (4)

(5)

± 0,25

Podnožak X 511 sukladno s Publikacijom IEC 61 (list 7004-99-2)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

55

70

55

Ispitni napon

Volta

6,3

13,2

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

maks.

63

maks.

68

maks.

84

maks.

68 za 13,2 V

Svjetlosni tok lm

1 300

1 800

2 150

 

 

± %

15

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnih svjetala: 1 300 lm za približno 12 V.

LIST H2/3

(1)

d: promjer žarne niti.

(2)

Ti se pomaci moraju mjeriti na poprečnom presjeku okomitom na os balona i koji prolazi kroz kraj žarne niti (46) koji je bliži podnošku.

(3)

Tri znaka X na ravnini oslanjanja prikazuju položaje triju izdanaka koji određuju tu ravninu na držaču. Unutar kruga promjera 3 mm oko tih točaka ne smije biti nikakvih vidljivih deformacija ni zareza koji bi mogli utjecati na namještanje žarulje sa žarnom niti.

(4)

Ti se pomaci moraju mjeriti u poprečnom presjeku okomitom na os balona i koji prolazi kroz kraj žarne niti (46) koji je dalji od podnoška.

(5)

Provjerava se „box sistemom” prema listu H2/4.

(6)

Krajevi žarne niti su određeni kao točke u kojima projekcija vanjske strane krajnjih zavoja, najbližih ili najudaljenijih od podnoška, gledano u smjeru „D” (list H2/1), presijeca crtu koja je usporedna s crtom ZZ i od nje udaljena 7,1 mm (posebne upute za „bi-spiralne” žarne niti su u pripremi).

LIST H2/4

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava kako bi se odredilo zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, putem provjere je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na osi x–x, y–y i z-z (47).

(Dimenzije u mm) (48)

Image

Kraj žarne niti (49) koji je bliži podnošku mora biti unutar b1 i b2. Žarna nit u cijelosti mora biti unutar prikazanih granica.

Oznaka

6 V

12 V

24 V

a1

d + 0,50

d + 1,0

a2

d + 1,0

b1, b2

0,25

d1

7,1

d2

0,5 d – 0,35

h

6

7

d = promjer žarne niti.

Dodatak 4.

Kategorija žarulja H3

LIST H3/1

(Dimenzije u mm)

Image

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

LIST H3/2

Definicija središta obruča i referentne osi (2)

Dimenzije žarne niti i dopuštena odstupanja za etalon žarulje, vidi list H3/3

(Dimenzije u mm)

Image

LIST H3/3

Dimenzije u mm

Dopušteno odstupanje

Etalon žarulja

Serijski proizvedene žarulje

6 V

12 V

24 V

e

18,0 (5)

18,0

f (7)

3,0 min.

4,0 min.

5,0 ± 0,50

k

(5)

0 ± 0,20

h1

0 ± 0,15 (6)

h3

 

h2

0 ± 0,25 (6)

h4

 

Podnožak PK 22s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-47-2)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

55

70

55

Ispitni napon

Volta

6,3

13,2

28,0

 

Predviđene vrijednosti

Watta

maks. 63

maks. 68

maks. 84

maks. 68 za 13,2 V

Svjetlosni tok

1 050

1 450

1 750

 

 

%

15

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnih svjetala: 1 100 lm za približno 12 V.

LIST H3/4

(1)

Deformacija balona na strani podnoška ne smije biti vidljiva u svim smjerovima izvan kuta zatamnjenja od 80° maks. Štitovi ne smiju proizvoditi ometajuće refleksije. Kut između referentne osi i ravnina obaju štitova, izmjeren na strani balona, ne smije prelaziti 90°.

(2)

Dopušteno odstupanje središta obruča podnoška od referentne osi iznosi 0,5 mm okomito na crtu Z-Z i 0,05 mm usporedno s crtom Z-Z.

(3)

Najmanja duljina iznad visine središta emitiranja svjetlosti („e”) na kojoj balon mora biti cilindričan.

(4)

Dijelovi opruge i dijelovi držača žarulje trebaju nalijegati na obod podnoška samo izvan pravokutnika prikazanog crtkanom linijom.

(5)

Te se dimenzije serijsko proizvedenih žarulja provjeravaju pomoću „box-sistema” prema listu H3/5).

(6)

Kod etalon žarulja sa žarnom niti točke koje treba mjeriti su sjecišta projekcije vanjskih dijelova krajnjih zavoja s osi žarne niti.

(7)

Položaj prvog i zadnjeg zavoja žarne niti određuje se sjecištem vanjskih rubova prvog i zadnjeg zavoja koji emitira svjetlost s ravninom koja je usporedna s referentnom ravninom i od nje udaljena 13,0 mm (posebne upute za „bi-spiralne” žarne niti su u pripremi).

LIST H3/5

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve putem provjere je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

(Dimenzije u mm)

Image

 

a

c

k

g

6 V

1,8 d

1,6 d

1,0

2,0

12 V

2,8

24 V

2,9

d = promjer žarne niti

Žarna nit u cijelosti mora biti unutar prikazanih granica.

Središte žarne niti mora se nalaziti unutar granica dimenzije „k”.

Dodatak 5.

Kategorija žarulja H4

LIST H4/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Crteži su namijenjeni da prikažu samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

Oznaka

Dimenzija

Dopušteno odstupanje

12 V

24 V

12 V

24 V

 

 

 

+0,45

 

e

28,5

29,0

–0,25

± 0,35

p

28,95

29,25

m (1)

maks. 60,0

n (1)

maks. 34,5

s (2)

45,0

α (3)

maks. 40°

LIST H4/2

Značajke

 

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

Nazivne vrijednosti

Volta

12 (4)

24 (4)

12 (4)

Watta

60

55

75

70

60

55

Ispitni napon

Volta

13,2

28

 

 

Predviđene vrijednosti

Watta

maks.

75

maks.

68

max.

85

maks.

80

maks. 75

za 13,2 V

maks. 68

za 13,2 V

Svjetlosni tok lm

1 650

1 000

1 900

1 200

 

 

 

± %

15

 

 

Referentni svjetlosni tok za približno 12 V lm

1 250

750

Podnožak P43t-38 u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-39-2)

LIST H4/3

Položaj štita (50)

(Dimenzije u milimetrima)

Image

LIST H4/4

Položaj žarnih niti (51)

(Dimenzije u milimetrima)

Image

LIST H4/5

DODATNA OBJAŠNJENJE UZ LISTOVE H4/3 i H4/4

Sljedeće navedene dimenzije mjere se u tri smjera:

Image

za dimenzije a, b1, c, d, e, f, lR i lC;

Image

za dimenzije g, h, p i q;

Image

za dimenziju b2.

Dimenzije p i q mjere se u ravnini koja je usporedna s referentnom ravninom i od nje udaljena 33 mm.

Dimenzije b1, b2, c i h mjere se u ravninama usporednim s referentnom ravninom od koje je jedna udaljena 29,5 mm (30,0 mm za žarulje 24 V) i druga 33 mm.

Dimenzije a i g mjere se u ravninama, usporednim s referentnom ravninom od koje je jedna udaljena 26,0 mm i druga 23,5 mm.

Napomena: Za postupak mjerenja vidi Prilog E publikaciji IEC 809.

LIST H4/6

Tablica dimenzija koje se navode u crtežima na listovima H4/3 i H4/4 (u mm)

Oznaka

Dimenzija

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

12 V

24 V

12 V

24 V

12 V

24 V

12 V

a/26 (52)

0,8

± 0,35

± 0,2

a/23,5 (52)

0,8

± 0,60

± 0,2

b1/29,5 (52)

b1/30,0 (52)

0

± 0,30

± 0,35

± 0,2

b1/33 (52)

b1/29,5 mv (53)

b1/30,0 mv (53)

± 0,30

± 0,35

± 0,15

b2/29,5 (52)

b2/30,0 (52)

0

± 0,30

± 0,35

± 0,2

b2/33 (52)

b2/29,5 mv (53)

b2/30,0 mv (53)

± 0,30

± 0,35

± 0,15

c/29,5 (52)

c/30,0 (52)

0,6

0,75

± 0,35

± 0,2

c/33 (52)

c/29,5 mv (53)

c/30,0 mv (53)

± 0,35

± 0,15

d

min. 0,1

e (7)

28,5

29,0

+0,35

–0,25

± 0,35

+0,2

–0,0

f (5) (6) (8)

1,7

2,0

+0,50

–0,30

± 0,40

+ 0,3

–0,1

g/26 (52)

0

± 0,5

± 0,3

g/23,5 (52)

0

± 0,7

± 0,3

h/29,5 (52)

h/30,0 (52)

0

± 0,5

± 0,3

h/33 (52)

h 29,5 mv (53)

h/30,0 mv (53)

± 0,35

± 0,2

lR (5) (8)

4,5

5,25

± 0,8

± 0,4

lC 5) (6)

5,5

5,25

± 0,5

± 0,8

± 0,35

p/33 (52)

Depinde de forma ecranului

q/33 (52)

Formula

± 0,6

± 0,3

LIST H4/7

(1)

„m” i „n” označuju najveće dimenzije žarulje.

(2)

Žarulju treba biti moguće postaviti u valjak promjera „s”, koji je koncentričan u odnosu na referentnu os i na jednom kraju omeđen ravninom usporednom s referentnom ravninom i na udaljenosti 20 mm od nje, a na drugom kraju polukuglom polumjera

Formula

.

(3)

Zatamnjenje se mora postići najmanje do valjkastog dijela balona. Ono također mora prekrivati unutarnji štit kad je vidljiv u smjeru okomitom na referentnu os. Učinak odsisavanja zatamnjenjem može se postići drugim sredstvima.

(4)

Vrijednosti u lijevom stupcu odnose se na dugi svjetlosni snop. Vrijednosti u desnom stupcu na kratki svjetlosni snop.

(5)

Krajnji zavoji žarnih niti su određeni kao prvi i zadnji žareći zavoj s potpuno ispravnim kutom zavojnice. Kod „bi-spiralnih” žarnih niti, zavoji su određeni s ovojnicom primarnih zavoja.

(6)

Kod žarne niti za kratki svjetlosni snop, točke koje treba mjeriti su sjecišta, gledano u smjeru

Image, bočnog ruba štita i vanjskog dijela krajnjih zavoja definiranih u napomeni 5.

(7)

„e” jest razmak od referentne ravnine do početka žarne niti za kratki svjetlosni snop kako se navodi gore.

(8)

Kod žarne niti za dugi svjetlosni snop, točke koje treba mjeriti su sjecišta, gledano u smjeru

Image, ravnine usporedne s ravninom H-H i postavljene na razmaku od 0,8 mm ispod nje i krajnjih zavoja definiranih u napomeni 5.

(9)

Referentna os je crta okomita na referentnu ravninu i koja prolazi kroz središte kruga s promjerom „M” (vidi list H4/1).

(10)

Ravnina VV je ravnina koja je okomita na referentnu ravninu, prolazi kroz referentnu os i sjecište kruga promjera „M” s osi referentnog zatika.

(11)

Ravnina HH je ravnina koja je okomita na referentnu ravninu i na ravninu VV i prolazi kroz referentnu os.

Dodatak 6.

Kategorija HS1

LIST HS1/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Crteži nisu obvezni; njihova jedina svrha jest prikazati koje se dimenzije moraju provjeriti.

Oznaka

Dimenzija

Dopuštena odstupanja

6 V

12 V

6 V

12 V

o

28,5

+ 0,45

– 0,25

p

28,95

m (1)

maks. 60,0

n (1)

maks. 34,5

s (2)

45,0

α (3)

maks. 40°

LIST HS1/2

Značajke

 

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

Nazivne vrijednosti

Volta

6 (4)

12 (4)

12 (4)

Watta

35

35

35

35

35

35

Ispitni napon

Volta

6,3

13,2

 

 

Predviđene vrijednosti

Watta

35

35

35

35

35

za 13,2 V

35

za 13,2 V

± %

5

5

5

5

5

5

 

Svjetlosni tok lm

700

440

825

525

 

 

 

± %

15

 

 

Referentni svjetlosni tok: za približno 12 V lm

700

450

Podnožak P43t-38 u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-34-1)

LIST HS1/3

Tablica dimenzija koje se odnose na slike na listovima HS1/4 i HS1/5 (u mm)

Oznaka

Dimenzija

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

6 V

12 V

6 V

12 V

6 V

12 V

12 V

a/26 (54)

0,8

± 0,35

± 0,2

a/25 (54)

0,8

± 0,55

± 0,2

b1/29,5 (54)

0

± 0,35

± 0,2

b1/33 (54)

b1/29,5 mv

± 0,35

± 0,15

b2/29,5 (54)

0

± 0,35

± 0,2

b2/33 (54)

b2/29,5 mv

± 0,35

± 0,15

c/29,5 (54)

0,5

± 0,35

± 0,2

c/31 (54)

c/29,5 mv

± 0,30

± 0,15

d

min. 0,1

maks. 1,5

e (7)

28,5

+ 0,45

– 0,25

+ 0,2

– 0,0

f (5) (6) (8)

1,7

+ 0,50

– 0,30

+ 0,3

– 0,1

g/25 (54)

0

± 0,5

± 0,3

g/25 (54)

0

± 0,7

± 0,3

h/29,5 (54)

0

± 0,5

± 0,3

h/31 (54)

h/29,5

± 0,30

± 0,2

lR (5) (8)

3,5

4,0

± 0,8

± 0,4

lC (5) (6)

3,3

4,5

± 0,8

± 0,35

p/33 (54)

Ovisno o obliku štita

q/33 (54)

Formula

± 0,6

± 0,3

LIST HS1/4

Položaj žarnih niti  (55)

(Dimenzije u milimetrima)

Image

LIST HS1/5

Položaj štita  (56)

(Dimenzije u milimetrima)

Image

LIST HS1/6

DODATNA OBJAŠNJENJA UZ LISTOVE HS1/4 i HS1/5

Sljedeće navedene dimenzije mjere se u tri smjera:

Image

za dimenzije a, b1, c, d, e, f, lR i lC;

Image

za dimenzije g, h, p i q;

Image

za dimenziju b2.

Dimenzije p i q mjere se u ravnini koja je usporedna s referentnom ravninom i od nje udaljena 33 mm.

Dimenzije b1 i b2 mjere se u ravninama koje su usporedne s referentnom ravninom i od nje udaljene 29,5 mm i 33 mm.

Dimenzije a i g mjere se u ravninama, usporednim s referentnom ravninom i od nje udaljene 25 mm i 36 mm.

Dimenzije c i h mjere se u ravninama koje su usporedne s referentnom ravninom i od nje udaljene 29,5 mm i 31 mm.

LIST HS1/7

(1)

„m” i „n” predstavljaju najveće dimenzije žarulje.

(2)

Žarulju mora biti moguće postaviti u valjak promjera „s”, koji je koncentričan u odnosu na referentnu os i koji je na jednom kraju omeđen ravninom usporednom s referentnom ravninom i udaljenoj 20 mm od nje, a na drugom kraju polukuglom polumjera

Formula

.

(3)

Zatamnjenje se mora protezati najmanje toliko, koliki je cilindrični dio balona. Također mora preklapati unutarnji štit gledano u smjeru okomitom na referentnu os. Učinak zatamnjenja može se postići i na neki drugi način.

(4)

Vrijednosti u lijevom stupcu odnose se na dugi svjetlosni snop. Vrijednosti u desnom stupcu odnose se na kratki svjetlosni snop.

(5)

Krajnji zavoji žarne niti određeni su kao prvi i posljednji zavoj koji emitira svjetlost s pravilnim kutom uspona. Kod „bi-spiralnih” žarnih niti zavoji su određeni ovojnicom primarne zavojnice.

(6)

Za žarnu nit kratkog svjetlosnog snopa mjerne točke su sjecišta, gledano u smjeru

Image

, bočnih rubova štita s vanjskom stranom krajnjih zavoja određenih u napomeni 5.

(7)

„e” jest razmak od referentne ravnine do početka žarne niti kratkog svjetlosnog snopa kako je prethodno određena.

(8)

Za žarnu nit dugog svjetlosnog snopa mjerne točke su sjecišta, gledano u smjeru

Image

, ravnine usporedne s ravninom HH, na udaljenosti 0,8 mm ispod nje, s krajnjim zavojima određenim u napomeni 5.

(9)

Referentna os je crta okomita na referentnu ravninu i koja prolazi kroz središte kruga promjera „M” (vidi list HS1/1).

(10)

Ravnina VV je ravnina okomita na referentnu ravninu i koja prolazi kroz referentnu os i kroz sjecište kruga promjera „M” s osi referentnog zatika.

(11)

Ravnina HH je ravnina okomita na referentnu ravninu i ravninu VV i koja prolazi kroz referentnu os.

Dodatak 7.

Kategorija HB3

LIST HB3/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Crteži su namijenjeni samo da prikažu bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST HB3/2

Dimenzije u mm (12)

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

e (8) (4)

31,5

(7)

± 0,16

f (8) (4)

5,1

(7)

± 0,16

h1, h2

0

(7)

± 0,15 (3)

h3

0

(7)

± 0,08 (3)

γ1 (5)

45° min.

γ2 (5)

52° min.

Podnožje P 20d u skladu s publikacijom IEC 61 (list 7004-31-1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

12

12

Watta

60

60

Ispitni napon

Volta

13,2

13,2

Predviđene vrijednosti

Watta

73 maks.

73 maks.

Svjetlosni tok lm

1 860

 

 

± %

12

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnog svjetla: 1 300 lm za približno 12 V

LIST HB3/3

(1)

Referentna ravnina je ravnina koja je određena točkama dodira podnoška s držačem.

(2)

Referentna os je okomita na referentnu ravninu i koncentrična u odnosu na promjer podnoška 17,46 mm.

(3)

Ekscentričnost se mjeri samo u smjerovima gledanja (57) A i B, kako je prikazano na slici na listu HB3/1. Mjerne točke su one, gdje projekcija vanjskog ruba zadnjih zavoja, najbližih i najudaljenijih od referentne osi, siječe os žarne niti.

(4)

Smjer gledanja je smjer B (57), kako je prikazano na slici na listu HB3/1.

(5)

Vanjska strana staklenog balona žarulje ne smije uzrokovati osno optičko izobličenje unutar kutova γ1 i γ2. Taj se zahtjev odnosi na cjelokupni opseg balona unutar kutova γ1 i γ2. Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(6)

Stakleni balon i nosači ne smiju stršiti preko granične konture i ne smiju smetati umetanju kroz vodeći žlijeb žarulje. Granična kontura je koncentrična u odnosu na referentnu os.

(7)

Provjerava se pomoću „box- sistema” list HB3/4 (57).

(8)

Krajevi žarne niti su određeni kao točke u kojima, gledano u smjeru (57) određenom u prethodnoj napomeni 4, projekcija vanjskih strana zadnjih zavoja siječe os žarne niti.

(9)

Vodeći žlijeb je obvezan.

(10)

Žarulju sa žarnom niti mora se okretati u držaču mjerne naprave dok referentno krilce ne dodirne ravninu C držača.

(11)

Dimenzije se moraju provjeravati bez O-prstena.

LIST HB3/4

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

(Dimenzije u milimetrima)

Image

 

p

q

r

s

t

u

v

12 V

1,3 d

1,6 d

3,0

2,9

0,9

0,4

0,7

d promjer žarne niti

Položaj žarne niti provjerava se samo u smjerovima A i B, kako je prikazano na listu HB3/1.

Početak žarne niti, kako je određen u napomeni 8 na listu HB3/3, mora se nalaziti u području „B”, a kraj žarne niti u području „C”.

Cjelokupna žarna nit treba biti unutar navedenih graničnih vrijednosti. U području „A” ne postoje zahtjevi za središte žarne niti.

Dodatak 8.

Kategorija HB4

LIST HB4/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Crteži su namijenjeni da prikažu samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST HB4/2

Dimenzije u mm (12)

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

e (4) (9)

31,5

(8)

± 0,16

f (4) (9)

5,1

(8)

± 0,16

h1, h2

0

(8)

± 0,15 (3)

h3

0

(8)

± 0,08 (3)

g (4)

0,75

± 0,5

± 0,3

γ1 (5)

50° min.

γ2 (5)

52° min.

γ3 (7)

45°

± 5°

± 5°

Podnožje P 22d u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-32-1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

12

12

Watta

51

51

Ispitni napon

Volta

13,2

13,2

Predviđene vrijednosti

Watta

62 maks.

62 maks.

Svjetlosni tok lm

1 095

 

 

± %

15

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnog svjetla: 825 lm za približno 12 V.

LIST HB4/3

(1)

Referentna ravnina je ravnina koja je određena točkama dodira podnoška s držačem.

(2)

Referentna os je okomita na referentnu ravninu i koncentrična u odnosu na promjer podnoška 19,46 mm.

(3)

Ekscentričnost se mjeri samo u smjerovima gledanja (1) A i B, kako je prikazano na slici na listu HB4/1. Mjerne točke su one, gdje projekcija vanjskog ruba zadnjih zavoja, najbližih i najudaljenijih od referentne osi, siječe os žarne niti.

(4)

Smjer gledanja je smjer B (58), kako je prikazano na slici na listu HB4/1.

(5)

Vanjska strana staklenog balona žarulje ne smije uzrokovati osno optičko izobličenje unutar kutova γ1 i γ2. Taj se zahtjev odnosi na cjelokupni opseg balona unutar kutova γ1 i γ2. Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(6)

Stakleni balon i nosači ne smiju stršiti preko granične konture (envelope) i ne smiju smetati umetanju kroz vodeći žlijeb žarulje. Granična kontura je koncentrična u odnosu na referentnu os.

(7)

Zatamnjenje treba sezati najmanje do kuta γ3 te najmanje do cilindričnog dijela balona koji je određen kutom γ1.

(8)

Provjerava se pomoću „box- sistema”, list HB4/4 (58).

(9)

Krajevi žarne niti su određeni kao točke u kojima, gledano u smjeru (58) određenom u prethodnoj napomeni 4, projekcija vanjskih strana zadnjih zavoja siječe os žarne niti.

(10)

Vodeći žlijeb je obvezan.

(11)

Žarulju sa žarnom niti mora se okretati u držaču mjerne naprave dok referentno krilce ne dodirne ravninu C držača.

(12)

Dimenzije se moraju provjeravati bez O-prstena.

LIST HB4/4

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

(Dimenzije u milimetrima)

Image

 

p

q

r

s

t

u

v

12 V

1,3 d

1,6 d

3,0

2,9

0,9

0,4

0,7

d = promjer žarne niti

Položaj žarne niti provjerava se samo u smjerovima A i B, kako je prikazano na listu HB4/1.

Početak žarne niti, kako je određen u napomeni 12 na listu HB4/3, treba se nalaziti u području „B” a kraj žarne niti u području „C”.

Cjelokupna žarna nit treba biti unutar navedenih graničnih vrijednosti. U području „A” ne postoje zahtjevi za središte žarne niti.

Dodatak 9.

Kategorija H7

LIST H7/1

Slika 1.: Glavni crtež

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Crteži su namijenjeni da prikažu samo bitne dimenzije žarulje sa žarnom niti.

LIST H7/2

Image

Nazivni napon 12 V

Dimenzije u mm

Dopuštena odstupanja

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

e (7)

25,0

(8)

± 0,1

f (7)

4,1

(8)

± 0,1

g (10)

0,5

min.

u pripremi

h1 (9)

0

(8)

± 0,1

h2 (9)

0

(8)

± 0,15

γ1 (4)

40° min.

γ2 (4)

50° min.

γ3 (5)

30° min.

Podnožje PX 26d u skladu s Publikacijom IEC 61 (List 7004-5-1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

12

12

Watta

55

55

Ispitni napon

Volta

13,2

13,2

Predviđene vrijednosti

Watta

58 maks.

58 maks.

Svjetlos. tok lm

1 500

 

 

± %

10

 

Referentni svjetlosni tok za ispitivanje glavnog svjetla: 1 100 lm za približno 12 V.

LIST H7/3

(1)

Referentna ravnina je ravnina određena s tri dodirne točke krilaca prstena podnoška s gornjom površinom držača.

(2)

Referentna os je okomita na referentnu ravninu i prolazi kroz sjecište dviju okomica, kako je prikazano na slici 3, list H7/1.

(3)

Stakleni balon i nosači ne smiju izlaziti izvan granične konture prikazane na slici 2. na listu H7/1. Granična kontura koncentrična je s referentnom osi.

(4)

Unutar kutova γ1 i γ2 na balonu ne smije biti optičkih izobličenja. Taj se zahtjev primjenjuje za cijeli obod balona unutar kutova γ1 i γ2.

(5)

Zatamnjenje treba sezati najmanje do kuta γ3 te najmanje do cilindričnog dijela balona na cijelom gornjem obodu balona.

(6)

Unutarnja konstrukcija žarulje treba biti takva da je gledano vodoravno moguće opaziti raspršeno svjetlo i refleksije samo iznad žarne niti (pogled u smjeru

Image kako je prikazan na slici 1. na listu H7/1). U iscrtkanom području na slici 5. na listu H7/1 ne smije se nalaziti nikakav metalni dio osim zavoja žarne niti.

(7)

Krajevi žarne niti su određeni kao točke u kojima, pri smjeru gledanja

Image kako je prikazan na slici 1. na listu H7/1, projekcija vanjskog ruba zadnjih zavoja siječe os žarne niti.

(8)

Provjerava se pomoću „box- sistema”, list H7/4.

(9)

Pomak žarne niti u odnosu na referentnu os mjeri se samo u smjerovima gledanja

Image iImage, kako je prikazano na slici 1 na listu H7/1. Mjerne točke su one gdje projekcija vanjskog ruba zadnjih zavoja, najbližih i najudaljenijih od referentne ravnine, siječe os žarne niti.

(10)

Pomak žarne niti s obzirom na os balona, koji se mjeri u dvije ravnine, usporedne s referentnom ravninom, na mjestu gdje projekcija vanjskog ruba zadnjih zavoja, najbližih i najudaljenijih od referentne ravnine, siječe os žarne niti.

(11)

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(12)

Napomene o promjeru žarne niti

trenutačno ne postoje ograničenja promjera žarne niti, no za daljnji razvoj predviđa se da dmax = 1,3 mm,

kod istog proizvođača promjer žarne niti etalon žarulje sa žarnom niti i žarulja sa žarnom niti iz serijske proizvodnje treba biti jednak.

LIST H7/4

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

(Dimenzije u milimetrima)

Image

 

a1

a2

b1

b2

c1

c2

12 V

d + 0,30

d + 0,50

0,2

4,6

4,0

d = promjer žarne niti

Krajevi žarne niti, kako je određeno u napomeni (7) na listu H7/3, moraju se nalaziti između crta Z1 i Z2 i između crta Z3 i Z4.

Položaj žarne niti provjerava se samo u smjerovimaImage iImage, kako je prikazano na slici 1. na listu H7/1.

Cjelokupna žarna nit treba biti unutar navedenih graničnih vrijednosti.

Dodatak 10.

Kategorija HS2

LIST HS2/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

min.

nom.

maks.

e

 

11,0 (3)

 

11,0 ± 0,15

f (6 V) (6)

1,5

2,5

3,5

2,5 ± 0,15

f (12 V) (6)

2,0

3,0

4,0

 

h1, h2

 

(3)

 

0 ± 0,15

α (4)

 

 

40°

 

β (5)

– 15°

90°

+ 15°

90° ± 5°

γ1 (7)

15°

 

 

15° min.

γ2 (7)

40°

 

 

40° min.

Podnožje PX 13,5s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-35-1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta (6)

6

12

6

Watta

15

15

15

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

 

Predviđene vrijednosti

Watta

15

15

15,0 la 6,75 V

± %

6

6

6

 

svjetlosni tok lm

320

320

 

 

± %

15

15

 

Referentni svjetlosni tok: 320 lm za približno 6,75 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

LIST HS2/2

(1)

Referentna os okomita je na referentnu ravninu i prolazi kroz presjek te ravnine s osi prstena podnoška.

(2)

Rezervirano.

(3)

Provjerava se pomoću „box-sistema”, list HS2/3.

(4)

Svi dijelovi koji mogu zatamniti svjetlo ili mogu utjecati na svjetlosni snop nalaze se unutar kuta α.

(5)

Kut β označuje položaj ravnine kroz unutarnje vodilice u odnosu na referentni urez.

(6)

U svrhu sprečavanja brzog kvara žarulje napon napajanja ne smije prelaziti 8,5 V za 6-voltne žarulje i 15 V za 12-voltne žarulje.

(7)

U području između vanjskih krakova kutova γ1 i γ2 balon ne smije imati područja s optičkim izobličenjem i mora imati zakrivljenost polumjera ne manje od 50 % njegovog stvarnog promjera.

LIST HS2/3

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu

(Sve dimenzije u milimetrima)

Image

Pogled A + B

 

a1

a2

b1

b2

c1 (6 V)

c1 (12 V)

c2

12 V

d + 1,0

d + 1,4

0,25

0,25

4,0

4,5

1,75

d = stvarni promjer žarne niti

Žarna nit se u potpunosti mora nalaziti unutar prikazanih granica.

Početak žarne niti mora se nalaziti između crta Z1 i Z2.

Dodatak 11

Kategorija S1 i S2

LIST S1/S2/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Napomena:

Ravnina V-V sadrži referentnu os i središnju crtu zatika.

Ravnina H-H (uobičajeni položaj štita) okomita je na ravninu V-V i sadrži referentnu os.

LIST S1/S2/2

Žarulje sa žarnim nitima kategorije S1 I S2 — Dimenzije

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje (5)

Etalon žarulja

min.

nom.

maks.

e

32,35

32,70

33,05

32,7 ± 0,15

f

1,4

1,8

2,2

1,8 ± 0,2

l

4

5,5

7

5,5 ± 0,5

c (3)

0,2

0,5

0,8

0,5 ± 0,15

b (3)

– 0,15

0,2

0,55

0,2 ± 0,15

a (3)

0,25

0,6

0,95

0,6 ± 0,15

h

– 0,5

0

0,5

0 ± 0,2

g

– 0,5

0

0,5

0 ± 0,2

β (3) (4)

– 2° 30′

2° 30′

0° ± 1°

Podnožak BA 20d u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-12-5)

LIST S1/S2/3

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Žarulje sa žarnom niti kategorije S1

 

Serijski proizvedene žarulje (5)

Etalon žarulja

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

6

Watta

25

25

25

25

25

25

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

Predviđene vrijednosti

Watta

25

25

25

25

25

25

 

 

 

 

 

za 6,75 V

± %

5

5

5

Lumena

435

315

435

315

 

± %

20

20

Referentni svjetlosni tok 398 lm ili 284 lm za približno 6 V

Žarulje sa žarnom niti kategorije S1

 

Serijski proizvedene žarulje (5)

Etalon žarulja

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

12

Watta

35

35

35

35

35

35

Ispitni napon

Volta

6,3

13,5

Predviđene vrijednosti

Watta

35

35

35

35

35

35

 

 

 

 

 

13,5 V

± %

5

5

5

Lumena

650

465

650

465

 

± %

20

20

Referentni svjetlosni tok: 568 lm ili 426 lm za približno 12 V.

Napomene:

(1)

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(2)

Referentna ravnina koja je okomita na referentnu os i dodiruje gornju površinu zatika širine 4,5 mm.

(3)

Dimenzije a, b, c i β odnose se na ravninu koja je usporedna s referentnom ravninom i siječe dva ruba štita na razmaku od e + 1,5 mm.

(4)

Dopušteno kutno odstupanje položaja ravnine štita od uobičajenog položaja.

(5)

Homologacijski zahtjevi. Zahtjevi za sukladnost proizvodnje su u pripremi.

Dodatak 12.

Kategorija S3

LIST S3/1

Dimenzije u milimetrima

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

min.

nom.

maks.

e (2)

19

19,5

20,0

19,5 ± 0,25

f (6 V)

 

 

3,0

2,5 ± 0,5

f (12 V)

 

 

4,0

 

d1, d2 (3)

– 0,5

0

+ 0,5

± 0,3

Podnožak P26s u skladu je s publikacijom IEC 61 (list 7004 - 36-1)


ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

6

Watta

15

15

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

Predviđene vrijednosti

Watta

15

15 za 6,75 V

± %

6

6

Lumen

240

± %

15

Referentni svjetlosni tok: 240 lm za približno 6,75 V

Napomene:

(1)

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(2)

Razmak od svjetlosnog središta.

(3)

Bočno odstupanje osi žarne niti s obzirom na referentnu os. Ovo odstupanje dovoljno je provjeriti u dvije međusobno okomite ravnine.

Dodatak 13.

Kategorija S4

LIST S4/1

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Napomene:

Ravnina VV sadrži referentnu os i središnju crtu zatika.

Ravnina HH sadrži referentnu os i okomita je na ravninu VV.

Predviđeni položaj ravnine SS je usporedno s ravninom HH prolazeći kroz krajeve štita.

LIST S4/2

S4 žarulja sa žarnom niti za glavno svjetlo mopeda

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

min.

nom.

Maks.

e

33,25

33,6

33,95

33,6 ± 0,15

f

1,45

1,8

2,15

1,8 ± 0,2

lC, lR

2,5

3,5

4,5

3,5 ± 0,5

c (2)

0,05

0,4

0,75

0,4 ± 0,15

b (2)

– 0,15

0,2

0,55

0,2 ± 0,15

a (2)

0,25

0,6

0,95

0,6 ± 0,15

h

–0,5

0

0,5

0 ± 0,2

g

–0,5

0

0,5

0 ± 0,2

β (2) (5)

– 2° 30′

0

2° 30′

0 ± 1°

BAX 15d (1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivni napon

Volta

6

12

6

Nazivna snaga (6)

Watta

15

15

15

15

15

15

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

 

Predviđena snaga (6)

Watta

15

15

15

15

15

15

 

 

 

 

 

 

 

 

(za 6,75 V)

Dopušteno odstupanje

± %

6

6

6

Predviđene vrijednosti

Svjetlosni tok lm (4) (6)

180

125

190

180

125

190

 

min.

min.

maks.

min.

min.

maks.

 

Referentni svjetlosni tok: 240 lm (dugi svjetlosni snop) i 160 lm (kratki svjetlosni snop) za približno 6 V (4)

LIST S4/3

Napomene:

(1)

Podnožje u skladu s IEC Publikacijom 61 u pripremi.

(2)

Dimenzije a, b, c i β odnose se na ravninu koja je usporedna s referentnom ravninom i siječe dva ruba štita na razmaku od e + 1,5 mm.

(3)

Referentna ravnina koja je okomita na referentnu os i dodiruje gornju površinu zatika duljine 2 mm.

(4)

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(5)

Dopušteno odstupanje položaja ravnine kroz rubove štita od predviđenog položaja.

(6)

Vrijednosti u lijevom stupcu odnose se na žarnu nit za dugi svjetlosni snop, a vrijednosti u desnom stupcu odnose se na žarnu nit za kratki svjetlosni snop.

Dodatak 14.

Kategorija P21W

LIST P21W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

min.

nom.

maks.

e

 

31,8 (59)

 

31,8 ± 0,3

f

12 V

5,5

6,0

7,0

6,0 ± 0,5

6, 24 V (62)

 

 

7,0

 

β

75°

90°

105°

90° ± 5°

Bočno odstupanje (59)

 

 

 (61)

0,3 maks.

Podnožak BA 15s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-11A-7) (60)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

21

21

Nazivni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđene vrijednosti

Watta

26

25

28

25 za 13,5 V

± %

6

 

 

Svjetlosni tok lm

460

 

 

± %

15

 

Referentni svjetlosni tok: 460 lm za približno 13,5 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

LIST P21W/2

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zadovoljava zahtjeve, provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu te na os okomitu, unutar ± 15°, na ravninu koja prolazi kroz središta zatika i referentnu os.

(Dimenzije u milimetrima)

Image

oznaka

a

b

h

k

dimenzija

3,5

3,0

9,0

1,0

Ispitni postupak i zahtjevi

1.   Žarulja sa žarnom niti se postavi u držač (grlo) koji se može okretati oko svoje osi i koji ima umjerenu ljestvicu ili fiksne graničnike koji odgovaraju dopuštenim granicama za kutni pomak, npr. ± 15°. Držač se nakon toga zakreće da se na zaslonu na koji je projicirana slika žarne niti dobije osna projekcija žarne niti. Osna projekcija žarne niti mora biti unutar dopuštenih granica za kutni pomak (± 15°).

2.   Bočni pogled

Nakon što se žarulja sa žarnom niti namjesti tako da je podnožak okrenut nadolje, referentna os vertikalna i gledano u smjeru osi žarne niti, projekcija žarne niti u cijelosti mora biti unutar pravokutnika s visinom „a” i širinom „b” čije se središte postavlja u teorijski položaj središta žarne niti.

3.   Pogled sprijeda

Nakon što se žarulja sa žarnom niti namjesti tako da je podnožak okrenut nadolje, referentna os vertikalna i s pogledom na žarulju u smjeru pod pravim kutovima u odnosu na os žarne niti:

3.1.   projekcija žarne niti u cijelosti mora biti unutar pravokutnika s visinom „a” i širinom „h” čije se središte postavlja u teorijski položaj središta žarne niti; i

3.2.   pomak projekcije središta žarne niti od referentne osi ne smije biti veći od razmaka „k”.

Dodatak 15.

Kategorija P21/5W

LIST P21/5W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

 

31,8 (63)

 

31,8 ± 0,3

f

 

 

7,0 (63)

7,0 – 0 /

– 2

Bočno odstupanje

 

 

 (63)

0,3 maks. (64)

x, y

 (63)

2,8 ± 0,3

β

75° (63)

90°

105° (63)

90° ± 5°

Podnožje BAY 15d u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 - 11B-5)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24 (65)

12

Watta

21

5

21

5

21

5

21/5

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđene vrijednosti

Watta

26

6

25

6

28

10

25 i 6

za 13,5 V

± %

6

10

6

10

6

10

6 i 10

 

Svjetlosni tok lm

440

35

440

35

440

40

 

 

± %

15

20

15

20

15

20

 

Referentni svjetlosni tok: 440 lm i 35 lm za približno 13,5 V

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

LIST P21/5W/2

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve, provjerom:

(a)

je li glavna žarna nit (veće snage) postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu te na os okomitu, unutar ± 15°, na ravninu koja prolazi kroz središta zatika i referentnu os; i

(b)

je li sekundarna žarna niti (manje snage) postavljena ispravno u odnosu na glavnu žarnu nit.

Ispitni postupak i zahtjevi

1.   Žarulja sa žarnom niti se postavi u držač (grlo) koji se može okretati oko svoje osi i koji ima umjerenu ljestvicu ili fiksne graničnike koji odgovaraju dopuštenim granicama za kutni pomak, npr. ± 15°. Držač se nakon toga zakreće da se na zaslonu na koji je projicirana slika žarne niti dobije osna projekcija glavne žarne niti. Osna projekcija glavne žarne niti treba biti unutar dopuštenih granica za kutni pomak (± 15°).

2.   Bočni pogled

Nakon što se žarulja sa žarnom niti namjesti tako da je podnožak okrenut nadolje, referentna os vertikalna, gledano u smjeru osi glavne žarne niti:

2.1.   projekcija glavne žarne niti u cijelosti treba biti unutar pravokutnika s visinom „a” i širinom „b” čije se središte postavlja u teorijski položaj središta žarne niti.

2.2.   projekcija sekundarne žarne niti (manje snage) u cijelosti mora biti:

2.2.1.   unutar pravokutnika širine „c” i visine „d” čije se središte nalazi na razmaku „v” u desno i na razmaku „u” iznad teorijskog položaja središta glavne žarne niti (veće snage);

2.2.2.   iznad ravne crte tangencijalne na gornji rub projekcije glavne žarne niti (veće snage) i s usponom od lijeva na desno pod kutom od 25°;

2.2.3   desno od projekcije glavne žarne niti (veće snage).

3.   Pogled sprijeda

Nakon što se žarulja sa žarnom niti namjesti tako da je podnožak okrenut nadolje, referentna os vertikalna i gledano u smjerovima okomitim na os glavne žarne niti:

3.1.   projekcija žarne niti u cijelosti mora biti unutar pravokutnika s visinom „a” i širinom „h” čije se središte postavlja u teorijski položaj središta žarne niti; i

3.2.   pomak središta glavne žarne niti od referentne osi ne smije biti veći od razmaka „k”;

3.3.   pomak središta sekundarne žarne niti od referentne osi ne smije biti veći od ± 2 mm (± 0,4 mm za etalon žarulju sa žarnom niti).

LIST P21/5W/3

Bočni pogled

(Dimenzije u milimetrima)

Image

Oznaka

a

b

c

d

u

v

Dimenzije

3,5

3,0

4,8

2,8

Pogled sprijeda

Image

Oznaka

a

h

k

Dimenzija

3,5

9,0

1,0

Dodatak 16.

Kategorija R5W

LIST R5W/1

Image

Referentna ravnina

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

17,5

19,0

20,5

19,0 ± 0,3

Bočno odstupanje (2)

 

 

1,5

0,3 maks.

β

60°

90°

120°

90° ± 5°

Podnožak BA15s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 - 11A-6) (1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24 (3)

12

Watta

5

5

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

5

7

5 za 13,5 V

± %

10

10

 

Svjetlosni tok lm

50

 

 

± %

20

 

Referentni svjetlosni tok: 50 lm za približno 13,5 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(1)

Žarulje sa žarnom niti s podnoškom BA15d mogu se upotrebljavati za posebne namjene: one imaju iste dimenzije.

(2)

Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine, koje sadrže referentnu os i od kojih jedna sadrži os zatika.

(3)

Za 24-voltnu žarulju sa žarnom niti povećane snage s drukčijim oblikom žarne niti dodatni zahtjevi su u pripremi.

(4)

Vidi Dodatak 24.

Dodatak 17.

Kategorija R10W

LIST R10W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

17,5

19,0

20,5

19,0 ± 0,3

Bočno odstupanje (2)

 

 

1,5

0,3 maks.

β

60°

90°

120°

90° ± 5°

Podnožak BA 15s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 - 11A-6) (1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24 (3)

12

Watta

10

10

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

10

12,5

10 za 13,5 V

± %

10

10

 

Svjetlosni tok lm

125

 

 

± %

20

 

Referentni svjetlosni tok: 125 lm za približno 13,5 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(1)

Žarulje sa žarnom niti s podnoškom BA15d mogu se upotrebljavati za posebne namjene: one imaju iste dimenzije.

(2)

Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine, koje sadrže referentnu os i od kojih jedna sadrži os zatika.

(3)

Za 24-voltnu žarulju sa žarnom niti povećane snage s drukčijim oblikom žarne niti dodatni zahtjevi su u pripremi.

(4)

Vidi Dodatak 24.

Dodatak 18.

Kategorija T4W

LIST T4W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

13,5

15,0

16,5

15,0 ± 0,3

Bočno odstupanje (1)

 

 

1,5

0,5 max.

β

 

90°

 

90° ± 5°

Podnožak BA 9s u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 -14-6) (3)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

4

4

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

4

5

4 za 13,5 V

± %

10

10

 

Svjetlosni tok lm

35

 

 

± %

20

 

Referentni svjetlosni tok: 35 lm za približno 13,5 V.

(1)

Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine, koje sadrže referentnu os i od kojih jedna sadrži os zatika.

(2)

Vidi Dodatak 24.

(3)

Na cijeloj duljini podnoška ne smije biti stršećih dijelova ni zalemljenih mjesta koji prelaze preko najvećeg dopuštenog promjera podnoška.

Dodatak 19.

Kategorija C5W

LIST C5W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

b (66)

34,0

35,0

36,0

35 ± 0,5

f (67)  (68)

7,5 (69)

 

15 (70)

9 ± 1,5

Podnožak SV8,5 u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-81-3)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

5

5

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

5

7

5 za 13,5 V

± %

10

10

 

Svjetlosni tok lm

45

 

 

± %

20

 

Referentni svjetlosni tok: 45 lm za približno 13,5 V

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

Dodatak 20.

Kategorija C21W

LIST C21W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulja

min.

nom.

Maks.

b (71)

40,0

41,0

42,0

41 ± 0,5

f (72)

7,5

 

10,5

8 ± 1

Podnožak SV8,5 u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004-81-4)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

12

12

Watta

21

21

Ispitni napon

Volta

13,5

 

Predviđena vrijednost

Watta

25

25 za 13,5 V

± %

6

6

 

Svjetlosni tok lm

460

 

 

± %

15

 

Referentni svjetlosni tok: 460 lm za približno 13,5 V

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

LIST C21W/2

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ovo se ispitivanje upotrebljava za određivanje zadovoljava li žarulja sa žarnom niti zahtjeve provjerom je li žarna nit postavljena ispravno u odnosu na referentnu os i središte duljine žarulje.

(Dimenzije u milimetrima)

Image

 

a

h

k

12 V

4,0 + d

14,5

2,0

d = nazivni promjer žarne niti prema podacima proizvođača

Za etalon žarulju sa žarnom niti a = 2,0 + d; k = 0,5

Ispitni postupak i zahtjevi

1.   Žarulja sa žarnom niti se postavi u držač (grlo) koji se može okretati oko referentne osi za 360° tako da se na zaslonu dobije projekcija slike žarne niti u pogledu sprijeda. Referentna ravnina na zaslonu treba se podudarati sa središtem žarulje. Tražena središnja os na zaslonu treba se podudarati sa središtem duljine žarulje.

2.   Pogled sprijeda

2.1.   Projekcija žarne niti u cijelosti mora biti unutar pravokutnika kad se žarulja okrene za 360°.

2.2.   Pomak središta žarne niti od tražene srednje osi ne smije biti veći od „k”.

Dodatak 21.

Kategorija W3W

LIST W3W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

11,2

12,7

14,2

12,7 ± 0,3

bočno odstupanje (2)

 

 

1,5

0,5 maks.

β

– 15°

+ 15°

0° ± 5°

Podnožak W2,1 × 9,5d u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 - 91-2) (1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

3

3

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

3

4

3 za 13,5 V

± %

15

15

 

Svjetlosni tok lm

22

 

 

± %

30

 

Referentni svjetlosni tok: 22 lm za približno 13,5 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(1)

Taj tip je zaštićen patentom; primjenjuju se zahtjevi ISO/IEC.

(2)

Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine koje sadrže referentnu os, a od kojih jedna sadrži os XX.

(3)

Vidi Dodatak 24.

Dodatak 22.

Kategorija W5W

LIST W5W/1

Image

Dimenzije u mm

Serijski proizvedene žarulje

Etalon žarulje

min.

nom.

maks.

e

11,2

12,7

14,2

12,7 ± 0,3

Bočno odstupanje (2)

 

 

1,5

0,5 maks.

β

– 15°

+ 15°

0° ± 5°

Podnožak W 2,1 × 9,5d u skladu s Publikacijom IEC 61 (list 7004 - 91-2) (1)

ELEKTRIČNE I FOTOMETRIJSKE VRIJEDNOSTI

Nazivne vrijednosti

Volta

6

12

24

12

Watta

5

5

Ispitni napon

Volta

6,75

13,5

28,0

 

Predviđena vrijednost

Watta

5

7

5 za 13,5 V

± %

10

10

 

Svjetlosni tok lm

50

 

 

± %

20

 

Referentni svjetlosni tok: 50 lm za približno 13,5 V.

Boja emitirane svjetlosti mora biti bijela.

(1)

Ovaj tip je zaštićen patentom; primjenjuju se zahtjevi ISO/IEC.

(2)

Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine koje sadrže referentnu os, a od kojih jedna sadrži os XX.

(3)

Vidi Dodatak 24.

Dodatak 23.

Primjer izgleda homologacijske oznake

Image

Gornja oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela postavljena na žarulju sa žarnom niti pokazuje da je ta žarulja homologirana u Njemačkoj (e1) pod homologacijskim brojem A3. Prva znamenka homologacijske kodne oznake (0) pokazuje da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima Priloga IV. ovoj Direktivi u njezinoj izvornoj verziji.

Dodatak 24.

Svjetlosno središte i oblici žarnih niti žarulja

Ako nije navedeno drugačije u listovima s podacima za žarulje, ova se norma primjenjuje za određivanje svjetlosnog središta različitih oblika žarnih niti kad je žarna nit prikazana kao točka u barem jednom od pogleda u tim listovima s podacima.

Položaj svjetlosnog središta ovisi o obliku žarne niti.

R. br.

Oblik žarne niti

Napomene

1

Image

Za b > 1,5 h, odstupanje osi žarne niti u odnosu na ravninu okomitu na referentnu os smije biti najviše 15°.

2

Image

Primjenjuje se samo na žarne niti koje se mogu upisati u pravokutnik s b > 3h.

3

Image

Primjenjuje se na žarne niti koje se mogu upisati u pravokutnik s b < 3h, međutim gdje je k < 2h.

Bočne crte opisanih pravokutnika pod br. 2 i 3 usporedne su odnosno okomite na referentnu os.

Svjetlosno središte je sjecište linija povlaka-točka.

POGLAVLJE 3.

VANJSKE IZBOČINE NA MOTORNIM VOZILIMA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Zahtjevi za vanjske izbočine na motornim vozilima na dva ili tri kotača bez nadogradnje

Dodatak

Ispitna naprava i uvjeti ispitivanja

PRILOG II.

Zahtjevi za vanjske izbočine na motornim vozilima na dva ili tri kotača s nadogradnjom

Dodatak

Mjerenje izbočina i razmaka

PRILOG III.

 

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na vanjske izbočine na tipu motornog vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na vanjske izbočine na tipu motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA VANJSKE IZBOČINE NA MOTORNIM VOZILIMA NA DVA ILI TRI KOTAČA BEZ NADOGRADNJE

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog Priloga:

1.1.   „vanjski dijelovi vozila” znači dijelovi vozila koji bi mogli predstavljati vanjske zapreke pri sudaru;

1.2.   „okrznuće” znači svaki dodir koji bi u određenim uvjetima mogao prouzročiti ozljedu u obliku poderotine;

1.3.   „sudar” znači svaki dodir koji bi u određenim uvjetima mogao prouzročiti penetrantne ozljede;

1.4.   „tip vozila s obzirom na vanjske izbočine” znači vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju s obzirom na oblik, dimenzije, smjer vožnje i tvrdoću vanjskih dijelova vozila;

1.5.   „polumjer zaobljenja” znači polumjer „r” luka kružnice koja se najbliže uklapa u zaobljeni oblik odgovarajućega dijela.

2.   KRITERIJI ZA RAZLIKOVANJE IZMEĐU „OKRZNUĆA” I „SUDARA”

2.1.   Pri pomicanju ispitne naprave uzduž vozila kako je opisano u točki 4.2., za dijelove vozila koje dotakne ta naprava mora se smatrati da spadaju:

2.1.1.   U 1. skupinu: ako dijelovi vozila okrznu ispitnu napravu; ili

2.1.2.   U 2. skupinu: ako se dijelovi vozila sudare s ispitnom napravom.

2.1.3.   U svrhu nedvosmislenog razlikovanja između dijelova koji spadaju u 1. skupinu ili 2. skupinu, ispitnu napravu treba upotrebljavati u skladu s postupkom prikazanim na sljedećem crtežu:

Image

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Bez obzira na zahtjeve točke 3.2., vanjska strana svih tipova vozila nemaju šiljaste, oštre niti dijelove koji strše prema van, oblika, dimenzija, kuta usmjerenja ili tvrdoće kojima se povećava opasnost ili težina tjelesne ozljede osobe koju vozilo udari ili okrzne u slučaju nezgode.

3.2.   Vozila moraju biti konstruirana tako da dijelovi, s kojima bi drugi sudionici u prometu mogli doći u dodir, zadovoljavaju odgovarajuće odredbe točaka 5. i 6.

3.3.   Za sve vanjske izbočine na koje se primjenjuje ovaj Prilog i proizvedene su iz meke gume ili plastike tvrdoće manje od 60 po Shoreu, ili su s njima prevučene, smatra se da zadovoljavaju zahtjeve navedene u točkama 5. i 6.

3.4.   Međutim, sljedeći zahtjevi ne primjenjuju se na prostor između bočne prikolice i motocikla kod motocikala s bočnom prikolicom.

3.5.   Kad su mopedi opremljeni pedalama, zadovoljavanje svih ili dijela zahtjeva utvrđenih ovom Direktivom s obzirom na pedale nije obvezno. Kad zahtjevi nisu zadovoljeni, proizvođači o tome obavještavaju nadležna tijela koja su zaprimila zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za vanjske izbočine na tipu vozila i istodobno opisuju mjere poduzete za osiguravanje sigurnosti.

4.   ISPITNE METODE

4.1.   Ispitna naprava i uvjeti ispitivanja

4.1.1.   Ispitna naprava mora biti kako je prikazana na slici A. u Dodatku.

4.1.2.   Vozilo je u ravnoj liniji i u vertikalnom položaju s oba kotača na tlu. Uređaj za upravljanje je slobodno pokretljiv unutar svojih uobičajenih otklona.

Čovjekoliku lutku („AM 50 percentil”) ili osobu sličnih fizičkih značajka se postavlja na ispitno vozilo u uobičajeni položaj u vožnji tako da ne sprečava slobodno pokretanje uređaja za upravljanje.

4.2.   Ispitni postupak

Ispitna naprava se pomiče od prednjeg prema stražnjem kraju vozila i napravu za upravljanje (ako može dodirnuti ispitnu napravu) se zakreće do krajnjeg položaja. Ispitna naprava mora ostati u dodiru s vozilom (vidi sliku B. u Dodatku). Ispitivanje se provodi na obje strane vozila.

5.   KRITERIJI

5.1.   Kriteriji navedeni u ovoj točki ne primjenjuju se na dijelove na koje se odnose zahtjevi točke 6.

5.2.   Bez obzira na iznimku navedenu u točki 3.3, primjenjuju se sljedeći najmanji zahtjevi:

5.2.1.   Zahtjevi koji se primjenjuju na 1. skupinu dijelova:

5.2.1.1.   Dijelovi u obliku plohe:

uglovi imaju polumjer zaobljenja od najmanje 3 mm,

rubovi imaju polumjer zaobljenja najmanje 0,5 mm.

5.2.1.2.   Dijelovi u obliku svornjaka:

promjer svornjaka je najmanje 10 mm,

rubovi na završetku svornjaka imaju polumjer zaobljenja od najmanje 2 mm.

5.2.2.   Zahtjevi koji se primjenjuju na 2. skupinu dijelova:

5.2.2.1.   Dijelovi u obliku plohe:

rubovi i uglovi imaju polumjer zaobljenja od najmanje 2 mm.

5.2.2.2.   Dijelovi u obliku svornjaka:

nisu dulji od polovice promjera svornjaka ako je taj promjer manji od 20 mm,

polumjer zaobljenja rubova na završetku svornjaka je najmanje 2 mm ako je promjer svornjaka najmanje 20 mm.

6.   POSEBNI ZAHTJEVI

6.1.   Gornji rub vjetrobranskog stakla ili obruba ima polumjer zaobljenja od najmanje 2 mm ili dodatno je prevučen materijalom za zaštitu ruba u skladu s odredbama točke 3.3.

6.2.   Završeci i vanjski rubovi spojke i poluga kočnice su vidljivo zaobljeni i imaju polumjer zaobljenja od najmanje 7 mm.

6.3.   Prednji rub prednjeg blatobrana ima polumjer zaobljenja od najmanje 2 mm.

6.4.   Stražnji rub poklopaca na gornjoj strani spremnika goriva u koje bi vozač mogao udariti pri sudaru ne smije stršiti više od 15 mm iznad osnovne površine; spojevi s osnovnom površinom moraju biti glatki ili vidno zaobljeni. Ako zahtjev od 15 mm ne može biti zadovoljen, moraju se predvidjeti druga rješenja, poput zaštitne naprave postavljene ispod poklopca (kao primjer, vidi sljedeći crtež).

Image

6.5.   Ključevi za paljenje moraju imati zaštitnu oblogu. Taj se zahtjev ne primjenjuje za preklopne ključeve ili ključeve koji ne strše iznad površine.

Dodatak 1.

Ispitna naprava i uvjeti ispitivanja

Slika A.

Image

Slika B.

Image

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA VANJSKE IZBOČINE NA MOTORNIM VOZILIMA NA DVA ILI TRI KOTAČA S NADOGRADNJOM

OPĆENITO

Zahtjevi navedeni u Direktivi 74/483/EEZ (73) koji se odnose na vanjske izbočine motornih vozila kategorije M1 primjenjuju se na motorna vozila na dva ili tri kotača s nadogradnjom koja su namijenjena za prijevoz putnika.

Sljedeći zahtjevi primjenjuju se na motorna vozila na dva ili tri kotača s nadogradnjom koja su namijenjena za prijevoz robe.

1.   PODRUČJE DJELOVANJA

1.1.   Ovaj Prilog primjenjuju se na vanjske izbočine ispred stražnje stjenke kabine na vozilima za prijevoz robe, koje su ograničene na vanjsku površinu kako je definirano ispod. On se ne primjenjuje na vanjske retrovizore, uključujući njihovo kućište, ili naprave kao što su radijske antene ili nosači prtljage.

1.2.   Cilj je smanjenje opasnosti ili stupnja tjelesnih ozljeda koje pretrpi osoba u dodiru s vanjskom površinom vozila u slučaju sudara.

2.   DEFINICIJE

U smislu ovog Priloga:

2.1.   „vanjska površina” znači dio vozila ispred stražnje stjenke kabine prema definiciji u točki 2.4., izuzimajući samu stražnju stjenku, ali uključujući sastavne dijelove kao što su prednji blatobran (blatobrani) i prednji branik (ako su ugrađeni) i prednji kotač (kotači);

2.2.   „tip vozila s obzirom na vanjske izbočine” znači vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju s obzirom na oblik, dimenzije, smjer vožnje i tvrdoću vanjskih dijelova vozila;

2.3.   „kabina” znači onaj dio nadogradnje koji čini prostor predviđen za vozača i putnika, uključujući njegova vrata;

2.4.   „stražnja stjenka kabine” znači krajnji stražnji dio vanjske površine prostora predviđenog za vozača i putnika;

2.5.   „referentna ravnina” znači vodoravna ravnina koja prolazi kroz središte prednjeg (prednjih) kotača ili vodoravna ravnina koja je postavljena na visini od 50 cm od tla, ovisno o tome koja je niža. Ova ravnina određena je za opterećeno vozilo;

2.6.   „podna linija” znači krivulja određena ovim postupkom: stožac s uspravnom osi neodređene visine čiji je polukut 15 % u odnosu na okomicu treba uzastopno pomicati oko opterećenog vozila tako da stalno i što niže dodiruje vanjsku površinu nadogradnje. Podna linija je krivulja koja spaja te dodirne točke.

Kod određivanja podne linije ne uzimaju se u obzir ispušne cijevi, kotači ili ograničeni mehanički sastavni dijelovi pričvršćeni na podvozje vozila, kao što su oslonci za dizalicu, držači ovjesa, vezne točke predviđene za vuču ili prijevoz. Za otvore u području izravno iznad kotača treba pretpostaviti da su nadomješteni zamišljenom površinom koja se izravno uklapa u susjednu vanjsku površinu. Kod određivanja podne linije, ovisno o tipu određenog vozila, treba uzeti u obzir krajnji obris nadogradnje, blatobran ili blatobrane (ako su ugrađeni) i vanjske kutove profila branika (ako je ugrađen).

2.7.   „polumjer zaobljenja” znači polumjer „r” luka kružnice koja se najbliže uklapa u zaobljeni oblik odgovarajućeg dijela.

2.8.   „opterećeno vozilo” podrazumijeva vozilo opterećeno do najveće tehnički dopuštene mase, tako da je razdioba opterećenja po osovinama u skladu s uputama proizvođača.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Odredbe ovog Priloga ne primjenjuju se na one dijelove „vanjske površine” koji su smješteni, kad je vozilo neopterećeno i sva su vrata, prozori i otvori za prolaz u kabinu itd. zatvoreni:

3.1.1.   izvan područja čija je gornja granica vodoravna ravnina postavljena na visini od 2 m iznad tla i donja granica, po izboru proizvođača, referentna ravnina određena u točki 2.5. ili podna linija određena u točki 2.6.;

ili

3.1.2.   smješteni tako da se u stanju mirovanja ne mogu dodirnuti kuglom promjera 100 mm.

3.1.3.   Kad je referentna ravnina donja granica područja, uzimaju se također u obzir dijelovi vozila ispod referentne ravnine koji se nalaze između dviju vertikalnih ravnina, od kojih jedna dodiruje vanjsku površinu vozila i druga je s njom usporedna i postavljena 80 mm prema unutrašnjosti vozila od točke u kojoj referentna ravnina dodiruje nadogradnju vozila.

3.2.   „Vanjska površina” vozila ne smije imati dijelove koji strše prema van i koji bi mogli zahvatiti pješake, bicikliste ili motocikliste.

3.3.   Sastavni dijelovi navedeni u točki 4. ne smiju imati šiljastih ili oštrih dijelova koji strše prema van ni izbočina koje bi svojim oblikom, dimenzijama, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost ili težinu tjelesne ozljede osobe udarene ili okrznute vanjskom površinom u slučaju sudara.

3.4.   Dijelovi vanjske površine koji strše, a čija tvrdoća nije veća od 60 prema Shoreu A, mogu imati polumjer zaobljenja manji od vrijednosti navedenih u točki 4.

3.5.   Ako je polumjer zaobljenja neke vanjske izbočine manji od 2,5 mm, kao odstupanje od zahtjeva u točki 4., ona može biti pokrivena nekom zaštitom koja ima značajke određene u točki 3.4.

4.   POSEBNI ZAHTJEVI

4.1.   Ukrasi, trgovačke oznake, trgovački logotipovi u obliku slova i brojki

4.1.1.   Ukrasi, trgovačke oznake, trgovački logotipovi u obliku slova i brojki ne smiju imati polumjere zaobljenja manje od 2,5 mm. Taj se zahtjev ne primjenjuje na sastavne dijelove koji strše manje od 5 mm iznad susjedne površine, pod uvjetom da nemaju oštrih rubova usmjerenih prema van.

4.1.2.   Ukrasi, trgovačke oznake, trgovački logotipovi u obliku slova i brojki koji strše više od 10 mm iznad susjedne površine moraju se uvući, odvojiti ili saviti kad sila od 10 daN djeluje na njihovu najistaknutiju točku u bilo kojem smjeru u ravnini koja je približno usporedna s površinom na koju su postavljeni.

Za primjenu sile od 10 daN treba upotrijebiti čekić s ravnim čelom, promjera koji nije veći od 50 mm. Kad to nije moguće, treba upotrijebiti drugi istovrijedan postupak. Kad se ukrasi jednom uvuku, odvoje ili iskrive, preostali dijelovi ne smiju stršiti više od 10 mm ili imati šiljaste, oštre ili rezne rubove.

4.2.   Izbočeni rubovi i obruči glavnih svjetala

4.2.1.   Izbočeni rubovi i obruči dopušteni su na glavnim svjetlima pod uvjetom da u odnosu na vanjsku prozirnu površinu glavnog svjetla ne strše više od 30 mm te da im polumjer zaobljenja u svakoj točki ne bude manji od 2,5 mm.

4.2.2.   Uvlačna glavna svjetla moraju zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 4.2.1. u radnom i uvučenom položaju.

4.2.3.   Odredbe iz točke 4.2.1. ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su uvučena u nadogradnju ili su natkrivena nadogradnjom, pod uvjetom da ona zadovoljava zahtjeve iz točke 3.2.

4.3.   Rešetke

Dijelovi rešetke moraju imati polumjer zaobljenje najmanje

2,5 mm ako razmak između dva susjedna elementa nije veći od 40 mm,

1 mm ako je taj razmak između 25 mm i 40 mm,

0,5 mm ako je taj razmak manji od 25 mm.

4.4.   Naprave za brisanje i pranje vjetrobranskog stakla i glavnih svjetala

4.4.1.   Gore navedene naprave moraju biti ugrađene tako da vratilo brisača bude u zaštitnom kućištu koje ima polumjer zaobljenja najmanje 2,5 mm i površinu od najmanje 150 mm2, određene na projekciji poprečnog presjeka u ravnini koja je na razmaku ne većem od 6,5 mm od točke koja najviše strši.

4.4.2.   Sapnice naprava za pranje vjetrobranskog stakla i glavnih svjetala moraju biti zaobljene s polumjerom najmanje 2,5 mm. Ako strše manje od 5 mm njihovi oštri rubovi koji strše prema van moraju biti glatko polirani.

4.5.   Blatobran (ako je ugrađen)

Ako je blatobran dio vozila koji se nalazi najdalje ispred kabine, njegovi sastavni dijelovi moraju biti konstruirani tako da svi kruti dijelovi s licem na vanjskoj strani imaju polumjer zaobljenja od najmanje 5 mm.

4.6.   Zaštitne naprave (blatobrani) (ako su ugrađene)

4.6.1.   Završeci prednjih zaštitnih naprava moraju biti okrenuti dolje prema vanjskoj površini nadogradnje.

4.6.2.   Sastavni dijelovi prednjih zaštitnih naprava moraju biti konstruirani tako da sve krute vanjske površine koje strše van imaju polumjer zaobljenja od najmanje 5 mm.

4.6.3.   Naprave kao što su kuke za vuču i vitla ne smiju stršiti iznad krajnje prednje površine branika. Međutim, vitla mogu stršiti iznad krajnje prednje površine branika pod uvjetom da su prekriveni, kad se ne upotrebljavaju, odgovarajućom zaštitnom napravom koja ima polumjer zaobljenja najmanje 2,5 mm.

4.6.4.   Zahtjevi iz točke 4.6.2. ne primjenjuju se na sastavne dijelove branika ili na braniku ili na umetke na braniku s izbočinama manjim od 5 mm. Rubovi naprava koji strše više od 5 mm moraju biti glatko polirani. Posebni zahtjevi za naprave pričvršćene na branike i na koje se odnose druge točke ovog Priloga i dalje vrijede.

4.7.   Kvake, šarke i tipkala na vratima, poklopci prtljažnika i motora; zakretni prozori, poklopci i rukohvati za pridržavanje

4.7.1.   Tipkala ne smiju stršiti više od 30 mm, rukohvati za pridržavanje i držači na poklopcu motora ne više od 70 mm i u svim drugim slučajevima ne više od 50 mm. Njihov polumjer zaobljenja mora biti najmanje 2,5 mm.

4.7.2.   Ako se kvake na bočnim vratima okreću pri otvaranju ili zatvaranju, moraju zadovoljavati jedan od ova dva zahtjeva:

4.7.2.1.   u slučaju kvaka koje se zakreću usporedno s ravninom vrata, slobodni završetak kvake u položaju otvaranja vrata mora biti usmjeren prema unatrag. Završetak takvih kvaka mora biti okrenut prema ravnini vrata i mora biti ugrađen u zaštitnu oblogu ili uvučen;

4.7.2.2.   kvake koje se zakreću prema van u smjeru koji nije usporedan s ravninom vrata, kad su u zatvorenom položaju moraju se nalaziti u zaštitnom kućištu ili biti uvučene. Slobodni završetak kvake treba biti okrenut unatrag ili prema dolje. Međutim, kvake koje ne zadovoljavaju taj posljednji zahtjev mogu biti prihvaćene ako:

imaju nezavisan povratni mehanizam,

ne strše više od 15 mm kad se povratni mehanizam pokvari,

u otvorenom položaju njihov polumjer zaobljenja iznosi najmanje 2,5 mm (taj se zahtjev ne primjenjuje ako je u potpuno otvorenom položaju stršenje manje od 5 mm, u kojem slučaju rubovi dijelova koji strše van moraju biti glatko polirani),

površina njihovog slobodnog kraja, mjereno na razmaku manjem od 6,5 mm od točke koja najdalje strši naprijed, nije manja od 150 mm2,

4.8.   Bočni skretači za zrak i kišu i naprave za sprečavanje prljanja prozora

Rubovi koji mogu stršiti van moraju biti zaobljeni polumjerom od najmanje 1 mm.

4.9.   Rubovi limova

Rubovi limova dopušteni su pod uvjetom da su prekriveni zaštitom zaobljenom polumjerom od najmanje 2,5 mm ili materijalom koji zadovoljava zahtjeve točke 3.4.

4.10.   Matice kotača, poklopci glavine i zaštitne naprave

4.10.1.   Matice kotača, poklopci glavine i zaštitne naprave ne smiju imati izbočine u obliku krilaca.

4.10.2.   Kad vozilo vozi pravocrtno, osim guma, nijedan dio kotača koji se nalazi iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz njihovu os vrtnje ne smije, u vodoravnoj ravnini, stršiti iznad vertikalne projekcije ruba nadogradnje iznad kotača. Međutim, ako funkcionalni zahtjevi to opravdavaju, zaštitne naprave koje pokrivaju matice kotača i glavine mogu stršiti iznad vertikalne projekcije toga ruba pod uvjetom da polumjer zakrivljenosti površine dijela koji strši ne bude manji od 5 mm te da izbočina, iznad vertikalne projekcije ruba nadogradnje, ni u kojemu slučaju ne prelazi 30 mm.

4.10.3.   Zaštitna ili zaštitne naprave u skladu s prethodnom točkom 4.10.2. moraju se ugraditi kad matice i vijci strše iznad ravnine projekcije vanjske površine guma (dio guma koji se nalazi iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz os vrtnje kotača).

4.11.   Oslonci za dizalicu i ispušna cijev (ispušne cijevi)

4.11.1.   Oslonci za dizalicu i ispušna cijev (ispušne cijevi), ako postoji (postoje), ne smiju stršiti više od 10 mm iznad vertikalne projekcije podne linije ili vertikalne projekcije presjeka referentne ravnine s vanjskom površinom vozila.

4.11.2.   Kao odstupanje od tog zahtjeva, ispušna cijev može stršiti više od 10 mm pod uvjetom da su njezini krajnji oštri rubovi zaobljeni polumjerom zaobljenja od najmanje 2,5 mm.

4.12.   Izbočine i razmaci moraju se mjeriti u skladu sa zahtjevima navedenim u Dodatku.

Dodatak

Mjerenje izbočina i razmaka

1.   POSTUPAK ODREĐIVNJA DIMENZIJE IZBOČINE NA SASTAVNOM DIJELU KOJI JE UGRAĐEN NA VANJSKOJ POVRŠINI

1.1.   Dimenzija izbočine sastavnog dijela koji je ugrađen na ispupčenu površinu može se odrediti izravnim mjerenjem ili pomoću crteža odgovarajućeg presjeka tog sastavnog dijela u njegovom ugrađenom položaju.

1.2.   Kad se dimenzija izbočine sastavnog dijela koji je ugrađen na površinu koja nije ispupčena ne može odrediti jednostavnim mjerenjem, ona se mora odrediti iz najveće promjene razmaka središta kugle promjera 100 mm u odnosu na osnovnu liniju površine kad se kugla pomiče preko tog sastavnog dijela stalno ga dodirujući. Slika 1. prikazuje primjer primjene tog postupka.

1.3.   Dimenzija izbočine rukohvata za pridržavanje, posebno, mora se mjeriti u odnosu na ravninu koja prolazi kroz točke pričvršćenja tih rukohvata. Slika 2. prikazuje primjer.

2.   POSTUPAK ODREĐIVNJA DIMENZIJE IZBOČINE NA IZBOČENIM RUBOVIMA I OBRUČIMA GLAVNIH SVJETALA

2.1.   Izbočina na vanjskoj površini glavnog svjetla mora se mjeriti vodoravno od točke dodira kugle promjera 100 mm, kao što je prikazano na slici 3.

3.   POSTUPAK ODREĐIVNJA VELIČINE RAZMAKA ILI PROSTORA IZMEĐU DIJELOVA REŠETKE

3.1.   Veličina razmaka ili prostora između dijelova rešetke mora se odrediti pomoću razmaka između dviju ravnina koje prolaze kroz točke dodira kugle i okomito na pravac koji spaja te točke dodira. Slike 4. i 5. pokazuju primjere primjene tog postupka.

Image

PRILOG III.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 4.

RETROVIZORI ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Definicije

Dodatak

Postupak određivanja polumjera zakrivljenosti „r” zrcalne površine zakrivljenosti retrovizora

PRILOG II.

Konstrukcijski zahtjevi i zahtjevi za ispitivanja, koji se primjenjuju kod homologacije tipa sastavnog dijela za retrovizore

Dodatak 1.

Metoda ispitivanja za određivanje refleksije

Dodatak 2.

Homologacija tipa sastavnog dijela i označivanje retrovizora

Dodatak 3.

Opisni dokument s obzirom na tip retrovizora namijenjenog za vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 4.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na tip retrovizora namijenjenog za vozila na dva ili tri kotača

PRILOG III.

Zahtjevi za ugradbu retrovizora na vozila

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na ugradbu jednog ili više retrovizora na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na ugradbu jednog ili više retrovizora na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

DEFINICIJE

1.   „Retrovizor” znači uređaj koji nije složeni optički sustav, kao što je periskop, koji je namijenjen da omogući jasan pogled prema stražnjoj strani vozila.

2.   „Unutarnji retrovizor” znači uređaj prema definiciji u točki 1. koji je namijenjen za, po potrebi, ugradbu u vozilo u prostoru za putnike.

3.   „Vanjski retrovizor” znači uređaj prema definiciji u točki 1. koji je namijenjen za ugradbu s vanjske strane vozila.

4.   „Tip retrovizora” znači uređaji koji se bitno ne razlikuju međusobno u sljedećim bitnim značajkama:

4.1.   dimenzijama i polumjeru zakrivljenosti zrcalne površine retrovizora;

4.2.   konstrukciji, obliku i materijalima upotrijebljenim u retrovizorima, uključujući njegovo pričvršćenje na vozilo.

5.   „Razred retrovizora” znači svi uređaji koji imaju više zajedničkih značajki funkcija. Ovi se dijele prema sljedećem:

Razred I: unutarnji retrovizori,

Razred L: „glavni” vanjski retrovizori.

6.   „r” jest srednja vrijednost polumjera zakrivljenosti izmjerenu na zrcalnoj površini, prema metodi opisanoj u točki 2. Dodatka 1.

7.   „Glavni polumjer zakrivljenosti u točki zrcalne površine” znači vrijednosti polumjera zakrivljenosti dobivene s mjernom napravom određenom u Dodatku 1., izmjerene na glavnom luku zrcalne površine koji prolazi kroz središte te površine i leži u vertikalnoj ravnini (ri) te na glavnom luku koji je okomit na taj odsječak i koji prolazi kroz središte te površine i leži u vodoravnoj ravnini (r′i).

8.   „Polumjer zakrivljenosti u točki zrcalne površine (rp)” znači aritmetička sredina glavnog polumjera zakrivljenosti ri i r′i ili drugim riječima:

Formula

9.   „Središte zrcalne površine” znači geometrijsko središte vidnog dijela zrcalne površine.

10.   „Polumjer zakrivljenosti sastavnih dijelova retrovizora” znači polumjer zakrivljenosti „c” luka kružnice kojom se najbolje približava zakrivljeni oblik dijela o kojemu je riječ.

11.   „Tip vozila s obzirom na retrovizore” znači motorna vozila koja se međusobno ne razlikuju u sljedećim bitnim elementima:

11.1.   značajkama vozila koje mogu smanjivati vidno polje i onemogućavati ugradbu retrovizora;

11.2.   položajima i tipovima obveznih ili neobveznih retrovizora koji se naknadno ugrađuju.

12.   „Točke vozačevih očiju” znači dvije točke međusobno udaljene 65 mm i nalaze se 650 mm vertikalno iznad točke R vozačevog položaja, kako je određeno u ovom Dodatku ovom Prilogu. Pravac koji povezuje te dvije točke prolazi okomito na vertikalnu uzdužnu središnju ravninu vozila.

Središte odsječka koji spaja obje točke vozačevih očiju nalazi se u vertikalnoj uzdužnoj ravnini koja mora prolaziti kroz središte vozačeva sjedećeg položaja prema podacima proizvođača.

13.   „Ambinokularna vidljivost” znači ukupno vidno polje koje se dobije prekrivanjem monokularnih polja desnog i lijevog oka (vidu sliku niže).

Image

Dodatak

Postupak određivanja polumjera zakrivljenosti „r” zrcalne površine retrovizora

1.   MJERENJA

1.1.   Oprema

Upotrebljava se oprema poznata pod nazivom „sferometar” opisana na slici 1.

1.2.   Mjerne točke

1.2.1.   Glavni polumjer zakrivljenosti se mjeri u tri točke, koje su čim bliže na trećini, polovici ili dvije trećine duljine glavnog luka zrcalne površine koji prolazi kroz središte te površine, u vertikalnoj ravnini, ili na glavnom luku koji prolazi kroz središte te površine, u vodoravnoj ravnini, ako je taj luk dulji.

1.2.2.   Međutim, kad zbog dimenzija zrcalne površine nije moguće napraviti mjerenja određena u točki 7., tehnička služba odgovorna za ispitivanja može provesti mjerenja navedena u toj točki u dva okomita smjera koja su što je moguće bliža onim gore zahtijevanim.

2.   IZRAČUN POLUMJERA ZAKRIVLJENOSTI „r”

„r” izražen u mm izračunava se prema formuli:

Formula

u kojoj je:

rp1

=

polumjer zakrivljenosti u prvoj mjernoj točki,

rp2

=

polumjer zakrivljenosti u drugoj mjernoj točki,

rp3

=

polumjer zakrivljenosti u trećoj mjernoj točki.

Image

PRILOG II.

ZAHTJEVI, KONSTRUKCIJSKI I ZA ISPITIVANJA, KOJI SE PRIMJENJUJU KOD HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA RETROVIZORE

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Svi retrovizori moraju biti namjestivi.

1.2.   Vanjski rubovi zrcalne površine moraju se nalaziti unutar zaštitnog kućišta (držača, itd.) koji po cijelom obodu moraju imati vrijednost „c” najmanje 2,5 mm u svakoj točki i svim smjerovima. Ako zrcalna površina strši iznad zaštitnog kućišta, polumjer zaobljenja „c” ruba dijela koji strši iznad zaštitnog kućišta ne smije biti manji od 2,5 mm i zrcalna površina mora se vraćati u zaštitno kućište pod djelovanjem sile od 50 N u točki u kojoj najviše strši u odnosu na zaštitno kućište u vodoravnom smjeru približno usporednom s uzdužnom središnjom ravninom vozila.

Kad je retrovizor pričvršćen na ravnu površinu, svi njegovi dijelovi u svim položajima namještanja uređaja i svi dijelovi koji su ostali pričvršćeni na podlogu nakon ispitivanja iz točke 4.2., koji se u statičkim uvjetima mogu dotaknuti s kuglom promjera 165 mm kod unutarnjeg retrovizora ili 100 mm kod vanjskog retrovizora, moraju imati polumjer zaobljenja „c” koji nije manji od 2,5 mm.

1.3.1.   Na rubove provrta za pričvršćenje ili upuštenja čiji su promjer ili dijagonala manji od 12 mm ne primjenjuju se zahtjevi za polumjer iz točke 1.3. pod uvjetom da su tupi.

1.4.   Naprava koja se upotrebljava za pričvršćenje retrovizora na vozilu mora biti konstruirana tako da valjak polumjera 50 mm, čija je os u osi, ili u jednoj od osi, preklapanja ili zakretanja čime se omogućava da otklon retrovizora kao cjeline u pravcu mogućeg udarca prolazi barem kroz dio površine na koju je ta naprava pričvršćena.

1.5.   Dijelovi vanjskih retrovizora koji se spominju u točkama 1.2. i 1.3. čija je tvrdoća manja od 60 Shore A izuzimaju se od navedenih zahtjeva.

1.6.   Ako su dijelovi unutarnjih retrovizora od materijala tvrdoće manje od 50 Shore A i pričvršćeni na krute nosače, zahtjevi iz točaka 1.2. i 1.3. primjenjuju se samo na te nosače.

2.   DIMENZIJE

2.1.   Unutarnji retrovizori (razred I)

Dimenzije zrcalne površine moraju biti takve da je u nju moguće upisati pravokutnik čija je jedna stranica duljine 40 mm, a druga duljine „a”, pri čemu je:

Formula

2.2.   „Glavni” vanjski retrovizori (razred L)

2.2.1.   Najmanje dimenzije zrcalne površine moraju biti takve da:

2.2.1.1.   njezina površina nije manja od 6 900 mm2;

2.2.1.2.   promjer okruglih retrovizora ne bude manji od 94 mm;

2.2.1.3.   ako retrovizori nisu okrugli, njihove dimenzije moraju omogućavati da se u njihovu zrcalnu površinu upiše krug promjera 78 mm.

2.2.2.   Najveće dimenzije zrcalne površine moraju biti takve da:

2.2.2.1.   promjer okruglih stražnjih retrovizora ne bude veći od 150 mm;

2.2.2.2.   zrcalna površina ne okrugloga retrovizora leži unutar pravokutnika dimenzija 120 mm × 200 mm.

3.   ZRCALNA POVRŠINA I KOEFICIJENT REFLEKSIJE

3.1.   Zrcalna površina retrovizora mora biti kuglasto izbočena.

3.2.   Vrijednost „r” ne smije biti manja od:

3.2.1.   1 200 mm za unutarnje retrovizore (razred I).

3.2.2.   Srednja vrijednost „r” polumjera zakrivljenosti za retrovizore razreda L, mjerena na zrcalnoj površini, ne smije biti manja od 1 000 mm ili veća od 1 500 mm.

3.3.   Vrijednost uobičajenog koeficijenta refleksije, određenog prema metodi opisanoj u Dodatku 1. ovom Prilogu, ne smije biti manja od 40 %. Ako zrcalna površina ima dva položaja („dnevni” i „noćni”), u „dnevnom” položaju mora omogućavati prepoznavanje boja signalizacije u cestovnom prometu. Vrijednost uobičajenog koeficijenta refleksije u „noćnom” položaju ne smije biti manje od 4 %

3.4.   Zrcalna površina treba zadržati svojstva zahtijevana u točki 3.3., čak i nakon duljeg izlaganja nepovoljnim vremenskim uvjetima u uobičajenim uvjetima uporabe.

4.   ISPITIVANJA

4.1.   Retrovizori se moraju podvrgnuti ispitivanjima koja su opisana u točkama 4.2. i 4.3.

4.1.1.   Ispitivanje navedeno u točki 4.2. nije potrebno kod svih vanjskih retrovizora čiji nijedan dio bez obzira na položaj namještanja, pri najvećoj tehnički dopuštenoj masi vozila, nije manje od 2 m iznad tla.

Ova se iznimka također primjenjuje kad su pričvršćenja retrovizora (pričvrsne pločice, držači, kuglasti zglobovi, itd.) najmanje 2 m iznad tla i unutar ukupne širine vozila. Ta se širina mora mjeriti u poprečnoj ravnini koja prolazi kroz pričvršćenja najnižega retrovizora ili kroz druge točke ispred te ravnine ako to daje veću ukupnu širinu.

U tom se slučaju mora priložiti opis u kojem je točno navedeno da stražnji retrovizor treba ugraditi tako da njegova točka pričvršćenja bude postavljena na vozilu kako je gore opisano.

Pri primjeni te iznimke, nosač treba neizbrisivo označiti simbolomImage, što također mora biti navedeno u certifikatu o homologaciji tipa sastavnog dijela.

4.2.   Ispitivanje ponašanja pri udaru

4.2.1.   Opis ispitne naprave

4.2.1.1.   Ispitna naprava sastoji se od njihala koje se može njihati oko dviju vodoravnih međusobno okomitih osi, od kojih je jedna okomita na ravninu u kojoj leži putanja otpuštanja njihala.

Kraj njihala ima čekić u obliku krute kugle promjera 165 ± 1 mm koja je obložena slojem gume tvrdoće 50 Shore A, debljine 5 mm.

Opremljena je uređajem koji omogućava određivanje najvećeg kuta kraka njihala u ravnini otpuštanja.

Podloga koja je čvrsto pričvršćena na konstrukciju njihala služi za držanje uzoraka u skladu sa zahtjevima koji su navedeni u točki 4.2.2.6.

Na slici 1. prikazane su dimenzije ispitne naprave i posebni konstrukcijski zahtjevi.

Slika 1.

Image

4.2.1.2.   Središte udara njihala leži u središtu kugle koja djeluje kao čekić. Njegova udaljenost „l” od osi njihanja u ravnini otpuštanja iznosi 1 m + 5 mm. Reducirana masa njihala je mo = 6,8 + 0,05 kilograma (odnos između „mo” i ukupne mase njihala „m” i razmaka „d” između težišta njihala i njegove osi vrtnje izražen je jednadžbom: Formula ).

4.2.2.   Opis ispitivanja

4.2.2.1.   Retrovizori se pričvršćuju na podlogu po postupku koji je priznao proizvođač uređaja ili, kad je primjenjivo, proizvođač vozila.

4.2.2.2.   Usmjeravanje retrovizora za ispitivanje

4.2.2.2.1.   Retrovizor se postavlja na napravu za udar njihalom tako da su vodoravna i vertikalna os očito u istom položaju kao kad je retrovizor ugrađen na vozilo u skladu s proizvođačevim uputama za ugradbu.

4.2.2.2.2.   Kad je retrovizor namjestiv u odnosu na podlogu, ispitivanje se mora obaviti u najnepovoljnijem preklopljenom položaju namještanja, unutar granica namještanja, koje je naveo podnositelj zahtjeva.

4.2.2.2.3.   Kad se retrovizor može pomaknuti bliže svojoj podlozi ili udaljiti od nje, odgovarajuća se naprava mora postaviti u položaj u kojemu je razmak između kućišta i podloge najkraći.

4.2.2.2.4.   Kad je zrcalna površina pomična u kućištu, njezino namještanje mora biti tako da je gornji rub koji je najudaljeniji od vozila u položaju najvećega stršenja u odnosu na kućište.

4.2.2.3.   Osim u slučaju ispitivanja br. 2 za unutarnje retrovizore (vidi točku 4.2.2.6.1.), kad je njihalo u vertikalnom položaju, vodoravna i uzdužna vertikalna ravnina koje prolaze kroz središte čekića moraju prolaziti kroz središte zrcalne površine, prema definiciji u točki 9. Priloga I. Uzdužni smjer njihanja njihala mora biti usporedan s uzdužnom središnjom ravninom vozila.

4.2.2.4.   Kad pri uvjetima namještanja utvrđenim u točkama 4.2.2.1. i 4.2.2.2. dijelovi retrovizora ograničavaju vraćanje čekića, točku udara treba pomaknuti u smjeru okomitom na os vrtnje ili zakretanja o kojoj je riječ.

Pomak ne smije biti veći od točno potrebnog za provedbu ispitivanja: On se mora ograničiti tako da:

kugla koja ograničava čekić barem dodiruje valjak koji je određen u točki 1.4.,

ili da je dodirna točka s čekićem odmaknuta barem 10 mm od ruba zrcalne površine.

4.2.2.5.   Ispitivanje se provodi otpuštanjem čekića s visine koja odgovara kutu njihala od 60 stupnjeva u odnosu na vertikalu, tako da čekić udari retrovizor u trenutku kad njihalo dođe u vertikalni položaj.

4.2.2.6.   Retrovizori se moraju udariti pod sljedećim različitim uvjetima:

4.2.2.6.1.   Unutarnji retrovizori (razred I)

Ispitivanje br. 1. Točka udara mora biti kao što je određeno u točki 4.2.2.3., tako da udarac bude takav da čekić udari retrovizor na strani zrcalne površine.

Ispitivanje br. 2. Točka udara mora biti na rubu zaštitnog kućišta, tako da proizvedeni udarac čini kut od 45 stupnjeva u odnosu na ravninu zrcalne površine i nalazi se u vodoravnoj ravnini koja prolazi kroz središte te površine. Smjer udarca treba biti prema strani zrcalne površine.

4.2.2.6.2.   Vanjski retrovizori (razred L)

Ispitivanje br. 1. Točka udara je prema definiciji u točki 4.2.2.3. ili 4.2.2.2., tako da udarac bude takav da čekić udari retrovizor na strani zrcalne površine.

Ispitivanje br. 2. Točka udara je prema definiciji u točki 4.2.2.3. i 4.2.2.4., tako da udarac bude takav da čekić udari retrovizor na suprotnoj strani od njegove zrcalne površine.

4.3.   Ispitivanje na savijanje zaštitnog kućišta pričvršćenoga na držač

4.3.1.   Zaštitno kućište treba postaviti vodoravno na napravu tako da se dijelovi za namještanje nosača za pričvršćivanje mogu dobro učvrstiti. Rub kućišta koji je najbliži točki pričvršćenja na dijelu za namještanje nosača, mora se blokirati u smjeru najveće dimenzije kućišta s krutim umetkom širine 15 mm koji prekriva cijelu širinu kućišta.

Na drugom se kraju umetak, koji je jednak gore opisanom, postavlja na kućište tako da se na njega može djelovati propisanom ispitnom silom (slika 2.).

Kraj kućišta, koji je nasuprot dijela na kojega se djeluje silom, može se također učvrstiti, umjesto držati u položaju prikazanom na slici 2.

Slika 2.

Primjer naprave za ispitivanje savijanjem

Image

4.3.2.   Ispitno opterećenje je 25 kilograma i mora se primjenjivati jednu minutu.

5.   REZULTATI ISPITIVANJA

5.1.   Kod ispitivanja propisanih u točki 4.2., njihalo mora nastaviti njihanje tako da projekcija pretpostavljenog položaja kraka u ravnini otpuštanja čini kut od najmanje 20 stupnjeva u odnosu na vertikalu.

Točnost mjerenja kuta mora biti + 1 stupanj.

5.1.1.   Taj se zahtjev ne primjenjuje na retrovizore pričvršćene na vjetrobransko staklo. U tom slučaju se nakon ispitivanja primjenjuje zahtjevi određeni u točki 5.2.

5.2.   Za vrijeme ispitivanja propisanih u točki 4.2., preostali dio retrovizora, zalijepljen na vjetrobranska stakla, nakon loma nosača ne smiju stršiti iznad podloge više od 1 cm, a njegov oblik nakon ispitivanja mora zadovoljavati zahtjeve utvrđene u točki 1.3.

5.3.   Zrcalna površina ne smije popucati za vrijeme ispitivanja prema točkama 4.2. i 4.3. Međutim, dopušteno je pucanje zrcalne površine ako je ispunjen jedan od ovih uvjeta:

5.3.1.   da dijelovi stakla još ostaju na podlozi kućišta ili na površini koja je čvrsto povezana s njim; međutim, djelomično odljepljivanje prihvatljivo je pod uvjetom da ne prekoračuje 2,4 mm na obje strane pukotina. Dopušteno je da sitni djelići otpadaju s površine stakla u točki udara;

5.3.2.   da je zrcalna površina izrađena od sigurnosnog stakla.

Dodatak 1.

Metoda ispitivanja za određivanje refleksije

1.   DEFINICIJE

1.1.   Etalon CIE A (74): izvor svjetlosti koji odgovara crnom tijelu na temperaturi T68 = 2 855,6 K.

1.2.   Etalon CIE A (74): žarulja sa žarnom niti od volframa punjena plinom približno temperature boje od T68 = 2 855,6 K.

1.3.   CIE 1931 (74) referentni analizator boje: osjetilo zračenja čije kolorimetrijske značajke odgovaraju trikromatskim spektralnim komponentama Formula, Formula, Formula (vidi tablicu).

1.4.   CIE trikromatske spektralne komponente: trikromatske komponente unutar CIE (XYZ) sustava o monokromatskim dijelovima spektra iste energije.

1.5.   Fotooptičko viđenje (74): viđenje normalnim okom koje je prilagođeno razinama osvijetljenosti od najmanje nekoliko kandela po metru kvadratnom.

2.   OPREMA

2.1.   Općenito

Oprema se sastoji od izvora svjetlosti, držača ispitivanog uzorka, prijamnika s fotoelektričnom ćelijom i pokaznog uređaja (vidi sliku 1.), zajedno s potrebnim uređajima za poništavanje utjecaja druge svjetlosti.

Prijamnik može imati ugrađenu Ulbrichtovu kuglu za lakše mjerenja koeficijenta refleksije neravnih (npr. izbočenih) retrovizora (vidi sliku 2.).

2.2.   Spektralne značajke izvora svjetlosti i prijamnika

Izvor svjetlosti mora biti sastavljen od etalona CIE A izvora svjetlosti i njemu pridruženog optičkog sustava koji omogućava dobivanje skoro usporednih svjetlosnih zraka. Preporučuje se osigurati stabilizator napona radi održavanja stalnog napona svjetiljke za vrijeme rada uređaja.

Prijamnik mora imati fotoelektričnu ćeliju sa spektralnim odzivom proporcionalnim funkciji fotooptičke osvijetljenosti etalona analizatora boje CIE (1931) (vidi tablicu). Može se prihvatiti svaka druga kombinacija izvor svjetlosti-filtar-prijamnik koja u cijelosti daje ekvivalent etalona izvora svjetlosti CIE A i fotooptičkog viđenja. Kad se u prijamniku upotrebljava Ulbrichtova kugla, unutarnja površina kugle mora biti prekrivena s mat (difuznom) bijelom neselektivnom bojom.

2.3.   Geometrijski uvjeti

Kut snopa upadnih zraka (Θ) treba po mogućnosti biti 0,44 ± 0,09 rad (25 ± 5°) u odnosu na okomicu na ispitnu površinu; međutim taj kut smije prekoračiti gornju granicu dopuštenog odstupanja (tj. O,53 rad ili 300). Os prijamnika treba praviti kut (Θ) koji je jednak kutu snopa upadnih zraka u odnosu na tu okomicu (vidi sliku 1.). Nakon dolaska na ispitnu površinu, upadni snop mora imati promjer najmanje 19 mm. Reflektirani snop ne smije biti širi od osjetilne površine fotoelektrične ćelije, ne smije pokrivati manje od 50 % te površine i po mogućnosti mora pokrivati isti dio površine kao i snop koji se upotrebljava za umjeravanje uređaja.

Ako prijamnik ima Ulbrichtovu kuglu, njezin promjer mora biti najmanje 127 mm. Otvori za ispitni uzorak i upadni snop u stjenci kugle moraju biti dovoljno veliki da potpuno omogućuju prolaz upadnog i reflektiranog snopa svjetlosti. Fotoelektrična ćelija mora biti postavljena tako da ne može primiti izravno svjetlo od upadnog ili reflektiranog snopa.

2.4.   Električne značajke sklopa fotoelektrične ćelije i pokaznog uređaja

Snaga fotoelektrične ćelija koju pokazuje pokazni uređaj mora biti linearna funkcija jakosti svjetlosti fotoosjetljive površine. Moraju se osigurati sredstva (električna i/ili optička) za lakša zauzimanja ništice i namještanja pri umjeravanja. Ta sredstva ne smiju utjecati na linearnost ili spektralne značajke uređaja. Točnost sklopa prijamnik-pokazni uređaj mora biti unutar ± 2 % cijele ljestvice ili ± 10 % izmjerene vrijednosti, ovisno o tomu koja je vrijednost manja.

2.5.   Držač ispitnog uzorka

Njegov mehanizam mora omogućavati postavljanje uzorka na način da se os stalka izvora i prijamnika sijeku na reflektirajućoj površini. Reflektirajuća površina može ležati unutar uzorka retrovizora ili na obje njegove strane, ovisno o tome je li to „primarna” ili „sekundarna” površina ogledala ili je prizmatično ogledalo „flip” tipa.

3.   POSTUPAK

3.1.   Metoda izravnog umjeravanja

Kod metode izravnog umjeravanja, zrak se uzima za referentni etalon. Ta se metoda primjenjuje s uređajima koji imaju takvu podjelu da omogućava umjeravanje na čitavoj ljestvici usmjeravanjem prijamnika izravno s osi izvora svjetlosti (vidi sliku 1.).

Ta metoda dopušta u nekim slučajevima (npr. kod mjerenja površina s niskom refleksijom) primjenu umjeravanja u jednoj međutočki (na ljestvici između 0 i 100 %). U tim je slučajevima potrebno umetnuti filtar neutralne gustoće poznatog faktora propusnosti u optičku putanju te namještati sustav za umjeravanje dok pokazni uređaj ne pokaže postotak propuštanja koji odgovara filtru neutralne gustoće. Taj se filtar mora skinuti prije početka mjerenja refleksije.

3.2.   Metode neizravnog umjeravanja

Ta se metoda umjeravanja primjenjuje u slučaju uređaja s fiksnim geometrijskim rasporedom izvora i prijamnika. Ona iziskuje etalon refleksije odgovarajuće umjerenog i održavanog. Poželjno je da taj referentni etalon bude ravni retrovizor čiji je koeficijent refleksije što je moguće bliži onom kod ispitivanih uzoraka.

3.3.   Mjerenje na ravnom retrovizoru

Koeficijent refleksije uzoraka ravnog ogledala može se mjeriti uređajima primjenom izravne ili neizravne metode umjeravanja. Vrijednost koeficijenta refleksije očitava se izravno na predočniku uređaja.

3.4.   Mjerenje na neravnom (izbočenom) retrovizoru

Mjerenje koeficijenta refleksije neravnih (izbočenih) retrovizora zahtjeva uporabu uređaja koji imaju ugrađenu Ulbrichtovu kuglu u prijamniku (vidi sliku 2.). Ako očitanje kugle pokazuje ne podjele s etalon ogledalom koeficijenta refleksije E %, tada, s nepoznatim ogledalom, nx podjele će odgovarati refleksiji X %, prema sljedećoj formuli:

Formula

Slika 1.

Osnovna shema reflektometra koja prikazuje geometriju obiju metoda umjeravanja

Image

Slika 2.

Osnovna shema reflektometra s Ulbrichtovom kuglom u prijamniku

Image

Koordinate boje za etalon kolorimetrijskog analizatora CIE 1931  (75)

Ova je tablica izvod iz CEI publikacije 50 (45) (1970)

λ

pm

Formula

Formula

Formula

380

0,001 4

0,000 0

0,006 5

390

0,004 2

0,000 1

0,020 1

400

0,014 3

0,000 4

0,067 9

410

0,043 5

0,001 2

0,207 4

420

0,134 4

0,004 0

0,645 6

430

0,283 9

0,011 6

1,385 6

440

0,348 3

0,023 0

1,747 1

450

0,336 2

0,038 0

1,772 1

460

0,290 8

0,060 0

1,669 2

470

0,195 4

0,091 0

1,287 6

480

0,095 6

0,139 0

0,813 0

490

0,032 0

0,208 0

0,465 2

500

0,004 9

0,323 0

0,272 0

510

0,009 3

0,503 0

0,158 2

520

0,063 3

0,710 0

0,078 2

530

0,165 5

0,862 0

0,042 2

540

0,290 4

0,954 0

0,020 3

550

0,433 4

0,995 0

0,008 7

560

0,594 5

0,995 0

0,003 9

570

0,762 1

0,952 0

0,002 1

580

0,916 3

0,870 0

0,001 7

590

1,026 3

0,757 0

0,001 1

600

1,062 2

0,631 0

0,000 8

610

1,002 6

0,503 0

0,000 3

620

0,854 4

0,381 0

0,000 2

630

0,642 4

0,265 0

0,000 0

640

0,447 9

0,175 0

0,000 0

650

0,283 5

0,107 0

0,000 0

660

0,164 9

0,061 0

0,000 0

670

0,087 4

0,032 0

0,000 0

680

0,046 8

0,017 0

0,000 0

690

0,022 7

0,008 2

0,000 0

700

0,011 4

0,004 1

0,000 0

710

0,005 8

0,002 1

0,000 0

720

0,002 9

0,001 0

0,000 0

730

0,001 4

0,000 5

0,000 0

740

0,000 7

0,000 2 (76)

0,000 0

750

0,000 3

0,000 1

0,000 0

760

0,000 2

0,000 1

0,000 0

770

0,000 1

0,000 0

0,000 0

780

0,000 0

0,000 0

0,000 0

Dodatak 2.

Uvjeti za homologaciju tipa sastavnog dijela i označivanje retrovizora

1.   OZNAČIVANJE

Uzorci tipa retrovizora koji su dostavljeni na homologaciju tipa sastavnog dijela moraju biti jasno vidljivo i neizbrisivo označeni trgovačkom oznakom ili zaštitnim znakom i imati dovoljno prostora za oznaku homologacije tipa sastavnog dijela; taj prostor mora biti prikazan na crtežima koji prate zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela.

2.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

2.1.   Zahtjevu za homologaciju tipa sastavnog dijela moraju biti priložena četiri retrovizora: tri za ispitivanja i jedan koji se pohranjuje u laboratorij za sve kasnije provjere za koja se ukaže potreba. Laboratorij može zahtijevati dodatne uzorke.

2.2.   Kad tip retrovizora koji je dostavljen u skladu s odredbama točke 1. zadovoljava zahtjeve Priloga II., mora mu se dodijeliti homologacija tipa sastavnog dijela i dobiva broj homologacije tipa sastavnog dijela.

2.3.   Taj se broj ne smije dodijeliti nekom drugom tipu retrovizora.

3.   OZNAKE

3.1.   Svaki retrovizor koji je u skladu s tipom za koji je dodijeljena homologacija tipa sastavnog dijela prema ovom poglavlju mora nositi oznaku homologacije tipa sastavnog dijela opisanu u Prilogu V. Direktivi Vijeća 92/61/EEZ od 3. lipnja 1992. o homologaciji motornih vozila. Veličina „a” koja određuje dimenzije pravokutnika i brojka i slova koji čine oznaku ne smije biti manja od 6 mm.

3.2.   Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela dobiva dodatni simbol I ili L koji određuje razred tipa retrovizora. Dodatni se simbol mora postaviti u blizini pravokutnika oko malog slova „e”, u bilo koji položaj u odnosu na njega.

3.3.   Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol moraju se postaviti na neki bitni dio retrovizora tako da su neizbrisivi i jasno vidljivi kad se retrovizor ugradi na vozilo.

Dodatak 3.

Image

Dodatak 4.

Image

PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA UGRADBU RETROVIZORA NA VOZILA

1.   POLOŽAJ

1.1.   Retrovizori moraju biti ugrađeni tako da ostanu u svom položaju u uobičajenim uvjetima vožnje vozila.

1.2.   Retrovizor (retrovizori) za vozila bez nadogradnje moraju biti ugrađeni ili namješteni tako da središte reflektirajuće površine bude najmanje 280 mm prema vani od središnje uzdužne ravnine vozila. Prije mjerenja, upravljač mora ostati u položaju koji odgovara pravocrtnoj vožnji vozila, a retrovizor (retrovizori) mora (moraju) se namjestiti u njegov (njihov) uobičajeni položaj uporabe.

1.3.   Retrovizori moraju biti ugrađeni tako da vozač, iz svoga sjedala u uobičajenom položaju u vožnji, jasno vidi cestu iza i bočno od vozila.

1.4.   Vanjski retrovizori moraju biti vidljivi kroz bočni prozor ili kroz dio vjetrobranskog stakla koji prekriva brisač.

1.5.   U slučaju mjerenja vidnog polja na vozilima u obliku podvozja s kabinom, najveće i najmanje širine nadogradnje vozila mora dati proizvođač i, po potrebi, ih simulirati odgovarajućim profilima. Vozila i ispitivane konfiguracije koje se uzimaju u obzir pri ispitivanju moraju se prikazati na EZ-certifikatu o homologaciji tipa vozila s obzirom na ugradbu retrovizora (vidi Dodatak 2.).

1.6.   Propisani vanjski retrovizor na vozačevoj strani vozila mora biti postavljen tako da čini kut od najviše 55° između središnje vertikalne uzdužne ravnine vozila i vertikalne ravnine koja prolazi kroz središte retrovizora i središte dužine 65 mm koja spaja obje točke vozačevih očiju.

1.7.   Retrovizori ne smiju stršiti izvan vanjskog dijela nadogradnje vozila znatno više nego je potrebno za zadovoljavanje zahtjeva za vidna polja utvrđena u točki 4.

1.8.   Kad je donji rub vanjskog retrovizora manji od 2 m iznad tla manji, kad je vozilo opterećeno do njegove najveće dopuštene ukupne mase, taj retrovizor ne smije stršiti više od 0,2 m izvan ukupne širine vozila izmjerene bez retrovizora.

1.9.   U uvjetima iz točaka 1.7. i 1.8., retrovizori mogu stršiti izvan najvećih širina vozila.

2.   BROJ

2.1.   Najmanji zahtijevani broj retrovizora za vozila bez nadogradnje

Kategorija vozila

Glavni vanjski retrovizor (retrovizori)

Razred L

Moped

1

Motocikl

2

Tricikl

2

2.2.   Najmanji zahtijevani broj retrovizora za vozila s nadogradnjom

Kategorija vozila

Unutarnji retrovizor

Razred I

Glavni vanjski retrovizor (retrovizori)

Razred L

Mopedi na tri kotača (uključujući lagane četverocikle) i tricikli

1 (77)

1, ako postoji unutarnji retrovizor

2, ako ne postoji unutarnji retrovizor.

2.3.   Kad je ugrađen jedan vanjski retrovizor on mora biti postavljen na lijevoj strani vozila u onim državama članicama u kojima se promet odvija desnom stranom i na desnoj strani vozila u onim državama članicama u kojima je se promet odvija lijevom stranom.

2.4.   Retrovizori razreda I i III čiji je tip homologiran kao sastavni dio u skladu s odredbama Direktive 71/127/EEZ o retrovizorima za motorna vozila, također su prihvatljivi za mopede, motocikle i tricikle.

2.5.   Najmanji broj neobveznih retrovizora

2.5.1.   Dopuštena je ugradba vanjskog retrovizora na suprotnoj strani mopeda u odnosu na onu na kojoj obvezni retrovizor naveden u točki 2.1.

2.5.2.   Dopuštena je ugradba vanjskog retrovizora vozilima s nadogradnjom na suprotnoj strani mopeda u odnosu u na onu na kojoj je obvezni retrovizor naveden u točki 2.2.

2.5.3.   Retrovizori navedeni u točkama 2.5.1. i 2.5.2. moraju zadovoljavati zahtjeve ovog poglavlja.

3.   NAMJEŠTANJE

3.1.   Vozaču mora biti omogućeno namještanje retrovizora iz svoga sjedala. U slučaju vozila na tri kotača s nadogradnjom, retrovizor mora biti moguće namještati kad su zatvorena vrata, dok prozor može biti otvoren. Međutim, retrovizor treba biti moguće učvrstiti izvana u jednom položaju.

3.2.   Zahtjevi iz točke 3.1. ne primjenjuju se za retrovizore koji se nakon sklapanja mogu bez namještanja vratiti u prvobitni položaj.

4.   VIDNA POLJA U SLUČAJU VOZILA S NADOGRADNJOM

4.1.   Unutarnji retrovizor

4.1.1.   Unutarnji retrovizor (razred I)

Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste, simetričan u odnosu na središnju vertikalnu uzdužnu ravninu vozila, širine 20m i seže od 60 m iza „točaka vozačevih očiju” do horizonta (vidi sliku 1.).

4.2.   Vanjski retrovizor

4.2.1.   Glavni vanjski retrovizori (razredi L i III)

4.2.1.1.   Vanjski lijevi retrovizor za vozila za vožnju desnom stranom i vanjski desni retrovizor za vozila za vožnju lijevom stranom ceste

4.2.1.1.1.   Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 2,5 m, ograničen udesno (u slučaju vozila za vožnju desnom stranom), ili ulijevo (u slučaju vozila za vožnju lijevom stranom) ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju vanjsku točku lijeve strane vozila (u slučaju vozila za vožnju desnom stranom), ili desne (u slučaju vozila za vožnju lijevom stranom) i seže od 10 m iza „točaka vozačevih očiju” do horizonta (vidi sliku 2.).

4.2.1.2.   Vanjski desni retrovizor za vozila za vožnju desnom stranom i vanjski lijevi retrovizor za vozila za vožnju lijevom stranom ceste

4.2.1.2.1.   Vidno polje mora biti takvo da vozač može vidjeti ravni vodoravni dio ceste širine najmanje 4 m, ograničen udesno (u slučaju vozila za vožnju desnom stranom), ili ulijevo (u slučaju vozila za vožnju lijevom stranom) ravninom koja je usporedna sa središnjom vertikalnom uzdužnom ravninom i prolazi kroz krajnju vanjsku točku lijeve strane vozila (u slučaju vozila za vožnju desnom stranom), ili desne (u slučaju vozila za vožnju lijevom stranom) i seže od 10 m iza „točaka vozačevih očiju” do horizonta (vidi sliku 2.).

4.3.   Zaklanjanja

4.3.1.   Unutarnji retrovizor (razred I)

4.3.1.1.   Smanjenje vidnog polja zbog postojanja uređaja kao što su nasloni za glavu, štitnici protiv sunca, brisači stražnjeg stakla i grijači, dopušteno je pod uvjetom da svi ti uređaji zajedno ne zaklanjaju više od 15 % vidnog polja.

4.3.1.2   Stupanj zaklanjanja mjeri se naslonima za glavu namještenim u najniži mogući položaj i sa sklopljenim štitnicima protiv sunca.

4.3.2.   Vanjski retrovizori (razredi L i III)

Zaklanjanje gore navedenih vidnih polja nadogradnjom ili nekim njezinim dijelovima, kao što su ručke na vratima, gabaritna svjetla, pokazivači smjera, vanjski rubovi stražnjih branika i reflektirajuće površine naprava za čišćenje, zanemaruje se ako je njihovo ukupno zaklanjanje manje od 10 % propisanog vidnog polja.

Slika 1.

Image

Slika 2.

Image

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 5.

MJERE PROTIV ONEČIŠĆAVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Odredbe koje se odnose na mjere protiv vidljivog onečišćavanja zraka koje prouzrokuju mopedi

Dodatak 1.

Ispitivanje tipa I.

— Poddodatak 1.:

Radni ciklus na dinamometru (ispitivanje tipa I.)

— Poddodatak 2.:

Primjer br. 1 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

— Poddodatak 3.:

Primjer br. 2 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

— Poddodatak 4.:

Metoda umjeravanja dinamometra

Dodatak 2.

Ispitivanje tipa II.

PRILOG II.

Odredbe koje se odnose na mjere protiv onečišćavanja zraka koje prouzrokuju motocikli i motorni tricikli

Dodatak 1.

Ispitivanje tipa I.

— Poddodatak 1.:

Radni ciklus motora pri ispitivanju tipa I.

— Poddodatak 2.:

Primjer br. 1 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

— Poddodatak 3.:

Primjer br. 2 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

— Poddodatak 4.:

Metoda umjeravanja apsorpcije snage na cesti pomoću dinamometra za motocikle ili motorne tricikle

Dodatak 2.

Ispitivanje tipa II.

PRILOG III.

Odredbe koje se odnose na mjere protiv vidljivog onečišćenja zraka koje prouzrokuju vozila na dva ili tri kotača opremljena motorom s kompresijskim paljenjem

Dodatak 1.

Ispitivanje u uvjetima ustaljenog rada na krivulji punog opterećenja

Dodatak 2.

Ispitivanje slobodnim ubrzavanjem

Dodatak 3.

Granične vrijednosti koje se primjenjuju pri ispitivanjima u uvjetima ustaljenog rada

Dodatak 4.

Zahtjevi za uređaj za mjerenje zacrnjenja

Dodatak 5.

Ugradba i uporaba uređaja za mjerenje zacrnjenja

PRILOG IV.

Specifikacije za referentno gorivo

PRILOG V.

Opisni dokument koji se odnosi na mjere protiv onečišćavanja zraka koje prouzrokuje tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG VI.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnoga dijela koji se odnosi na mjere protiv onečišćavanja zraka koje prouzrokuje tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

ODREBE O MJERAMA PROTIV ONEČIŠĆIVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOPEDI

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „Tip vozila s obzirom na emisiju plinovitih štetnih sastojaka iz motora” znači mopedi koji se ne razlikuju prema sljedećim bitnim značajkama:

1.1.1.   po ekvivalentnoj inerciji određenoj u ovisnosti o referentnoj masi, kao što je propisano u točki 5.2. Dodatka 1.;

1.1.2.   po značajkama motora i mopeda koje su određene u Prilogu V.;

1.2.   „Referentna masa” znači masa mopeda u voznom stanju, uvećana za jediničnu masu od 75 kg. Masa mopeda u voznom stanju iznosi ukupnu neopterećenu masu sa svim posudama napunjenim najmanje 90 % njihovog najvećeg obujma;

1.3.   „Plinoviti štetni spojevi” znači ugljični monoksid, ugljikovodici i dušikovi oksidi izraženi kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2).

2.   SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA

2.1.   Općenito

Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako da moped pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama, kojima može biti izložen zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

2.2.   Opis ispitivanja

2.2.1.   Moped mora biti povrgnut ispitivanjima tipa I.i II., koja su niže određena:

2.2.1.1.   Ispitivanje tipa I. (provjeravanje prosječnih emisija plinovitih štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom)

2.2.1.1.1.   Vozilo treba postaviti na dinamometar, opremljen kočnicom i zamašnjakom. Ispitivanje, koje u cijelosti traje 448 sekunda i sastoji se od četiri ciklusa, obavlja se bez prekidanja.

Svaki se ciklus sastoji od sedam faza (prazni hod, ubrzavanje, ustaljena brzina, usporavanje itd.). Tijekom ispitivanja ispušni plinovi se razrjeđuju sa zrakom tako da obujamski protok smjese ostane stalan. Za vrijeme ispitivanja:

stalni protok uzoraka smjese mora se uvoditi u jednu vreću tako da se redoslijedom odrede koncentracije (prosječne ispitne vrijednosti) ugljikovog monoksida, neizgorenih ugljikovodika i dušikovih oksida,

mjeri se ukupni obujam smjese.

Na kraju ispitivanja zabilježi se duljina stvarno prijeđenog puta iz ukupnog pokazivanja na ugrađenom brojilu okretaja koji pogoni valjak.

2.2.1.1.2.   Ispitivanje se provodi po postupku opisanom u Dodatku 1. Metode koje se upotrebljavaju za sakupljanje i analizu plinova su propisane.

2.2.1.1.3.   Uzimajući u obzir odredbe točke 2.2.1.1.4. ispitivanje se provodi tri puta. Masa ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovih oksida dobivena u svakom ispitivanju mora biti manja od graničnih vrijednosti navedenih u sljedećoj tablici.

 

Homologacija tipa sastavnog dijela i sukladnost proizvodnje

Stupnjevi

CO

(g/km)

L1

HC + NOx

(g/km)

L2

24 mjeseca od datuma donošenja ove Direktive

6 (78)

3 (78)

36 mjeseci od datuma primjene prvog stupnja

1 (79)

1,2

2.2.1.1.3.1.   Međutim, za svaki od gore navedenih štetnih sastojaka, jedan od tri dobivena rezultata može prekoračiti propisanu graničnu vrijednost za odgovarajući moped najviše 10 %, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude manja od propisane granične vrijednosti. Kad više od jednog štetnog sastojka prekoračuje propisane granične vrijednosti, nije bitno je li se to dogodilo u istom ili različitim ispitivanjima.

2.2.1.1.4.   Broj ispitivanja propisanih u točki 2.2.1.1.3. smanjuje se pod niže opisanim uvjetima, gdje je V1 rezultat prvog ispitivanja i V2 rezultat drugoga ispitivanja, za svaki štetni sastojak naveden u točki 2.2.1.1.3.

2.2.1.1.4.1.   Potrebno je samo jedno ispitivanje ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 ≤ 0,70 L.

2.2.1.4.2.   Potrebna su samo dva ispitivanja ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 ≤ 0,85 i ako je barem i za jedan štetni sastojak V1 > 0,70 L. Dodatno, za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V2 mora biti takav, da V1 + V2 < 1,70 L i V2 < L.

2.2.1.2.   Ispitivanje tipa II (ispitivanje emisije ugljikovog monoksida i neizgorenih ugljikovodika pri brzini vrtnje na proznom hodu).

2.2.1.2.1.   Emitirana masa ugljikovog monoksida i neizgorenih ugljikovodika iz motora pri brzini vrtnje u praznom hodu mjeri se jednu minutu.

2.2.1.2.2.   To se ispitivanje mora obavljati sukladno postupku opisanom u Dodatku 2.

3.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

3.1.   Za provjeravanje sukladnosti proizvodnje primjenjuju se odredbe točke 1. Priloga VI. Direktivi 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača.

3.1.1.   Međutim, kod provjere sukladnosti s obzirom na ispitivanje tipa I. mora se primijeniti sljedeći postupak:

3.1.1.1.   vozilo se uzme s proizvodne linije i podvrgne ispitivanju opisanom u točki 2.2.1.1. Propisane granične vrijednosti treba uzeti iz tablice u točki 2.2.1.1.3.

3.1.2.   Kad vozilo koje je uzeto s proizvodne linije ne zadovoljava zahtjeve točke 3.1.1., njegov proizvođač može zahtijevati da se obave mjerenja na uzorku vozila s proizvodne linije koji uključuje i prvobitno izabrano vozilo. Na proizvođaču je da odluči o broju n vozila u uzorku. Nakon toga određuju se aritmetička srednja vrijednost Formula rezultata dobivenih na uzorku i standardno odstupanje S uzorka za emisiju ugljikovog monoksida i ukupnih emisija ugljikovodika i dušikovih oksida.

Smatra se da je serijska proizvodnja sukladna ako je zadovoljen sljedeći uvjet:

Formula  (80),

gdje je:

L: granična vrijednost propisana u tablici u točki 2.2.1.1.3. za emisiju ugljikovog monoksida i ukupnih emisija ugljikovodika i dušikovih oksida;

k: statistički faktor koji ovisi o n i određen je u sljedećoj tablici:

n

2

3

4

5

6

7

8

9

10

k

0,973

0,613

0,489

0,421

0,376

0,342

0,317

0,296

0,279

n

11

12

13

14

15

16

17

18

19

k

0,265

0,253

0,242

0,233

0,224

0,216

0,210

0,203

0,198

u kojoj je za n ≥ 20, Formula

4.   PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

4.1.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama

Homologacija se može proširiti na tipove vozila koji se razlikuju od homologiranog tipa samo po referentnoj masi, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije jedino kao posljedicu ima uporabu sljedeće više ili niže istovrijedne inercijske mase.

4.2.   Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima

4.2.1.   Homologacija tipa vozila može se proširiti pod sljedećim uvjetima na takve tipove vozila koji se razlikuju od homologiranog tipa samo po ukupnim prijenosnim omjerima.

4.2.1.1.   Za svaki stupanj prijenosa upotrijebljen pri ispitivanjima tipa I. mora se odrediti omjer:

Formula

gdje su V1 i V2 brzine, koje odgovaraju brzini vrtnje motora od 1 000 o/min, homologiranog tipa vozila i tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije.

4.2.2.   Ako se omjer E ≤ 8 % primjenjuje za svaki stupanj prijenosa, proširenje se mora odobriti bez ponavljanja ispitivanja tipa I.

4.2.3.   Ako je omjer E > 8 % barem u jednom stupnju prijenosa i E ≤ 13 % u svim stupnjevima, ispitivanja tipa I. moraju se ponoviti; međutim, ona se mogu obaviti u laboratoriju koji izabere sam proizvođač i odobri tijelo nadležno za homologaciju sastavnog dijela. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehničkoj službi.

4.3.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama i različitim ukupnim prijenosnim omjerima

Homologacija tipa vozila može se proširiti na tipove vozila koji se od homologiranog tipa razlikuju samo u referentnoj masi i ukupnim prijenosnim omjerima ako zadovoljavaju zahtjeve točaka 4.1. i 4.2.

4.4.   Mopedi na tri kotača i laki četverocikli

Homologacija dodijeljena za mopede na tri kotača može se proširiti na mopede na tri kotača i lake četverocikle ako oni imaju isti motor, isti ispušni sustav i isti prijenosnik snage koji se razlikuje samo u prijenosnom omjeru, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije kao posljedicu jedino ima uporabu sljedeće više ili niže istovrijedne inercijske mase.

4.5.   Nije dopušteno daljnje proširivanje homologacija za proširenja koja su dodijeljena sukladno točkama od 4.1. do 4.4.

Dodatak 1.

Ispitivanje tipa I.

(provjeravanje prosječne emisije štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom)

1.   UVOD

Postupak za ispitivanje tipa I. propisan je u točki 2.2.1.1. Priloga I.

2.   RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU

2.1.   Opis ciklusa

Radni ciklus na dinamometru prikazan je u sljedećoj tablici i shematski u Poddodatku 1.

Radni ciklus na dinamometru

Faza

Radna operacija

Ubrzavanje

Brzina

Trajanje

Ukupno vrijeme

m/s2

km/h

s

s

1.

Prazni hod

 

8

8

2.

Ubrzavanje

zaklopka za snagu u krajnjem položaju

0-max

57

3.

Ustaljena brzina

zaklopka za snagu u krajnjem položaju

max

4.

Usporavanje

– 0,56

max–20

65

5.

Ustaljena brzina

 

20

36

101

6.

Usporavanje

– 0,93

20–0

6

107

7.

Prazni hod

 

5

112

2.2.   Opći uvjeti za obavljanje ciklusa

Prethodno se moraju obaviti ispitni ciklusi radi određivanja kako je najbolje aktivirati papučicu za snagu i, po potrebi, stupnjeve prijenosa i kočnicu.

2.3.   Uporaba mjenjača

Mjenjač se mora upotrebljavati u skladu s proizvođačevim uputama. Ako proizvođačeve upute ne postoje, primjenjuju se sljedeća pravila:

2.3.1.   Ručni mjenjač

Pri ustaljenoj brzini od 20 km/h, brzina vrtnje motora mora čim dulje ostati između 50 % i 90 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako se ta brzina postiže s više od jednog stupnja prijenosa, moped se ispituje u najvećem stupnju prijenosa.

Tijekom ubrzavanja, moped se ispituje u onom stupnju prijenosa koji omogućava najveće ubrzavanje. Sljedeći viši stupanj prijenosa mora se uključiti najkasnije kad brzina vrtnje motora dosegne 110 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Tijekom usporavanja, sljedeći niži stupanj prijenosa mora se uključiti prije nego motor počne nemirno raditi, a najkasnije kad brzina vrtnje motora padne na 30 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Tijekom usporavanja ne smije se uključivati prvi stupanj prijenosa.

2.3.2.   Automatski mjenjač i pretvarač zakretnog momenta

Treba upotrijebiti položaj „drive”.

2.4.   Dopuštena odstupanja

2.4.1.   U svim fazama ispitivanja dopušta se odstupanje 1 km/h od teorijske brzine, naviše i naniže.

Veća odstupanja od propisanih dopuštena su pri prijelazu iz jedne faze u drugu, pod uvjetom da trajanje tih odstupanja nikada ne prekorači 0,5 s.

Ako moped usporava brže od očekivanog bez uporabe kočnica, primjenjuje se postupak koji je propisan u točki 6.2.6.3.

2.4.2.   Dopuštena su odstupanja od propisanih ± 0,5 s naviše ili naniže od teorijskih vremena.

2.4.3.   Odstupanja od brzine i vremena moraju se kombinirati kako je prikazano u Poddodatku 1.

3.   MOPED I GORIVO

3.1.   Ispitivani moped

3.1.1.   Moped mora biti dostavljen u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja on mora biti izvožen i imati najmanje 250 prevezenih km.

3.1.2.   Ispušni uređaj ne smije propuštati ništa što bi moglo smanjiti količinu sakupljenih ispušnih plinova, koja mora biti jednaka količini plinova koji izlaze iz motora.

3.1.3.   Nepropusnost usisnog sustava treba provjeriti radi osiguravanja da na miješanje goriva i zraka ne utječe dodatni dotok zraka.

3.1.4.   Namještanja motora i upravljački elementi mopeda moraju biti oni koje je propisao proizvođač. To se također primjenjuje, dodatno, za namještanje praznog hoda (brzina vrtnje i sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima), automatski čok i sustav za pročišćavanje ispušnih plinova.

3.1.5.   Laboratorij može provjeriti postiže li moped radne značajke koje je propisao proizvođač, može li se upotrebljavati za uobičajenu vožnju, a posebno je li ga moguće pokrenuti kad je hladan ili vruć i može li raditi u praznom hodu bez gašenja.

3.2.   Gorivo

Za ispitivanje se mora upotrebljavati referentno gorivo za koje su specifikacije navedene u Prilogu IV. Ako se motor podmazuje mješavinom, kvaliteta i količina ulja koje se dodaje referentnom gorivu mora zadovoljavati preporuke proizvođača.

4.   ISPITNA OPREMA

4.1.   Dinamometar

Glavne značajke dinamometra su sljedeće:

jednadžba krivulje opterećenja: na dinamometru mora biti moguće reproducirati, s dopuštenim odstupanjem ± 15 %, od početne brzine 12 km/h, snagu koju razvija motor kad moped vozi po ravnoj cesti, pri brzini vjetra koja je praktično nula.

U protivnom, snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra (PA), mora biti:

pri brzini

0 < V ≤ 12 km/h:

0 ≤ PA ≤ kV3 12 + 5 % kV3 12 + 5 % PV50  (81)

pri brzini

V > 12 km/h:

PA = kV3 ± 5 % kV3 ± 5 % PV50  (81)

i ne može biti negativna (postupak umjeravanja mora zadovoljavati odredbe Poddodatka 4.)

osnovna inercijska masa: 100 kg

dodatne inercijske mase (82): od 10 kg i po 10 kg

valjak mora imati brojilo obrtaja koje se može namjestiti na ništicu, tako da omogući mjerenje stvarno prevožene udaljenosti.

4.2.   Oprema za sakupljanje ispušnih plinova

Oprema za sakupljanje ispušnih plinova mora se sastojati od sljedećih elemenata (vidi Poddodatke 2. i 3.):

4.2.1.   Uređaj za sakupljanje ispušnih plinova proizvedenih tijekom ispitivanja, uz održavanje atmosferskoga tlaka na ispušnom (ispušnim) otvoru (otvorima) mopeda.

4.2.2.   Cijev koja povezuje opremu za sakupljanje ispušnih plinova i sustav uzorkovanja ispušnih plinova. Ta spojna cijev i oprema za sakupljanje ispušnih plinova moraju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika ili drugoga materijala koji ne utječe na sastav sakupljenih plinova i otporan je na njihovu temperaturu.

4.2.3.   Uređaj za usisavanje razrijeđenih plinova. Taj uređaj mora osiguravati stalan protok dovoljno velik da omogućava usisavanje svih ispušnih plinova.

4.2.4.   Sonda za uzorkovanje koja je pričvršćena na vanjskoj strani uređaja za sakupljanje plinova, koja može tijekom trajanja ispitivanja zahvaćati stalni uzorak razrijeđenog zraka uporabom pumpe, filtra i mjerila protoka.

4.2.5.   Sonda za uzorkovanje koja je usmjerena protiv toka razrijeđenih plinova za uzorkovanje smjese tijekom ispitivanja, pri stalnom protoku, po potrebi s uporabom filtra, mjerila protoka i pumpe. Najmanja veličina protoka plinova u oba naviše opisana sustava za uzorkovanje mora biti barem 150 l/h.

4.2.6.   Trokraki ventili na gore opisanim krugovima uzorkovanja, za usmjeravanje toka uzoraka u atmosferu ili u vreće za odgovarajuće uzorkovanje tijekom ispitivanje.

4.2.7.   Nepropusne vreće za uzorkovanje za sakupljanje razrijeđenog zraka i smjese razrijeđenih plinova. Te vreće za uzorkovanje moraju imati naprave za automatsko brtvljenje koje na kraju ispitivanja mogu brzo i nepropusno zatvoriti, i na krugu za uzorkovanje ili krugu za analiziranje.

4.2.8.   Mora postojati metoda mjerenja ukupnog obujma razrijeđenih plinova koji prolaze kroz uređaj za uzorkovanje tijekom ispitivanja.

4.3.   Analitička oprema

4.3.1.   Sonda za uzorkovanje može se sastojati od cijevi za uzorkovanje koja vodi u sabirne vreće ili cijevi za pražnjenje vreće. Sonda mora biti izrađena od nehrđajućeg čelika ili drugog materijala koji ne utječe na sastav plinova. Sonda za uzorkovanje i cijev koja je spaja na analizator mora biti na okolnoj temperaturi.

4.3.2.   Analizatori moraju biti sljedećih tipova:

nedisperzijski infracrveni apsorpcijski za ugljikov monoksid,

jonizacijski u plamenu za ugljikovodike,

kemiluminiscentni za dušikove okside.

4.4.   Točnost mjerne opreme i mjerenja

4.4.1.   Kad se kočnica umjeri u posebnom ispitivanju (točka 5.1.), nije potrebno navoditi točnosti dinamometra. Ukupna inercija rotirajućih masa, uključujući mase valjaka i rotirajućih dijelova kočnice (vidi točku 4.1.), mora biti dana s točnošću ± 5 kg.

4.4.2.   Duljina koju prevozi moped određuje se iz broja obrtaja koje napravi valjak, s točnošću ± 10 m.

4.4.3.   Brzina mopeda mjeri se preko brzine vrtnje valjaka. Ona se mora moći izmjeriti s točnošću ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h.

4.4.4.   Temperatura okoline mora se moći izmjeriti s točnošću ± 2 °C.

4.4.5.   Atmosferski tlak mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,2 kPa.

4.4.6.   Relativna vlažnost okolnoga zraka mora se moći mjeriti s točnošću ± 5 %.

4.4.7.   Bez obzira na točnost s kojom se određuju uzorkovani plinovi, zahtijevana točnost pri mjerenju sadržaja različitih štetnih sastojaka mora biti ± 3 %. Ukupno vrijeme odziva kruga analiziranja mora biti manje od jedne minute.

4.4.8.   Sadržaj etalon plinova (za umjeravanje) ne smije se razlikovati više od ± 2 % od referentne vrijednosti svakog plina. Ugljikov monoksid i dušikovi oksidi se razrjeđuju s dušikom i ugljikovodici (propan) sa zrakom.

4.4.9.   Brzina rashladnog zraka mora se izmjeriti s točnošću ± 5 km/h.

4.4.10.   Dopušteno odstupanje trajanja ciklusa i operacija uzorkovanja plina je ± 1 s. Ta se vremena moraju izmjeriti s točnošću 0,1 s.

4.4.11.   Ukupni obujam razrijeđenih plinova se mora izmjeriti s točnošću ± 3 %.

4.4.12.   Ukupni protok i protok uzorkovanja mora biti stalan unutar ± 5 %.

5.   PRIPREMA ISPITIVANJA

5.1.   Namještanje kočnice dinamometra

Kočnica se mora namjestiti tako da je brzina mopeda na dinamometru sa zaklopkom za snagu u krajnjem položaju jednaka najvećoj brzini koju može postići na cesti, s dopuštenim odstupanjem ± 1 km/h. Ta najveća brzina se ne smije razlikovati za više od ± 2 km/h od predviđene najveće brzine koju je odredio proizvođač. Ako je moped opremljen s ograničivačem najveće brzine na cesti, učinak takvog uređaja mora se uzeti u obzir.

Kočnica se može namjestiti s drukčijom metodom ako proizvođač dokaže njezinu istovrijednost.

5.2.   Određivanje inercijskih masa koje su istovrijedne inercijskim masama mopeda u pravocrtnom gibanju.

Jedan ili više zamašnjaka upotrebljava se da se omogući postizanje ukupne inercijske mase rotirajućih dijelova koja je proporcionalna referentnoj masi mopeda u sljedećim granicama:

Referentna masa mopeda RM

(kg)

Istovrijedna inercijska masa

(kg)

RM ≤ 105

100

105 < RM ≤ 115

110

115 < RM ≤ 125

120

125 < RM ≤ 135

130

135 < RM ≤ 145

140

145 < RM ≤ 165

150

165 < RM ≤ 185

170

185 < RM ≤ 205

190

205 < RM ≤ 225

210

225 < RM ≤ 245

230

245 < RM ≤ 270

260

270 < RM ≤ 300

280

300 < RM ≤ 330

310

330 < RM ≤ 360

340

360 < RM ≤ 395

380

395 < RM ≤ 435

410

435 < RM ≤ 475

5.3.   Hlađenje mopeda

5.3.1.   Tijekom ispitivanja, ispred mopeda treba biti postavljen pomoćni uređaj za prinudno hlađenje tako da se struja rashladnog zraka usmjeri na motor. Brzina zračnoga toka je 25 ± 5 km/h. Presjek izlaznog otvora za zrak na ventilatoru mora biti najmanje 0,2 m2, u njegovoj ravnini koja je okomita na uzdužnu os mopeda, i on mora biti postavljen između 30 i 45 cm ispred prednjeg kotača mopeda. Uređaj za mjerenje linearne brzine rashladnog zraka mora biti postavljen u središtu zračnog toka 20 cm od izlaznog otvora za zrak. Brzina zraka mora biti što više stalna po cijelom presjeku izlaznog otvora.

5.3.2.   Moped se također može hladiti uporabom niže opisane metode. Zračni tok s promjenjivom brzinom treba usmjeriti na moped. Regulator se mora regulirati tako da je u radnom području od 10 do uključivo 45 km/h linearna brzina u otvoru ventilatora jednaka odgovarajućoj brzini valjka s točnošću ± 5 km/h. Na odgovarajućoj brzini valjka koja je manja od 10 km/h, zraka za prinudno hlađenje može biti ništica. Presjek otvora ventilatora mora biti najmanje 0,2 m2 i njegov donji rub između 15 i 20 cm iznad razine tla. Ravnina otvora mora biti okomita na uzdužnu os mopeda i biti postavljen između 30 i 45 cm ispred prednjeg kotača mopeda.

5.4.   Kondicioniranje mopeda

5.4.1.   Izravno prije početka prvog ispitnog ciklusa, za zagrijavanje motora na mopedu se moraju obaviti četiri uzastopna ispitna ciklusa, od kojih svaki traje 112 sekunda.

5.4.2.   Tlak u gumama mora biti onaj koji je odredio proizvođač za uobičajenu cestovnu uporabu. Međutim, ako je promjer valjaka manji od 500 mm, tlak u gumama može se povećati za 30 – 50 %.

5.4.3.   Opterećenje na pogonskom kotaču: opterećenje na pogonskom kotaču mora odgovarati opterećenju s točnošću ± 3 kg na mopedu pri uobičajenoj cestovnoj uporabi s vozačem mase 75 kg ± 5 kg koji sjedi u uspravnom položaju.

5.5.   Provjeravanje protutlaka

5.5.1.   Tijekom prethodnih ispitivanja mora se provjeriti da se protutlak koji prouzrokuje uređaj za uzorkovanje ne razlikuje od atmosferskoga za više od ± 0,75 kPa.

5.6.   Umjeravanje analitičke opreme

5.6.1.   Umjeravanje analizatora

Količina plina na tlaku koji je namješten da odgovara ispravnom funkcioniranju opreme uvodi se u analizator pomoću mjerila potoka i regulatora tlaka koji je ugrađen na svakoj boci. Oprema se mora namjestiti tako da kao konstantnu vrijednost pokazuje onu vrijednost koja je navedena na boci s etalon plinom. Polazeći od namještanja s bocom s najvišim sadržajem, treba crtati krivulju odstupanja analizatora kao funkciju sadržaja upotrijebljenih različitih boca s etalon plinom.

5.6.2.   Ukupno vrijeme odziva opreme

Plin iz boce s najvećim sadržajem uvodi se u kraj sonde za uzorkovanje. Provjera se mora obaviti da se osigura je li pokazana vrijednost koja odgovara najvećem odstupanju postignuta u manje od jedne minute. Ako ta vrijednost nije postignuta, krug analizatora mora se provjeriti na nepropusnost od jednog do drugog kraja.

6.   POSTUPAK ISPITIVANJA NA DINAMOMETRU

6.1.   Posebni uvjeti za obavljanje ciklusa

6.1.1.   Temperatura u prostoru u kojem je postavljen dinamometar tijekom ispitivanja mora biti između 20 i 30 °C.

6.1.2.   Tijekom ispitivanja moped mora biti postavljen što je više moguće vodoravno da bi se spriječila neuobičajena razdioba goriva ili motornog ulja.

6.1.3.   Tijekom ispitivanja brzina se grafički prikazuje u ovisnosti od vremena tako da se može ocijeniti ispravnost izvođenja ciklusa.

6.2.   Pokretanje motora

6.2.1.   Pošto se obave prethodne operacije na opremi za sakupljanje, razrjeđivanje, analiziranje i mjerenje plinova (vidi točku 7.1.). motor treba pokrenuti pomoću uređaja predviđenih za tu svrhu, kao što je zaklopka za snagu, startni ventil itd., u skladu s uputama proizvođača.

6.2.2.   Uzimanje uzoraka i mjerenje protoka kroz usisni uređaj mora početi na početku prvog ciklusa.

6.2.3.   Prazni hod

6.2.3.1.   Ručni mjenjač:

Da bi se omogućilo ubrzavanje u skladu s uobičajenim ciklusom, vozilo mora biti u prvom stupnju prijenosa, s isključenom spojkom, pet sekunda prije početka ubrzavanja nakon odgovarajućeg razdoblja praznog hoda.

6.2.3.2.   Automatski mjenjač i pretvarač zakretnog momenta:

Birač treba upotrijebiti na početku ispitivanja. Ako postoje dva položaja – „grad” i „cesta” — mora se upotrijebiti položaj „cesta”.

6.2.4.   Ubrzavanja

Na kraju razdoblja svakog praznog hoda ubrzavanje se mora provesti dovođenjem u krajnji položaj zaklopke za snagu i, po potrebi, uporabom mjenjača tako da se čim prije dosegne najveća brzina.

6.2.5.   Ustaljena brzina

Najveća ustaljena brzina mora se postići držeći zaklopke za snagu u krajnjem položaju dok ne počne faza ubrzavanja. Tijekom faze u kojoj se drži ustaljena brzina 20 km/h, položaj zaklopke za snagu mora se držati nepromijenjenim koliko je to moguće.

6.2.6.   Usporavanja

6.2.6.1.   Sva usporavanja treba postići potpunim zatvaranjem zaklopke za snagu, s uključenom spojkom. Motor se mora odspojiti ručno pri brzini od 10 km/h, bez pomicanja ručice mjenjača.

6.2.6.2.   Ako je razdoblje usporavanja dulje od propisanog za odgovarajuću fazu, treba uporabiti kočnice na mopedu da se zadovolji ciklus.

6.2.6.3.   Ako je razdoblje usporavanja kraće od propisanog za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem teorijskog ciklusa postiže se dodavanjem razdoblja praznog hoda sljedećoj fazi praznog hoda. U tom se slučaju ne primjenjuje točka 2.4.3.

6.2.6.4.   Na kraju drugog razdoblja usporavanja (zaustavljanje mopeda na valjku) mjenjač se postavlja u neutralni položaj i spojka uključi.

7.   POSTUPAK UZORKOVANJA I ANALIZE

7.1.   Uzorkovanje

7.1.1.   Uzorkovanje počinje čim počne ispitivanje navedeno u točki 6.2.2.

7.1.2.   Vreće se moraju nepropusno zatvoriti čim se napune.

7.1.3.   Na kraju završnog ciklusa uređaj za sakupljanje razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se zatvoriti a ispušni plinovi iz motora preusmjeriti u atmosferu.

7.2.   Analiza

7.2.1.   Plinovi koji su sakupljeni u vrećama moraju se analizirati čim prije, a najkasnije 20 minuta nakon početka punjenja vreća.

7.2.2.   Ako sonda za uzorkovanje nije stalno u vrećama, mora se spriječiti ulazak zraka u vreće tijekom uvlačenja sonde i izlazak plinova iz vreća tijekom izvlačenja sonde.

7.2.3.   Analizator mora pokazivati ustaljenu vrijednost jednu minutu nakon što se spoji s vrećom.

7.2.4.   Koncentracije HC, CO i NOx u uzorcima razrijeđenih ispušnih plinova i u vrećama sa sakupljenim zrakom za razrjeđivanje određuju se iz vrijednosti koje su prikazane ili zapisane na mjernoj opremi primjenjujući odgovarajuće umjerne krivulje.

7.2.5.   Vrijednost koja se uzima kao sadržaj plinovitih štetnih sastojaka je vrijednost očitana nakon stabiliziranja mjernog instrumenta.

8.   ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA

8.1.   Masa emitiranog ugljikovog monoksida tijekom ispitivanja određuje se pomoću formule:

Formula

gdje je:

8.1.1.   COM masa ugljikovog monoksida, emitiranog tijekom ispitivanja, izražena u g/km;

8.1.2.   S stvarno prijeđeni put izražen u km, koji se dobije množenjem ukupnog broja okretaja prikazanog na brojilu okretaja s opsegom valjka;

8.1.3.   dCO je gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3),

8.1.4.   COc je obujamska koncentracija ugljikovog monoksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje razrijeđenog zraka:

Formula

gdje je:

8.1.4.1.   COe koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm i, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa;

8.1.4.2.   COd koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku razrijeđenog zraka sakupljenog u vreći Sb;

8.1.4.3.   DF koeficijent koji je određen u točki 8.4.

8.1.5.   V ukupni obujam, izražen u m3/ispitivanje, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa:

Formula

gdje je:

8.1.5.1.   Vo dobavljena količina plina po jednom okretaju pumpe P1,.izražena u m3/okretaj. Ta je količina ovisna o razlici tlakova između ulaznog i izlaznog dijela same pumpe;

8.1.5.2.   N broj okretaja pumpe P1 obavljenih tijekom četiri ispitna ciklusa;

8.1.5.3.   Pa atmosferski tlak izražen u kPa;

8.1.5.4.   Pi srednja vrijednost pada tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa, izražena u kPa;

8.1.5.5.   Tp vrijednost temperature razrijeđenih plinova na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa.

8.2.   Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

8.2.1.   HCM masa ugljikovodika, emitiranih tijekom mjerenje, izražena u g/min;

8.2.2.   S razdaljina, određena u točki 8.1.2.;

8.2.3.   dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1:1,85) (= 0,619 kg/m3);

8.2.4.   HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3) i ispravljena uzimanjem u obzir zrak za razrjeđivanje:

Formula

gdje je:

8.2.4.1.   HCe koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa, izražena u ppm ekvivalenta ugljika;

8.2.4.2.   HCd koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika;

8.2.4.3.   DF koeficijent, određen u točki 8.4.;

8.2.5.   V ukupni obujam (vidi točku 8.1.5.).

8.3.   Masa dušikovih oksida, emitiranih kroz ispuh mopeda, izračuna se pomoću sljedeće formule:

Formula

u kojoj je:

8.3.1.   NOxM masa dušikovih oksida emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km;

8.3.2.   S duljina, određena u točki 8.1.2.;

8.3.3.   dNO2 gustoća dušikovih oksida u ispušnim plinovima, izražena kao ekvivalent NO2, pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 2,05 kg/m3);

8.3.4.   NOxc koncentracija dušikovih oksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir zrak za razrjeđivanje:

Formula

gdje je:

8.3.4.1.   NOxe koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa;

8.3.4.2.   NOxd koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenoga u vreći Sb;

8.3.4.3.   DF koeficijent, određen u točki 8.4.;

8.3.5.   Kh je faktor ispravka za vlažnost

Formula

gdje je:

8.3.5.1.   H apsolutna vlažnost u gramima vode na kg suhoga zraka

Formula

gdje je:

8.3.5.1.1.   U sadržaj vlage izražen u postocima;

8.3.5.1.2.   Pd tlak zasićene vodne pare, izražen u kPa, pri ispitnoj temperaturi;

8.3.5.1.3.   Pa je atmosferski tlak u kPa.

8.4.   DF je koeficijent, izražen pomoću formule:

Formula

u kojoj su:

8.4.1.   CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa;

9.   PRIKAZIVANJE REZULTATA

Rezultati se izražavaju u g/km:

HC u g/km = HC masa/S

CO u g/km = CO masa/S

NOx u g/km = NOx masa/S

gdje je:

masa HC: vidi definiciju u točki 8.2.

masa CO: vidi definiciju u točki 8.1.

masa NOx: vidi definiciju u točki 8.3.

S: put koji stvarno prijeđe moped tijekom ispitivanja.

Poddodatak 1.

Radni ciklus na dinamometru (ispitivanje tipa I.)

Image

Poddodatak 2.

Primjer br. 1 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

Image

Poddodatak 3.

Primjer br. 2 za sustav sakupljanja ispušnih plinova

Image

Poddodatak 4.

Metoda za umjeravanje dinamometra

1.   SVRHA

Ovaj poddodatak opisuje metodu koja se upotrebljava za provjeru podudara li se krivulja snage koju apsorbira dinamometar s krivuljom apsorbirane snage propisane u točki 4.1. Dodatka 1.

Izmjerena apsorbirana snaga uključuje snagu koja se apsorbira radi trenja i snagu koju apsorbira kočnica dinamometra, ali ne uključuje snagu koja se troši na savladavanje trenja između gume i valjka.

2.   TEMELJNO NAČELO METODE

Ova metoda omogućava izračunavanje apsorbirane snage mjerenjem usporavanja valjka. Kinetičku energiju uređaja troši kočnica i trenje dinamometra. Ova metoda ne uzima u obzir promjene unutarnjeg trenja valjka koje nastaju radi mase mopeda.

3.   POSTUPAK

3.1.   Treba uključiti sustav za simulaciju inercije koji odgovara masi mopeda koji se ispituje.

3.2.   Kočnicu treba namjestiti u skladu s točkom 5.1. Dodatka 1.

3.3.   Valjak treba zavrtjeti brzinom v + 10 km/h.

3.4.   Pogonski sustav valjka treba isključiti i omogućiti da se valjak slobodno usporava.

3.5.   Zapisati vrijeme koje je bila potrebno za usporavanja valjka od brzine v + 0,1 v na brzinu v — 0,1 v.

3.6.   Apsorbirana snaga se izračunava pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

PA: snaga koju apsorbira dinamometar, izražena u kW

M: ekvivalentna inercijska masa, izražena u kg

v: ispitna brzina propisana u točki 3.3., izražena u m/s

t: vrijeme, izraženo u sekundama, koje je potrebno za usporavanja valjka od brzine v + 0,1 v na brzinu v — 0,1 v.

3.7.   Faze opisane u točkama 3.3. do 3.6. ponavljaju se da pokriju područje brzina od 10 do 50 km/h, stupnjevano po 10 km/h.

3.8.   Treba nacrtati krivulju apsorbirane snage u ovisnosti o brzini.

3.9.   Mora se provjeriti nalazi li se krivulja unutar dopuštenih odstupanja navedenih u točki 4.1. Dodatka 1.

Image

Dodatak 2.

Ispitivanje tipa II.

(mjerenje emisija ugljikovog monoksida i ugljikovodika na brzini vrtnje praznog hoda)

1.   UVOD

Postupak za ispitivanje tipa II. je određen u točki 2.2.1.2. Priloga I.

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Gorivo je propisano u točki 3.2. Dodatka 1.

2.2.   Upotrijebljeno sredstvo za podmazivanje također mora biti u skladu s odredbama točke 3.2. Dodatka 1.

2.3.   Masa emitiranog ugljikovog monoksida i ugljikovodika mora se izmjeriti odmah nakon ispitivanja tipa I. koje je opisano u točki 2.1. Dodatka 1., u praznom hodu motora kad se vrijednosti stabiliziraju.

2.4.   U slučaju mopeda s ručnim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s ručicom mjenjača u „neutralnom” položaju i uključenom spojkom.

2.5.   U slučaju mopeda s automatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s uključenom spojkom i blokiranim pogonskim kotačem.

2.6.   Brzina vrtnje motora u praznom hodu tijekom praznog hoda mora biti namještena sukladno proizvođačevim uputama.

3.   UZORKOVANJE I ANALIZA ISPUŠNIH PLINOVA

3.1.   Elektromagnetski ventili moraju se postaviti u položaj za izravnu analizu razrijeđenih plinova i zraka za razrjeđivanje.

3.2.   Analizator mora pokazivati ustaljenu vrijednost jednu minutu nakon što se spoji s vrećom.

3.3.   Koncentracije HC i CO u uzorcima razrijeđenih ispušnih plinova i u zraku za razrjeđivanje određuju se iz vrijednosti koje su prikazane ili zapisane na mjernoj opremi primjenjujući odgovarajuće umjerne krivulje.

3.4.   Vrijednost koja se uzima kao sadržaj plinovitih štetnih sastojaka u analiziranim plinovima je vrijednost očitana nakon stabiliziranja mjernoga instrumenta.

4.   ODREĐIVANJE KOLIČINE EMITIRANIH PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA

4.1.   Masa ugljikovog monoksida emitiranog tijekom ispitivanja određuje se pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

4.1.1.   COM masa ugljikovog monoksida, emitiranog tijekom ispitivanja, izražena u g/min;

4.1.2.   dCO je gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3);

4.1.3.   COc koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku razrijeđenih plinova, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje zraka za razrjeđivanje:

Formula

u kojoj je:

4.1.3.1.   COc koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku razrijeđenih plinova, mjerena u ppm;

4.1.3.2.   COd koncentracija ugljikovog monoksida u uzorku zraka za razrjeđivanje izmjerena u ppm;

4.1.3.3.   DF koeficijent koji je određen u točki 4.3.;

4.1.4.   V ukupni obujam, izražen u m3/min, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa:

Formula

gdje je:

4.1.4.1.   Vo dobavljeni obujam plina po jednom okretaju pumpe P1 izražen u m3/okretaj. Taj je obujam ovisan o razlici tlakova između ulaznog i izlaznog dijela same pumpe;

4.1.4.2.   N broj okretaja koji pumpa P1 učini tijekom ispitivanja u praznom hodu podijeljen s vremenom u minutama;

4.1.4.3.   Pa atmosferski tlak izražen u kPa;

4.1.4.4.   Pi srednja vrijednost pada tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom ispitivanja, izražena u kPa;

4.1.4.5.   Tp temperatura razrijeđenih plinova mjerena na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa.

4.2.   Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

4.2.1.   HCM masa ugljikovodika, emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/min;

4.2.2.   dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1:1,85) (= 0,619 kg/m3),

4.2.3.   HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3 i ispravljena uzimajući u obzir zrak za razrjeđivanje:

Formula

gdje je:

4.2.3.1.   HCe koncentracija ugljikovodika izražena u ppm ekvivalenta ugljika u uzorku razrijeđenih plinova;

4.2.3.2.   HCd koncentracija ugljikovodika izražena u ppm ekvivalenta ugljika u uzorku razrijeđenih plinova;

4.2.3.3.   DF koeficijent, određen u točki 4.3.;

4.2.4.   V ukupni obujam (vidi točku 4.1.4.).

4.3.   DF je koeficijent, izražen pomoću formule:

Formula

u kojoj su:

4.3.1.   CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova.

PRILOG II.

ODREBE KOJE SE ODNOSE NA MJERE PROTIV ONEČŠĆAVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOTOCIKLI I MOTORNI TRICIKLI

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „Tip vozila s obzirom na ograničenje emisije plinovitih štetnih sastojaka iz motora” znači motocikli i motorni tricikli koji se ne razlikuju prema sljedećim bitnim značajkama:

1.1.1.   po ekvivalentnoj inerciji određenoj u ovisnosti o referentnoj masi, kako je propisano u točki 5.2. Dodatka 1.;

1.1.2.   po značajkama motora i vozila koje su određene u Prilogu V.;

1.2.   „Referentna masa” znači masa vozila u voznom stanju, uvećana za jediničnu masu od 75 kg. Masa motocikla i motornih tricikla u voznom stanju je njihova ukupna masa u neopterećenom stanju sa svim posudama napunjenim s najmanje 90 % njihovog najvećeg obujma;

1.3.   „Kućište koljenastog vratila” znači prostori unutar ili izvan motora, povezani uljnim koritom s unutarnjim ili vanjskim kanalima, kroz koje mogu izlaziti plinovi i pare.

1.4.   „Plinoviti štetni sastojci” znači ugljikov monoksid, ugljikovodici i dušikovi oksidi izraženi kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2).

2.   SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA

2.1.   Općenito

Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako da motocikl ili motorni tricikli pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima mogu biti izloženi, zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

2.2.   Opis ispitivanja

2.2.1.   Motocikl ili motorni tricikl, ovisno o njihovoj kategoriji koja je niže objašnjena, mora biti povrgnut niže određenim ispitivanjima tipa I. i II.:

2.2.1.1.   Ispitivanje tipa I. (provjeravanje prosječnih emisija plinovitih štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom).

2.2.1.1.1.   Ispitivanje treba obaviti po postupku opisanom u Dodatku 1. Za sakupljanje i analizu plinova upotrebljavaju se niže propisane metode.

2.2.1.1.2.   Uzimajući u obzir odredbe točke 2.2.1.1.3. ispitivanje se mora provoditi tri puta. Mase ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida dobivene u svakom ispitivanju moraju biti manje od graničnih vrijednosti navedenih u tablicama I. i II.

2.2.1.1.2.1.   Međutim, za svaki od gore navedenih štetnih sastojaka, jedan od tri dobivena rezultata može prekoračiti propisanu graničnu vrijednost za odgovarajući motocikl ili motorni tricikl najviše 10 %, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata bude manja od propisane granične vrijednosti. Kad više od jednog štetnog sastojka prekoračuje propisane granične vrijednosti, nije bitno događa li se to u istom ili različitim ispitivanjima.

2.2.1.1.3.   Broj ispitivanja propisanih u točki 2.2.1.1.2. smanjuje se pod niže opisanim uvjetima, kad je V1 rezultat prvoga ispitivanja i V2 rezultat drugog ispitivanja za svaki štetni sastojak naveden u točki 2.2.1.1.2.

2.2.1.1.3.1.   Potrebno je samo jedno ispitivanje ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 ≤ 0,70 L.

2.2.1.1.3.2.   Potrebna su samo dva ispitivanja ako je za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V1 ≤ 0,85 L i ako je barem i za jedan štetni sastojak V1 > 0,70 L. Dodatno, za svaki od odgovarajućih štetnih sastojaka V2 mora biti takav da je V1 + V2 < 1,70 L i V2 < L.

2.2.1.2.   Ispitivanje tipa II (ispitivanje emisije ugljikovog monoksida pri brzini vrtnje na proznom hodu).

2.2.1.2.1.   Sadržaj ugljikovog monoksida u emitiranim ispušnim plinovima pri brzini vrtnje u praznom hodu ne smije obujmom prekoračiti 4,5 %.

2.2.1.2.2.   Taj se zahtjev mora provjeriti tijekom ispitivanja opisanog u Dodatku 2.

TABLICA I.

Granične vrijednosti za dvotaktne motocikle i tricikle te datumi početka njihove primjene

 

Homologacija tipa i sukladnost proizvodnje

24 mjeseca od datuma donošenja ove Direktive (83)

CO = 8 g/km

HC = 4 g/km

NOx = 0,1 g/km


TABLICA II.

Granične vrijednosti za četverotaktne motocikle i tricikle te datumi početka njihove primjene

 

Homologacija tipa i sukladnost proizvodnje

24 mjeseca od datuma donošenja ove Direktive (84)

CO = 13 g/km

HC = 3 g/km

NOx = 0,3 g/km

3.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

3.1.   Za provjeravanje sukladnosti proizvodnje primjenjuju se odredbe točke 1. Priloga VI. Direktive 92/61/EEZ.

3.1.1.   Međutim, ako masa ugljikovog monoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida koje proizvodi vozilo izabrano s proizvodne linije prekoračuje granične vrijednosti navedene u tablicama I. i II., proizvođač može zahtijevati da se obave mjerenja na uzorku serijski proizvedenih vozila koji uključuje i prvobitno izbrano vozilo. Proizvođač mora odrediti broj n vozila u uzorku. Nakon toga određuju se aritmetička srednja vrijednost Formula rezultata dobivenih na uzorku i standardno odstupanje S (85) uzorka za svaki štetni plinoviti sastojak. Smatra se da je serijska proizvodnja sukladna ako je zadovoljen sljedeći uvjet:

Formula  (85),

gdje je:

L: granične vrijednosti propisane u tablicama navedenima u točki 2.2.1.1.2. pod naslovom „sukladnost proizvodnje” za svaki od odgovarajućih plinovitih štetnih sastojaka;

k: statistički faktor koji ovisi od n i određen je u sljedećoj tablici:

u kojoj je za n > 20, Formula

4.   PROŠIRENJE PODRUČJA PRIMJENE HOMOLOGACIJE

4.1.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama

Homologacija se može proširiti na tipove vozila koji se razlikuju od homologiranog tipa samo po referentnoj masi, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije jedino kao posljedicu ima uporabu sljedeće veće ili manje istovrijedne inercijske mase.

4.2.   Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima

4.2.1.   Homologacija tipa vozila može se proširiti pod sljedećim uvjetima na takve tipove vozila koji se razlikuju od homologiranog tipa samo po ukupnim prijenosnim omjerima.

4.2.1.1.   Za svaki stupanj prijenosa upotrijebljen pri ispitivanjima tipa I. mora se odrediti omjer:

Formula

gdje su V1 i V2 brzine, koje odgovaraju brzini vrtnje motora od 1 000 o/min, homologiranog tipa vozila i tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije.

4.2.2.   Ako se omjer E ≤ 8 % primjenjuje za svaki stupanj prijenosa, proširenje se mora odobriti bez ponavljanja ispitivanja tipa I.

4.2.3.   Ako je omjer E > 8 % najmanje u jednom stupnju prijenosa i E ≤ 13 % u svim stupnjevima, ispitivanja tipa I. moraju se ponoviti; međutim, ona se mogu obaviti u laboratoriju koji izbere sam proizvođač i odobri tijelo nadležno za homologaciju sastavnog dijela. Izvještaj o ispitivanju mora se dostaviti tehničkoj službi.

4.3.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama i različitim ukupnim prijenosnim omjerima

Homologacija tipa vozila može se proširiti na tipove vozila koji se od homologiranog tipa razlikuju samo u referentnoj masi i ukupnim prijenosnim omjerima ako zadovoljavaju zahtjeve točaka 4.1. i 4.2.

4.4.   Tricikli i četverocikli osim lakih četverocikala

Homologacija dodijeljena za mopede na dva kotača može se proširiti na tricikle i četverocikle, osim lakih četverocikala, ako oni imaju isti motor, isti ispušni sustav i isti prijenosnik snage koji se razlikuje samo u prijenosnom omjeru, pod uvjetom da referentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenje homologacije kao posljedicu ima jedino uporabu sljedeće veće ili manje istovrijedne inercijske mase.

4.5.   Ograničenje

Nije dopušteno daljnje proširivanje homologacija za proširenja koja su dodijeljena sukladno točkama od 4.1. do 4.4.

Dodatak 1.

Ispitivanje tipa I.

(provjeravanje prosječne emisije štetnih sastojaka u gradskom području s gustim prometom)

1.   UVOD

Postupak za ispitivanje tipa I. propisano u točki 2.2.1.1. Priloga II.

1.1.   Motocikl ili motorni tricikl treba postaviti na dinamometar opremljen kočnicom i zamašnjakom. Ispitivanje traje ukupno 23 minute i sastoji se od četiri ciklusa koja se obavljaju bez prekida. Tijekom ispitivanja ispušni plinovi se razrjeđuju sa zrakom tako da obujamski protok smjese ostane konstantan. Za vrijeme ispitivanja neprekinuti protok uzoraka smjese mora se uvoditi u vreću tako da se koncentracije (prosječne ispitne vrijednosti) ugljikovog monoksida, neizgorenih ugljikovodika, dušikovih oksida i ugljikovog dioksida mogu određivati redoslijedom.

2.   RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU

2.1.   Opis ciklusa

Radni ciklus na dinamometru je prikazan u sljedećoj tablici i shematski u Poddodatku 1.

2.2.   Opći uvjeti za obavljanje ciklusa

Prethodno se moraju obaviti ispitni ciklusi radi određivanja kako je najbolje aktivirati papučicu za snagu i, po potrebi, stupnjeve prijenosa i kočnicu.

2.3.   Uporaba mjenjača

2.3.1.   Propisana je uporaba mjenjača prema sljedećem:

2.3.1.1.   Pri stalnoj brzini, brzina vrtnje motora mora čim dulje ostati između 50 % i 90 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako se ta brzina postiže s više od jednog stupnja prijenosa, motor se ispituje u najvišem stupnju prijenosa;

2.3.1.2.   Tijekom ubrzavanja, motor se mora ispitati u onom stupnju prijenosa koji omogućava najveće ubrzavanje. Sljedeći viši stupanj prijenosa mora se uključiti najkasnije kad brzina vrtnje motora dosegne 110 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi. Ako motocikl ili motorni tricikl doseže brzinu od 20 km/h u prvom stupnju prijenosa ili 35 km/h u drugom, pri tim brzinama mora se uključiti sljedeći viši stupanj prijenosa.

U tim slučajevima nije dopušteno uključivanje viših stupnjeva prijenosa. Ako se tijekom faze ubrzavanja mijenjaju stupnjevi prijenosa na određenim brzinama motocikla ili motornog tricikla, sljedeća faza ustaljene brzine mora se provesti u istom stupnju prijenosa u kojem motocikl ili motorni tricikl počinje fazu ustaljene brzine, bez obzira na brzinu vrtnje motora.

2.3.1.3.   Tijekom usporavanja mora se uključiti sljedeći niži stupanj prijenosa prije nego motor dosegne očekivanu brzinu vrtnje praznog hoda i najkasnije kad se brzina vrtnje motora smanji na 30 % brzine vrtnje pri najvećoj snazi, ovisno do čega dođe prije. Tijekom usporavanja ne smije se uključivati prvi stupanj prijenosa.

2.3.2.   Motocikli ili motorni tricikli koji su opremljeni automatskim mjenjačima trebaju se ispitati s uključenim najvišim stupnjem prijenosa („drive”). Papučica za snagu mora se aktivirati tako da se postigne što je moguće ravnomjernije ubrzavanje i da se stupnjevi prijenosa u prijenosniku snage uključuju po uobičajenom redoslijedu. Primjenjuju se dopuštena odstupanja navedena u točki 2.4.

2.4.   Dopuštena odstupanja

2.4.1.   U svim fazama ispitivanja dopušta se odstupanje 1 km/h od teorijske brzine, naviše i naniže. Veća odstupanja od propisanih dopuštena su pri prijelazu iz jedne faze u drugu, pod uvjetom da trajanje tih odstupanja nije dulje od 0,5 s, u svim slučajevima na koje se odnose odredbe u točkama 6.5.2. i 6.6.3.

2.4.2.   Mora se dopustiti odstupanje ± 0,5 naviše ili naniže od teorijskih vremena.

2.4.3.   Dopuštena odstupanja za brzinu i vrijeme moraju se kombinirati kao što je prikazano u Poddodatku 1.

2.4.4.   Prijeđeni put tijekom ciklusa mora se mjeriti s dopuštenim odstupanjem ± 2 %.

Radni ciklus na dinamometru

Broj operacije

Radna operacija

Faza

Ubrzavanje

(m/s2)

Brzina

(km/h)

Trajanje svake

Ukupno vrijeme

(s)

Trajanje uporabe stupnja prijenosa u slučaju ručnog mjenjača

operacije (s)

faze (s)

1.

Prazni hod

1

 

 

11

11

11

6 s PM/5 s K (86)

2.

Ubrzavanje

2

1,04

0-15

4

4

15

vidi 2.3.

3.

Ustaljena brzina

3

 

15

8

8

23

4.

Usporavanje

4

–0,69

15-10

2

5

25

5.

Usporavanje s isključenom spojkom

–0,92

10-0

3

28

K

6.

Prazni hod

5

 

 

21

21

49

16 s PM/5 s K

7.

Ubrzavanje

6

0,74

0-32

12

12

61

vidi 2.3.

8.

Ustaljena brzina

7

 

32

24

24

85

9.

Usporavanje

8

–0,75

32-10

8

11

93

10.

Usporavanje s isključenom spojkom

–0,92

10-0

3

96

 

11.

Prazni hod

9

 

 

21

21

117

16 s PM/5 s K

12.

Ubrzavanje

10

0,53

0-50

26

26

143

 

13.

Ustaljena brzina

11

 

50

12

12

155

vidi 2.3.

14.

Usporavanje

12

–0,52

50-35

8

8

163

15.

Ustaljena brzina

13

 

35

13

13

176

16.

Usporavanje

14

–0,68

35-10

9

12

185

K

17.

Usporavanje s isključenom spojkom

–0,92

10-0

3

188

18.

Prazni hod

15

 

 

7

7

195

7 s PM

3.   MOTOCIKL ILI MOTORNI TRICIKL I GORIVO

3.1.   Ispitivani motocikl ili motorni tricikl

3.1.1.   Motocikl ili motorni tricikl mora biti dostavljen u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja on mora biti razrađen i vožen najmanje 1 000 km. Laboratorij može odlučiti može li se prihvatiti motocikl ili motorni tricikl koji je provezao manje od 1 000 km.

3.1.2.   Ispušni uređaj ne smije propuštati ništa što bi moglo smanjiti količinu sakupljenih ispušnih plinova, koja mora biti jednaka količini plinova koji izlaze iz motora.

3.1.3.   Nepropusnost usisnog sustava treba se provjeriti radi osiguravanja da na miješanje goriva i zraka ne utječe dodatni dotok zraka.

3.1.4.   Namještanja motocikla ili motornog tricikla moraju biti ona koja je propisao proizvođač.

3.1.5.   Laboratorij može provjeriti postiže li motocikl ili motorni tricikl radne značajke koje je propisao proizvođač, može li se upotrebljavati za uobičajenu vožnju i, posebno, je li ga moguće pokrenuti kad je hladan ili vruć.

3.2.   Gorivo

Za ispitivanje se mora upotrebljavati referentno gorivo za koje su navedene specifikacije u Prilogu IV. Ako se motor podmazuje mješavinom, kvaliteta i količina ulja koje se dodaje referentnom gorivu mora zadovoljavati preporuke proizvođača.

4.   ISPITNA OPREMA

4.1.   Dinamometar

Glavne značajke dinamometra su sljedeće:

Dodir između valjka i gume na pogonskim kotačima:

promjer valjka ≥ 400 mm;

jednadžba krivulje apsorpcije snage: od početne brzine 12 km/h, na dinamometru mora biti moguće reproducirati snagu koju razvija motor kad motocikl ili motorni tricikl vozi po ravnoj cesti, s dopuštenim odstupanjem ± 15 %, pri brzini vjetra koja je praktično zanemariva. Snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra mora se izračunati u skladu s odredbama točke 11. poddodatka 4. Dodatka 1., ili snaga koju apsorbiraju kočnice i unutarnje trenje dinamometra treba biti:

K V3 ± 5 % od K V3 ± 5 % od PV50

dodatne inercijske mase: od 10 kg i po 10 kg (87).

4.1.1.   Stvarno prijeđeni put mjeri se brojilom okretaja koje pogoni valjak koji pogoni kočnicu i zamašnjake.

4.2.   Oprema za uzorkovanje ispušnih plinova i mjerenje njihovog obujma

4.2.1.   Poddodaci 2. i 3. sadrže shemu koja prikazuje postupak sakupljanja, razrjeđivanja, uzorkovanja i mjerenja obujma ispušnih plinova tijekom ispitivanju.

4.2.2.   U sljedećim točkama opisani su sastavni dijelovi ispitne opreme (uz svaki sastavni dio dana je skraćenica koja se upotrebljava na shemi u poddodacima 2. i 3.). Tehnička služba može odobriti uporabu drukčije opreme pod uvjetom da daje istovrijedne rezultate:

4.2.2.1.   uređaj za sakupljanje svih ispušnih plinova proizvedenih tijekom ispitivanja; općenito to je neki otvoreni uređaj koji održava atmosferski tlak na izlazu ispušne (ispušnih) cijevi. Također, može se upotrebljavati zatvoreni sustav, ali moraju biti zadovoljeni uvjeti za protutlak (unutar ± 1,25 kPa). Plinovi se moraju sakupljati tako da se ne smije pojaviti kondenzacija koja bi značajno utjecala na prirodu ispušnih plinova na ispitnoj temperaturi;

4.2.2.2.   cijev (Tu) koja povezuje opremu za sakupljanje ispušnih plinova i sustav uzorkovanja ispušnih plinova. Ta spojna cijev i oprema za sakupljanje ispušnih plinova moraju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika ili drugog materijala koji ne utječe na sastav sakupljenih plinova i otporan je na njihovu temperaturu;

4.2.2.3.   izmjenjivač topline (Sc), koji tijekom trajanja ispitivanja može ograničiti promjene temperature razrijeđenih plinova na ulazu pumpe na ± 5 °C. Taj izmjenjivač mora biti opremljen sustavom za predgrijavanje koji može dovesti plinove na svoju radnu temperaturu (s dopuštenim odstupanjem ± 5 °C);

4.2.2.4.   pumpa (P1) za usisavanje razrijeđenih plinova koju pogoni motor koji može djelovati pri različitim potpuno stalnim brzinama. Pumpa mora osiguravati stalan protok dovoljno velik da omogućava usisavanje svih ispušnih plinova. Može se također upotrijebiti uređaj, koji djeluje pomoću Venturijeve cijevi s kritičnim protokom;

4.2.2.5.   uređaj koji može stalno zapisivati temperaturu razrijeđenih plinova koji ulaze u pumpu;

4.2.2.6.   sonda za uzorkovanje (S3), pričvršćena na vanjskoj strani uređaja za sakupljanje plinova, kojom se tijekom trajanja ispitivanja može sakupljati stalni uzorak razrijeđenog zraka uporabom pumpe, filtra i mjerila protoka;

4.2.2.7.   sonda za uzorkovanje (S2), postavljena ispred dobavne pumpe i usmjerena protiv toka razrijeđenih plinova, koja omogućava uzimanje uzorka pri stalnom protoku smjese razrijeđenih plinova tijekom ispitivanja, po potrebi s uporabom filtra, mjerila protoka i pumpe. Najmanja veličina protoka plinova u oba gore opisana sustava za uzorkovanje mora biti barem 150 l/h;

4.2.2.8.   dva filtra (F2 i F3), postavljena redom iza sonda S2 i S3, namijenjena za filtriranje tvrdih čestica koje su raspršene u uzorku sakupljenom u vrećama. Posebno se mora paziti da one ne promijene koncentracije plinovitih sastojaka u uzorcima;

4.2.2.9.   dvije pumpe (P2 i P3) za uzimanje uzoraka redoslijedom pomoću sonda S2 i S3 i punjenje vreća Sa i Sb;

4.2.2.10.   dva ventila s ručnim namještanjem (V2 i V3), serijski ugrađena iza odgovarajućih pumpa P2 i P3 za reguliranje protoka uzorka koji se doprema u vreće;

4.2.2.11.   dva mjerila protoka (R2 i R3), serijski ugrađena na vodovima „sonda, filtar, pumpa, ventil, vreća” (S2, F2, P2, V2, Sa, odnosno S3, F3, P3, V3, Sb) tako da se izravno vizualno može provjeriti trenutačni protok uzorka;

4.2.2.12.   nepropusne vreće za uzorkovanje za sakupljanje zraka za razrjeđivanje i smjese razrijeđenih plinova koje su dovoljno velike, da ne prekidaju normalni protok uzorkovanja. Te vreće za uzorkovanje moraju imati naprave za automatsko zatvaranje, sa strane, koje se mogu na kraju ispitivanja brzo i nepropusno zatvoriti ili na krugu za uzorkovanje ili na krugu za analiziranje.

4.2.2.13.   dva diferencijalna mjerila tlaka (g1 i g2) koja su ugrađena:

g1:

ispred pumpe P1 za mjerenje razlika tlakova između smjese ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje i atmosfere;

g2:

ispred i iza pumpe P1 za mjerenje porasta koji se javlja u toku plinova;

4.2.2.14.   brojilo okretaja za brojanje okretaja rotacijske dobavne pumpe P1;

4.2.2.15.   trokraki ventili u prije opisanim krugovima uzorkovanja za izravno umjeravanje toka uzoraka u atmosferu ili u njihove odgovarajuće vreće za uzorkovanje tijekom ispitivanja. Moraju se upotrebljavati brzo djelujući ventili. Oni moraju biti izrađeni od materijala koji ne utječu na sastav plinova; također moraju imati prolazne otvore i oblike takve da smanjuju na najmanju tehnički moguću mjeru otpore strujanja.

4.3.   Analitička oprema

4.3.1.   Mjerenje koncentracije ugljikovodika

4.3.1.1.   Jonizacijski analizator u plamenu upotrebljava se za mjerenje koncentracije neizgorenih ugljikovodika u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa i Sb.

4.3.2.   Mjerenje koncentracije CO i CO2

4.3.2.1.   Nedisperzijski infracrveni apsorpcijski analizator upotrebljava se za mjerenje koncentracije ugljikovog monoksida CO i ugljikovog dioksida CO2 u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa in Sb.

4.3.3.   Mjerenje koncentracije NOx

4.3.3.1.   Kemiluminiscentni analizator upotrebljava se za mjerenje koncentracije dušikovih oksida (NOx) u uzorcima sakupljenim tijekom ispitivanja u vrećama Sa i Sb.

4.4.   Točnost mjerne opreme i mjerenja

4.4.1.   Kad se kočnica umjeri u posebnom ispitivanju, nije potrebno navoditi točnosti dinamometra. Ukupna inercija rotirajućih masa, uključujući mase valjaka i rotirajućih dijelova kočnice (vidi točku 5.2.), mora biti dana s točnošću ± 2 %.

4.4.2.   Brzina motocikla ili motornog tricikla mjeri se preko brzine vrtnje valjaka koji su spojeni na kočnicu i zamašnjake. Ona se mora moći izmjeriti s točnošću ± 2 km/h pri brzinama od 0 do 10 km/h i s točnošću s ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h.

4.4.3.   Temperatura koja se navodi u točki 4.2.2.5. mora biti izmjerena s točnošću ± 1 °C, a temperatura koja se navodi u točki 6.1. s točnošću ± 2 °C.

4.4.4.   Atmosferski tlak mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,133 kPa.

4.4.5.   Smanjenje tlaka u smjesi razrijeđenih plinova koji ulaze u pumpu P1 (vidi točku 4.2.2.13.), u odnosu na atmosferski tlak, mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,4 kPa. Razlika u tlakovima razrijeđenih plinova na ulaznom i izlaznom otvoru pumpe P1 (vidi točku 4.2.2.13.) mora se moći izmjeriti s točnošću ± 0,4 kPa.

4.4.6.   Dobavljeni obujam po jednom punom okretaju pumpe P1 i dobavljeni obujam pri najmanjoj mogućoj brzini pumpe koju pokaže brojilo okretaja mora omogućiti određivanje ukupnog obujma smjese ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje koji dobavi pumpa P1 tijekom ispitivanja, s točnošću ± 2 %.

4.4.7.   Mjerno područje analizatora mora biti spojivo zahtijevanom točnošću pri mjerenju sadržaja različitih štetnih sastojaka s točnošću ± 3 %, bez obzira na točnost etalon plinova.

Analizator s ionizacijom u plamenu s kojim se mjeri koncentracija ugljikovodika mora moći dosegnuti 90 % punog opsega ljestvice za manje od jedne sekunde.

4.4.8.   Sadržaj etalon plinova (za umjeravanje) ne smije se razlikovati više od ± 2 % od referentne vrijednosti svakog plina. Dušik se mora upotrijebiti za razrjeđivanje.

5.   PRIPREMA ISPITIVANJA

5.1.   Namještanje kočnice dinamometra

5.1.1.   Kočnica se mora namjestiti tako da je brzina motocikla ili motornog tricikla tijekom faze ustaljene brzine na ravnoj suhoj cesti između 45 km/h i 55 km/h.

5.1.2.   Kočnica se namješta na sljedeći način:

5.1.2.1.   U uređaj za dovod goriva treba ugraditi namjestivi graničnik s kojim se može držati najveća brzina između 45 km/h i 55 km/h. Brzina motocikla ili motornog tricikla se mjeri preciznim tahometrom ili se utvrdi iz izmjerenog vremena na poznatoj razdaljini na ravnoj suhoj cesti u oba smjera s uključenim graničnikom.

Mjerenja se moraju ponoviti najmanje tri puta u oba smjera i obaviti na razdaljini od najmanje 200 m, s dovoljno dugom razdaljinom za ubrzavanje. Izračunava se prosječna brzina.

5.1.2.2.   Drugi se sustavi mogu upotrebljavati za mjerenje snage koja je potrebna za pogon vozila (npr. mjerenjem zakretnog momenta na prijenosniku snage, mjerenjem usporavanja, itd.)

5.1.2.3.   Motocikl ili motorni tricikl mora se nakon toga postaviti na dinamometar i kočnica namjesti tako, da se postigne ista brzina kao ona koja se postigne pri ispitivanju na cesti (s uključenim graničnikom za reguliranje dotoka goriva i uključenim istim stupnjem prijenosa). Takvo namještanje kočnice mora se zadržati tijekom cijelog ispitivanja. Kad se kočnica jednom namjesti, namjestivi graničnik za reguliranje dotoka goriva treba ukloniti.

5.1.2.4.   Namještanje kočnice na temelju cestovnih ispitivanja dopušteno je jedino ako razlika barometarskoga tlaka na cesti i u prostoru u kojem je dinamometar ne prelazi ± 1,33 kPa i razlika u temperaturi zraka nije veća od ± 8 °C.

5.1.3.   Ako se gornja metoda ne može primijeniti, dinamometar treba nastaviti u skladu s vrijednostima u tablici iz točke 5.2. Tablica prikazuje vrijednosti snage u ovisnosti o referentnoj masi pri brzini 50 km/h. Ta se snaga određuje metodom opisanom u poddodatku 4.

5.2.   Prilagođavanje inercijskih masa istovrijednim inercijskim masama motocikla ili motornog tricikla u pravocrtnom gibanju.

Jedan ili više zamašnjaka upotrebljava se da se omogući postizanje ukupne inercijske mase rotirajućih dijelova koja je proporcionalna referentnoj masi motocikla ili motornog tricikla u sljedećim granicama:

Referentna masa RM

(u kg)

Istovrijedna inercijska masa

(u kg)

Apsorbirana snaga

(u kW)

RM ≤ 105

100

0,88

105 < RM ≤ 115

110

0,90

115 < RM ≤ 125

120

0,91

125 < RM ≤ 135

130

0,93

135 < RM ≤ 150

140

0,94

150 < RM ≤ 165

150

0,96

165 < RM ≤ 185

170

0,99

185 < RM ≤ 205

190

1,02

205 < RM ≤ 225

210

1,05

225 < RM ≤ 245

230

1,09

245 < RM ≤ 270

260

1,14

270 < RM ≤ 300

280

1,17

300 < RM ≤ 330

310

1,21

330 < RM ≤ 360

340

1,26

360 < RM ≤ 395

380

1,33

395 < RM ≤ 435

410

1,37

435 < RM ≤ 480

450

1,44

480 < RM ≤ 540

510

1,50

540 < RM ≤ 600

570

1,56

600 < RM ≤ 650

620

1,61

650 < RM ≤ 710

680

1,67

710 < RM ≤ 770

740

1,74

770 < RM ≤ 820

800

1,81

820 < RM ≤ 880

850

1,89

880 < RM ≤ 940

910

1,99

940 < RM ≤ 990

960

2,05

990 < RM ≤ 1 050

1 020

2,11

1 050 < RM ≤ 1 110

1 080

2,18

1 110 < RM ≤ 1 160

1 130

2,24

1 160 < RM ≤ 1 220

1 190

2,30

1 220 < RM ≤ 1 280

1 250

2,37

1 280 < RM ≤ 1 330

1 300

2,42

1 330 < RM ≤ 1 390

1 360

2,49

1 390 < RM ≤ 1 450

1 420

2,54

1 450 < RM ≤ 1 500

1 470

2,57

1 500 < RM ≤ 1 560

1 530

2,62

1 560 < RM ≤ 1 620

1 590

2,67

1 620 < RM ≤ 1 670

1 640

2,72

1 670 < RM ≤ 1 730

1 700

2,77

1 730 < RM ≤ 1 790

1 760

2,83

1 790 < RM ≤ 1 870

1 810

2,88

1 870 < RM ≤ 1 980

1 930

2,97

1 980 < RM ≤ 2 100

2 040

3,06

2 100 < RM ≤ 2 210

2 150

3,13

2 210 < RM ≤ 2 320

2 270

3,20

2 320 < RM ≤ 2 440

2 380

3,34

2 440 < RM

2 490

3,48

5.3.   Kondicioniranje motocikla ili motornog tricikla

5.3.1.   Prije ispitivanja, motocikl ili motorni tricikl mora biti u prostoru s relativno stalnom temperaturom između 20 °C i 30 °C. To kondicioniranje mora trajati dok temperature motornog ulja i rashladnog sredstva, ako postoji, ne budu unutar ± 2 K od temperature tog prostora. Nakon 40 sekunda rada motora u praznom hodu, treba napraviti dva potpuna ciklusa prije sakupljanja ispušnih plinova.

5.3.2.   Tlak u gumama mora biti onaj koji je odredio proizvođač za obavljanje prethodnog cestovnog ispitivanja radi namještanja kočnice. Međutim, ako je promjer valjaka manji od 500 mm, tlak u gumama može se povećati za 30 % — 50 %.

5.3.3.   Masa na pogonskom kotaču je ista kao za motocikl ili motorni tricikl kad se upotrebljava u uobičajenim uvjetima vožnje s vozačem težine 75 kg.

5.4.   Umjeravanje analitičke opreme

5.4.1.   Umjeravanje analizatora

Količina plina na tlaku koji je namješten da odgovara ispravnom funkcioniranju opreme uvodi se u analizator pomoću mjerila protoka i mjerila tlaka koji je ugrađen na svakoj boci. Oprema se mora namjestiti tako da kao konstantnu vrijednost pokazuje onu vrijednost koja je navedena na boci s etalon plinom. Polazeći od namještanja s bocom s najvišim sadržajem, treba crtati krivulju odstupanja analizatora kao funkciju sadržaja upotrijebljenih različitih boca s etalon plinom. Za ispravno umjeravanje jonizacijskog analizatora u plamenu, koje treba obavljati jedanput mjesečno, upotrebljavaju se smjese zraka i propana (ili heksana) s nazivnim koncentracijama ugljikovodika, koje su jednake 50 % i 90 % cijelog mjernog područja. Za ispravno umjeravanje nedisperzivnih infracrvenih analizatora, upotrebljavaju se smjese dušika s CO i CO2 mjerenjem redoslijedom s nazivnim koncentracijama 10 %, 40 %, 60 %, 85 % i 90 % cijelog mjernog područja. Za umjeravanje kemiluminescentnog NOx analizatora, upotrebljavaju se smjese dušikova oksida (N2 O) koji je razrijeđen u dušiku s nazivnom koncentracijom od 50 % i 90 % cijelog mjernog područja. Za provjeru umjeravanja, koja se mora obaviti prije svakog niza ispitivanja, potrebno je za sva tri tipa analizatora upotrebljavati smjese od plinova koje treba mjeriti na koncentraciji koja je jednaka 80 % cijelog mjernog područja. Za razrjeđivanje plina za umjeravanje od koncentracije 100 % na zahtijevanu, može se upotrebljavati uređaj za razrjeđivanje.

6.   POSTUPAK ISPITIVANJA NA DINAMOMETRU

6.1.   Posebni uvjeti za obavljanje ciklusa

6.1.1.   Temperatura u prostoru u kojem je postavljen dinamometar tijekom ispitivanja mora biti između 20 °C i 30 °C i mora biti što je moguće bliža temperaturi prostora u kojem je motocikl ili motorni tricikl kondicioniran.

6.1.2.   Tijekom ispitivanja motocikl ili motorni tricikl mora biti postavljen što je više moguće vodoravno da bi se spriječila neuobičajena razdioba goriva ili motornog ulja.

6.1.3.   Nakon prvih 40 sekunda praznog hoda (vidi točku 6.2.2.), tok zraka promjenljive brzine usmjeri se na motocikl ili motorni tricikl. Nakon toga slijede dva potpuna ciklusa tijekom kojih se sakupljaju ispušni plinovi. Ventilacijski sustav mora imati ugrađen mehanizam kojim se upravlja preko brzine valjka dinamometra tako da je u području od 10 km/h do 50 km/h linearna brzina zraka na izlazu iz ventilatora jednaka relativnoj brzini valjka s točnošću ± 10 %. Brzina zraka može biti ništica za brzine valjaka manje od 10 km/h. Presjek izlaznog otvora ventilatoru mora imati sljedeće značajke:

i.

površinu presjeka najmanje 0,4 m2;

ii.

donji rub između 0,15 i 0,20 m iznad razine tla;

iii.

udaljenost od prednjega ruba motocikla ili motornog tricikla između 0,3 i 0,45 m.

6.1.4.   Tijekom ispitivanja brzina se grafički prikazuje u ovisnosti o vremenu tako da se može ocijeniti ispravnost izvođenja ciklusa.

6.1.5.   Temperatura rashladne vode i ulja u kućištu koljenastog vratila može se zapisivati.

6.2.   Pokretanje motora

6.2.1.   Pošto se obave prethodne radne operacije na opremi za sakupljanje, razrjeđivanje, analiziranje i mjerenje plinova (vidi točku 7.1.). motor treba pokrenuti pomoću uređaja predviđenih za tu svrhu, kao što je čok, dekompresijski ventil itd., u skladu s uputama proizvođača.

6.2.2.   Motor mora raditi u praznom hodu najviše 40 sekunda. Početak prvoga ciklusa podudara se s početkom uzimanja uzoraka i mjerenja okretaja pumpe.

6.3.   Uporaba ručnog čoka

Čok se mora isključiti što je prije moguće, a u načelu prije ubrzavanja od 0 do 50 km/h. Ako se taj zahtjev ne može ispuniti, mora se navesti trenutak stvarnog isključivanja. Čok se mora namjestiti u skladu s proizvođačevim uputama.

6.4.   Prazni hod

6.4.1.   Ručni mjenjač:

6.4.1.1.   U razdobljima praznog hoda spojka mora biti uključena i mjenjač u neutralnom položaju.

6.4.1.2.   Da bi se omogućilo obavljanje ubrzavanja u skladu s uobičajenom ciklusom, vozilo mora biti u prvom stupnju prijenosa, s isključenom spojkom, pet sekunda prije početka ubrzavanja nakon odgovarajućeg razdoblja praznog hoda.

6.4.1.3.   Prvo razdoblje praznog hoda na početku ciklusa sastoji se od šest sekunda u neutralnom položaju s uključenom spojkom i pet sekunda u prvom stupnju prijenosa s isključenom spojkom.

6.4.1.4.   U razdobljima praznog hoda tijekom svakog ciklusa, odgovarajuća vremena su 16 sekunda u neutralnom položaju i pet sekunda u prvom stupnju prijenosa s isključenom spojkom

6.4.1.5.   Posljednji prazni hod u ciklusu sastoji se od sedam sekunda u neutralnom položaju s isključenom spojkom

6.4.2.   Poluautomatski mjenjači:

Mora se postupiti po proizvođačevim uputama za vožnju u gradu, ili ako ne postoje takve upute, po uputama koje se primjenjuju za ručne mjenjače.

6.4.3.   Automatski mjenjači:

Birač se ne smije pomicati tijekom cijelog ispitivanja, osim ako proizvođač ne odluči drukčije. U ovom drugom slučaju primjenjuje se postupak za ručne mjenjače.

6.5.   Ubrzavanja

6.5.1.   Ubrzavanja se moraju izvesti tako da se osigura što je više moguće jednoliko ubrzanje tijekom te radne operacije.

6.5.2.   Ako su mogućnosti ubrzavanja motocikla ili motornog tricikla nedovoljne za obavljanje ciklusa ubrzavanja unutar propisanih dopuštenih odstupanja, motocikl ili motorni tricikl mora se ubrzavati s potpuno otvorenom zaklopkom za snagu dok se ne dosegne brzina koja je propisana za ciklus; nakon toga ciklus se može nastaviti uobičajeno.

6.6.   Usporavanja

6.6.1.   Sva usporavanja moraju se postići potpunim zatvaranjem zaklopke za snagu, s uključenom spojkom. Motor se mora odspojiti ručno pri brzini od 10 km/h.

6.6.2.   Ako je razdoblje usporavanja dulje od propisanog za odgovarajuću fazu, treba uporabiti kočnice na vozilu da se zadovolji ciklus.

6.6.3.   Ako je razdoblje usporavanja kraće od propisanog za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem teorijskog ciklusa postiže se dodavanjem razdoblja ustaljene brzine ili praznog hoda sljedećoj fazi ustaljene brzine ili praznog hoda. U tom se slučaju ne primjenjuje točka 2.4.3.

6.6.4.   Na kraju razdoblja usporavanja (zaustavljanje motocikla ili motornog tricikla na valjcima) mjenjač se postavlja u neutralni položaj i spojka uključi.

6.7.   Ustaljene brzine

6.7.1.   Pri prijelazu od ubrzavanja na ustaljenu brzinu koja slijedi mora se izbjeći „pumpanje” ili zatvaranje zaklopke za snagu.

6.7.2.   Razdoblja ustaljene brzine moraju se postići držanjem zaklopke za snagu u određenom položaju.

7.   POSTUPAK UZORKOVANJA, ANALIZE I MJERENJA EMITIRANIH KOLIČINA

7.1.   Radnje koje treba obaviti prije pokretanja motocikla ili motornog tricikla.

7.1.1.   Vreće za sabiranje uzoraka Sa i Sb treba isprazniti i nepropusno zatvoriti.

7.1.2.   Rotacijska dobavna pumpa P1 treba se uključiti bez uključivanja brojila okretaja.

7.1.3.   Pumpe P2 i P3 za uzimanje uzoraka uključuju se s ventilima koji su namješteni da proizvedene plinove ispuštaju u atmosferu; protok kroz ventile V2 i V3 se regulira.

7.1.4.   Uključuju se naprave za zapisivanje temperature T i tlakova g1 i g2.

7.1.5.   Brojilo okretaja CT i brojilo okretaja valjka treba se namjestiti na ništicu.

7.2.   Početak uzorkovanja i mjerenja obujma.

7.2.1.   Nakon prethodnoga praznog hoda od 40 sekunda i nakon dva pripremna ciklusa (početak prvoga ciklusa) radnje navedene u točkama 7.2.2. do 7.2.5., obavljaju se istodobno.

7.2.2.   Usmjeravajući ventili trebaju se namjestiti tako da kontinuirano sakupljaju uzorke, koje su prethodno usmjeravali u atmosferu, kroz sonde S2 i S3 u vreće Sa i Sb.

7.2.3.   Trenutak početka ispitivanja treba biti označen na analognim zapisima koji zapisuju rezultate iz mjerila temperature i mjerila diferencijalnog tlaka g1 in g2.

7.2.4.   Uključuje se uređaj koji bilježi ukupni broj okretaja pumpe P1, naveden u točki 6.1.3. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl.

7.2.5.   Uključuje se uređaj, naveden u točki 6.1.3. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl.

7.3.   Završetak uzorkovanja i mjerenja obujma

7.3.1.   Na kraju četvrtog ispitnog ciklusa radnje opisane u točkama 7.3.2. do 7.3.5. odvijaju se istodobno.

7.3.2.   Usmjeravajući ventili trebaju se namjestiti tako da zatvore vreće Sa i Sb te ispuste u atmosferu uzorke koje su kroz sonde S2 i S3 usisale pumpe P2 i P3.

7.3.3.   Trenutak završetka ispitivanja treba biti označen na analognim zapisima navedenim u točki 7.2.3.

7.3.4.   Brojilo okretaja pumpe P1 treba isključiti.

7.3.5.   Isključuje se uređaj, naveden u točki 6.1.3. koji usmjerava tok zraka na motocikl ili motorni tricikl.

7.4.   Analiza uzoraka u vrećama

Čim prije, a najkasnije 20 minuta nakon završetka ispitivanja moraju se obaviti analize za određivanje:

koncentracija ugljikovodika, ugljikovog monoksida, dušikovih oksida i ugljikovog dioksida u uzorku zraka za razrjeđivanje koji se nalazi vreći Sb,

koncentracija ugljikovodika, ugljikovog monoksida, dušikovih oksida i ugljikovog dioksida u uzorku razrijeđenih ispušnih plinova koji se nalazi vreći Sa.

7.5.   Mjerenje prijeđenog puta

Duljina stvarno prijeđenog puta S, izražena u km, određuje se množenjem ukupnog broja okretaja koji je prikazan na brojilu okretaja s opsegom valjka (vidi točku 4.1.1.).

8.   ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH ŠTETNIH SASTOJAKA

8.1.   Masa emitiranog ugljikovog monoksida tijekom ispitivanja određuje se pomoću formule:Formula

u kojoj je:

8.1.1.   COM masa ugljikovog monoksida, emitiranog tijekom ispitivanja, izražena u g/km;

8.1.2.   S duljina određena u točki 7.5.;

8.1.3.   dCO gustoća ugljikovog monoksida pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 1,250 kg/m3);

8.1.4.   COc je obujamska koncentracija ugljikovog monoksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir onečišćenje razrijeđenog zraka:

Formula

gdje je:

8.1.4.1.   COe koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb;

8.1.4.2.   COd koncentracija ugljikovog monoksida, izmjerena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenog u vreći Sa;

8.1.4.3.   DF koeficijent koji je određen u točki 8.4.

8.1.5.   V je ukupni obujam, izražen u m3/ispitivanje, razrijeđenih plinova na referentnoj temperaturi 0 °C (273 K) i referentnom tlaku 101,33 kPa:

Formula

gdje je:

8.1.5.1.   Vo dobavljena količina plina po jednom okretaju pumpe P1, izražena u m3/okretaj. Taj je obujam ovisan o razlici tlakova između ulaznog i izlaznog otvora same pumpe;

8.1.5.2.   N broj okretaja pumpe P1 obavljenih tijekom četiri ispitna ciklusa;

8.1.5.3.   Pa atmosferski tlak izražen u kPa;

8.1.5.4.   Pi srednja vrijednost smanjenja tlaka na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa, izražena u kPa;

8.1.5.5.   Tp vrijednost temperature razrijeđenih plinova na ulaznom dijelu pumpe P1 tijekom izvođenja četiriju ciklusa.

8.2.   Masa neizgorenih ugljikovodika emitiranih kroz ispuh mopeda tijekom ispitivanja izračunava se pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

8.2.1.   HCM masa ugljikovodika emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km;

8.2.2.   S duljina, određena u točki 7.5.;

8.2.3.   dHC gustoća ugljikovodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (za prosječni omjer ugljik/vodik od 1:1,85) (= 0,619 kg/m3);

8.2.4.   HCc koncentracija razrijeđenih plinova, izražena u ppm ekvivalenta ugljika (na primjer: koncentracija propana pomnožena s 3) i ispravljena uzimajući u obzir zrak za razrjeđivanje:

Formula

gdje je:

8.2.4.1.   HCe koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika;

8.2.4.2.   HCd koncentracija ugljikovodika u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sb, izražena u ppm ekvivalenta ugljika;

8.2.4.3.   DF koeficijent, određen u točki 8.4.;

8.2.5.   V ukupni obujam (vidi točku 8.1.5.).

8.3.   Masa dušikovih oksida, emitiranih kroz ispuh motocikla ili motornog tricikla tijekom ispitivanja, izračunava se pomoću sljedeće formule:

Formula

u kojoj je:

8.3.1.   NOxM masa dušikovih oksida emitiranih tijekom ispitivanja, izražena u g/km;

8.3.2.   S duljina, određena u točki 7.5.;

8.3.3.   dNO2 gustoća dušikovih oksida u ispušnim plinovima, izražena kao ekvivalent NO2, pri temperaturi 0 °C i tlaku 101,33 kPa (= 2,05 kg/m3);

8.3.4.   NOxc koncentracija dušikovih oksida u razrijeđenim plinovima, izražena u ppm i ispravljena da se uzme u obzir zrak za razrjeđivanje:

Formula

gdje je:

8.3.4.1.   NOxe koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa;

8.3.4.2.   NOxd koncentracija dušikovih oksida, izražena u ppm, u uzorku zraka za razrjeđivanje sakupljenog u vreći Sb;

8.3.4.3.   DF koeficijent, određen u točki 8.4.

8.3.5.   Kh je faktor ispravka za vlažnost

Formula

gdje je:

8.3.5.1.   H apsolutna vlažnost u gramima vode na kg suhog zraka

Formula

gdje je:

8.3.5.1.1.   U sadržaj vlage izražen u postocima;

8.3.5.1.2.   Pd tlak zasićene vodene pare, izražen u kPa, pri ispitnoj temperaturi;

8.3.5.1.3.   Pa je atmosferski tlak u kPa.

8.4.   DF je koeficijent, izražen pomoću formule:

Formula

u kojoj su:

8.4.1.   CO, CO2 i HC koncentracije ugljikovog monoksida, ugljikovog dioksida i ugljikovodika izražene kao postotak uzorka razrijeđenih plinova sakupljenih u vreći Sa.

Poddodatak 1.

Radni ciklus motora kod ispitivanja tipa I.

Image

Poddodatak 2.

Primjer br. 1. za sustav sakupljanja ispušnih plinova

Image

Poddodatak 3.

Primjer 2. za sustav sakupljanja ispušnih plinova

Image

Poddodatak 4.

Metoda umjeravanja apsorpcije snage na cesti pomoću dinamometra za motocikle ili motorne tricikle

Ovaj poddodatak opisuje metodu koja se upotrebljava za određivanje apsorpcije snage na cesti pomoću dinamometra.

Izmjerena apsorbirana snaga na cesti uključuje snagu koja se apsorbira trenjem i snagu koju apsorbira uređaj za apsorpciju snage. Dinamometar se pokreće brzinom koja je veća od najveće ispitne brzine. Uređaj koji se upotrebljava za pokretanje dinamometra nakon toga se odvaja od dinamometra i brzina vrtnje valjka (valjaka) smanjuje.

Kinetička energija uređaja troši se u uređaju dinamometra za apsorpciju snage i na trenje dinamometra. Ta metoda ne uzima u obzir promjene unutrašnjeg trenja valjka prouzročene rotirajućim masama motocikla ili motornog tricikla. Razlika između vremena zaustavljanja stražnjeg valjka koji se slobodno okreće i valjka s motornim pogonom može se zanemariti u slučaju dinamometra s dva valjka.

Postupci su sljedeći:

1.

Treba izmjeriti brzinu vrtnje valjka ako to nije već obavljeno. Mogu se upotrijebiti dodatni mjerni kotač, brojilo okretaja ili druga metoda.

2.

Postaviti motocikl ili motorni tricikl na dinamometar ili upotrijebiti neku drugu metodu za pokretanje dinamometra.

3.

Upotrijebiti zamašnjak ili bilo koji drugi sustav za simulaciju inercije, koji se uobičajeno upotrebljava na dinamometru, za određenu kategoriju mase motocikla ili motornog tricikla

4.

Dovesti dinamometar na brzinu 50 km/h.

5.

Zapisati apsorbiranu snagu.

6.

Dovesti dinamometar na brzinu 60 km/h.

7.

Odvojiti uređaj koji se upotrebljava za pokretanje dinamometra.

8.

Zapisati vrijeme koje je bilo potrebno za usporavanja dinamometra od brzine 55 km/h na brzinu 45 km/h.

9.

Namjestiti uređaj za apsorpciju snage na drugu vrijednost.

10.

Postupci opisani u točkama od 4. do 9. ponavljaju se koliko je potrebno da pokriju područje upotrijebljenih snaga na cesti.

11.

Apsorbirana snaga se izračunava pomoću formule:

Formula

u kojoj je:

Pd= snaga u kW

M1= istovrijedna inercijska masa u kg

V1= početna brzina u m/s (55 km/h = 15,28 m/s)

V2= krajnja brzina u m/s (45 km/h = 12,50 m/s)

t= vrijeme koje je potrebno za usporavanja valjka od brzine 55 km/h na brzinu 45 km/h

12.

Dijagram koji prikazuje snagu koju apsorbira dinamometar u odnosu na pokazanu snagu za ispitivanje brzinom 50 km/h navedenoj u točki 4.

Image

Dodatak 2.

Ispitivanje tipa II.

(mjerenje emisija ugljikovog monoksida na brzini vrtnje praznog hoda)

1.   UVOD

Postupak za ispitivanje tipa II. je određen u točki 2.2.1.2. Priloga II.

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Gorivo je propisano u Prilogu IV.

2.2.   Obujamska koncentracija ugljikovog monoksida mora se izmjeriti odmah nakon ispitivanja tipa I. s motorom u praznom hodu.

2.3.   U slučaju motocikala ili motornih tricikla s ručnim ili poluautomatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s ručicom mjenjača u „neutralnom” položaju i uključenom spojkom.

2.4.   U slučaju motocikala ili motornih tricikla s automatskim mjenjačima, ispitivanje se obavlja s biračem u „neutralnom” ili „parkirnom” položaju.

3.   UZORKOVANJE PLINOVA

3.1.   Ispušni otvor mora biti opremljen s dovoljno nepropusnim produžetkom, tako da se sonda za uzorkovanje ispušnih plinova može uvući barem 60 cm duboko bez povećavanja protutlaka za više od 1,25 kPa i bez utjecaja na rad motocikla ili motornog tricikla. K tomu, oblik toga produžetka mora biti takav da nije moguće značajno razrjeđivanje ispušnih plinova zrakom u točki sonde za uzorkovanje. Ako motocikl ili motorni tricikl ima više od jednog ispušnog otvora, ti otvori moraju biti spojeni na zajedničku cijev ili se koncentracije ugljikovog monoksida moraju ispitivati na svakom otvoru, uzimajući za rezultate mjerenja srednju aritmetičku vrijednost tih koncentracija.

3.2.   Koncentracije CO(CCO) i CO2(CCO2) određuju se iz vrijednosti koje su prikazane na mjernoj opremi ili pisačima i primjenjujući odgovarajuće tablice za umjeravanje.

3.3.   Ispravna koncentracija ugljikovog monoksida kod dvotaktnih motora je:

Formula

3.4.   Ispravna koncentracija ugljikovog monoksida kod četverotaktnih motora je:

Formula

3.5.   Koncentracije CCO (točka 3.2.) izmjerene prema formuli iz točke 3.3. ili 3.4. nije potrebno ispravljati ako je zbir izmjerenih koncentracija (CCO + CCO2) 10 ili veći za dvotaktne motore, odnosno 15 ili veći za četverotaktne motore.

PRILOG III.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA MJERE PROTIV VIDLJIVOG ONEČIŠĆIVANJA ZRAKA KOJE PROUZROKUJU MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA OPREMLJENA MOTOROM S KOMPRESIJSKIM PALJENJEM

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „Tip vozila” znači motorna vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na značajke vozila i motora prema definiciji u Prilogu V.

2.   SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA

2.1.   Općenito

Sastavni dijelovi koji mogu utjecati na emisiju plinovitih štetnih sastojaka moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako, da vozilo pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima može biti izloženo, zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

2.2.   Zahtjevi za uređaj za pokretanje hladnog motora

2.2.1.   Uređaj za pokretanje hladnog motora mora biti konstruiran i proizveden tako da može nastaviti djelovati ili početi djelovati dok motor uobičajeno radi.

2.2.2.   Odredbe točke 2.2.1. ne primjenjuju se ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.2.2.1.   Dok uređaj za pokretanje hladnog motora djeluje, koeficijent apsorpcije svjetlosti plinova iz motora, pri radu u ustaljenim uvjetima te mjerenju postupkom propisanim u Dodatku 1., mora ostati unutar granica popisanih u Dodatku 3.;

2.2.2.2.   Nastavljanje djelovanja uređaja za pokretanje hladnog motora uzrokuje isključivanje motora nakon razumnog razdoblja.

2.3.   Zahtjevi za emisije vidljivih štetnih sastojaka

2.3.1.   Emisije vidljivih štetnih sastojaka iz tipa vozila za koji je podnesen zahtjev za homologaciju mjere se uporabom dviju metoda opisanih u dodacima 1. i 2., koje opisuju odgovarajuća ispitivanja u radnoj operaciji ustaljene brzine i ispitivanja slobodnim ubrzavanjem.

2.3.2.   Emisije vidljivih štetnih sastojaka izmjerene u skladu s metodom opisanom u Dodatku 1. ne smiju prekoračiti granice navedene u Dodatku 3.

2.3.3.   U slučaju motora s kompresorom, koeficijent apsorpcije u neutralnom položaju mjenjača ne smije prekoračiti granicu navedenu u Dodatku 3. za vrijednost nazivnog protoka, koja odgovara najvećem koeficijentu apsorpcije pri ispitivanju u radnoj operaciji stalne brzine, za više od 0,5 m–1.

2.3.4.   Uporaba istovrijedne mjerne opreme je dopuštena. Ako se upotrebljava oprema koja se razlikuje od opisane u Dodatku 4., njezina istovrijednost mora se dokazati za odgovarajući tip motora.

3.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

3.1.   Za provjeravanje sukladnosti proizvodnje primjenjuju se zahtjevi točke 1. Priloga VI. Direktive 92/61/EEZ.

3.2.   Za provjeravanje sukladnosti koje je propisano u točki 3.1. uzima se serijski proizvedeno vozilo.

3.3.   Sukladnost vozila s homologiranim tipom provjerava se na temelju opisa priloženog uz certifikat o homologaciji. Dodatno se obavljaju kao provjere ispitivanja u sljedećim uvjetima:

3.3.1.   Vozilo koje nije razrađeno podvrgava se ispitivanju slobodnim ubrzavanjem koje je propisano u Dodatku 2.

Smatra se da je vozilo sukladno s homologiranim tipom ako određeni koeficijent apsorpcije ne prelazi više od 0,5 m–1 ispravljenu vrijednost koeficijenta apsorpcije navedenu u certifikatu o homologaciji. Na zahtjev proizvođača, može se upotrijebiti gorivo dostupno na tržištu umjesto referentnoga goriva. U slučaju spora, mora se upotrijebiti referentno gorivo.

3.3.2.   Ako vrijednost određena u ispitivanju navedenom u točki 3.3.1. ne prelazi više od 0,5 m–1 vrijednost navedenu u certifikatu o homologaciji, motor vozila podvrgava se ispitivanju sa stalnim brzinama u području cijele krivulje punog opterećenja, kako je propisano u Dodatku 1. Razine vidljive emisije ne smiju prekoračiti granice propisane u Dodatku 3.

Dodatak 1.

Ispitivanje u uvjetima ustaljenog rada na krivulji punog opterećenja

1.   UVOD

1.1.   Postupak za određivanje emisija vidljivih štetnih sastojaka na krivulji punog opterećenja.

1.2.   Ispitivanje mora biti provedeno na motoru ili vozilu.

2.   NAČELO MJERENJA

2.1.   Zacrnjenje ispušnih plinova iz motora mjeri se pri punom opterećenju u uvjetima stacionarnog djelovanja.

2.2.   Treba obaviti najmanje šest mjerenja raspoređenih od najveće nazivne brzine vrtnje do najmanje. Krajnje točke mjerenja nalaze se na dva kraja gore određenog intervala i jedna točka mjerenja mora se podudarati s brzinom vrtnje na kojoj motor razvija najveću snagu i s brzinom vrtnje na kojoj razvija najveći zakretni moment.

3.   UVJETI MJERENJA

3.1.   Motorno vozilo

3.1.1.   Motor ili vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju. Motor mora biti razrađen.

3.1.2.   Motor se ispituje s opremom navedenom u Prilogu V.

3.1.3.   Pri ispitivanju motora mjeri se njegova snaga u skladu s pojedinačnom Direktivom o najvećoj snazi, uzimajući u obzir dopuštena odstupanja propisana u točki 3.1.4. Kad se ispituje vozilo, mora se provjeriti da protok goriva nije manji od onog koji je propisao proizvođač.

3.1.4.   Što se tiče snage motora, izmjerene na dinamometru pri ustaljenim uvjetima rada na krivulji punog opterećenja, dopuštena su sljedeća odstupanja u odnosu na snagu koju je naveo proizvođač:

za najveću snagu: ± 2 %

na drugim točkama mjerenja: + 6 % / – 2 %.

3.1.5.   Na ispušnom sustavu ne smije biti bilo kakvih propuštanja koja mogu razrijediti plinove koje ispušta motor. Ako motor ima više od jednog ispušnog otvora, oni se moraju spojiti na jedan otvor na kojem se mjeri zacrnjenje.

3.1.6.   Namještanja motora moraju biti takva, kakve propiše proizvođač za uobičajenu uporabu. Dodatno, rashladna voda i ulje moraju biti na uobičajenim temperaturama, kakve je propisao proizvođač.

3.2.   Gorivo

Za ispitivanje upotrebljava se referentno dizelsko gorivo u skladu sa specifikacijama navedenim u Prilogu IV.

3.3.   Ispitni laboratorij

3.3.1.   Apsolutna temperatura zraka T, izražena u K, koji se dovodi u motor mjeri se najviše 15 cm ispred ulaza zraka u zračni filtar ili, ako nema zračnog filtra, 15 cm ispred usisnog otvora za zrak (88) Atmosferski tlak suhog zraka ps, izražen u kPa, također treba mjeriti i odrediti atmosferski faktor fa u skladu sa sljedećim odredbama:

Formula

gdje je:

ps= pb — pμ

pb= barometarski tlak

pμ= tlak vodne pare

3.3.2.   Da bi se ispitivanje smatralo valjanim, parametar fa mora biti takav da je 0,98 < fa < 1,02.

3.4.   Oprema za uzorkovanje i mjerenje

Koeficijent apsorpcije svjetlosti u ispušnim plinovima mjeri se uređajem za mjerenje zacrnjenja koji ispunjava zahtjeve Dodatka 4. i ugrađen je u skladu sa zahtjevima Dodatka 5.

4.   OCJENA KOEFICIJENTA APSORPCIJE SVJETLOSTI

4.1.   Nazivni protok plina izračunava se za svaku brzinu vrtnje na kojoj se mjeri apsorpcijski koeficijent u skladu s točkom 2.2. pomoću sljedeće formule:

za dvotaktne motore: Formula

za četverotaktne motore: Formula

u kojoj je:

G= nazivni protok plina u litrama u sekundi (l/s)

V= radni obujam motora izražen u litrama (l)

n= brzina vrtnje izražena u okretajima u minuti.

4.2.   Ako se vrijednost nazivnog protoka ne podudara ni s jednom od vrijednosti iz tablice u Dodatku 3., upotrebljava se granična vrijednost koja se određuje umetanjem proporcionalne vrijednosti.

Dodatak 2.

Ispitivanje slobodnim ubrzavanjem

1.   UVJETI ISPITIVANJA

1.1.   Ispitivanja se obavljaju na motoru ugrađenom na dinamometar ili vozilo.

1.1.1.   Ako se motor ispituje na dinamometru, to se ispitivanje mora obaviti što je prije moguće nakon ispitivanja provjerom zacrnjenja pri punom opterećenju u ustaljenim uvjetima. Dodatno, rashladna voda i ulje moraju biti na uobičajenim temperaturama, kakve je propisao proizvođač.

1.1.2.   Ako se motor ispituje na vozilu koje miruje, motor prethodno mora raditi u uobičajenim uvjetima na cesti ili s dinamičkim ispitivanjem. Ispitivanje mjerenjem mora se obaviti što je prije moguće nakon tog završetka razdoblja zagrijavanja.

1.2.   Prostor izgaranja ne smije se u praznom hodu previše ohladiti ili zaprljati.

1.3.   Za ispitivanje se primjenjuju uvjeti navedeni u točkama 3.1., 3.2. i 3.3. Dodatka 1.

1.4.   Za opremu za uzorkovanje i mjerenje primjenjuju se uvjeti navedeni u točki 3.4. Dodatka 1.

2.   POSTUPAK ISPITIVANJA

2.1.   Kad se ispitivanje obavlja na dinamometru, motor se odspoji od kočnice koja se zamijeni s pogonjenim rotirajućim dijelovima kad je mjenjač u neutralnom položaju ili s inercijskom masom koja je približno istovrijedna tim dijelovima.

2.2.   Kad se ispitivanje obavlja na vozilu, ručica mjenjača mora biti u neutralnom položaju i spojka uključena.

2.3.   Upravljačka naprava za snagu se u praznom hodu aktivira brzo, ali ne grubo, kako bi se dobio najveći protok iz pumpe za ubrizgavanje. U tom se položaju zadrži dok se ne dosegne najveća brzina vrtnje motora i uključi regulator. Čim se dosegne ta brzina, upravljačka naprava za snagu se otpušta dok se motor ne vrati na brzinu vrtnje praznog hoda i uređaj za mjerenje zacrnjenja ponovno počne bilježiti odgovarajuće vrijednosti.

2.4.   Postupak opisan u točki 2.3. se ponavlja najmanje šest puta da se očisti ispušni sustav i, po potrebi, mjerna oprema vrati u početni položaj. Najveće vrijednosti zacrnjenja dobivene pri svakom uzastopnom ubrzavanju zapisuju se dok se ne dobije ustaljena vrijednost. Vrijednosti koje se bilježe tijekom razdoblja praznog hoda nakon svakog ubrzavanja ne uzimanju se u obzir. Smatra se da su se vrijednosti ustalile kad se četiri uzastopne vrijednosti nalaze u pojasu čija širina ne prelazi 0,25 m–1 i ne čine padajući niz. Zapisani koeficijent apsorpcije XM je aritmetička sredina tih četiriju vrijednosti.

2.5.   Za motore koji su opremljeni kompresorom, kad je primjenjivo, primjenjuju se sljedeći posebni uvjeti:

2.5.1.   u slučaju motora opremljenih s kompresorom koji se motorom pogoni preko spojke ili mehanički i može se odspojiti, obavljaju se dva puna ciklusa mjerenja s prethodnim ubrzavanjem, od kojih je kompresor u jednom spojen, a u drugom odspojen. Prihvaća se veći od ta dva rezultata mjerenja;

2.5.2.   ako motor ima više od jednog ispušnog otvora, ispitivanja se provode povezivanjem svih otvora u jedan prikladni uređaj koji osigurava miješanje plinova i njihovo ispuštanje samo kroz jedan otvor; međutim, ispitivanja pri slobodnom ubrzavanju mogu se obaviti na svakom od otvora, u kojem je slučaju vrijednost upotrijebljena za izračunavanje ispravljenog koeficijenta apsorpcije aritmetička sredina vrijednosti izmjerenih na svakom otvoru i ispitivanje se smatra valjanim samo ako se najviše izmjerene vrijednosti ne razlikuju za više od 0,15 m–1.

3.   ODREĐIVANJE ISPRAVLJENE VRIJEDNOSTI APSORPCIJSKOG KOEFICIJENTA

Ove se odredbe primjenjuju ako je apsorpcijski koeficijent u ustaljenim uvjetima rada stvarno određen na istoj izvedbi tipa motora.

3.1.   Oznake

XM= vrijednost apsorpcijskog koeficijenta pri ubrzavanju u neutralnom položaju, izmjerena kako je određeno u točki 2.4.;

XL= ispravljena vrijednost apsorpcijskog koeficijenta pri slobodnom ubrzavanju;

SM= vrijednost apsorpcijskog koeficijenta izmjerenog u ustaljenim uvjetima (vidi točku 2.1. Dodatka 1.) koja je bliža propisanoj granici i koja odgovara istom nazivnom protoku;

SL= vrijednost apsorpcijskog koeficijenta koja je propisana točki 4.2. Dodatka 1. izmjerenog u ustaljenim uvjetima (vidi točku 2.1. Dodatka 1.) za nazivni protok koji odgovara mjernoj točki koja je dala vrijednost SM.

3.2.   Kad su apsorpcijski koeficijenti izraženi u m–1, ispravljena vrijednost XL je manja od dobivenih iz sljedećih dviju jednadžbi:

Formula

ili

XL = XM + 0,5

Dodatak 3.

Granične vrijednosti koje se primjenjuju u ispitivanjima u ustaljenim uvjetima rada

Nazivni protok G

(litara/sekunda)

Apsorpcijski koeficijent k

(m–1)

< 42

2,26

45

2,19

50

2,08

55

1,985

60

1,90

65

1,84

70

1,775

75

1,72

80

1,665

85

1,62

90

1,575

95

1,535

100

1,495

105

1,465

110

1,425

115

1,395

120

1,37

125

1,345

130

1,32

135

1,30

140

1,27

145

1,25

150

1,225

155

1,205

160

1,19

165

1,17

170

1,155

175

1,14

180

1,125

185

1,11

190

1,095

195

1,08

> 200

1,065

Napomena: Iako su gornje vrijednosti zaokružene na najbliži 0,01 ili 0,005, to ne znači da se mjerenja ne moraju obaviti s tim stupnjem točnosti.

Dodatak 4.

Zahtjevi za uređaje za mjerenje zacrnjenja

1.   SVRHA

U ovom su Dodatku određeni uvjeti koje moraju zadovoljavati uređaji za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju u ispitivanjima opisanim u dodacima 1. i 2.

2.   OSNOVNI ZAHTJEVI ZA UREĐAJE ZA MJERENJE ZACRNJENJA

2.1.   Plin koji treba mjeriti mora biti u komori s unutrašnjom površinom koja ne reflektira svjetlost.

2.2.   Stvarna duljina puta svjetlosnih zraka kroz mjereni plin određuje se uzimanjem u obzir mogući učinak dijelova za zaštitu izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije. Ta duljina mora biti navedena na uređaju.

2.3.   Pokazivač mjerenih vrijednosti na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora imati dvije ljestvice, jednu u apsolutnim jedinicama apsorpcije svjetlosti od 0 doImage (m–1) i drugu s linearnom podjelom od 0 do 100; na obje ljestvice 0 pokazuje ukupno propuštanje svjetlosti, a najveća vrijednost potpuno zatamnjenje.

3.   ZAHTJEVI ZA PROIZVODNJU

3.1.   Općenito

Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti takav da se dimna komora pri ustaljenim radnim uvjetima napuni dimom ujednačenog zacrnjenja.

3.2.   Dimna komora i kućište uređaja za mjerenje zacrnjenja

3.2.1.   Mogućnost neželjene svjetlosti koja doseže fotoelektričnu ćeliju kao posljedica unutarnje refleksije ili učinka difuzije mora se svesti na najmanju mjeru (npr. s bojenjem unutrašnjih površina zagasito crno i njihovim prikladnim rasporedom).

3.2.2.   Optičke značajke moraju biti takve da zajednički učinak difuzije i refleksije ne prelazi jednu jedinicu na linearnoj ljestvici kad je dimna komora puna dima čiji je apsorpcijski koeficijent približno 1,7 m–1.

3.3.   Izvor svjetlosti

Izvor svjetlosti mora biti žarulja sa žarnom niti s temperaturom boje između 2 800 i 3 250 K.

3.4.   Prijamnik

3.4.1.   Prijamnik se sastoji od fotoelektrične ćelije s krivuljom spektralnog odziva sličnoj fotooptičkoj krivulji ljudskog oka (najviši odziv u području 550/ 570 nm, manji od 4 % od tog najvišeg odziva ispod 430 nm i iznad 680 nm).

3.4.2.   Izrada električnog kruga koji sadrži pokazni uređaj mora biti takva da je izlazna struja linearna funkcija primljene svjetlosne jakosti u području radnih temperatura fotoelektrične ćelije.

3.5.   Mjerna ljestvica

3.5.1.   Koeficijent apsorpcije svjetlosti se izračunava pomoću formule Ø = Øo · e–KL, u kojoj je L stvarna duljina puta svjetlosti kroz plin koji se mjeri, Øo je upadni svjetlosni tok i Ø odbijeni. Kad se stvarna duljina L tipa uređaja za mjerenje zacrnjenja ne može ocijeniti izravno iz njegove geometrije, stvarna duljina L određuje se:

metodom opisanom u točki 4., ili

usporedbom s drugim tipom uređaja za mjerenje zacrnjenja za koji je poznata stvarna duljina.

3.5.2.   Odnos između linearne ljestvice od 0 do 100 i apsorpcijskog koeficijenta određen je sljedećom formulom:

Formula

u kojoj je N očitanje na linearnoj ljestvici i k odgovarajuća vrijednost apsorpcijskog koeficijenta.

3.5.3.   Pokazni uređaj na uređaju za mjerenje zacrnjenja mora omogućavati očitanje apsorpcijskog koeficijenta 1,7 m–1 s točnošću 0,025 m–1.

3.6.   Namještanje i ispitivanje mjerne opreme

3.6.1.   Električni krug foto električne ćelije i indikatora mora se moći namještati tako da se kazaljka može postaviti na ništicu kad svjetlosni tok prolazi kroz dimnu komoru napunjenu čistim zrakom ili komoru s istim značajkama.

3.6.2.   S ugašenom žaruljom i otvorenim ili kratko spojenim mjernim krugom, očitanje na ljestvici apsorpcijskog koeficijenta je ∞ i očitana vrijednost s ponovno spojenim mjernim krugom mora ostati ∞.

3.6.3.   Međuispitivanje treba se obaviti tako da se u dimnu komoru postavi filtar koji predstavlja plin s apsorpcijskim koeficijentom k, izmjerenim kako je opisano u točki 3.5.1., za koji je poznato da je između 1,6 m–1 i 1,8 m–1. Vrijednost k mora biti poznata s točnošću 0,025 m–1. Cilj te provjere je utvrditi da se ta vrijednost ne razlikuje za više od 0,05 m–1 od očitanja na pokaznom uređaju kad se između izvora svjetlosti i fotoelektrične ćelije postavi filtar.

3.7.   Odziv uređaja za mjerenje zacrnjenja

3.7.1.   Vrijeme odziva mjernog električnog kruga, koje predstavlja vrijeme potrebno da indikator dosegne otklon od 90 % pune ljestvice kad se prekrije zaslonom koji potpuno zatamni foto električnu ćeliju, mora biti između 0,9 i 1,1 sekunde.

3.7.2.   Prigušenje mjernog električnog kruga mora biti takvo da početno prekoračenje konačne ustaljene vrijednosti nakon trenutnih promjena ulazne vrijednosti (npr. provjerni filtar) nije veće od 4 % te vrijednosti u jedinicama na linearnoj ljestvici.

3.7.3.   Vrijeme odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja na fizičke pojave u dimnoj komori, koje predstavlja vrijeme koje protekne od početka ulaska plinova u mjerni uređaj i potpunog ispunjenja dimne komore, ne smije biti veće od 0,4 sekunda.

3.7.4.   Ove se odredbe primjenjuju samo za uređaje za mjerenje zacrnjenja koji se upotrebljavaju za mjerenje zacrnjenja ispušnih plinova pri slobodnom ubrzavanju.

3.8.   Tlak plinova koje treba mjeriti i tlak zraka za ispiranje

3.8.1.   Tlak ispušnih plinova u dimnoj komori ne smije se razlikovati od okolnog zraka za više od 0,75 kPa.

3.8.2.   Promjene tlaka mjerenih plinova i zraka za ispiranje ne smiju prouzročiti promjene apsorpcijskog koeficijenta za više od 0,05 m–1 za plin koji odgovara apsorpcijskom koeficijentu 1,7 m–1.

3.8.3.   Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen uređajima prikladnim za mjerenje tlaka u dimnoj komori.

3.8.4.   Proizvođač uređaja mora navesti granične vrijednosti za promjenu tlaka plina i zraka za ispiranje u dimnoj komori.

3.9.   Temperatura mjerenih plinova

3.9.1.   U svakoj točki dimne komore, temperatura plina u trenutku mjerenja mora biti između 70 °C i najviše temperature koju je naveo proizvođač uređaja za mjerenje zacrnjenja, tako da se očitanja izvan tog područja temperatura ne smiju razlikovati za više od 0,1 m–1 kad je dimna komora ispunjena plinom s apsorpcijskim koeficijentom 1,7 m–1.

3.9.2.   Uređaj za mjerenje zacrnjenja mora biti opremljen uređajima prikladnim za mjerenje temperature u dimnoj komori.

4.   STVARNA DULJINA „L” UREĐAJA ZA MJERENJE ZACRNJENJA

4.1.   Općenito

4.1.1.   U nekim tipovima uređaja za mjerenje zacrnjenja, plinovi između izvora svjetlosti i foto električne ćelije, ili između prozirnih sastavnih dijelova koji štite izvor svjetlosti i foto električnu ćeliju, nemaju konstantno zacrnjenje. U takvim slučajevima stvarna duljina L odgovara stupcu plina s jednolikim zacrnjenjem koji je rezultat iste apsorpcije svjetlosti koja se opaža kad plinovi uobičajeno prolaze kroz uređaj za mjerenje zacrnjenja.

4.1.2.   Stvarna duljina puta svjetlosti određuje se usporedbom očitanja N na normalno djelujućem uređaju za mjerenje zacrnjenja s očitanjem No, dobivenim s uređajem za mjerenje zacrnjenja koji je preinačen tako da ispitni plin ispuni točno određenu duljinu Lo.

4.1.3.   Usporedna očitanja treba obaviti brzo jedno za drugim radi određivanja ispravnog položaja ništice.

4.2.   Postupak određivanja L

4.2.1.   Ispitivani plinovi su ispušni plinovi sa stalnim zacrnjenjem ili apsorbirajući plinovi s gustoćom kao što je ona od ispušnih plinova.

4.2.2.   Stupac Lo uređaja za mjerenje zacrnjenja koji se može jednoliko s ispuniti ispitnim plinovima i čije su osnovice manje ili više okomite na smjer svjetlosnih zraka mora se točno odrediti. Ta duljina Lo mora biti približno jednaka pretpostavljenoj stvarnoj duljini uređaja za mjerenje zacrnjenja.

4.2.3.   Mjeri se prosječna temperatura ispitnih plinova u dimnoj komori.

4.2.4.   Po potrebi, ekspanzijska posuda s dovoljnim kapacitetom za neutralizaciju pulsiranja i kompaktnog oblika može se ugraditi u vodu za uzorkovanje, što je moguće bliže sondi. Također se može ugraditi rashladni uređaj. Dodavanje ekspanzijske posude i rashladnog uređaja ne smije pretjerano utjecati na sastav ispušnih plinova.

4.2.5.   Ispitivanje za određivanje stvarne duljine sastoji se od propuštanja uzorka ispitnog plina izmjenično kroz uobičajeno djelujući uređaj za mjerenje zacrnjenja i kroz isti uređaj koji je preinačen kako je opisano u točki 4.1.2.

4.2.5.1.   Očitanja na uređaju za mjerenje zacrnjenja zapisuju se kontinuirano tijekom ispitivanja s pisačem čije je vrijeme odziva što je više moguće jednako vremenu odziva uređaja za mjerenje zacrnjenja.

4.2.5.2.   Pri uobičajenom djelovanju uređaja za mjerenje zacrnjenja, očitanje na linearnoj ljestvici je N i prosječna temperatura plinova izražena u kelvinima, T.

4.2.5.3.   Za poznatu duljinu Lo napunjenu s istim ispitnim plinom, očitanje na linearnoj ljestvici je No i prosječna temperatura plinova izražena u kelvinima, To.

4.2.6.   Stvarna duljina je:

Formula

4.2.7.   Ispitivanje treba ponoviti najmanje s trima ispitnim plinovima, da se dobiju jednoliko raspoređena očitanja od 20 do 80 uzduž linearne ljestvice.

4.2.8.   Stvarna duljina L uređaja za mjerenje zacrnjenja je aritmetička sredina stvarnih duljina, dobivenih kako je određeno u točki 4.2.6. za svaki od ispitnih plinova.

Dodatak 5.

Ugradba i uporaba uređaja za mjerenje zacrnjenja

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj Dodatak sadrži zahtjeve za ugradbu i uporabu uređaja za mjerenje zacrnjenja konstruiranih za uporabu u ispitivanjima opisanim u dodacima 1. i 2.

2.   UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA ZA UZORKOVANJE

2.1.   Ugradba za ispitivanje u ustaljenim uvjetima

2.1.1.   Omjer između veličine površine poprečnog presjeka sonde i one od ispušne cijevi mora biti najmanje 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi, mjeren na ulazu sonde, ne smije prelaziti 0,75 kPa.

2.1.2.   Sonda je cijev s naprijed usmjerenim otvorenim dijelom, postavljena u osi ispušne cijevi, ili njezina produžetka, ako se upotrebljava. Ona se postavlja na dijelu u kojem je razdioba plina približno jednolika. Da se to postigne, sonda se mora postaviti čim dublje uzvodno u ispušnu cijev, ili u produžetku, ako se upotrebljava, tako da je, ako je D promjer ispušne cijevi na izlaznom otvoru, kraj sonde postavljen u pravocrtnom dijelu duljine najmanje 6 D uzvodno od točke uzorkovanja i 3 D nizvodno. Ako se upotrebljava produžetak, zrak ne smije moći ulaziti na spojnom mjestu.

2.1.3.   Tlak u ispušnoj cijevi i značajka smanjivanja tlaka u vodu za uzorkovanje mora biti takva da sonda sakupi uzorak koji je zapravo istovrijedan onomu koji bi se dobio s izokinetičkim uzorkovanjem.

2.1.4.   Po potrebi, ekspanzijska posuda s dovoljnim kapacitetom za neutralizaciju pulsiranja i kompaktnog oblika može se ugraditi u vodu za uzorkovanje, što je moguće bliže sondi. Također se može ugraditi rashladni uređaj. Ekspanzijska posuda i rashladni uređaj moraju biti konstruirani tako, da ne utječu pretjerano na sastav ispušnih plinova.

2.1.5.   Prigušni ventil, ili drugo sredstvo za povećavanje tlaka pri uzorkovanju, može se ugraditi u ispušnu cijev najmanje 3 D nizvodno od sonde za uzorkovanje.

2.1.6.   Cijevi između sonde, rashladnog uređaja, ekspanzijske posude (ako se upotrebljava) i uređaja za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće, uz zadovoljavanje zahtjeva za tlak i temperaturu koji su određeni u točkama 3.8. i 3.9. Dodatka 4. Cijevi moraju od točke uzorkovanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil se ugrađuje uzvodno ako nije uključen u uređaj za mjerenje zacrnjenja.

2.1.7.   Tijekom ispitivanja moraju se obaviti provjere jesu li zadovoljene odredbe točke 3.8. Dodatka 4. za tlak i točke 3.9. za temperaturu u mjernoj komori.

2.2.   Ugradba za ispitivanje sa slobodnim ubrzavanjem

2.2.1.   Omjer između veličine površine poprečnog presjeka sonde i one od ispušne cijevi mora biti najmanje 0,05. Protutlak u ispušnoj cijevi, mjeren na ulazu sonde, ne smije prelaziti 0,75 kPa.

2.2.2.   Sonda je cijev s naprijed usmjerenim otvorenim dijelom, postavljena u osi ispušne cijevi, ili produžetka ako se upotrebljava. Ona se postavlja na dijelu u kojem je razdioba plina približno jednolika. Da se to postigne, sonda se mora postaviti čim dublje uzvodno u ispušnu cijev, ili u produžetku, ako se upotrebljava, tako da je, ako je D promjer ispušne cijevi na izlaznom otvoru, kraj sonde postavljen u pravocrtnom dijelu duljine najmanje 6 D uzvodno od točke uzorkovanja i 3D nizvodno. Ako se upotrebljava produžetak, zrak ne smije moći ulaziti na spojnom mjestu.

2.2.3.   Sustav uzorkovanja mora biti takav, da je pri svim brzinama vrtnje motora tlak uzorka u uređaju za mjerenje zacrnjenja unutar granica određenih u točki 3.8.2. Dodatka 4. To se može provjeriti zapisivanjem uzorka tlaka na brzini vrtnje praznog hoda i pri najvećoj brini vrtnje bez opterećenja. Ovisno o tipu uređaja za mjerenje zacrnjenja, tlak uzorka može se regulirati ugradbom prigušnice ili prigušnog ventila u ispušnu cijev ili produžetak. Kakva god se metoda upotrijebi, protutlak izmjeren u ispušnoj cijevi na ulaznom dijelu sonde ne smije prelaziti 0,75 kPa.

2.2.4.   Cijevi koje su spojene s uređajem za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće. Cijevi moraju od točke uzorkovanja do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil može se ugraditi ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja da se preusmjere ispušni plinovi kad se ne obavljaju mjerenja.

3.   UREĐAJ ZA MJERENJE ZACRNJENJA S PUNIM PROTOKOM

Pri ispitivanjima u ustaljenim uvjetima i sa slobodnim ubrzavanjem jedino se treba pridržavati sljedećih općih mjera predostrožnosti:

3.1.   Cijevi koje povezuju ispušni sustav i uređaj za mjerenje zacrnjenja moraju biti takve da nije moguće ulaženje vanjskog zraka.

3.2.   Cijevi koje su spojene s uređajem za mjerenje zacrnjenja moraju biti što je moguće kraće, kao kod uređaja za mjerenje zacrnjenja s uzorkovanjem. Cijevi moraju od ispušne cijevi do uređaja za mjerenje zacrnjenja biti s nagibom prema gore i ne smiju imati oštrih pregiba u kojima se može nakupljati čađa. Preusmjerni ventil može se ugraditi ispred uređaja za mjerenje zacrnjenja da se preusmjere ispušni plinovi kad se ne obavljaju mjerenja.

3.3.   Također može biti potreban rashladni uređaj uzvodno od uređaja za mjerenje zacrnjenja.

PRILOG IV.

SPECIFIKACIJE ZA REFERENTNO GORIVO (BENZIN)

Tehničke značajke za referentno gorivo: CEC 08-A-85 (Vrsta: „premium” bezolovni benzin) koje se upotrebljava za ispitivanje motornih vozila na dva ili tri kotača

Značajka

Granične vrijednosti i jedinice

ASTM metoda ispitivanja (89)

najmanja

najveća

Istraživački oktanski broj (RON)

95,0

 

D 2699

Motorni oktanski broj (MON)

85,0

 

D 2700

Gustoća pri 15 °C

0,748

0,762

D 1298

Tlak pare (Reid)

0,56 bar

0,64 bar

D 323

Destilacija:

 

 

 

Početna točka vrelišta

24 °C

40 °C

D 86

10 % vol.

42 °C

58 °C

D 86

50 % vol.

90 °C

110 °C

D 86

90 % vol.

155 °C

180 °C

D 86

Krajnja točka vrelišta

190 °C

215 °C

D 86

Ostatak

 

2 %

D 86

Analiza ugljikovodika

 

 

 

olefini

 

20 % vol.

D 1319

aromati

(od čega je benzol 5 % vol.) (90)

45 % vol.

 (90) D 3606/D 2267

Parafini

 

45 % vol. dodatak

D 1319

Omjer ugljikovodici/vodik

omjer

 

Stabilnost oksidacije

480 min.

 

D 525

Ostatak smole pri isparavanju

 

4 mg/100 ml

D 381

Udio sumpora

 

0,04 % masenih

D 1266/D 2622/D 2785

Korozija bakarnog traka pri 50 °C

 

1

D 130

Udio olova

 

0,005 g/l

D 3237

Udio fosfora

 

0,0013 g/l

D 3231

SPECIFIKACIJE ZA REFERENTNO GORIVO (DIESEL)

(CEC RF 73-A-93)

Značajke

Granične vrijednosti i jedinice

ASTM metoda ispitivanja

Gustoća pri 15 °C

min. 0,835 kg/l

D 1298

max. 0,845 kg/l

 

Cetanski broj

min. 49

D 613

max. 53

 

Destilacija:

 

D 86

50 % vol.

min. 245 °C

 

90 % vol.

min. 320 °C

 

max. 340 °C

 

vrelište

max. 370 °C

 

Viskoznost pri 40 °C

min. 2,5 mm2/s

D 445

max. 3,5 mm2/s

 

Udio sumpora

min. bit će određen

D 1266

max. 0,5 % (masenih)

D 2622 ili D 2785

Točka zapaljenja

min. 55 °C

D 93

Sposobnost filtra

max. – 5 °C

(CEN) EN 116 ili IP 309

Ostaci ugljika po Conradsonu

max. 0,20 % (masenih)

D 189

Udio pepela

max. 0,01 % (masenih)

D 482

Udio vode

max. 0,5 % (masenih)

D 95 ili D 1744

Korozija bakarnog traka pri 100 °C

max. 1

D 130

Neutralizacijski broj

max. 0,20 mg KOH/g

D 974

Stabilnost oksidacije

max. 2,5 mg/100 ml

D 2274

Napomene:

1.

Istovrijedne ISO metode moraju se navesti ako budu objavljene za sve gore navedene značajke.

2.

Vrijednosti navedene u stavci „Destilacija” odnose se na ukupne količine isparavanja (uključujući gubitke).

3.

Ovo gorivo može biti proizvedeno od prirodnih destilata ili destilata dobivenih kreking postupkom; ono može biti bez olova. Ne smije sadržavati metalne dodatke.

4.

Vrijednosti navedene u specifikacijama su „stvarne vrijednosti”. Za određivanje graničnih vrijednosti upotrebljavaju se odredbe norme ASTM D 3244 „Određivanje osnove pri sporovima o kvaliteti proizvoda od petroleja”, a pri određivanju najveće vrijednosti u obzir se uzima najmanja razlika 2R iznad ništice; pri određivanju najveće i najmanje vrijednosti u obzir se uzima najmanja razlika 4R (R = ponovljivosti).

Bez obzira na ovu mjeru koja je potrebna iz statističkih razloga, proizvođač goriva bez obzira na to treba pokušati ostvariti nultu vrijednost tamo gdje je propisana najveća vrijednost 2R i srednju vrijednost u slučaju navedene najmanje i najveće granične vrijednosti. Odredbe norme ASTM D 3244 moraju se primjenjivati pri određivanju zadovoljava li gorivo zadovoljava ove specifikacije.

5.

Ako je potrebno izračunati toplinsko iskorištenje motora ili vozila, kalorična vrijednost goriva može se odrediti pomoću sljedeće formule:

donja kalorična vrijednost (u Mj/kg) = (46,423 – 8,792d2 + 3,170d) (1– (x + y + s)) + 9,420s – 2,499x

u kojoj je:

d= gustoća pri 15 °C

x= udio vode, maseni (% podijeljeno sa 100)

y= udio pepela, maseni (% podijeljeno sa 100)

s= udio sumpora, maseni (% podijeljeno sa 100).

PRILOG V.

Image

PRILOG VI.

Image

POGLAVLJE 6.

SPREMNICI ZA GORIVO MOTORNIH VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Zahtjevi za izradu

Dodatak 1.

Ispitna oprema

Dodatak 2.

Opisni dokument za tip spremnika za gorivo za motorno vozilo na dva ili tri kotača

Dodatak 3.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za tip spremnika za gorivo za motorno vozilo na dva ili tri kotača

PRILOG II.

Zahtjevi za ugradbu spremnika za gorivo ili sustava napajanja gorivom na motorna vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na ugradbu jednog ili više spremnika za gorivo na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa vozila s obzirom na ugradbu jednog ili više spremnika za gorivo na tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA IZRADU

1.   OPĆENITO

1.0.   U smislu ovog poglavlja, „tip spremnika goriva” znači spremnici za gorivo koje je proizveo isti dobavljač i koji se u pogledu konstrukcije, izrade i materijala međusobno ne razlikuju u bitnim elementima.

1.1.   Spremnici za gorivo moraju biti izrađeni od materijala koji zadržavaju potrebna toplinska, mehanička i kemijska svojstva u predviđenim uvjetima uporabe.

1.2.   Spremnici i susjedni sastavni dijelovi moraju biti konstruirani tako da ne proizvode elektrostatički naboj koji bi mogao prouzročiti iskrenje između spremnika i šasije koje bi moglo zapaliti smjesu goriva i zraka.

1.3.   Spremnici moraju biti izrađeni tako da su otporni na koroziju. Oni moraju zadovoljavati ispitivanja nepropusnosti obavljena s tlakom koji je jednak dvostrukom radnom pretlaku, a koji je u svakom slučaju najmanje jednak apsolutnom tlaku od 130 kPa. Svaki prekomjerni tlak ili svaki tlak koji prelazi radni tlak mora biti automatski izjednačen odgovarajućim napravama (odušci, sigurnosni ventili, itd). Odušci za odzračivanje moraju biti konstruirani tako da sprečavaju svaku opasnost od zapaljenja. Ne smije biti moguće slijevanje goriva s poklopca otvora za punjenje ili naprava ugrađenih za izjednačavanje prekomjernog tlaka, čak i ako je spremnik potpuno okrenut; dopušteno je kapanje najviše do 30 g/min.

2.   ISPITIVANJA

Spremnici za gorivo izrađeni od nemetalnih materijala trebaju se ispitati kako je dolje opisano i navedenim redoslijedom:

2.1.   Ispitivanje propusnosti

2.1.1   Ispitna metoda

Spremnik za gorivo mora se ispitati na temperaturi 313 K ± 2K. Kao ispitno gorivo treba upotrijebiti referentno gorivo određeno u poglavlju 5. o mjerama protiv onečišćenja zraka od motornih vozila na dva ili tri kotača.

Spremnik treba napuniti do 50 % njegovog nazivnog obujma ispitnim gorivom te ga ostaviti otvorenog na temperaturi okoline od 313 K ± 2 K dok se ne ustali gubitak težine. To razdoblje mora iznositi najmanje četiri tjedna (razdoblje prethodnog pohranjivanja). Potom spremnik treba isprazniti i ponovno napuniti ispitnim gorivom do 50 % njegovog nazivnog obujma.

Zatim spremnik treba pohraniti u ustaljenim uvjetima na temperaturi 313 K ± 2 K dok njegov sadržaj ne poprimi ispitnu temperaturu. Nakon toga treba zatvoriti spremnik. Porast tlaka u spremniku tijekom ispitivanja može se izjednačiti. Gubitak težine zbog difuzije mora se mjeriti tijekom osam tjedana ispitivanja. Najveći dopušteni gubitak goriva iznosi prosječno 20 g na 24 sata ispitivanja. Ako su gubici zbog difuzije veći, gubitak goriva mora se također odrediti na ispitnoj temperaturu 296 K ± 2 K, dok ostali uvjeti ostaju neizmijenjeni (prethodno pohranjivanje na 313 K ± 2 K). Gubitak težine određen u tim uvjetima ne smije prijeći 10 g na 24 sata.

Kad je ispitivanje provedeno s izjednačenjem unutrašnjega tlaka, što mora biti navedeno u ispitnom izvještaju, gubitak goriva kao posljedica izjednačenja tlaka mora se uzeti u obzir kod određivanja gubitaka zbog difuzije.

2.2.   Ispitivanje udarom

2.2.1.   Ispitna metoda

Spremnik za gorivo treba do njegova nazivnog obujma napuniti mješavinom od 50 % vode i etilenglikola ili nekog drugog rashladnog sredstva koje ne djeluje štetno na materijal spremnika za gorivo, a čija je točka ledišta niža od 233 K ± 2 K.

Pri ispitivanju temperatura sredstava u spremniku za gorivo mora biti 253 K ± 5 K. Spremnik treba hladiti na odgovarajućoj temperaturi okoline. Moguće je također napuniti spremnik za gorivo prikladnom rashladnom tekućinom, pod uvjetom da se spremnik za gorivo drži na ispitnoj temperaturi najmanje jedan sat.

Za ispitivanje treba upotrijebiti njihalo. Njegova udarna glava mora imati oblik istostranične trokutne piramide čiji su vrh i bridovi zaobljeni polumjerom od 3 mm. S masom od 15 kg, energija njihala ne smije biti manja od 30,0 J.

Ispitivanja se moraju obaviti na onim točkama spremnika za gorivo za koje se, kao posljedica ugradbe spremnika i njegovog položaja na vozilu, smatra da su izložene oštećenjima. Nakon jednoga udarca u neku od tih točaka tekućina ne smije curiti.

2.3.   Mehanička čvrstoća

2.3.1.   Ispitna metoda

Spremnik za gorivo treba napuniti do nazivnog obujma, upotrebljavajući kao ispitnu tekućinu vodu temperature 326 K ± 2 K. Unutrašnji pretlak ne smije biti manji od 30 kPa. Kad je spremnik za gorivo konstruiran da izdrži radni unutrašnji pretlak tlak veći od 15 kPa, ispitni pretlak koji treba primijeniti mora biti jednak dvostrukome radnom unutrašnjem pretlaku za koji je spremnik konstruiran. Spremnik se mora držati zatvorenim 5 sati.

Svaka deformacija koja se može pojaviti ne znači da je spremnik goriva neupotrebljiv. (Na primjer, spremnik ne smije propuštati). Pri donošenju ocjene o deformaciji spremnika moraju se uzeti u obzir specifični uvjeti ugradbe.

2.4.   Otpornost na gorivo

2.4.1.   Ispitna metoda

Za ispitivanje na vlak iz ravnih ploha treba uzeti se šest uzoraka približno iste debljine. Njihova vlačna čvrstoća i granica elastičnosti određuje pri 296 K ± 2 K i brzini razvlačenja 50 mm/min. Te se vrijednosti moraju usporediti s vrijednostima vlačne čvrstoće i granice elastičnosti dobivenima putem sličnih ispitivanja korištenja spremnika za gorivo koji je već odležao propisano razdoblje za prethodno pohranjivanje. Smatra se da materijal zadovoljava ako se vlačna čvrstoća ne razlije više od 25 %.

2.5.   Ispitivanje otpornosti na vatru

2.5.1.   Ispitna metoda

Materijal spremnika izložen vatri, pri ispitivanju navedenom u Dodatku 1. ne smije izgarati brzinom većom od 0,64 mm/s.

2.6.   Ispitivanje pri visokoj temperaturi

2.6.1.   Ispitna metoda

Spremnik za gorivo napunjen do 50 % nazivnog obujma vodom temperature 293 K ± 2 K, ne smije se plastično deformirati ili propuštati nakon pohranjivanja jedan sat pri temperaturi okoline 343 K ± 2 K. Nakon ispitivanja, spremnik mora biti i dalje potpuno upotrebljiv. Pri izboru ispitnih naprava moraju se uzeti u obzir uvjeti ugradbe.

Dodatak 1.

1.   ISPITNA OPREMA

1.1.   Ispitna prostorija

Potpuno zatvoreni laboratorijski odsisnik dima s vatrootpornim staklenim prozorom za promatranje ispitivanja. Zrcalo se može upotrijebiti u određenim ispitivanjima kako bi se omogućilo promatranje stražnje strane uzorka.

Ventilator odsisnika dima mora biti isključen tijekom ispitivanja i izravno nakon ispitivanja ponovno uključen s ciljem odstranjivanja svih otrovnih produkata izgaranja.

Ispitivanje se također može obaviti u metalnoj kutiji postavljenoj ispod odsisnika dima s uključenim ventilatorom.

Gornja i donja stjenka metalne kutije mora imati ventilacijske otvore koji omogućavaju prolazak dovoljno zraka za izgaranje, međutim uzorak dok izgara ne smije biti izložen propuhu.

Gornja i donja stjenka metalne kutije mora imati ventilacijske otvore koji omogućavaju da prođe dovoljno zraka za izgaranje sve dok uzorak potpuno ne izgori.

1.2.   Stalak

Laboratorijski stalak koji ima dva držača koji se pomoću okretnih zglobova mogu postaviti u bilo koji položaj.

1.3.   Plamenik

Plinski Bunsenov (ili Tirillov) plamenik sa sapnicom promjera 10 mm.

Na sapnicu ne smije biti ugrađena nikakva dodatna naprava.

1.4.   Metalna mreža

Kvadratna mreža veličine 20: Četverokut 100 × 100 mm.

1.5.   Zaporni sat

Zaporni sat ili sličan uređaj s podjelama koje nisu veće od jedne sekunde.

1.6.   Vodena kupka

1.7.   Mjerna letva

Mjere su u milimetrima.

2.   ISPITNI UZORAK

2.1.   Najmanje 10 ispitnih uzoraka duljine 125 ± 2 mm i širine 12,5 ± 0,2 mm mora se uzeti izravno iz predstavnika spremnika za gorivo.

Ako oblik spremnika za gorivo to onemogućava, dio spremnika mora se oblikovati u ploču debljine 3 mm i površine dovoljne da se mogu uzeti potrebni uzorci.

2.2.   Uzorci su moraju uobičajeno ispitati u stanju za homologaciju tipa, osim ako nije propisano drugačije.

2.3.   Na svakom uzorku moraju biti urezane dvije crte, jedna 25 mm i druga 100 mm od jednog kraja.

2.4.   Rubovi ispitnih uzoraka moraju biti oštro istaknuti. Rubovi dobiveni piljenjem moraju biti skinuti finim brušenjem, kako bi se dobila glatka površina.

3.   ISPITNI POSTUPAK

3.1.   Uzorak treba pričvrstiti na držače na stalku s krajem koji je bliži oznaci 100 mm, s tim da je njegova uzdužna os vodoravna, a poprečna pod kutom 45° u odnosu na vodoravnu ravninu. Ispod ispitnog uzorka pričvršćen je zaslon od metalne mreže i postavljen 10 mm vodoravno ispod ruba uzorka tako da uzorak strši približno 13 mm izvan kraja zaslona (vidi sliku 1.). Prije svakog ispitivanja, ostaci zadržani na zaslonu od metalne mreže moraju se spaliti ili zaslon zamijeniti.

Kupka napunjena vodom mora se postaviti na radnu plohu odsisnika dima tako da prihvati čestice žara koje mogu upasti tijekom ispitivanja.

3.2.   Doprema zraka u gorionik mora biti namještena tako da se dobije plavi plamen visine približno 25 mm.

3.3.   Gorionik mora biti postavljen tako da njegov plamen dodiruje vanjski rub ispitnog uzorka kako je prikazano na slici 1. i istodobno treba uključiti zaporni sat.

Plamen se u tom položaju drži 30 sekunda i ako se uzorak deformira, topi ili savije izvan plamena, plamen se može primaknuti s ciljem održavanja dodira s uzorkom.

Značajna deformacija uzorka tijekom ispitivanje može iskriviti rezultat. Plamen treba ukloniti nakon 30 sekunda ili kad vrh plamena dosegne oznaku 25 mm. Ako je dosegne prije, plamen se mora odmaknuti od uzorka najmanje 450 mm i zatvoriti odsisnik dima.

3.4.   Kad vrh plamena dosegne oznaku 25 mm, vrijeme u sekundama mora se zabilježiti kao vrijeme t1.

3.5.   Zaporni sat treba zaustaviti kad se izgaranje (s ili bez plamena) zaustavi ili dosegne oznaku 100 mm od slobodnog kraja.

3.6.   Vrijeme na zapornom satu, u sekundama, treba zabilježiti kao t.

3.7.   Kad izgaranje ne dosegne oznaku 100 mm, od oznake 100 mm duž donjega ruba uzorka treba izmjeriti duljinu dijela koji nije izgorio, zaokruženo na prvu veću ili manju cjelobrojnu vrijednost u milimetrima.

Izgorjela duljina mora biti jednaka 100 mm umanjeno za duljinu dijela koji nije izgorio, izraženo u mm.

3.8.   Ako uzorak izgori do ili preko oznake 100 mm, brzina izgaranja mora iznositi:

Formula

3.9.   Ispitivanje (3.1. do 3.8.) treba ponoviti dok tri uzorka ne izgore do ili preko oznake 100 mm ili dok se ne ispita deset uzoraka.

Ako jedan od 10 uzoraka izgori do ili preko oznake 100 mm, ispitivanje (3.1. do 3.8.) treba ponoviti na 10 novih uzoraka.

4.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

4.1.   Ako dva uzorka izgore do oznake 100 mm, srednja brzina izgaranja (u mm/s) koju treba navesti je srednja vrijednost brzina izgaranja svih uzoraka koji su izgorjeli do oznake.

4.2.   Prosječno vrijeme izgaranja i izgorjela duljina moraju se navesti ako ni jedan od deset uzoraka ili ne više od jednog od dvadeset uzoraka nije izgorjelo do oznake 100 mm.

4.2.1.   Prosječno vrijeme izgaranja (ACT) u sekundama:

Formula

gdje je n broj uzoraka

zaokruženo na prvu veću ili manju vrijednost od 5 sekunda: dakle treba navesti „manje od 5 sekunda” ako izgaranje traje manje od 3 sekunde nakon što se odmakne gorionik.

Nikako se ne smije navesti 0 kao vrijednost ACT.

4.2.2.   Prosječna duljina izgaranja (ACL) u milimetrima:

Formula

gdje je n broj uzoraka

zaokruženo na prvu veću ili manju vrijednost od 5 mm; kad su izgorjele duljine manje od 3 mm treba navesti „manje od 5 mm”.

Nikako se ne smije navesti 0 kao vrijednost ACL.

Kad jedan uzorak izgori do oznake, izgorjela se duljina računa kao 100 mm.

4.3.   Potpuni rezultati moraju sadržavati sljedeće podatke:

4.3.1.   Identifikaciju uzorka, uključujući način pripreme i pohranjivanja.

4.3.2.   Prosječnu debljina uzorka, s točnošću ± 1 %.

4.3.3.   Broj ispitanih uzoraka.

4.3.4.   Disperziju vrijednosti vremena izgaranja.

4.3.5.   Disperziju vrijednosti izgorjelih duljina.

4.3.6.   Ako uzorak ne izgori do oznake zbog kapanja, topljenja ili otkidanja u obliku izgorjelih čestica, to se mora navesti.

4.3.7.   Ako gorući materijal nakupljen na zaslonu od metalne mreže ponovno zapali uzorak, to se mora navesti.

Slika 1.

Ispitna naprava

Image

Dodatak 2.

Image

Dodatak 3.

Image

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA UGRADBU SPREMNIKA ZA GORIVO I SUSTAVA NAPAJANJA GORIVOM NA MOTORNIM VOZILIMA NA DVA ILI TRI KOTAČA

1.   SPREMNIK ZA GORIVO

Sustavi za pričvršćivanje spremnika za gorivo moraju biti konstruirani, proizvedeni i ugrađeni tako da ispunjavaju svoju funkciju bez obzira na uvjete vožnje.

2.   SUSTAV NAPAJANJA GORIVOM

Dijelovi sustava za napajanje gorivom motora moraju biti odgovarajuće zaštićeni dijelom okvira ili nadogradnje tako da ne mogu udarati u zapreke na tlu. Ta zaštita nije potrebna ako su takvi dijelovi, kad se nalaze ispod vozila, dalje od tla nego dio okvira ili nadogradnje koji je izravno ispred njih.

Sustav napajanja gorivom mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da je otporan na učinak unutrašnje i vanjske korozije kojoj je izložen. Sastavni dijelovi sustava za napajanje gorivom ne smiju biti izloženi neuobičajenom trenju ili naprezanju, kao posljedica pomicanja zbog uvijanja, savijanja ili vibracija nosive konstrukcije vozila, motora i prijenosnika snage.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 7.

MJERE PROTIV NEOVLAŠTENOG ZAHVATA ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

PRILOG

1.   DEFINICIJE

ili svrha ovog poglavlja:

1.1.   „Mjere protiv neovlaštenog zahvata na mopedima na dva ili tri kotača i motociklima” znači niz tehničkih zahtjeva i specifikacija čiji je cilj što učinkovitije spriječiti neovlaštene preinake koje mogu ugroziti sigurnost, posebno povećanjem radnih značajki vozila, i štetno djelovati na okoliš.

1.2.   „Radna značajka vozila” znači najveća brzina mopeda i snaga motora kod motocikala.

1.3.   „Kategorija vozila” znači vozila razvrstana u ove kategorije:

1.3.1.   Vozila kategorije A – mopedi

1.3.2.   Vozila kategorije B – motocikli čiji radni obujam motora nije veći od 125 cm3 niti snaga veća od 11 kW.

1.3.3.   Vozila kategorije C – motocikli čija snaga nije veća od 25 kW i omjer snage i mase nije veći od 0,16 kW/kg, pri čemu se za masu uzima masa u voznom stanju prema definiciji u točki 2. napomene (d) u Prilogu II. Direktivi 92/61/EEZ.

1.3.4.   Vozila kategorije D – motocikli osim motocikala kategorija B ili C.

1.4.   „Neovlaštena preinaka” znači preinaka koja nije dopuštena prema ovom poglavlju.

1.5.   „Zamjenjivost dijelova” znači zamjenjivost dijelova koji nisu potpuno jednaki.

1.6.   „Usisni vod” znači sklop koji se sastoji od usisnog kanala i usisne cijevi.

1.7.   „Usisni kanal” znači kanal za usis zraka u cilindar, glavu cilindra ili kućište koljenastog vratila.

1.8.   „Usisna cijev” znači dio koji povezuje rasplinjač ili sustav za reguliranje dovoda zraka i cilindar, glavu cilindra ili kućište koljenastog vratila.

1.9.   „Usisni sustav” znači sklop koji se sastoji od usisnog voda i prigušnika na usisu.

1.10.   „Ispušni sustav” znači sklop koji se sastoji od ispušne cijevi, ekspanzijske komore i ispušnog prigušnika, a potreban je za apsorpciju buke koju stvara motor.

1.11.   „Posebni alat” znači alat koji je dostupan samo prodavačima koje je ovlastio proizvođač vozila i nije dostupan u slobodnoj prodaji.

2.   OPĆE ODREDBE

2.1.   Zamjenjivost dijelova koji nisu potpuno jednaki između vozila homologiranog tipa:

2.1.1.   Kod vozila kategorija A ili B, zamjenjivost sljedećih sastavnih dijelova ili sklopa sljedećih sastavnih dijelova:

(a)

kod dvotaktnih vozila: sklop cilindra i klipa, rasplinjač, usisna cijev, ispušni sustav;

(b)

kod četverotaktnih vozila: glava cilindra, bregasta osovina, sklop cilindra i klipa, rasplinjač, usisna cijev, ispušni sustav,

između tog vozila i svakog drugog vozila istog proizvođača nije dopuštena, ako ta zamjenjivost ima za posljedicu povećanje najveće konstrukcijske brzine vozila za više od 5 km//h, u slučaju vozila kategorije A ili povećanje snage vozila za više od 10 %, u slučaju vozila kategorije B. Ni u kom slučaju, najveća konstrukcijska brzina ili najveća neto snaga za određeni kategoriju vozila ne smije biti prekoračena.

Dodatno, za mopede niskih radnih značajki koji se navode u napomeni u Prilogu I. Direktivi 92/61/EEZ, najveća konstrukcijska brzina je 25 km/h.

2.1.1.1.   Kod vozila kategorije B, kod kojih postoje inačice prema članku 2. Direktive 92/61/EEZ koje se razlikuju s obzirom na najveću brzinu ili najveću neto snagu kao posljedica dodatnih ograničenja koja su uvele neke države članice na temelju članka 3. stavka 5. Direktive Vijeća 91/439/EEZ od 29. srpnja 1991. o vozačkim dozvolama (91) zahtjevi 2.1.1. (a) i (b) ne primjenjuju se na zamjenjivost sastavnih dijelova osim ako to ima kao posljedicu povećanje snage vozila preko 11 kW.

2.1.2.   Ako je predviđena zamjenjivost sastavnih dijelova, proizvođač mora osigurati da nadležna tijela dobiju potrebne podatke i po potrebi potrebna vozila kako bi mogla provjeriti jesu li zahtjevi ove točke zadovoljeni.

2.2.   Proizvođač mora izjaviti da preinake sljedećih značajki neće povećati najveću snagu motocikla B kategorije više od 10 % ili povećati najveću brzinu mopeda za više od 5 km/h te da ni u kojem slučaju najveća konstrukcijska brzina ili najveća neto snaga motora za određenu kategoriju vozila ne može biti prekoračena: paljenje (pretpaljenje, itd.), sustav napajanja gorivom.

2.3.   Motocikli kategorije B moraju zadovoljavati zahtjeve jedne od točaka 2.3.1., 2.3. ili 2.3.3. i točaka 2.3.4. i 2.3.5.

2.3.1.   Neodvojiva čahura mora biti postavljena na usisnom vodu. Ako se takva čahura nalazi u usisnoj cijevi, mora biti pričvršćena na blok motora odlomljivim vijcima ili vijcima koji se mogu otpustiti samo posebnim alatom.

Tvrdoća čahura mora biti najmanje 60 HRC. U suženom dijelu debljina ne smije prelaziti 4 mm.

Svaki zahvat na čahuri kojem je cilj odvajanje ili preinaka mora kao posljedicu imati uništenje čahure i njezinog prihvata ili potpuno i trajno neispravan rad motora dok se ponovno ne dovede u svoje homologirano stanje.

Oznaka s podacima o kategoriji ili kategorijama vozila prema definiciji u točki 1.3. mora biti vidljiva na površini čahure ili blizu nje.

2.3.2.   Svaka usisna cijev mora biti pričvršćena odlomljivim vijcima ili vijcima koji se mogu otpustiti samo posebnim alatom. Suženi presjek, označen na vanjskoj strani, mora se nalaziti u usisnim cijevima; na tom dijelu debljina stjenke mora biti manja od 4 mm, ili od 5 mm ako se koristi savitljiv materijal, kao što je na primjer guma.

Svaki zahvat na cijevima kojem je cilj mijenjanje suženog presjeka kao posljedicu mora imati oštećenje cijevi ili potpuno i trajno neispravan rad motora dok se ponovno ne dovede u svoje homologirano stanje.

Oznaka s podacima o kategoriji ili kategorijama vozila prema definiciji u točki 1.3. mora biti vidljiva na cijevima.

2.3.3.   Dio usisnog voda u glavi cilindra mora imati suženi presjek. U cijelom usisnom kanalu ne smije biti užeg presjeka (osim presjeka sjedišta ventila).

Svaki zahvat u ulaznom vodu kojem je cilj mijenjanje suženog presjeka kao posljedicu mora imati uništenje cijevi ili potpuno i trajno neispravan rad motora dok se ponovno ne dovede u svoje ispravno stanje.

Oznaka s podacima o kategoriji vozila prema definiciji u točki 1.3. mora biti vidljiva na površini obujmice ili blizu nje.

2.3.4.   Promjer suženog presjeka naveden u točkama 2.3.1., 2.3.2. i 2.3.3. mijenja se ovisno o odgovarajućem motociklu.

2.3.5.   Proizvođač mora navesti promjer suženog presjeka i dokazati nadležnim tijelima da je taj suženi presjek najkritičniji za prolaz plinova i da ne postoji drugi presjek čijom bi se preinakom mogla povećati radna značajka vozila više od 10 %.

Četiri godine nakon početka primjene ove Direktive, najveći promjeri suženog presjeka za različite tipove motocikala moraju se odrediti brojčano u skladu s postupkom navedenim u članku 6. na temelju promjera suženog presjeka koji je naveo proizvođač.

2.4.   Odvajanje zračnog filtra ne smije dovesti do povećanja najveće konstrukcijske brzine mopeda za više od 10 %.

3.   POSEBNI ZAHTJEVI ZA VOZILA KATEGORIJA A I B

Zahtjevi u ovoj točki obvezni su samo kad se, pojedinačno ili kombinirano, čine potrebnim kako bi se spriječili zahvati koji bi kao posljedicu imali povećanje najveće konstrukcijske brzine mopeda više od 5 km/h, u slučaju vozila kategorije A, ili povećanje snage vozila više od 10 %, u slučaju vozila kategorije B. Ni u kom slučaju, najveća konstrukcijska brzina ili najveća neto snaga za određenu kategoriju vozila ne smije biti prekoračena.

3.1.   Brtva glave cilindra: nakon ugradbe, najveća debljina brtve glave cilindra, ako postoji, ne smije prelaziti:

1,3 mm za mopede, i

1,6 mm za motocikle.

3.2.   Brtva između cilindra i kućišta koljenastog vratila kod dvotaktnih motora: najveća debljina brtve između podnožja cilindra i kućišta koljenastog vratila, ako postoji, ne smije prelaziti 0,5 mm nakon ugradbe.

3.3.   Klip kod dvotaktnih motora: klip, kad se nalazi u gornjoj mrtvoj točki, ne smije zatvarati usisni otvor. Kod vozila čiji je motor opremljen sustavom usisa s membranskim ventilom (ventilima) taj se zahtjev ne primjenjuje na one dijelove predstrujnog kanala koji se preklapaju s usisnim otvorom.

3.4.   Kod dvotaktnih motora, zakretanje klipa za 180° ne smije povećavati snagu motora.

3.5.   Bez obzira na odredbe točke 2.3., nije dopušteno umjetno suženje u ispušnom sustavu. Vođice ventila četverotaktnog motora ne smatraju se umjetnim suženjima.

3.6.   Dio (dijelovi) ispušnog sustava u prigušniku (prigušnicima) koji određuje (određuju) stvarnu duljinu ispušne cijevi mora (moraju) biti pričvršćen (pričvršćeni) na prigušnik (prigušnike) ili ekspandirajuću komoru (ekspandirajuće komore) tako da ga (ih) se ne može odvojiti.

3.7.   Zabranjeni su svi dijelovi (mehanički, električni, strukturni itd.) koji ograničavaju postizanje punog opterećenja motora (npr. graničnik zaklopke ili ručice za snagu).

3.8.   Ako je vozilo kategorije A opremljeno električnim/elektroničkim uređajima za ograničenje brzine, proizvođač mora službama odgovornim za ispitivanje staviti na uvid podatke i dokumentaciju kojima se dokazuje da preinaka ili odspajanje uređaja ili njegovog sustava ožičenja neće povećati najveću brzinu mopeda više od 10 %.

Električni/elektronički uređaji koji prekidaju i/ili sprečavaju paljenje zabranjeni su ako njihovo djelovanje dovodi do povećanja potrošnje goriva ili emisija neizgorjelih ugljikovodika.

Električni/elektronički uređaji koji mijenjaju pretpaljenje moraju biti konstruirani tako da se snaga motora, izmjerena kad uređaj djeluje, ne razlikuje više od 10 % od snage izmjerene kad je taj uređaj odspojen i pretpaljenje namješteno za najveću brzinu na cesti.

Najveća brzina na cesti mora se postići kad je pretpaljenje namješteno unutar ± 5° u odnosu na vrijednost propisanu za postizanje najveće snage.

3.9.   Kad je motor opremljen membranskim ventilom, mora biti pričvršćen odlomljivim vijcima koji sprečavaju ponovnu uporabu njegovog nosača ili vijcima koji se mogu otpustiti samo posebnim alatom.

3.10.   Zahtjevi za identifikaciju tipa motora vozila

3.10.1.   Označivanje izvornih dijelova ili sklopova

3.10.1.1.   Niže navedeni dijelovi i sklopovi moraju biti trajno i neizbrisivo označeni kodnim brojem (brojevima) i oznakama koje su radi identifikacije dodijelili proizvođači vozila ili proizvođači takvih dijelova ili sklopova. Takvo označivanje može biti u obliku naljepnice pod uvjetom da je čitljiva u uobičajenim uvjetima uporabe i da se ne može odvojiti, a da se ne uništi.

Općenito, takvo označivanje mora biti vidljivo bez potrebe odvajanja odgovarajućeg dijela ili drugih dijelova vozila. Međutim, kad nadogradnja ili drugi dijelovi vozila zaklanjaju označivanje, proizvođač vozila mora nadležnim tijelima dostaviti podatke za otvaranje ili odvajanje odgovarajućih dijelova i položaj oznaka.

3.10.1.2.   Upotrijebljena slova, brojke ili oznake moraju biti visoki najmanje 2,5 mm i lako čitljivi. Međutim, za označivanje dijelova koji su navedeni u točkama 3.10.1.3.7. i 3.10.1.3.8., najmanja visina mora biti kako je određena u poglavlju 9.

3.10.1.3.   Dijelovi i sklopovi navedeni u točki 3.10.1.1. su sljedeći:

3.10.1.3.1.   usisni prigušnik (zračni filtar);

3.10.1.3.2.   rasplinjač ili odgovarajući uređaj;

3.10.1.3.3.   usisna cijev (ako ne čini cjelinu s rasplinjačem, cilindrom ili kućištem koljenastog vratila);

3.10.1.3.4.   cilindar;

3.10.1.3.5.   glava cilindra;

3.10.1.3.6.   kućište koljenastog vratila;

3.10.1.3.7.   ispušna cijev (ispušne cijevi) (ako su odvojene od prigušnika);

3.10.1.3.8.   prigušnik (prigušnici);

3.10.1.3.9.   pogonski dio prijenosnika snage (prednji lančanik ili remenica);

3.10.1.3.10.   pogonjeni dio prijenosnika snage (stražnji lančanik ili remenica);

3.10.1.3.11.   električni/elektronički uređaji za upravljanje radom motora (paljenje, ubrizgavanje, itd.) i razne elektroničke kartice u slučaju uređaja koji je konstruiran da se može otvoriti;

3.10.1.3.12.   suženi presjek (čahura ili drugo).

3.10.2.   Kontrolna pločica protiv neovlaštenog zahvata

3.10.2.1.   Pločica najmanjih dimenzija 60 mm × 40 mm mora biti na trajan način pričvršćena na svako vozilo (to može biti ljepilom, ali se ne smije moći odvojiti a da se pri tome ne ošteti) na lako dostupnom mjestu na vozilu.

Proizvođač mora na toj pločici navesti:

3.10.2.1.1.   svoje ime ili trgovačku oznaku;

3.10.2.1.2.   slovo koje označuje kategoriju vozila;

3.10.2.1.3.   broj zuba (u slučaju lančanika) ili promjer (u mm) u slučaju remenice, za pogonske ili pogonjene dijelove prijenosnika snage;

3.10.2.1.4.   kodni (kodne) broj (brojeve) ili oznaku (oznake) za prepoznavanje dijelova ili sklopova označenih u skladu s točkom 3.10.1.

3.10.2.2.   Slova, brojevi ili oznake moraju biti visoki najmanje 2,5 mm i lako čitljivi. Pojednostavljeni crtež s prikazom veze između dijelova ili sklopova i njihovih kodnih brojeva ili oznaka dan je na slici 1.

3.10.3.   Označivanje neizvornih dijelova ili sklopova

3.10.3.1.   U slučaju sklopova koji su homologirani za vozilo u skladu s ovim poglavljem, kao zamjena za one koji su navedeni u točki 3.10.1.3. i koje proizvođač prodaje, kodni broj (brojevi) i oznaka (oznake) takvih zamjena moraju biti navedeni na kontrolnoj pločici ili na naljepnici (koja mora biti čitljiva u uobičajenim uvjetima uporabe i koja se ne može odvojiti a da se pri tom ne uništi), koja se isporučuje sa sklopovima da se pričvrsti u blizini kontrolne pločice.

3.10.3.2.   U slučaju neizvornih zamjenskih prigušnika, kodni broj (brojevi) ili oznaka (oznake) takvih zasebnih tehničkih jedinica moraju biti navedeni na naljepnici (koja mora biti čitljiva u uobičajenim uvjetima uporabe i koja se ne može odvojiti, a da se pri tom ne uništi), koja se isporučuje sa sklopovima da se pričvrsti u blizini kontrolne pločice.

3.10.3.3.   Kad u skladu s točkama 3.10.3.1. i 3.10.3.2. treba označiti neizvorne dijelove ili sklopove, označivanje mora biti u skladu s odredbama točaka 3.10.3.1. do 3.10.3.2.2.

Slika 1.

Image

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 8.

ELEKTROMAGNETSKA KOMPATIBILNOST MOTORNIH VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA I ELEKTRIČNIH ILI ELEKTRONIČKIH ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Uvjeti koji se primjenjuju za vozila i električne i elektroničke zasebne jedinice

PRILOG II.

Metoda mjerenja širokopojasnog elektromagnetskog zračenja iz vozila

PRILOG III.

Metoda mjerenja uskopojasnog elektromagnetskog zračenja iz vozila

PRILOG IV.

Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetsko zračenje

PRILOG V.

Metoda mjerenja širokopojasnog elektromagnetskog zračenja iz zasebnih tehničkih jedinica

PRILOG VI.

Metoda mjerenja uskopojasnog elektromagnetskog zračenja iz zasebnih tehničkih jedinica

PRILOG VII.

Metoda (metode) ispitivanja otpornosti zasebnih tehničkih jedinica na elektromagnetsko zračenje

PRILOG VIII.

Obrasci za opisni dokument (Dodatak 1.) i certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela (Dodatak 2.) za tip vozila

PRILOG IX.

Obrasci za opisni dokument (Dodatak 1.) i certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela (Dodatak 2.) za tip zasebne tehničke jedinice

PRILOG I.

UVJETI KOJI SE PRIMJENJUJU ZA VOZILA I ELEKTRIČNE I ELEKTRONIČKE ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE

1.   DEFINICIJE

1.1.   U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „Elektromagnetska kompatibilnost” znači mogućnost nekog vozila ili jednog od njegovih električnih/elektroničkih sustava da funkcioniraju zadovoljavajuće u svojoj elektromagnetskoj okolini bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih smetnji na bilo što u toj okolini.

Složeni sastavni dijelovi i podsklopovi (elektromotori, termostati, elektroničke ploče (ploče s elektroničkim krugovima), itd.) koji se izravno prodaju krajnjem korisniku i nisu konstruirani isključivo za vozila na dva ili tri kotača, moraju zadovoljavati odredbe ove Direktive ili Direktive Vijeća 89/336/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava o elektromagnetskoj kompatibilnosti.

1.2.   „Elektromagnetska smetnja” znači svaka elektromagnetska pojava koja može umanjiti radne značajke vozila ili jednog od njegovih električnih/elektroničkih sustava. Elektromagnetska smetnja može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samom mediju širenja vala.

1.3.   „Elektromagnetska otpornost” znači sposobnost vozila ili jednog od njegovih električnih/elektroničkih sustava da djeluju u prisutnosti posebnih elektromagnetskih smetnja bez pogoršanja radnih značajka.

1.4.   „Elektromagnetska okolina” znači ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje u danoj situaciji.

1.5.   „Referentna granica” znači nazivna razina na koju se pozivaju homologacija tipa sastavnog dijela i granične vrijednosti za sukladnost proizvodnje.

1.6.   „Referentna antena” znači simetrični poluvalni dipol ugođen na frekvenciju na kojoj se izvodi mjerenje.

1.7.   „Širokopojasna emisija” znači emisija koja ima širinu pojasa veću od one za dani mjerni uređaj ili prijamnik.

1.8.   „Uskopojasna emisija” znači svaka emisija koja ima širinu pojasa manju od one za dani mjerni uređaj ili prijamnik

1.9.   „Elektronička/električna zasebna tehnička jedinica (STU)” znači elektronički i/ili električni sastavni dio ili komplet sastavnih dijelova koji su zajedno sa svim električnim spojevima i pridruženim ožičenjem namijenjeni za ugradbu u neko vozilo i da obavljaju jednu ili više specifičnih funkcija.

1.10.   „Ispitivanje STU” znači ispitivanje jedne ili više specifičnih zasebnih tehničkih jedinica.

1.11.   „Tip vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost”, znači vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju, posebno, s obzirom na sljedeće:

1.11.1.   opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova;

1.11.2.   ukupnu veličinu, smještaj i oblik motornog prostora te položaj visokonaponskih kabela, kad postoje;

1.11.3.   osnovni materijal od kojeg je proizvedena šasija ili nadogradnja vozila (npr., šasija ili karoserija izrađena od staklenih vlakana, aluminija ili čelika).

1.12.   „tip zasebne tehničke jedinice s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost” znači zasebna tehnička jedinica koja se od drugih jedinica ne razlikuje u bitnim značajkama kao što su:

1.12.1.   funkcija koju zasebna tehnička jedinica vrši;

1.12.2.   opći razmještaj elektroničkih i/ili električnih sastavnih dijelova.

1.13.   „izravno upravljanje vozilom” znači upravljanje vozilom koje obavlja vozač djelovanjem na upravljač, kočnice i upravljačku napravu za snagu.

2.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

2.1.   Uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost moraju se dostaviti ne samo podaci propisani u Prilogu VIII. (Dodatak 1.) već i sljedeće:

2.1.1.   katalog koji opisuje sve specifične kombinacije elektroničkih/električnih sustava ili zasebnih tehničkih jedinica, vrste nadogradnje za tip vozila koji treba homologirati kao sastavni dio i predviđene razmake osovina. Elektronički/električni sustavi i zasebne tehničke jedinice smatraju se specifičnim ako mogu emitirati snažna širokopojasna i uskopojasna zračenja i/ili ometati izravno upravljanje nad cijelom vozilom (vidi točku 5.4.2.2. ovog Priloga);

2.1.2.   zasebnu tehničku jedinicu koja je kao predstavnik za ispitivanje kompatibilnosti izabrana između različitih kombinacija elektroničkih/električnih sustava konstruiranih za serijsku proizvodnju.

2.2.   Uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost za tip zasebne tehničke jedinice mora se dostaviti:

2.2.1.   dokumentacija s opisom tehničkih značajki zasebne tehničke jedinice;

2.2.2.   zasebna tehnička jedinica koja predstavlja tip. Nadležno tijelo može zahtijevati dodatni uzorak kad to smatra potrebnim.

3.   OZNAČIVANJE

3.1.   Svaka zasebna tehnička jedinica, s iznimkom kabela koji nisu spojni kabeli za paljenje, mora nositi:

3.1.1.   marku ili naziv proizvođača zasebnih tehničkih jedinica i njihovih sastavnih dijelova;

3.1.2.   trgovačku oznaku.

3.2.   Te oznake moraju biti neizbrisive i jasno čitljive.

4.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA ZA TIP VOZILA

4.1.   Ako vozilo koje je dostavljeno na ispitivanje zadovoljava sve zahtjeve ovog poglavlja, mora se dodijeliti homologacija tipa sastavnog dijela koja će vrijediti za sve specifične kombinacije navedene u popisu iz točke 2.1.1.

4.2.   Međutim, tijela nadležna za homologacijska ispitivanja tipa sastavnog dijela mogu odustati samo od ispitivanja otpornosti navedenog u točki 5.4. u slučaju vozila na koja su ugrađeni električni ili elektronički uređaji, ako u slučaju kvara takvih uređaja nisu narušene sigurnosne funkcije povezane s kočenjem, svjetlosnom signalizacijom, zvučno upozornim uređajima i uređajima za upravljanje. Takve iznimke, zajedno s obrazloženjima, trebaju biti izrijekom navedene u izvještaju o ispitivanju.

4.3.   Homologacija tipa sastavnog dijela za vozilo

Na raspolaganju su sljedeće mogućnosti za homologaciju tipa sastavnog dijela za vozilo:

4.3.1.   Homologacija tipa sastavnog dijela kompletne instalacije na vozilu.

Za kompletnu instalaciju na vozilu može se izravno dodijeliti homologacija tipa sastavnog dijela ako zadovoljava ispitivanja obavljena u skladu s granicama i postupcima navedenima u točki 5. Ako proizvođač vozila odabere taj put, nisu potrebna pojedinačna ispitivanja zasebnih tehničkih jedinica.

4.3.2.   Homologacija tipa sastavnog dijela za tip vozila pojedinačnim ispitivanjima zasebnih tehničkih jedinica.

Proizvođač vozila može dobiti homologaciju tipa sastavnog dijela za vozilo kad dokaže tijelu za homologaciju da su sve odgovarajuće zasebne tehničke jedinice (vidi točku 2.1.1.) pojedinačno homologirane u skladu s ovim poglavljem te da su ugrađene prema svim uvjetima koji su u njemu predviđeni.

4.4.   Homologacija tipa sastavnog dijela za zasebnu tehničku jedinicu

Zasebna tehnička jedinica se može homologirati kao tip sastavnog dijela ako zadovoljava ispitivanja obavljena u skladu s granicama i postupcima navedenim u točki 5. Homologacija se može dodijeliti za ugradbu na sve tipove vozila ili na jedan ili više određenih tipova vozila prema zahtjevu proizvođača.

5.   ZAHTJEVI

5.1.   Opći zahtjevi

Vozila i zasebne tehničke jedinice moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da u uobičajenim uvjetima uporabe zadovoljavaju zahtjeve navedene u ovom poglavlju.

Međutim, metode mjerenja koje se upotrebljavaju za provjeru otpornosti vozila i zasebnih tehničkih jedinica na elektromagnetsko zračenje i opisane su u prilozima IV. i VII. obvezne su nakon tri godine od datuma stupanja na snagu ovog poglavlja.

5.2.   Zahtjevi za širokopojasno zračenje iz vozila

5.2.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi tip vozila dostavljen na ispitivanje mjeri se metodom opisanom u Prilogu II.

5.2.2.   Referentne granice za širokopojasno zračenje iz vozila

5.2.2.1.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu II., s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentna granica zračenja je 34 dB mikrovolta/m (50 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB mikrovolta/m (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je prikazano u Dodatku 1. ovog Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 45 dB mikrovolta/m (180 mikrovolta/m).

5.2.2.2.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu II. s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 44 dB mikrovolta/m (160 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 44 do 55 dB mikrovolta/m (od 160 do 546 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je navedeno u Dodatku 2. ovog Priloga, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB mikrovolta/m (546 mikrovolta/m).

5.2.2.3.   Na vozilu dostavljenom na ispitivanje izmjerene vrijednosti izražene u dB (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentne granice.

5.3.   Zahtjevi za emisije uskopojasnog zračenja iz vozila

5.3.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje iz vozila dostavljenog na ispitivanje mjeri se metodom opisanom u Prilogu III.

5.3.2.   Referentne granice za uskopojasno zračenje iz vozila

5.3.2.1.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu III., s razmakom vozilo/antena od 10,0 ± 0,2 m, referentna granica zračenja je 24 dB (16 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 24 do 35 dB (od 15 do 56 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je navedeno u Dodatku 3. ovom Prilogu, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 35 dB (56 mikrovolta/m).

5.3.2.2.   Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu III., s razmakom vozilo/antena od 3,0 ± 0,05 m, referentne granice zračenja su 34 dB (50 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 34 do 45 dB (od 50 do 180 mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz. Kako je navedeno u Dodatku 4. ovom Prilogu, ta se granica povećava s logaritmom frekvencije za frekvencije iznad 75 MHz. U frekvencijskom pojasu 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 45 dB (mikrovolta/m).

5.3.2.3.   Na tipu vozila dostavljenom na ispitivanje, izmjerene vrijednosti izražene u dB (mikrovolta/m) moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentne granice.

5.4.   Zahtjevi za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje

5.4.1.   Metoda mjerenja

Ispitivanja za određivanje otpornosti tipa vozila na elektromagnetsko zračenje moraju biti provedena u skladu s metodom opisanom u Prilogu IV.

5.4.2.   Referentne granice za otpornost vozila

5.4.2.1.   Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu IV., referentna razina jakosti polja mora biti 24 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90 % frekvencijskog pojasa od 20 MHz do 1 000 MHz, a 20 volta/m efektivne vrijednosti preko čitavog frekvencijskog pojasa od 20 MHz do 1 000 MHz.

5.4.2.2.   Vozilo, predstavnik određenog tipa, koje je dostavljeno na ispitivanje ne smije pokazivati bilo kakvo pogoršanje pri izravnom upravljanju vozilom koje bi vozač ili drugi sudionik u prometu mogao zapaziti kad je to vozilo u stanju propisanom u Prilogu IV., točki 4., i izloženo polju čija jakost, izraženo u voltima/m, mora biti 25 % iznad referentne granice.

5.5.   Zahtjevi za širokopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice

5.5.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi zasebna tehnička jedinica dostavljena na homologaciju tipa sastavnog dijela mora se mjeriti metodom koja je opisana u Prilogu V.

5.5.2.   Referentne granice za širokopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice

5.5.2.1.   Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu V., referentna granica zračenja je od 64 do 54 dB (mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, uz snižavanje te granice s logaritmom frekvencije, i od 54 do 65 dB (mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, uz povećavanje te granice s logaritmom frekvencije, kako je prikazano u Dodatku 5. ovom Prilogu. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 65 dB (1 800 mikrovolta/m).

5.5.2.2.   Izmjerene vrijednosti za zasebnu tehničku jedinicu dostavljenu na homologaciju tipa sastavnog dijela, izražene u dB (mikrovolta/m), moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentnih granica.

5.6.   Zahtjevi za uskopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice

5.6.1.   Metoda mjerenja

Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi zasebna tehnička jedinica dostavljena na homologaciju tipa sastavnog dijela mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu VI.

5.6.2.   Referentne granice za uskopojasno zračenje zasebne tehničke jedinice

5.6.2.1.   Kad se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu VI., referentna granica zračenja je od 54 do 44 dB (mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, uz snižavavanje te granice s logaritmom frekvencije, i od 44 do 55 dB (mikrovolta/m) u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, uz povećavanje te granice s logaritmom frekvencije, kako je prikazano u Dodatku 6. ovom Prilogu. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 55 dB (560 mikrovolta/m).

5.6.2.2.   Izmjerene vrijednosti za zasebnu tehničku jedinicu dostavljenu na homologaciju tipa sastavnog dijela, izražene u dB (mikrovolta/m), moraju biti najmanje 2,0 dB ispod referentnih granica.

5.7.   Zahtjevi za otpornost zasebne tehničke jedinice na elektromagnetsko zračenje

5.7.1.   Metoda mjerenja

Otpornost na elektromagnetsko zračenje zasebne tehničke jedinice dostavljene na homologaciju tipa sastavnog dijela ispituje se jednom od metoda opisanih u Prilogu VII.

5.7.2.   Referentne granice za otpornost zasebne tehničke jedinice

5.7.2.1.   Kad se mjerenja izvode uporabom metoda opisanih u Prilogu VII., ispitne referentne razine otpornosti su 48 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 150 mm, 12 volta/m za ispitnu metodu trakastim vodom od 800 mm, 60 volta/m za metodu ispitivanja TEM komorom, 48 mA za ispitnu metodu uvođenjem velike struje (BCI) i 24 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem.

5.7.2.2.   Zasebne tehničke jedinice koje predstavljaju tip dostavljen na ispitivanje, ne smiju pokazati nikakve smetnje u funkcioniranju koje bi prouzročile pogoršanje izravnog upravljanja vozilom koje bi vozač ili drugi sudionici u prometu zapazili kad je vozilo u stanju propisanom u Prilogu IV., točki 4., pri jakosti polja ili struje izražene u prikladnim linearnim jedinicama 25 % iznad referentne granice.

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje moraju se poduzeti u skladu s odredbama propisanim u članku 4. Direktive 92/61/EEZ.

6.2.   Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži (sadrže) certifikat (certifikati) o homologaciji tipa navedeni u prilogu VIII. i/ili IX. ovoj Direktivi, ovisno što je primjenjivo.

6.3.   Ako nadležno tijelo nije zadovoljno postupkom proizvođačeve ocjene, primjenjuju se točke 1.2.2. i 1.2.3. Priloga VI. Direktivi 92/61/EEZ i niže navedene točke 6.3.1. i 6.3.2.

6.3.1.   Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na emisije širokopojasnih i uskopojasnih zračenja ako izmjerene razine ne prelaze više od 2 dB (25 %) referentne granice propisane u točkama 5.2.2.1., 5.2.2.2., 5.3.2.1. i 5.3.2.2. (ovisno što je primjenjivo).

6.3.2.   Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje, smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na otpornost na elektromagnetsko zračenje ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju bilo kakvo pogoršanje pri izravnom upravljanju vozilom koje bi mogao zapaziti vozač ili drugi sudionik u prometu kad je vozilo u stanju određenom u točki 4. Priloga IV. i izloženo jakosti polja, izraženoj u voltima/m, sve do 80 % od referentnih granica propisanih u točki 5.4.2.1. ovog Priloga.

7.   IZNIMKE

7.1.   Smatra se da vozila s motorima s kompresijskim paljenjem zadovoljavaju zahtjeve propisane u točki 5.2.2.

7.2.   Smatra se da vozila ili električne/elektroničke zasebne tehničke jedinice koja ne sadrže elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz zadovoljavaju zahtjeve propisane u točki 5.3.2. i Prilogu III.

7.3.   Vozila koja nemaju ugrađen neki osjetljivi elektronički uređaj izuzeta su od ispitivanja propisanih u Prilogu IV.

7.4.   Zasebne tehničke jedinice čije se funkcije ne smatraju bitnima za izravno upravljanje vozilom nije potrebno ispitivati na otpornost na smetnje.

Dodatak 1.

Image

(vidi točku 5.2.2.1.)

Dodatak 2.

Image

(vidi točku 5.2.2.2.)

Dodatak 3.

Image

(vidi točku 5.3.2.1.)

Dodatak 4.

Image

(vidi točku 5.3.2.2.)

Dodatak 5.

Image

(vidi točku 5.5.2.1.)

Dodatak 6.

Image

(vidi točku 5.6.2.1.)

PRILOG II.

METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ VOZILA

1.   OPĆENITO

1.1.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje, Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje širokopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti.

1.2.   Metoda ispitivanja

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju širokopojasnog zračenja koje proizvode sustavi za paljenje iskrom i elektromotori u sustavima koji su namijenjeni za kontinuiranu uporabu (npr. pogonski elektromotori, motori u sustavima za grijanje/odmagljivanje i pumpe za gorivo).

Što se tiče izbora referentne antene, taj se izbor vrši zajedničkim dogovorom između proizvođača i ispitnih organizacija: udaljenost od vozila može biti 10 ili 3 m. U oba slučaja moraju biti zadovoljeni zahtjevi iz točke 3. niže.

2.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovoltima/m) za širinu pojasa od 120 kHz. Ako stvarna širina pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme nije točno 120 kHz, očitanja treba pretvoriti na širinu pojasa od 120 kHz dodavanjem 20 log(120/B), gdje B mora biti manje od 120 kHz.

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Ispitna površina mora biti vodoravna i čista, bez površina koje odbijaju elektromagnetsko zračenje unutar kruga polumjera najmanje 30 m, mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku 1. u Dodatku 1.). Kao druga mogućnost, ispitna površina može biti svaki prostor koji ispunjava uvjete prikazane na slici 2. u Dodatku 1.

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema trebaju se nalaziti unutar dijela ispitne površine prikazanog na slici 1. Dodatka 1. Kad ispitna površina ispunjava uvjete navedene na slici 2. u Dodatku 1., mjerna oprema mora se nalaziti izvan dijela prikazanog na slici 2.

3.3.   Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja ako se može dokazati postojanje korelacije između tih zatvorenih prostora i vanjske ispitne površine.

Takvi prostori ne trebaju zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slikama 1. i 2. u Dodatku 1., osim zahtjeva za razmak između vozila i antene i za visinu antene.

3.4.   Kako bi se osiguralo da ne postoji nikakav šum ni vanjski signali u opsegu u kojem bi to moglo bitno utjecati na mjerenja, takva mjerenja moraju se obaviti prije i nakon glavnog ispitivanja. Kad se tijekom tih mjerenja tu nalazi i vozilo, potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo da nikakva emisija iz vozila ne može značajno utjecati na mjerenja (npr. vađenjem ključa za paljenje ili odspajanjem akumulatora kad se vozilo ukloni s ispitne površine). U obje vrste mjerenja, šum ili vanjski signal mora biti najmanje 10 dB ispod granica koje su navedene u Prilogu I. (točke 5.2.2.1. ili 5.2.2.2., ovisno o vrsti mjerenja), osim namjernih uskopojasnih emisija iz okoline.

4.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Motor

Motor mora raditi pri uobičajenoj radnoj temperaturi, a mjenjač, kad je ugrađen, mora biti u neutralnom položaju. Kad to iz praktičnih razloga nije moguće, sporazum o drugim mogućnostima može se postići između proizvođača i tijela nadležnih za provođenje ispitivanja. Mora se osigurati da mehanizam za mijenjanje stupnjeva prijenosa u mjenjaču ne utječe na elektromagnetska zračenja iz vozila. Pri svakom mjerenju motor mora raditi na sljedeći način.

Tip motora

Metode mjerenja

Paljenje iskrom

Prividna vršna vrijednost

Jedan cilindar

2 500 o/min ± 10 %

Više od jednog cilindra

1 500 o/min ± 10 %

Elektromotori

¾ najveće radne snage koju je naveo proizvođač

4.2.   Oprema kojom upravlja vozač

Oprema kojom upravlja vozač predviđena je za 100 % neprekinuti radni ciklus (uključujući takve sastavne dijelove kao što su motori ventilatora za grijanje i klima uređaje te isključujući druge sastavne dijelove kao što su motori za namještanje sjedala ili za brisače vjetrobranskog stakla) i mora djelovati tako da apsorbira najveću struju.

4.3.   Ispitivanja se ne smiju provoditi dok pada kiša, niti 10 minuta nakon što kiša prestane padati.

4.4.   Vozač mora zauzeti sjedalo predviđeno za njega ako, prema ocjeni tehničke službe, to predstavlja najnepovoljniji slučaj.

5.   VRSTA, POLOŽAJ I ORIJENTACIJA ANTENE

5.1.   Vrsta antene

Dopuštena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i razmak pri mjerenju

5.2.1.   Visina

5.2.1.1.   Ispitivanje s 10 m

Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.2.   Ispitivanje s 3 m

Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.3.   Ni jedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.2.   Mjerni razmak

5.2.2.1.   Ispitivanje s 10 m

Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 10,00 ± 0,2 m.

5.2.2.2.   Ispitivanje s 3 m

Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3.   Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru s namjerom da stvara elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji apsorbira radijske frekvencije niti bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskog materijala.

5.3.   Položaj antene u odnosu na vozilo

Antena se mora postaviti redom na obje strane vozila, usporedno sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereno u središnju točku motora (vidi sliku 3. u Dodatku 1.).

5.4.   Položaj antene

Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati rezultate, prvo s antenom u vertikalnoj polarizaciji, a nakon toga u horizontalnoj polarizaciji (vidi sliku 3. u Dodatku 1.)

5.5.   Mjerenja

Najveće vrijednosti od četiri mjerenja obavljena na svakoj frekvenciji u skladu s točkama 5.3. i 5.4. uzimaju se kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji.

6.   FREKVENCIJE

6.1.   Mjerenja

Mjerenja treba provoditi preko čitavog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava tražene granice za sljedećih jedanaest frekvencija: 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je dokazati da je tomu uzrok vozilo, a ne zračenje iz okoline.

6.2.   Dopuštena odstupanja

Ispitna frekvencija

(MHz)

Dopušteno odstupanje

(MHz)

45, 65, 90, 150, 180 i 220

± 5

300, 450, 600, 750 i 900

± 20

Dopuštena se odstupanja primjenjuju na navedene frekvencije s ciljem izbjegavanja smetnje od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na nazivnim ili njima bliskim frekvencijama.

Dodatak 1.

Slika 1.

Površina za ispitivanje vozila

Image

Slika 2.

Površina za ispitivanje vozila

Image

Slika 3.

Položaj antene u odnosu na vozilo

Image

PRILOG III.

METODA MJERENJA USKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ VOZILA

1.   OPĆENITO

1.1.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje uskopojasnog elektromagnetskog zračenja upotrebljava se detektor prosječne vrijednosti.

1.2.   Ispitna metoda

Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju uskopojasnog elektromagnetskog zračenja koje bi mogao proizvoditi mikroprocesorski sustav ili neki drugi uskopojasni izvor.

Udaljenost antene od vozila može biti 10 ili 3 m, a izbor se vrši zajedničkim dogovorom između proizvođača i tehničke službe. U oba slučaja moraju se zadovoljavati zahtjevi propisani u točki 3. ispod. U prvom koraku (2 — 3 minute) moguće je, putem izbora položaja i polarizacije antene, pregledati frekvencijsko područje određeno u točki 6.1. pomoću analizatora spektra ili automatskog prijamnika kako bi se odredile najveće frekvencije odašiljanja. To može olakšati izbor ispitnih frekvencija u svakom pojasu (vidi točku 6.).

2.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovolti/m).

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Ispitna površina mora biti vodoravna i čista bez elektromagnetskih refleksija unutar promjera od najmanje 30 m, mjereno iz točke koja se nalazi na polovici razmaka između vozila i antene (vidi sliku 1. u Dodatku 1. Prilogu II.). Kao druga mogućnost, ispitna površina može biti svaki prostor koji ispunjava uvjete prikazane na slici 2. u Dodatku 1. Prilogu II.

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema trebaju se nalaziti unutar ispitne površine, ali samo u području prikazanom na slici 1. u Dodatku 1. Prilogu II. Kad ispitna površina ispunjava uvjete navedene na slici 2. u Dodatku 1. Prilogu II., mjerna oprema mora se nalaziti izvan dijela prikazanog na toj slici.

3.3.   Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja ako se može dokazati postojanje korelacije između tih zatvorenih prostora i vanjske ispitne površine. Takvi prostori ne trebaju zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slikama 1. i 2. u Dodatku 1. Prilogu II, osim zahtjeva za razmak između vozila i antene i za visinu antene.

3.4.   Kako bi se osiguralo da ne postoje nikakvi šumovi ni vanjski signali u opsegu u kojem bi mogli stvarno utjecati na mjerenja, takva mjerenja moraju se obaviti prije i nakon glavnog ispitivanja. Potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo da nikakva emisija iz vozila ne može značajno utjecati na mjerenja (npr. treba izvaditi ključ za paljenje ili odspojiti akumulator kad se vozilo ukloni s ispitne površine). U obje vrste mjerenja, šum ili vanjski signal mora biti najmanje 10 dB ispod granica koje su navedene u Prilogu I. (točke 5.3.2.1. ili 5.3.2.2, ovisno o razmaku između vozila i antene), osim namjernih uskopojasnih emisija iz okoline.

4.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenom radnom stanju, a vozilo mora mirovati.

4.2.   Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi.

4.3.   Ispitivanja se ne smiju provoditi dok pada kiša, niti 10 minuta nakon što kiša prestane padati.

5.   VRSTA, POLOŽAJ I ORIJENTACIJA ANTENE

5.1.   Vrsta antene

Dopuštena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i razmak pri mjerenju

5.2.1.   Visina

5.2.1.1.   Ispitivanje s 10 m

Središte faze antene treba biti 3,00 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.2.   Ispitivanje s 3 m

Središte faze antene mora biti 1,80 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.3.   Ni jedan dio bilo kojeg elementa prijamne antene ne smije biti bliži od 0,25 m ravnini na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.2.   Mjerni razmak

5.2.2.1.   Ispitivanje s 10 m

Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 10,0 ± 0,2 m.

5.2.2.2.   Ispitivanje s 3 m

Vodoravni razmak od središta faze antene do vanjske površine vozila mora biti 3,00 ± 0,05 m.

5.2.2.3.   Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru s namjerom da stvori elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili ne bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zatvorenog prostora. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskog materijala.

5.3.   Položaj antene u odnosu na vozilo

Antena se mora postaviti redom na obje strane vozila usporedno sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereno u središnju točku motora (vidi slike 1., 2. i 3. u Dodatku 1. Prilogu II.).

5.4.   Položaj antene

Na svakoj od mjernih točaka treba očitavati vrijednosti, s antenom u horizontalnoj i u vertikalnoj polarizaciji (vidi sliku 3. u Dodatku 1. Prilogu II.).

5.5.   Mjerenja

Najveće vrijednosti od četiri mjerenja obavljena na svakoj frekvenciji u skladu s točkama 5.3. i 5.4. uzimaju se kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji.

6.   FREKVENCIJE

6.1.   Mjerenja

Mjerenja treba provoditi preko čitavog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. To se područje treba podijeliti u 11 pojasa. U svakom se pojasu obavlja ispitivanje na frekvenciji s najvećom vrijednosti kako bi se provjerilo je li ona u traženim granicama. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava izabranu frekvenciju u svakom od sljedećih 11 frekvencijskih pojasa: od 30 — 45, 45 — 80, 80 — 130, 130 — 170, 170 — 225, 225 — 300, 300 — 400, 400 — 525, 525 — 700, 700 — 850 i 850 — 1 000 MHz.

6.2.   Ako je, pri prvom obavljenom mjerenju u skladu s metodom ispitivanja opisanoj u točki 1.2., uskopojasno zračenje za svaki od pojasa određenih u točki 6.1. najmanje 10 dB ispod referentne granice, tad se smatra da vozilo ispunjava uvjete propisane u ovom Prilogu za određeno frekvencijsko područje. U tom slučaju nije potrebno cijelo ispitivanje.

PRILOG IV.

METODA ISPITIVANJA OTPORNOSTI VOZILA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE

1.   OPĆENITO

1.1.   Metode ispitivanja

Ova ispitivanja namijenjena su za dokazivanje neosjetljivosti vozila na utjecaje koji mogu pogoršati kvalitetu izravnog upravljanja vozilom. Vozilo se mora izložiti djelovanju elektromagnetskih polja, kako je opisano u ovom Prilogu, i mora biti promatrano tijekom tih ispitivanja.

2.   ISKAZIVANJE REZULTATA

Jakost polja pri ispitivanjima opisanim u ovom Prilogu iskazuje se u voltima/m.

3.   UVJETI ISPITIVANJA

Ispitna oprema mora omogućivati stvaranje jakosti polja u području frekvencija koje su određene u ovom Prilogu i mora zadovoljavati (nacionalne) zakonske propise o emisiji elektromagnetskih signala. Oprema za upravljanje i promatranje ne smije biti osjetljiva na zračena polja, čime bi se mogla obezvrijediti ispitivanja.

4.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Masa vozila mora biti jednaka masi vozila u voznom stanju.

4.1.1.   Motor mora pogoniti pogonske kotače pri stalnoj brzini koju tehnička služba prethodno odredi u dogovoru s proizvođačem vozila. Vozilo se mora postaviti na odgovarajuće opterećenom dinamometru ili, kad nema dinamometra, mora biti oslonjeno na elektronički izolirane oslonce osovina tako da razmak od tla bude najmanji.

4.1.2.   Glavna kratka svjetla moraju biti uključena.

4.1.3.   Lijevi ili desni pokazivač smjera moraju biti uključeni.

4.1.4.   Svi drugi sustavi vozila moraju biti u uobičajenom radnom stanju.

4.1.5.   Vozilo ne smije biti u električnoj vezi s površinom na kojoj se ispituje niti s opremom, osim ako se tako ne zahtjeva u točkama 4.1.1. ili 4.2. Dodir kotača s ispitnom površinom ne smatra se električnom vezom.

4.2.   Kada zasebne tehničke jedinice sudjeluju u izravnom upravljanju vozilom i kad takvi sustavi ne djeluju pod uvjetima koji su opisani u točki 4.1.1., tehnička služba može odvojeno obaviti ispitivanja na odgovarajućim sustavima pod uvjetima koje dogovori s proizvođačem vozila.

4.3.   Tijekom ispitivanja na vozilu, može se upotrebljavati samo oprema koja ne stvara nikakve smetnje (vidi točku 8.).

4.4.   U uobičajenim uvjetima, vozilo mora biti okrenuto prema anteni.

5.   VRSTA, POLOŽAJ I ORIJENTACIJA GENERATORA POLJA

5.1.   Vrsta generatora polja

5.1.1.   Kriterij za izbor vrste generatora polja je njegova sposobnost da stvori propisanu jakost polja na referentnoj točki (vidi točku 5.4.) i na odgovarajućim frekvencijama.

5.1.2.   Jedna ili više antena ili sustav odašiljanja („Transmission Line System” - TLS) mogu se koristiti kao generator (generatori) polja.

5.1.3.   Konstrukcija i orijentacija generatora polja moraju biti takve da je polje polarizirano i horizontalno i vertikalno, pri frekvencijama između 20 i 1 000 MHz.

5.2.   Visina i razmak pri mjerenju

5.2.1.   Visina

5.2.1.1.   Središte faze antene ne smije biti manje od 1,5 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo.

5.2.1.2.   Ni jedan dio zračećeg elementa antene ne smije biti manje od 0,25 m iznad ravnine na kojoj se nalazi nalazi vozilo.

5.2.2.   Mjerni razmak

5.2.2.1.   Bolja homogenost polja može se dobiti postavljanjem generatora polja što je tehnički moguće dalje od vozila. Taj razmak uobičajeno treba biti unutar područja od 1 i 5 m.

5.2.2.2.   Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru, zračeći elementi generatora polja ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo od kojem materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili ne bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zatvorenog prostora. Između odašiljačke antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskog materijala.

5.3.   Položaj antene u odnosu na vozilo

5.3.1.   Generator polja mora biti smješten u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila.

5.3.2.   Nijedan dio TLS-a, osim ravnine na kojoj je vozilo, ne smije biti na manje od 0,5 m od bilo kojeg dijela vozila.

5.3.3.   Svaki generator polja koji se smješta nad vozilom mora prekrivati najmanje 75 % duljine vozila.

5.4.   Referentna točka

5.4.1.   Referentna točka je točka na kojoj se mjere jakosti polja, a određena je kako slijedi:

5.4.1.1.   najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m vertikalno od zračećih elemenata TLS-a;

5.4.1.2.   u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila;

5.4.1.3.   na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj se nalazi vozilo;

5.4.1.4.   ili:

1,0 ± 0,2 m iza vertikalne osi prednjeg kotača vozila (točka C u Dodatku 1.), u slučaju tricikala

ili:

0,2 ± 0,2 m iza vertikalne osi prednjeg kotača vozila (točka D u Dodatku 2.), u slučaju motocikala.

5.5.   Ako tehnička služba odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna točka mora se odrediti kao što je navedeno u točki 5.4. U tom slučaju vozilo treba postaviti s prednjim krajem nasuprot anteni kao da se zaokrenulo vodoravno za 180 stupnjeva oko svoje središnje točke. Razmak od antene do najbližeg dijela vanjske površine vozila mora ostati isti (vidi Dodatak 3.).

6.   PROPISANI ISPITNI UVJETI

6.1.   Područje frekvencija, trajanje ispitivanja, polarizacija

Vozilo se mora izložiti elektromagnetskom zračenju u frekvencijskom području od 20 do 1 000 MHz.

6.1.1.   Ispitivanja se provode na sljedećih dvanaest frekvencija: 27, 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz ± 10 % s trajanjem 2 s ± 10 % u svakoj frekvenciji.

6.1.2.   Jedna od vrsta polarizacije opisanih u točki 5.1.3. mora se izabrati uz zajednički dogovor između proizvođača i tehničke službe (vidi točku 5.1.3.).

6.1.3.   Svi drugi ispitni parametri su kako su određeni u ovom Prilogu.

6.2.   Ispitivanja za provjeru pogoršanja izravnog upravljanja vozilom

6.2.1.   Smatra se da vozilo zadovoljava uvjete propisane otpornosti ako, pri obavljanju ispitivanja prema odredbama ovog Priloga, nema neuobičajenih promjena brzine pogonskih kotača vozila, ako djelovanje ne pokazuje nikakve znakove pogoršanja koje može dovesti u zabunu druge korisnike ceste i ako nema nikakvih drugih uočljivih pojava koje bi mogle prouzročiti pogoršanje izravnog upravljanja vozilom.

6.2.2.   U smislu promatranja, može se upotrebljavati samo oprema za promatranje propisana u točki 8.

6.2.3.   Ako vozilo ne zadovoljava zahtjeve ispitivanja određenih u točki 6.2., mora se potvrditi da su se nedostaci pojavili pri uobičajenim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

7.   STVARANJE POTREBNE JAKOSTI POLJA

7.1.   Metoda ispitivanja

7.1.1.   Kako bi se uspostavili uvjeti za ispitno polje, upotrebljava se „supstitucijska metoda”.

7.1.2.   Supstitucijska metoda

Na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, generator polja mora se namjestiti na razinu RF snage tako da se proizvede zahtijevana jakost ispitnog polja na referentnoj točki u ispitnom području bez prisutnog vozila. Ta razina RF snage, kao i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru polja moraju se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Zapisane podatke treba upotrijebiti u postupku homologacije tipa. Supstitucijska metoda mora se ponoviti ako se izvrše bilo kakve preinake na opremi na ispitnom mjestu.

7.1.3.   Vozilo se nakon umjeravanja uvodi u ispitni prostor i postavlja u skladu sa zahtjevima navedenim u točki 5. Nakon toga, snaga koja se zahtijeva u točki 7.1.2. dovodi se generatoru polja na svakoj od frekvencija određenih u točki 6.1.1.

7.1.4.   Kakav god je parametar za određivanje polja odabran u skladu s uvjetima navedenim u točki 7.1.2., isti parametar mora se upotrijebiti za određivanje jakosti tog polja pri ispitivanju.

7.1.5.   U svrhu tog ispitivanja, mora se upotrijebiti ista oprema za stvaranje polja i ista konfiguracija opreme kao i pri radnjama obavljenim u primjeni točke 7.1.2.

7.1.6.   Mjerilo jakosti polja

U supstitucijskoj metodi, kao mjerilo koje se koristi za određivanje jakosti polja u fazi umjeravanja služi kompaktna izotropna sonda za mjerenje jakosti polja ili umjerena prijamna antena.

7.1.7.   Tijekom faze umjeravanja supstitucije metode, središte faze mjerila jakosti polja mora biti u referentnoj točki.

7.1.8.   Ako se upotrebljava umjerena prijamna antena kao mjerilo jakosti polja, očitavanja se trebaju dobiti u tri međusobno okomita smjera. Istovrijedna izotropna vrijednost koja odgovara tim mjerenjima uzima se kao jakost polja.

7.1.9.   Kako bi u obzir uzele razlike u geometriji vozila, mora se uspostaviti izvjestan broj referentnih točaka za postavku odgovarajućeg ispitivanja.

7.2.   Obris jakosti polja

7.2.1.   Tijekom faze umjeravanja (prije nego što se vozilo uvede na ispitnu površinu) jakost polja ne smije biti manja od 50 % od nazivne jakosti polja na sljedećim mjestima:

i.

za sve generatore polja, 1,0 ± 0,02 m s obje strane referentne točke na crti koja prolazi kroz tu točku, a okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila;

ii.

u slučaju TLS-a, 1,5 ± 0,02 m na crti koja prolazi kroz referentnu točku i nalazi se u središnjoj uzdužnoj ravnini vozila.

7.3.   Značajke koje treba imati proizvedeni ispitni signal

7.3.1.   Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja

Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja mora odgovarati vršnoj vrijednosti jakosti nemoduliranog ispitnog polja, čija je stvarna vrijednost u voltima/m određena u točki 5.4.2. Priloga I.

7.3.2.   Valni oblik ispitnog signala

Ispitni signal mora biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sinusnim valom frekvencije 1 kHz, s omjerom modulacije m od 0,8 ± 0,04.

7.3.3.   Omjer modulacije

Omjer modulacije m definira se kao:

Formula

Ovojnica opisuje krivulju koju prave krajnje vrijednosti moduliranog nosača signala prikazanog na zaslonu oscilografa.

8.   OPREMA ZA NADZOR I PROMARANJE

8.1.   Za promatranje vanjskog dijela vozila i prostora za putnike te utvrđivanje jesu li zadovoljeni uvjeti navedeni u točki 6.2., upotrebljava se jedna ili više videokamera.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

Dodatak 3.

Image

PRILOG V.

METODA MJERENJA ŠIROKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA (STU)

1.   OPĆENITO

1.1.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje širokopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prividne vršne vrijednosti.

1.2.   Metoda ispitivanja

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje emisija širokopojasnog zračenja koje proizvode sustavi za paljenje iskrom ili elektromotori u sustavima koji su namijenjeni za kontinuiranu uporabu (npr. pogonski elektromotori, motori u sustavima za grijanje/odmagljivanje, pumpe za gorivo itd.).

2.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovoltima/m) za širinu pojasa od 120 kHz. Ako stvarna širina pojasa B (izraženo u kHz) mjerne opreme nije točno 120 kHz, očitanja treba pretvoriti na širinu frekvencijskog pojasa od 120 kHz dodavanjem 20 log(120/B), gdje B mora biti manje od 120 kHz.

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Ispitna površina mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidi sliku 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu).

3.2.   Mjerna oprema i ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema moraju se nalaziti izvan područja prikazanog na slici 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu.

3.3.   Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanje ako se može dokazati postojanje korelacije između rezultata dobivenih u tim prostorima i rezultata dobivenih korištenjem vanjske površine odobrene za ispitivanje. Prednost ispitivačkih mjesta u zatvorenom prostoru je mogućnost provođenja ispitivanja u svim vremenskim uvjetima, unutar nadzirane okoline i s poboljšanom ponovljivosti mjerenja koja proizlazi iz stabilnijih električnih značajki. Takav zatvoreni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve navedene na slici 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu, osim zahtjeva za razmak između antene i zajedničke tehničke jedinice i za visinu antene.

3.4.   Kako bi se osiguralo da nema vanjskih šumova ili signala u opsegu u kojem bi to moglo stvarno utjecati na mjerenja, pozadinsko zračenje se mjeri prije i nakon glavnog ispitivanja. U ta oba mjerenja, šumovi ili vanjski signali moraju biti za najmanje 10 dB ispod granica danih u točki 5.5.2.1. Priloga I., osim u slučaju namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okoline.

4.   STANJE ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenom radnom stanju.

4.2.   Mjerenja se ne provode dok pada kiša, ni 10 minuta nakon što kiša prestane padati.

4.3.   Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje moraju se nalaziti na izoliranim osloncima 50 + 10/– 0 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti.

Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm. Najmanje dimenzije uzemljene ploče ovise o veličini zasebne tehničke jedinice, ali treba biti dovoljno velika da prihvati ožičenje i sastavne dijelova sustava vozila. Uzemljena ploča mora biti spojena s vodičem uzemljenja i postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m.

Zasebna tehnička jedinica mora biti pripremljena za djelovanje i spojena u skladu s propisanim uvjetima. Kabeli za napajanje moraju biti postavljeni usporedno s rubovima uzemljene ploče i ne smiju biti udaljeni više od 100 mm od ruba ploče koji je najbliži anteni.

Zasebna tehnička jedinica mora biti povezana s uzemljenjem sukladno proizvođačevim uputama: nisu dopušteni nikakvi dodatni spojevi uzemljenja.

Najmanji razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih provodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (međutim, s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanog predmeta), mora biti najmanje 1,0 m.

4.4.   Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko 50 μH mreže za stabiliziranje impedancije mrežnog napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava uz dopušteno odstupanje ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna komponenta mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za promatranje na LISN-u.

4.5.   Kad se zasebna tehnička jedinica sastoji od više elemenata, najbolji način njihovog spajanja je da se upotrijebi međuspojni kabel koji je namijenjen za uporabu u vozilu. Ožičenje treba što je moguće vjernije reproducirati stvarno i po mogućnosti treba biti spojeno sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad je za rad zasebne tehničke jedinice u skladu s pravilnicima potrebna druga oprema koja nije uključena u mjerenje, mora se uzeti u obzir udio njezinih zračenih emisija izmjerenih tijekom cijelog mjerenja.

5.   VRSTA, POLOŽAJ I ORIJENTACIJA ANTENE

5.1.   Vrsta antene

Dopuštena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i razmak pri mjerenju

5.2.1.   Visina

Središte faze antene treba biti 0,5 ± 0,05 m iznad uzemljene ploče.

5.2.2.   Mjerni razmak

Vodoravni razmak mjeren od središta faze antene do ruba uzemljene ploče mora biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m uzemljenoj ploči.

Antena se mora postaviti usporedno s ravninom koja je okomita na uzemljenu ploču i podudarati s rubom uzemljene ploče uzduž kojeg su postavljeni glavni dijelovi ožičenja.

5.2.3.   Kad se ispitivanja provode u zatvorenom prostoru s namjerom da stvore elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji apsorbira radijske frekvencije i ne bliže od 1,5 m zidu zatvorenog prostora. Između prijamne antene i zasebne tehničke jedinice za vozilo koje se ispituje, ne smije biti apsorpcijskog materijala.

5.3.   Orijentacija i polarizacija antene

U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja s antenom prvo u vertikalnoj i nakon toga u horizontalnoj polarizaciji.

5.4.   Mjerenja

Veća vrijednost od dva mjerenja obavljena na svakoj pojedinoj frekvenciji u skladu s točkom 5.3. mora se uzeti kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji.

6.   FREKVENCIJE

6.1.   Mjerenja

Mjerenja treba provoditi preko čitavog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. Smatra se da zasebna tehnička jedinica zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako ne prelazi tražene granice za sljedećih jedanaest frekvencija: 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz. U slučaju da se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, mora se dokazati da je tomu uzrok zasebna tehnička jedinica, a ne zračenje iz okoline.

6.2.   Dopuštena odstupanja

Ispitna frekvencija

(MHz)

Dopušteno odstupanje

(MHz)

45, 65, 90, 150, 180 și 220

± 5

300, 450, 600, 750 și 900

± 20

Dopuštena se odstupanja primjenjuju na gore navedene frekvencije s ciljem izbjegavanja smetnja od odašiljača koji rade za vrijeme mjerenja na nazivnim ili njima bliskim frekvencijama.

Dodatak 1.

Slika 1.

Granice ispitne površine

Image

PRILOG VI.

METODA MJERENJA USKOPOJASNOG ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA IZ ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA (STU)

1.   OPĆENITO

1.1.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR).

Za mjerenje uskopojasnog elektromagnetskog zračenja mora se upotrijebiti detektor prosječne vrijednosti.

1.2.   Metoda ispitivanja

Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje elektromagnetskog uskopojasnog zračenja koje može emitirati neki mikroprocesorski sustav. U početnoj fazi (2 — 3 minute), nakon što se izabere jedna polarizacija antene, moguće je pregledati frekvencijsko područje određeno u točki 6.1. uporabom analizatora spektra kako bi se točno odredile frekvencije najvećeg zračenja. To može olakšati izbor frekvencija za ispitivanje (vidi točku 6.).

2.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

Rezultati mjerenja izražavaju se u dB (mikrovolti/m).

3.   UVJETI ISPITIVANJA

3.1.   Ispitna površina mora zadovoljavati zahtjeve iz Publikacije br. 16, drugo izdanje Posebnog međunarodnog odbora za radijske smetnje (CISPR) (vidi sliku 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu V.).

3.2.   Mjerna oprema, ispitna prostorija ili vozilo u kojem je smještena mjerna oprema može se nalaziti izvan područja prikazanog na slici 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu V.

3.3.   Zatvoreni prostori mogu se upotrijebiti za ispitivanja, pod uvjetom da se može dokazati postojanje korelacije između mjerenja u tim prostorima i na vanjskoj površini. Prednost tih mjesta za ispitivanja je što je mjerna oprema cijelo vrijeme radno sposobna unutar nadzirane okoline i s poboljšanom ponovljivosti mjerenja koja proizlazi iz stabilnijih električnih značajki. Na zatvorena mjesta za ispitivanje ne primjenjuju se dimenzijski zahtjevi navedeni na slici 1. u Dodatku V., osim zahtjeva za razmak između zasebne tehničke jedinice i antene i za visinu antene.

3.4.   Kako bi se osiguralo da ne postoji šum ni vanjski signali takve razine da bi to moglo stvarno utjecati na mjerenja, pozadinsko zračenje mora se izmjeriti prije i nakon glavnog ispitivanja. U oba tipa mjerenja, šum ili vanjski signali moraju biti najmanje 10 dB ispod vrijednosti navedene u točki 5.6.2.1. u Prilogu I., osim namjernih uskopojasnih emisija.

4.   STANJE ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenom radnom stanju.

4.2.   Ispitivanja se ne provode na dok pada kiša, ni 10 minuta nakon što kiša prestane padati.

4.3.   Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje moraju se nalaziti na izoliranim osloncima 50 + 10/– 0 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio treba postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti.

Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm. Najmanja veličina uzemljene ploče ovisi o veličini zasebne tehničke jedinice, ali mora biti dovoljno velika da se na nju postave sastavni dijelovi sustava vozila i ožičenje. Uzemljena ploča mora biti spojena s vodičem uzemljenja i postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m iznad njega.

Zasebna tehnička jedinica mora biti pripremljena za djelovanje i spojena u skladu s propisanim uvjetima. Kabeli za napajanje moraju biti postavljeni usporedno s rubovima uzemljene ploče i ne smiju biti udaljeni više od 100 mm od ruba ploče koji je najbliži anteni.

Zasebna tehnička jedinica mora biti uzemljena sukladno proizvođačevim uputama: nikakvi dodatni spojevi uzemljenja nisu dopušteni.

Razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih provodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanog predmeta) mora biti najmanje 1,0 m.

4.4.   Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko jedne 50 μH mreže za stabiliziranje impedancije mrežnog napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati na vrijednosti nazivnog radnog napona sustava uz dopušteno odstupanje ± 10 %. Bilo kakva izmjenična valna komponenta napona mora biti manja od 1,5 % nazivne vrijednosti radnog napona sustava kad se mjeri na priključku za promatranje na LISN-u.

4.5.   Kad se zasebna tehnička jedinica sastoji od više elemenata, najbolji način njihovog spajanja je da se upotrijebi ožičenje koje je namijenjeno za uporabu u vozilu. Ožičenje mora što je moguće vjernije reproducirati stvarno ožičenje i po mogućnosti biti spojeno sa stvarnim teretima i aktuatorima. Kad je za rad zasebne tehničke jedinice u skladu s propisima potrebna druga oprema koja nije uključena u mjerenje, mora se uzeti u obzir udio njezinih zračenih emisija izmjerenih tijekom cijelog mjerenja.

5.   VRSTA, POLOŽAJ I ORIJENTACIJA ANTENE

5.1.   Vrsta antene

Dopuštena je svaka vrsta linearno polarizirane antene, pod uvjetom da se može umjeriti u odnosu na referentnu antenu.

5.2.   Visina i razmak pri mjerenju

5.2.1.   Visina

Središte faze antene treba biti 0,5 ± 0,05 m iznad uzemljene ploče.

5.2.2.   Mjerni razmak

Vodoravni razmak mjeren od središta faze antene do ruba uzemljene ploče mora biti 1,00 ± 0,05 m. Ni jedan dio antene ne smije biti bliže od 0,5 m uzemljenoj ploči.

Antena mora biti postavljena usporedno s ravninom koja je okomita na uzemljenu ploču i podudarati se s rubom uzemljene ploče uzduž koje su postavljeni glavni dijelovi ožičenja.

5.2.3.   Kad se ispitivanja provode u zatvorenom prostoru s namjerom da se stvori elektromagnetski zaslon protiv radijskih frekvencija, elementi prijamne antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji apsorbira radijske frekvencije ili bliže od 1,5 m zidu odgovarajućeg zaslona. Između prijamne antene i vozila koje se ispituje ne smije biti apsorpcijskog materijala.

5.3.   Orijentacija i polarizacija antene

U mjernoj točki potrebno je vršiti očitavanja s antenom prvo u vertikalnoj i nakon toga u horizontalnoj polarizaciji.

5.4.   Mjerenja

Veća vrijednost od dva mjerenja obavljena na svakoj pojedinoj frekvenciji u skladu s točkom 5.3. mora se uzeti kao karakteristično mjerenje na toj frekvenciji.

6.   FREKVENCIJE

6.1.   Mjerenja

Mjerenja treba izvoditi preko cijelog frekvencijskog područja od 30 do 1 000 MHz. To frekvencijsko područje podijeljeno je u jedanaest frekvencijskih pojasa. U svakom pojasu obavlja se ispitivanje na frekvenciji koja ima najveću vrijednost kako bi se provjerilo da je ona u zahtijevanim granicama. Smatra se da vozilo zadovoljava tražene granice na cijelom frekvencijskom području ako zadovoljava propisane granice za odabranu frekvenciju u svakom od sljedećih jedanaest frekvencijskih pojasa: 30 — 45, 45 — 80, 80 — 130, 130 — 170, 170 — 225, 225 — 300, 300 — 400, 400 — 525, 525 — 700, 700 — 850 i 850 — 1 000 MHz.

6.2.   Ako su tijekom prvog mjerenja koje je izvedeno u skladu s točkom 1.2., zračene uskopojasne emisije za bilo koji od pojasa iz točke 6.1. najmanje 10 dB ispod referentne granice, tada se smatra da zasebna tehnička jedinica zadovoljava zahtjeve navedene u ovom Prilogu za taj frekvencijski pojas. U tom slučaju nije potrebno obaviti cijelo ispitivanje.

PRILOG VII.

METODE ISPITIVANJA OTPORNOSTI ZASEBNIH TEHNIČKIH JEDINICA NA ELEKTROMAGNETSKO ZRAČENJE

1.   OPĆENITO

1.1.   Metode ispitivanja

Zasebne tehničke jedinice moraju zadovoljavati granice (vidu točku 5.7.2.1. Priloga I.) jedne od sljedećih metoda ispitivanja, po slobodnom izboru njihovog proizvođača, u području od 20-1 000 MHz:

ispitivanje trakastim vodom 150 mm: vidi sliku 1. u Dodatku 1.,

ispitivanje trakastim vodom 800 mm: vidi slike 2. i 3. u Dodatku 1.,

ispitivanje uvođenjem velike struje: vidi slike 1. i 2. u Dodatku 2.,

ispitivanje TEM komorom: vidi sliku 1. u Dodatku 3.,

ispitivanje otpornosti zasebne tehničke jedinice slobodnim poljem: vidi sliku 1. u Dodatku 4.

Napomena: Da bi se izbjeglo zračenje elektromagnetskih polja pri ispitivanjima, ispitivanja se moraju izvoditi u ekraniziranom prostoru.

2.   IZRAŽAVANJE REZULTATA

Za sva ispitivanja koja su opisana u ovom Prilogu, jakost polja izražava se u voltima/m, a uvedena struja u miliamperima.

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Ispitna oprema mora omogućavati stvaranje ispitnog signala koji se zahtijeva u frekvencijskim područjima određenim u ovom Prilogu. Ispitna mjesta moraju zadovoljavati (nacionalne) zakonske propise za emisije elektromagnetskih signala.

3.2.   Oprema za nadzor i promatranje ne smije biti osjetljiva na elektromagnetska polja koja bi mogla obezvrijediti ispitivanja.

4.   STANJE ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE TIJEKOM ISPITIVANJA

4.1.   Zasebna tehnička jedinica mora biti u uobičajenom radnom stanju. Ona mora biti postavljena kako je prikazano u ovom Prilogu, osim kad specifična metoda ispitivanja zahtijeva drukčije.

4.2.   Zasebna tehnička jedinica i njezino ožičenje moraju se nalaziti na izoliranim osloncima 50 ± 10/– 0 mm iznad uzemljene ploče. Međutim, ako je neki od dijelova zasebne tehničke jedinice namijenjen da bude električno povezan s metalnom nadogradnjom vozila, taj dio mora se postaviti na uzemljenu ploču i s njom električno spojiti.

Uzemljena ploča mora biti metalna ploča debljine najmanje 0,25 mm, osim kad se primjenjuje ispitivanje TEM komorom. Najmanje dimenzije uzemljene ploče ovise o veličini zasebne tehničke jedinice, ali mora biti dovoljno velika da nosi sastavne dijelove zasebne tehničke jedinice i ožičenje. Uzemljena ploča mora biti spojena s vodičem uzemljenja, postavljena usporedno s tlom na visini od 1,0 ± 0,1 m.

Najmanji razmak između zasebne tehničke jedinice i svih drugih vodljivih struktura, kao što su zidovi ekraniziranog prostora (međutim, s iznimkom uzemljene ploče ispod ispitivanog predmeta) mora biti najmanje 1,0 m, osim kad se primjenjuje ispitivanje TEM komorom.

4.3.   Napajanje zasebne tehničke jedinice dovodi se preko jedne 50 μH mreže za stabiliziranje impedancije mrežnog napajanja (LISN) koja je električno povezana s uzemljenom pločom. Napon napajanja mora se održavati konstantnim. Konstantni napon napajanja ne smije odstupati više od ± 10 % nazivnog radnog napona zasebne tehničke jedinice. Bilo kakva izmjenična valna komponenta napona kad se mjeri na priključku za praćenje električnog napajanja ne smije prijeći 1,5 % nazivnog radnog napona zasebne tehničke jedinice.

4.4.   Vanjska oprema koja je potrebna za rad zasebne tehničke jedinice mora biti na svom mjestu tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja ona se mora nalaziti najmanje 1 m od referentne točke.

4.5.   Ispitivanja i mjerenja se ponavljaju kako bi postigla ponovljivost rezultata. Oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj moraju biti isti kao u svakoj od odgovarajućih faza umjeravanja (vidi točke 7.2., 8.2., i 10.3. ovog Priloga).

5.   FREKVENCIJSKO PODRUČJE, TRAJANJE ISPITIVANJA

5.1.   Mjerenja se izvode u frekvencijskom području od 20 do 1 000 MHz.

5.2.   Ispitivanja je potrebno provesti na sljedećih 12 frekvencija: 27, 45, 65, 90, 150, 180, 220, 300, 450, 600, 750 i 900 MHz ± 10 % u vremenu od 2 s ± 10 % na svakoj frekvenciji.

6.   ZNAČAJKE KOJE TREBA IMATI PROIZVEDENI ISPITNI SIGNAL

6.1.   Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja

Vršna vrijednost jakosti moduliranog ispitnog polja mora odgovarati jakosti nemoduliranog ispitnog polja čija je stvarna vrijednost određena u točki 6.4.2. Priloga I.

6.2.   Valni oblik ispitnog signala

Ispitni signal treba biti sinusni val radijske frekvencije, amplitudno moduliran sa sinusnim valom 1 kHz, s dubinom modulacije m koja iznosi 0,8 ± 0,04.

6.3.   Faktor modulacije

Omjer modulacije m definira se kao:

Formula

Ovojnica opisuje krivulju koju prave krajnje vrijednosti moduliranog nosača signala prikazanog na zaslonu oscilografa.

7.   ISPITIVANJE TRAKASTIM VODOM

7.1.   Metoda ispitivanja

Ta se metoda ispitivanja sastoji u podvrgavanju ožičenja kojim se spajaju sastavni dijelovi zasebne tehničke jedinice poljima utvrđene jakosti.

Metoda ispitivanja omogućava stvaranje homogenih polja između aktivnog vodiča (trakasti vod) i uzemljene ploče (vodljiva površina ispitnog stola), između kojih se može postaviti ožičenje.

7.2.   Mjerenje jakosti polja u trakastom vodu

Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, na početku bez zasebne tehničke jedinice, određenom razinom RF snage kako bi se proizvela tražena jakost polja u području ispitivanja. Ta se razina RF snage i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru RF snage moraju zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja).

Zapisani podaci će se upotrijebiti za potrebe homologacije tipa. U slučaju bilo kakvih preinaka ispitne oprema na ispitnom mjestu, mora se ponoviti umjeravanje trakastog voda.

7.3.   Postavljanje zasebne tehničke jedinice

7.3.1.   Elektronički upravljački dio (dijelovi) zasebne tehničke jedinice mora (moraju) se postaviti na uzemljenu ploču, ali izvan trakastog voda, s jednim od svojih rubova usporednim s aktivnim vodičem trakastog voda. To treba biti 200 ± 10 mm od crte na uzemljenoj ploči koja se nalazi odmah ispod ruba aktivnog vodiča.

Razmak između rubova aktivnog vodiča i bilo kojeg vanjskog mjernog uređaja mora biti najmanje 200 mm.

Ožičenje zasebne tehničke jedinice treba biti postavljeno u vodoravnom položaju između aktivnog vodiča i uzemljene ploče.

7.3.1.1.   Najmanja duljina ožičenja, koja se postavlja ispod trakastog voda i obuhvaća vodove za napajanje elektroničke upravljačke jedinice, mora biti 1,5 m, osim ako ožičenje u vozilu nije kraće od 1,5 m. U tom slučaju duljina ožičenja treba biti jednaka onoj najduljeg ožičenja kakvo se ugrađuje u vozilo. Svi ogranci iz tog ožičenja moraju biti usmjereni okomito na njegovu uzdužnu os.

7.3.1.2.   Kao druga mogućnost, puna duljina ožičenja zajedno s duljinom najduljeg ogranka treba biti 1,5 m.

8.   ALTERNATIVNO ISPITIVANJE TRAKASTIM VODOM OD 800 MM

8.1.   Metoda ispitivanja

Trakasti vod se sastoji od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidi slike 3. i 4. Dodatka 1. ovog Priloga).

Tom se metodom mogu ispitivati cjeloviti elektronički sustavi zajedno s osjetilima i aktuatorima kao i upravljačkom jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča.

8.2.   Položaj trakastog voda

Trakasti vod mora se staviti u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) na razmaku 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF apsobirajući materijal. Trakasti vod mora se postaviti na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda.

8.3.   Umjeravanje trakastog voda

Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, vertikalne i poprečne dimenzije prostora između usporednih ploča bez sustava koji se ispituje. Pridružena mjerna oprema mora se postaviti izvan ekranizirane komore.

Trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela zahtijevana jakost polja. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnom odnosu s ulaznom snagom potrebnom da se odredi polje, izmjeriti i rezultati zabilježiti. Ti će se rezultati upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se dogode promjene na napravama ili opremi zbog kojih se taj postupak treba ponoviti.

8.4.   Postava ispitivane zasebne tehničke jedinice

Glavna upravljačka jedinica mora se postaviti u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između usporednih ploča. Ona se mora oslanjati na stalak od nevodljivog materijala.

8.5.   Glavni kabelski snop i kabeli za osjetila i aktuatore

Glavni kabelski snop i svi kabeli za osjetila i aktuatore moraju se povlačiti vertikalno iz upravljačke jedinice prema vrhu uzemljene ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim slijede donju stranu ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i prolaze po vrhu uzemljene ploče do spojeva za napajanje trakastog voda. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se mora nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskog polja, tj. na podu ekranizirane komore, 1 m uzdužno od trakastog voda.

9.   ISPITIVANJE UVOĐENJEM VELIKE STRUJE

9.1.   Metoda ispitivanja

To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim uvođenjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje. Sonda za uvođenje sastoji se od jedne obujmice za spregu kroz koju prolaze kabeli zasebne tehničke jedinice. Ispitivanje otpornosti tada se može izvoditi mijenjanjem frekvencije induciranih signala. Zasebna tehnička jedinica može biti postavljena na jednu uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2. ili u vozilo prema konstrukcijskoj specifikaciji tog vozila.

9.2.   Umjeravanje sonde za uvođenje velike struje

Sonda za uvođenje postavlja se u alat za umjeravanje prikazan na slici 2. u Dodatku 2. ovog Priloga. Nakon toga postupno se pregleda frekvencijsko područje. Ulazna RF snaga na sondi za uvođenje povećava se na svakoj ispitnoj frekvenciji dok inducirana struja u zabrtvljenom ispitnom krugu ne postigne vrijednost određenu u Prilogu I. Razina RF snage koja je za to potrebna mora se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Uporabom te metode, zahtijevana RF snaga generatora polja primjenjuje na ispitivanje radijske smetnje inducirane u umjerenom krugu. Tijekom ispitivanja otpornosti zasebne tehničke jedinice na radijske smetnje, RF snaga promjenjiva s frekvencijom, kako je određena tijekom postupka umjeravanja, uvodi se zatim na svakoj frekvenciji u sondu za uvođenje.

9.3.   Postavljanje zasebne tehničke jedinice

Kad se sustav postavi na uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2. svi kabeli u ožičenju moraju biti završeni što je moguće vjernije stvarnosti i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima. Za sustave ugrađene u vozilo kao i postavljene na uzemljenu ploču, sonda za uvođenje struje mora se postaviti obuhvaćajući sve žice ožičenja na 100 ± 10 mm od svakog spojnika elektroničkih upravljačkih jedinica zasebne tehničke jedinice, mjernih modula ili aktivnih osjetila, kao što je prikazano na slici 2. u Dodatku 1.

9.4.   Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje

Kad je zasebna tehnička jedinica postavljena na uzemljenu ploču kao što je opisano u točki 4.2., ožičenje treba spajati LISN i glavnu elektroničku upravljačku jedinicu. To ožičenje mora se voditi usporedno s rubom uzemljene ploče, 100 ± 10 mm od njezinog ruba.

To ožičenje ima pozitivni vodič koji spaja akumulator vozila s tom elektroničkom upravljačkom jedinicom i, pri uporabi na vozilu, negativni vodič.

Razmak od elektroničke upravljačke jedinice do LISN-a treba biti 1,5 ± 0,1 m ili jednak duljini ožičenja između elektronički upravljačke jedinice i akumulatora kakva je na vozilu, ako je poznata, ovisno o tome što je kraće. Ako se upotrebljava ožičenje vozila, tada se svi linijski ogranci koji se pojavljuju na njegovoj duljini trebaju usmjeriti uzduž uzemljene ploče, ali okomito na os njezinog ruba. U protivnom, žice zasebne tehničke jedinice koje se nalaze unutar te duljine moraju završiti na LISN-u.

10.   ISPITIVANJE U TEM KOMORI

10.1.   Metoda ispitivanja

TEM (Transverse Electromagnetic Mode) komora stvara homogena polja između unutrašnjeg vodiča (pregrada) i kućišta (uzemljena ploča). Ona se upotrebljava za ispitivanje zasebnih tehničkih jedinica.

10.2.   Mjerenje jakosti polja u TEM komori

Osjetilo jakosti polja postavlja se u gornju polovicu TEM komore. U tom dijelu TEM komore elektronička upravljačka jedinica (elektroničke upravljačke jedinice) ima (imaju) samo mali utjecaj na ispitno polje. Izlaz tog osjetila određuje jakost polja. Sljedeća jednadžba može se upotrijebiti kao druga mogućnost za određivanje električnog polja:

Formula

E

=

jakost električnog polja (volta/m)

P

=

ulazna snaga komore (W)

Z

=

impedancija komore (50 Ω)

d

=

razmak u metrima između gornjeg zida i ploče (pregrada).

10.3.   Dimenzije TEM komore

Za održavanje homogenog polja u TEM komori i za dobivanje ponovljivih rezultata mjerenja, visina zasebne tehničke jedinice ne smije biti veća od jedne trećine unutrašnje visine komore.

10.4.   Žice za napajanje, za prijenos signala i za upravljanje

TEM komora pričvršćuje se na pločicu opremljenu koaksijalnom utičnicom i utikačem s odgovarajućim brojem zatika. Vodiči za napajanje i signalni vodiči iz utikača u zidu komore izravno se spajaju na ispitni predmet.

Vanjski sastavni dijelovi, kao što su osjetila, izvor napajanja i upravljački elementi, spojeni su:

i.

preko ekranizirane vanjske jedinice;

ii.

preko vozila blizu TEM komore;

iii.

izravno na ekraniziranu prespojnu ploču.

Ekranizirani kabeli moraju se upotrebljavati za spajanje TEM komore s vanjskim jedinicama ili s vozilom.

11.   ISPITIVANJE U „SLOBODNOM POLJU”

11.1.   Ta se metoda sastoji od ispitivanja zasebnih tehničkih jedinica izlaganjem cijele zasebne tehničke jedinice elektromagnetskom zračenju.

11.2.   Vrsta, položaj i orijentacija generatora polja

11.2.1.   Vrsta generatora polja

11.2.1.1.   Izabrani generator polja mora omogućavati stvaranje željene jakosti polja na referentnoj točki na odgovarajućim frekvencijama.

11.2.1.2.   Uređaj za stvaranje polja mogu biti jedna ili više antena ili pločasta antena.

11.2.1.3.   Konstrukcija i orijentacija generatora polja moraju biti takve da je polje polarizirano horizontalno i vertikalno na frekvencijama od 20 do 1 000 MHz.

11.2.2.   Visina i razmak pri mjerenju

11.2.2.1.   Visina

11.2.2.1.1.   Središte faze bilo koje antene ne smije biti manje od 0,5 m iznad uzemljene ploče na kojoj se nalazi zasebna tehnička jedinica.

11.2.2.1.2.   Nijedan zračeći dio antene ne smije biti bliži od 250 mm ravnini na kojoj se nalazi zasebna tehnička jedinica.

11.2.2.2.   Mjerni razmak

11.2.2.2.1.   Najbolja homogenost polja dobit će se postavljanjem generatora polja što je tehnički moguće dalje od zasebne tehničke jedinice. Taj razmak uobičajeno je između 1 i 5 m.

11.2.2.2.2.   Kad se ispitivanje provodi u zatvorenom prostoru, zračeći dijelovi antene ne smiju biti bliže od 0,5 m bilo kojem materijalu koji apsorbira elektromagnetsko zračenje i ne bliže od 1,5 m zidu tog prostora. Između odašiljačke antene i zasebne tehničke jedinice ne smije biti apsorpcijskog materijala.

11.2.3.   Položaj antene u odnosu na ispitivani zasebnu tehničku jedinicu

11.2.3.1.   Generator polja ne smije biti bliže od 0,5 m rubu uzemljene ploče.

11.2.3.2.   Središte faze generatora polja mora biti u ravnini:

i.

koja je okomita na uzemljenu ploču;

ii.

koja je okomita na rub uzemljene ploče uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja; i

iii.

koja presijeca na dva dijela rub uzemljene ploče u središnjoj točki glavnine ožičenja.

Antena treba biti smještena usporedno s ravninom koja je okomita na uzemljenu ploču i sadrži njezin rub uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja.

11.2.3.3.   Svaki generator polja koji je smješten iznad uzemljene ploče ili zasebne tehničke jedinice mora potpuno prekrivati zasebnu tehničku jedinicu.

11.2.4.   Referentna točka

11.2.4.1.   Referentna točka je točka u kojoj se mjeri jakost polja. Ona je određena kako slijedi:

11.2.4.1.1.   najmanje 2 m horizontalno od središta faze antene ili najmanje 1 m vertikalno od zračećih elemenata pločaste antene.

11.2.4.1.2.   na ravnini:

i.

koja je okomita na uzemljenu ploču;

ii.

koja je okomita na rub uzemljene ploče uzduž kojeg prolazi glavnina ožičenja; i

iii.

koja presijeca na dva dijela rub uzemljene ploče u središnjoj točki glavnine ožičenja.

11.2.4.1.3.   Referentna točka mora se poklapati sa središnjom točkom glavnine ožičenja koja ide uz rub uzemljene ploče koja je najbliža anteni i 100 ± 10 mm iznad uzemljene ploče.

11.3.   Stvaranje zahtijevane jakosti polja

11.3.1.   Metoda ispitivanja

11.3.1.1.   Treba koristiti „supstitucijsku metodu” kako bi se osiguralo da su zadovoljeni uvjeti za ispitno polje.

11.3.1.2.   Supstitucijska metoda

Na svakoj zahtijevanoj ispitnoj frekvenciji, generatoru polja dovodi se takva razina RF snage da se dobije zahtijevana jakost ispitnog polja na referentnoj točki u ispitnom području bez prisutne zasebne tehničke jedinice. Ta razina RF snage, kao i sva druga odgovarajuća namještanja na generatoru polja moraju se zapisati u izvještaju o ispitivanju (krivulja umjeravanja). Zapisane podatke treba upotrijebiti u postupku homologacije tipa. Ako se izvrše bilo kakve preinake na opremi na ispitnom mjestu, supstitucijska metoda mora se ponoviti.

11.3.1.3.   Zasebna tehnička jedinica koja može sadržavati jednu dodatnu uzemljenu ploču potom se unosi u ispitni prostor pod uvjetima navedenim u točki 11.2. Ako se koristi i druga uzemljena ploča, ona mora biti unutar 5 mm od uzemljene ploče stola i s njom biti električno povezana. Generatoru polja zatim se dovodi zahtijevana snaga, određena u točki 11.3.1.2., na svakoj od frekvencija određenih u točki 5.

11.3.1.4.   Tijekom umjeravanja vanjska oprema treba biti najmanje 1 m od referentne točke.

11.3.1.5.   Kakav god je parametar za određivanje polja odabran u skladu s točkom 11.3.1.2., isti parametar mora se upotrijebiti da bi se iznova stvorila željena jakost polja pri ispitivanju.

11.3.1.6.   Mjerilo jakosti polja

Za određivanje jakosti polja tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode treba se koristiti kompaktnom izotropnom sondom za mjerenje polja.

11.3.1.7.   Središte faze mjerila jakosti polja mora biti u referentnoj točki.

11.3.2.   Obris jakosti polja

11.3.2.1.   Tijekom faze umjeravanja supstitucijske metode (prije nego se zasebna tehnička jedinica unese u ispitni prostor), jakost polja ne smije biti manja od 50 % nazivne vrijednosti jakosti polja na razmaku 1,0 ± 0,05 m s obje strane referentne točke na crti prolazi kroz referentnu točku i usporedna je s rubom uzemljene ploče.

Dodatak 1.

Slika 1.

Ispitivanje trakastim vodom

Image

Slika 2.

Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

Image

Slika 3.

Dimenzije trakastog voda od 800 m

Image

Dodatak 1.

Slika 1.

Ispitivanje unošenjem velike struje

Image

Slika 2.

Shematski prikaz kruga umjeravanja za umjeravanje sonde

Image

Dodatak 3.

Slika 1.

Ispitivanje metodom TEM komore

Image

Dodatak 4.

Slika 1.

Ispitivanje slobodnim poljem

Image

PRILOG VIII.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

PRILOG IX.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

POGLAVLJE 9.

DOPUŠTENA RAZINA BUKE I ISPUŠNI SUSTAV ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Granične vrijednosti za razinu buke u dB(A) i datumi stupanja na snagu za homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na dopuštenu razinu buke tipa motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG II.

Zahtjevi za mopede na dva kotača

1.

Definicije

2.

Homologacija tipa sastavnog dijela s obzirom na razinu buke i izvorni ispušni sustav, kao zasebnu tehničku jedinicu, za tip mopeda na dva kotača

3.

Homologacija tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav ili njegove sastavne dijelove, kao zasebne tehničke jedinice, za tip mopeda na dva kotača

Dodatak 1A.

Opisni dokument koji se odnosi na dopuštenu razinu buke i izvorni ispušni sustav za tip mopeda na dva kotača

Dodatak 1B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na dopuštenu razinu buke i izvorni (izvorne) ispušni (ispušne) sustav (sustave) za tip mopeda na dva kotača

Dodatak 2A.

Opisni dokument koji se odnosi na za neizvorni ispušni sustav ili njegov (njegove) sastavni (sastavne) dio (dijelove), kao zasebnu (zasebne) tehničku (tehničke) jedinicu (jedinice), za tip mopeda na dva kotača

Dodatak 2B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav za tip mopeda na dva kotača

PRILOG III.

Zahtjevi za motocikle

1.

Definicije

>

2.

Homologacija tipa sastavnog dijela s obzirom na razinu buke i izvorni ispušni sustav, kao zasebnu tehničku jedinicu, za tip motocikla

3.

Homologacija tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav ili njegove sastavne dijelove, kao zasebne tehničke jedinice, za tip motocikla

Dodatak 1A.

Opisni dokument koji se odnosi dopuštenu razinu buke i izvorni ispušni sustav za tip motocikla

Dodatak 1B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na dopuštenu razinu buke i izvorni (izvorne) ispušni (ispušne) sustav (sustave) za tip motocikla

Dodatak 2A.

Opisni dokument koji se odnosi na za neizvorni ispušni sustav ili njegov (njegove) sastavni (sastavne) dio (dijelove), kao zasebnu (zasebne) tehničku (tehničke) jedinicu (jedinice) za tip motocikla

Dodatak 2B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav za tip motocikla

PRILOG IV.

Zahtjevi za mopede na dva kotača i tricikle

1.

Definicije

>

2.

Homologacija tipa sastavnog dijela s obzirom na razinu buke i izvorni ispušni sustav, kao zasebnu tehničku jedinicu, za tip mopeda na dva kotača ili tricikl

3.

Homologacija tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav ili njegove sastavne dijelove, kao zasebne tehničke jedinice, za tip mopeda na dva kotača ili tricikla

Dodatak 1A.

Opisni dokument koji se odnosi dopuštenu razinu buke i izvorni ispušni sustav za tip mopeda na dva kotača ili tricikla

Dodatak 1B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na dopuštenu razinu buke i izvorni (izvorne) ispušni (ispušne) sustav (sustave) za tip mopeda na dva kotača ili tricikla

Dodatak 2A.

Opisni dokument koji se odnosi na za neizvorni ispušni sustav ili njegov (njegove) sastavni (sastavne) dio (dijelove), kao zasebnu (zasebne) tehničku (tehničke) jedinicu (jedinice), za tip mopeda na dva kotača ili tricikla

Dodatak 2B.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za neizvorni ispušni sustav za tip mopeda na dva kotača ili tricikla

PRILOG V.

Zahtjevi za sukladnost proizvodnje

PRILOG VI.

Zahtjevi za označivanje

PRILOG VII.

Zahtjevi za ispitni poligon

PRILOG I.

GRANIČNE VRIJEDNOSTI ZA RAZINU BUKE U dB(A) I DATUMI STUPANJA NA SNAGU ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA S OBZIROM NA DOPUŠTENU RAZINU BUKE TIPA MOTORNOG VOZIA NA DVA ILI TRI KOTAČA

Vozila

Granične vrijednosti buke s učinkom 24 mjeseca od datuma donošenja ove Direktive

1.   Mopedi na dva kotača

 

≤ 25 km/h

66

> 25 km/h

71

mopedi na tri kotača

76

2.   Motocikli

 

≤ 80 cm3

75

> 80 ≤ 175 cm3

77

> 175 cm3

80

3.   Tricikli

80

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA MOPEDE NA DVA KOTAČA

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „tip mopeda na dva kotača s obzirom na njegovu razinu buke i ispušni sustav” znači mopedi koji se bitno ne razlikuju u ovim značajkama:

1.1.1.   tipu motora (dvotaktni ili četverotaktni, vanjski izvor paljenja ili kompresijsko paljenje, motor s pravocrtnim ili okrećućim kretanjem klipova, broj i obujam cilindara i tip rasplinjača ili sustava za ubrizgavanje, raspored ventila, najveća neto snaga i odgovarajuća brzina vrtnje).

Obujam motora s okrećućim kretanjem klipova predstavlja dvostruki obujam komore za izgaranje;

1.1.2.   sustavu za prijenos snage, a posebno u broju stupnjeva prijenosa i prijenosnim omjerima;

1.1.3.   broju, tipu i rasporedu ispušnih sustava.

1.2.   „ispušni sustav” ili „prigušnik zvuka” znači komplet sastavnih dijelova koji su potrebni za smanjivanje buke koju proizvodi moped i njegov ispušni sustav.

1.2.1.   „izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači tip sustava koji je bio ugrađen pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On može biti prva ugradba ili zamjenski.

1.2.2.   „neizvorni izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači sustav tipa koji se razlikuje od onoga koji je bio ugrađen na vozilo pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On se može upotrebljavati samo kao zamjenski ispušni sustav ili prigušnik zvuka.

1.3.   „različiti tipovi ispušnih sustava” znači sustavi koji se bitno razlikuju u jednom od obilježja kao što su:

1.3.1.   sustavi čiji sastavni dijelovi imaju različite tvorničke ili trgovačke oznake;

1.3.2.   sustavi kod kojih su značajke materijala od kojih su izrađeni sastavni dijelovi sustava različite ili se sastavni dijelovi razlikuju po obliku ili veličini;

1.3.3.   sustavi kod kojih je različit način rada makar i jednog sastavnog dijela;

1.3.4.   sustavi kod kojih su njihovi sastavni dijelovi različito sastavljeni.

1.4.   „sastavni dio ispušnog sustava” znači jedan od pojedinačnih sastavnih dijelova koji zajedno čine ispušni sustav (kao što su ispušna cijev, sam prigušnik zvuka) ili usisni sustav (zračni filtar) ako postoji.

Ako je motor opremljen usisnim sustavom (zračni filtar i/ili apsorber buke na usisu) kako bi se zadovoljili zahtjevi za najveću dopuštenu buku, filtar i/ili apsorber moraju se smatrati sastavnim dijelovima iste važnosti kao i ispušni sustav.

2.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA S OBZIROM NA RAZINU BUKE I IZVORNI ISPUŠNI SUSTAV, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, TIPA MOPEDA NA DVA KOTAČA

2.1.   Buka mopeda na dva kotača u vožnji (uvjeti mjerenja i postupak ispitivanja vozila tijekom homlogacije tipa sastavnog dijela).

2.1.1.   Granične vrijednosti: Vidi Prilog I.

2.1.2.   Mjerna oprema

2.1.2.1.   Akustična mjerenja

Mjerilo koje se upotrebljava za mjerenje razine buke mora biti precizni zvukomjer tipa opisanog u publikaciji međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC) 179 „Precizni zvukomjeri”, drugo izdanje. Mjerenja se moraju provesti uporabom „brzog” odziva i vrednovanja „A”, koji su također opisani u toj publikaciji.

Na početku i na kraju svakog niza mjerenja, zvukomjer se mora umjeriti prema proizvođačevim uputama, s odgovarajućim izvorom zvuka (npr. pistofon).

2.1.2.2.   Mjerenja brzine

Brzina vrtnje motora i brzina mopeda na ispitnoj stazi mora se odrediti s točnosti ± 3 %.

2.1.3.   Uvjeti mjerenja

2.1.3.1.   Stanje mopeda

Ukupna masa vozača i ispitne opreme na mopedu ne smije biti veća od 90 kg niti manja od 70 kg . Po potrebi se za postizanje ukupne mase 70 kg na moped moraju dodati utezi.

Pri mjerenju moped mora biti u voznom stanju (uključujući rashladno sredstvo, ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač i vozača).

Prije početka mjerenja moped se mora dovesti na uobičajenu radnu temperaturu.

Ako je moped opremljen ventilatorom s automatskim mehanizmom za pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu. Kod mopeda koji imaju više od jednog pogonskog kotača, može se upotrebljavati samo pogon predviđen za uobičajenu cestovnu uporabu. Kad je moped opremljen bočnom prikolicom, za potrebe ispitivanja ona se mora odstraniti.

2.1.3.2.   Ispitni poligon

Ispitni poligon mora biti sastavljen od središnjeg dijela za ubrzavanje koji okružuje potpuno ravna ispitna površina. Dio za ubrzavanje mora biti ravan; njegova površina mora biti suha i takva da buka od kotrljanja guma bude niska.

Na ispitnom poligonu moraju biti ostvareni takvi uvjeti da slobodno zvučno polje između izvora zvuka i mikrofona ima prigušenje unutar 1 dB(A). Smatra se da je taj uvjet zadovoljen ako na udaljenosti 50 m od središta dijela za ubrzavanje nema velikih predmeta koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade. Površina sloja ispitne staze mora zadovoljavati zahtjeve iz Priloga VII.

U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih zapreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje i ne smije biti osoba između mikrofona i izvora zvuka. Mjeritelj koji provodi mjerenja mora biti u takvom položaju da ne utječe na pokazivanja mjernog uređaja.

2.1.3.3.   Razno

Mjerenja se ne smiju provoditi pri lošim vremenskim uvjetima. Treba isključiti mogućnost utjecaja udara vjetra na rezultate.

A-vrednovana razina buke iz drugih izvora buke osim onih iz ispitivanog vozila i od učinka vjetra, pri mjerenju mora biti barem 10 dB(A) ispod razine buke koju proizvodi vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost i značajke usmjerenosti mikrofona.

Ako je razlika između okolne buke i izmjerene buke između 10 i 16 dB(A), za izračunavanje ispitnih rezultata mora se izvršiti odgovarajući ispravak tako da se od očitanih vrijednosti na zvukomjeru oduzmu iznosi kako je prikazano na ovom dijagramu:

Image

2.1.4.   Postupak mjerenja

2.1.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima s vrednovanjem A (dB(A)), mora se mjeriti pri vožnji mopeda između crta AA′ i BB′ (slika 1.). Mjerenja nisu prihvatljiva, kad se registrira neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine buke. Najmanje po dva mjerenja moraju se provesti za svaku stranu mopeda.

2.1.4.2.   Položaj mikrofona

Mikrofon mora biti postavljen na razmaku 7,5 ± 0,2 m od referentne crte ispitne staze CC′ (slika 1.) i 1,2 ± 0,1 m iznad tla.

2.1.4.3.   Postupak ispitivanja

Moped se mora približiti crti AA′ ustaljenom početnom brzinom koja je navedena u točki 2.1.4.3.1. ili 2.1.4.3.2. Kad prednji kraj mopeda dosegne crtu AA′, zaklopka za snagu mora se postaviti što je moguće prije u krajnji položaja i držati je u tom položaju dok stražnji dio mopeda ne dosegne crtu BB′; tada zaklopku za snagu treba vratiti što je moguće brže u položaj praznog hoda.

Pri svim mjerenjima moped treba voziti pravocrtno u dijelu za ubrzavanje tako da je uzdužna središnja ravnina mopeda čim bliže crti CC′.

2.1.4.3.1.   Prilazna brzina

Moped mora prilaziti crti AA′ ustaljenom brzinom od 30 km/h ili svojom najvećom brzinom ako je ona manja od 30 km/h.

2.1.4.3.2.   Izbor stupnja prijenosa

Ako je moped opremljen ručno upravljanim mjenjačem mora se izabrati najviši stupanj prijenosa koji mu dopušta prelazak crte AA′ najmanje s polovicom brzine vrtnje koja odgovara najvećoj snazi motora,

Ako moped ima automatski prijenosnik snage, mora se voziti brzinama navedenim u točki 2.1.4.3.1.

2.1.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.1.5.1.   U izvještaju o ispitivanju sastavljenom u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. moraju biti navedene sve okolnosti i utjecaji koji mogu utjecati na rezultate mjerenja.

2.1.5.2.   Očitane vrijednosti moraju se zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Ako je znamenka iza decimalne točke između 0 i 4, vrijednost se zaokružuje na nižu vrijednosti, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na višu vrijednost.

Samo vrijednosti dobivene iz dva uzastopna mjerenja na istoj strani mopeda koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A) mogu se upotrijebiti u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B.

2.1.5.3.   Da bi se uzela u obzir mjerna nesigurnost, rezultat svakog mjerenja mora se odrediti tako što se vrijednost dobivena u skladu s točkom 2.1.5.2. umanji za 1 dB(A).

2.1.5.4.   Ako srednja vrijednost od četiri rezultata mjerenja ne prekorači najveću dopuštenu razinu za kategoriju kojoj pripada ispitivani moped, smatra se da su zadovoljene granice navedene u točki 2.1.1.

Ta srednja vrijednost predstavlja rezultat mjerenja.

Slika 1.

Ispitivanje vozila u vožnji

Image

Slika 2.

Ispitivanje vozila u mirovanju

Image

2.2.   Buka koju proizvodi moped u mirovanju (uvjeti mjerenja i postupak ispitivanja vozila u uporabi)

2.2.1.   Razina buke u izravnoj blizini mopeda

Radi omogućivanja kasnijih provjera buke na mopedima u uporabi, razina buke mora se također izmjeriti u izravnoj blizini izlaznog otvora ispušnog sustava (prigušnika zvuka) u skladu sa sljedećim zahtjevima i upisati rezultat mjerenja u izvještaj o ispitivanju koji se sastavlja za potrebe izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B.

2.2.2.   Mjerna oprema

Mora se upotrijebiti zvukomjer prema definiciji u točki 2.1.2.1.

2.2.3.   Uvjeti mjerenja

2.2.3.1.   Stanje mopeda

Prije početka mjerenja, motor mopeda mora se dovesti na uobičajenu radnu temperaturu. Ako je moped opremljen ventilatorom s automatskim mehanizmom za pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu.

Za vrijeme mjerenja mjenjač mora biti u neutralnom položaju. Ako nije moguće isključiti prijenos, mora se omogućiti slobodno okretanje pogonskog kotača, na primjer tako da se vozilo osloni na svoj središnji oslonac.

2.2.3.2.   Ispitni poligon (Slika 2.)

Svaka površina na kojoj nema značajnih zvučnih smetnja može se upotrijebiti kao ispitni poligon. Prikladne su ravne površine koje su prekrivene betonom, asfaltom ili kakvim drugim tvrdim materijalom i koje posjeduju visoki stupanj refleksije; površine sa slojem zbijene zemlje nisu dopuštene. Ispitni poligon mora biti u obliku pravokutnika čije su stranice najmanje 3 m udaljene od vanjskog ruba mopeda (isključujući upravljač). Tu ne smije biti značajnih zapreka, npr. druge osobe osim vozača i mjeritelja ne smiju se nalaziti unutar tog pravokutnika.

Moped mora biti postavljen unutar navedenog pravokutniku tako da je mikrofon koji se upotrebljava pri mjerenju udaljen najmanje 1 m od svakog rubnika.

2.2.3.3.   Razno

Očitanja na mjernom uređaju koja proizvodi okolna buka i vjetar moraju biti barem 10 dB(A) manja od razine mjerene buke. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost mikrofona.

2.2.4.   Postupak mjerenja

2.2.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima s vrednovanjem A (dB(A)), mora se mjeriti u radnim uvjetima navedenim u točki 2.2.4.3.

Najmanje po tri mjerenja moraju se provesti za svaki mjerni položaj.

2.2.4.2.   Položaj mikrofona (slika 2.)

Mikrofon mora biti postavljen na visini otvora ispušne cijevi ili 0,2 m iznad površine ispitnog poligona, ovisno o tome što je više. Membrana mikrofona mora biti okrenuta prema otvoru ispušne cijevi i udaljena od njega 0,5 m. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora biti usporedna s površinom ispitnog poligona i zatvarati kut od 45° ± 10° u odnosu na vertikalnu ravninu u odnosu na smjer izlaska ispušnih plinova.

Mikrofon mora biti postavljen na onoj strani uspravne ravnine u kojoj je najveći razmak između mikrofona i obrisa mopeda (isključujući upravljač).

Ako ispušni sustav ima više izlaznih otvora čija su središta međusobno udaljena najviše do 0,3 m, mikrofon mora biti okrenut prema otvoru koji je najbliži mopedu (isključujući upravljač) ili prema otvoru koji je najviše udaljen od površine ispitne staze. Ako su središta otvora međusobno udaljena više do 0,3 m, moraju se provesti mjerenja posebno za svaki otvor, pri čemu se najveća izmjerena vrijednost uzima za rezultat ispitivanja.

2.2.4.3.   Radni uvjeti

Brzina vrtnje motora mora se držati ustaljenom na jednoj od ovih vrijednosti:

Formula kad je S veće od 5 000 o/min,

Formula ako S nije veće od 5 000 o/min,

pri čemu je „S” brzina vrtnje navedena u točki 3.2.1.7. Dodatka 1A.

Kad se postigne ustaljena brzina vrtnje motora, treba brzo vratiti zaklopku za snagu u položaj praznog hoda. Razina buke mora se izmjeriti u radnom području koje je određeno kratkim periodom držanja ujednačene brzine vrtnje motora i razdobljem usporavanja te se najveća očitana vrijednost na zvukomjeru uzima kao rezultat ispitivanja.

2.2.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.2.5.1.   Izvještaj o ispitivanju sastavljen u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. mora sadržavati sve odgovarajuće podatke, posebno one koji su upotrijebljeni pri mjerenju buke motocikla u mirovanju.

2.2.5.2.   Vrijednosti očitane na mjernom uređaju treba zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Treba upotrijebiti samo vrijednosti dobivene iz dva uzastopna mjerenja koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A).

2.2.5.3.   Najveća vrijednost od tri mjerenja predstavlja rezultat ispitivanja.

2.3.   Zamjenski ispušni sustav (prigušnik zvuka)

2.3.1.   Zahtjevi za prigušnike zvuka koji sadrže apsorpcijske vlaknaste materijale

2.3.1.1.   Apsorpcijski vlaknasti materijal mora biti bez azbesta i može se upotrebljavati u proizvodnji prigušnika zvuka jedino ako je tijekom cijelog radnog vijeka prigušnika zvuka pričvršćen i zadovoljava svaki od zahtjeva iz točaka 2.3.1.2., 2.3.1.3. i 2.3.1.4.

2.3.1.2.   Nakon što se izvadi vlaknasti materijal, razina buke mora zadovoljavati zahtjeve točke 2.1.1.

2.3.1.3.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije se postavljati u dijelovima prigušnika zvuka kroz koje prolaze ispušni plinovi i mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

2.3.1.3.1.   materijal se mora zagrijavati četiri sata u peći na temperaturi 650° ± 5 °C bez smanjivanja prosječne duljine, promjera ili gustoće vlakana;

2.3.1.3.2.   nakon zagrijavanja najmanje jedan sat u peći na temperaturi 650° ± 5 °C, najmanje 98 % materijala mora se zadržati na situ s nazivnom veličinom otvora 250 μm u skladu s normom ISO 3310/1 pri ispitivanju u skladu s normom ISO 2599;

2.3.1.3.3.   gubitak težine materijala ne smije prelaziti 10,5 % nakon namakanja 24 sata pri temperaturi 90° ± 5 °C u sintetičkom kondenzatu sljedećeg sastava:

1 N bromovodična kiselina (HBr): 10 ml,

1 N sumporna kiselina (H2SO4): 10 ml,

destilirana voda, koliko je potrebno do 1 000 ml.

Napomena:

Materijal se mora oprati u destiliranoj vodi i sušiti na temperaturi od 105 °C jedan sat prije vaganja.

2.3.1.4.   Prije ispitivanja sustava u skladu s točkom 2.1., on se mora dovesti u uobičajeno radno stanje jednim od sljedećih postupaka:

2.3.1.4.1.   Kondicioniranje neprekinutom vožnjom po cesti;

2.3.1.4.1.1.   Najmanja duljina vožnje tijekom kondicioniranja mora biti 2 000 km.

2.3.1.4.1.2.   50 % ± 10 % tog ciklusa kondicioniranja mora se sastojati od gradske vožnje, a ostatak od vožnje na otvorenoj cesti; neprekinuta vožnja po cesti može se zamijeniti odgovarajućim programom vožnje na ispitnoj stazi.

2.3.1.4.1.3.   Oba režima vožnje moraju se naizmjence mijenjati najmanje šest puta.

2.3.1.4.1.4.   Potpuni ispitni program mora uključiti najmanje 10 prekida u trajanju od najmanje po tri sata kako bi se proizveli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.3.1.4.2.   Kondicioniranje pulziranjem

2.3.1.4.2.1.   Ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi moraju biti ugrađeni na moped ili na motor.

U prvom slučaju moped mora biti postavljen na dinamometar s valjcima. U drugom slučaju motor mora biti spojen na dinamometar (kočnicu za ispitivanje motora).

Ispitni uređaj koji je shematski podrobno prikazan na slici 3. mora biti ugrađen na izlaznoj strani ispušnog sustava. Prihvatljiv je svaki drugi ispitni uređaj koji daje istovrijedne rezultate.

2.3.1.4.2.2.   Ispitni uređaj treba ugoditi tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja 2 500 puta pomoću brzo djelujućeg ventila.

2.3.1.4.2.3.   Taj se ventil mora otvarati kad protutlak ispušnih plinova, izmjeren najmanje na razmaku od 100 mm nizvodno od spojne prirubnice, postigne vrijednost između 0,35 i 0,40 bara. Kad nije moguće postići takvu vrijednost zbog značajka motora, ventil se mora otvoriti kad protutlak dosegne razinu jednaku 90 % najveće vrijednosti koju je moguće izmjeriti prije zaustavljanja motora. Ventil se mora zatvarati kad taj tlak odstupa za najviše 10 % od ustaljene vrijednosti izmjerene kod otvorenog ventila.

2.3.1.4.2.4.   Relej s vremenskim kašnjenjem mora se namjestiti za trajanje protoka ispušnih plinova izračunato na temelju zahtjeva u točki 2.3.1.4.2.3.

2.3.1.4.2.5.   Brzina vrtnje motora mora biti 75 % od brzine (S) kod koje motor postiže najveću snagu.

2.3.1.4.2.6.   Snaga pokazana na dinamometru mora biti 50 % od snage pri potpuno otvorenoj zaklopci za snagu, izmjerene pri 75 % brzine vrtnje motora (S).

2.3.1.4.2.7.   Za vrijeme ispitivanja svi drenažni otvori moraju biti zatvoreni.

2.3.1.4.2.8.   Cijelo ispitivanje mora biti provedeno za 48 sati. Po potrebi, svaki je sat dopušteno po jedno razdoblje hlađenja.

2.3.1.4.3.   Kondicioniranje na dinamometru

2.3.1.4.3.1.   Ispušni sustav mora se ugraditi na motor koji predstavlja tip ugrađen na moped za koji je sustav konstruiran. Nakon toga motor treba postaviti na dinamometar.

2.3.1.4.3.2.   Kondicioniranje se sastoji od tri ciklusa na dinamometru.

2.3.1.4.3.3.   Nakon svakog ciklusa ispitivanja na dinamometru mora se napraviti prekid od najmanje 6 sati kako bi se postigli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.3.1.4.3.4.   Svaki ciklus na dinamometru sastoji se od šest faza. Uvjeti rada motora u svakoj fazi i njezino trajanje su sljedeći:

Faza

Uvjeti

Trajanje faze

(u minutama)

1

Prazni hod

6

2

25 % opterećenja pri 75 % S

40

3

50 % opterećenja pri 75 % S

40

4

100 % opterećenja pri 75 % S

30

5

50 % opterećenja pri 100 % S

12

6

25 % opterećenja pri 100 % S

22

Ukupno vrijeme:

2 h i 30 min

2.3.1.4.3.5.   Za vrijeme ovog postupka kondicioniranja, na zahtjev proizvođača, motor i prigušivač mogu biti hlađeni tako da temperatura izmjerena u točki udaljenoj najviše 100 mm od izlaznog otvora ispušnih plinova ne prekorači temperaturu izmjerenu pri vožnji mopeda sa 75 % S u najvišem stupnju prijenosa. Brzina mopeda i/ili brzina vrtnje motora moraju se odrediti s točnošću od ± 3 %.

Slika 3.

Ispitni uređaj za kondicioniranje pulziranjem

Image

2.3.2.   Shema i oznake

2.3.2.1.   Shema i crtež poprečnog presjeka koji prikazuje dimenzije ispušnog (ispušnih) sustava moraju biti priloženi dokumentu navedenom u Dodatku 1A.

2.3.2.2.   Svi izvorni prigušnici moraju imati oznaku „e” iza koje se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela. Ta oznaka mora biti čitljiva i neizbrisiva i također vidljiva u položaju predviđenom za ugradbu.

2.3.2.3.   Svaka pakovina izvornih zamjenskih ispušnih sustava mora biti čitljivo označena riječima „izvorni dio” i markom i oznakom tipova spojenom s oznakom „e” i također s oznakom države porijekla.

2.3.3.   Prigušnik zvuka na usisnoj strani

Ako usisna grana motora mora biti opremljena zračnim filtrom i/ili usisnim prigušnikom zvuka potrebnim da se zadovolji zahtjev za dopuštenu razinu buke, filtar i/ili prigunik mora se smatrati dijelom prigušnika zvuka i zahtjevi točke 2.3. trebaju se također primijeniti na njega.

3.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA NEIZVORNOG ISPUŠNOG SUSTAVA ILI NJEGOVIH SASTAVNIH DIJELOVA, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, ZA MOPEDE NA DVA KOTAČA

Ova se točka primjenjuje za homologaciju tipa sastavnog dijela, kao zasebne tehničke jedinice, ispušnog sustava ili njegovih sastavnih dijelova predviđenih za ugradbu na jedan ili više određenih tipova mopeda kao neizvorni zamjenski dijelovi.

3.1.   Definicija

3.1.1.   „Neizvorni zamjenski ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi” znači svaki sastavni dio ispušnog sustava prema definiciji u točki 1.2. predviđen za ugradbu na moped za zamjenu onog tipa koji je bio ugrađen na moped za koji je izdan dokument u Dodatku 1B.

3.2.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela

3.2.1.   Zahtjeve za homologaciju tipa sastavnog dijela za zamjenske ispušne sustave ili njegove sastavne dijelove kao zasebne tehničke jedinice mora podnijeti proizvođač sustava ili njegov opunomoćeni predstavnik.

3.2.2.   Za svaki tip zamjenskog ispušnog sustava ili njegovih sastavnih dijelova za koje je zatražena homologacija, zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela mora biti popraćen sljedećim dokumentima u tri primjerka i sljedećim pojedinostima:

opisom, s obzirom na značajke navedene u točki 1.2., tipa (tipova) mopeda za koji (koje) je (su) sustav (sustavi) ili sastavni dio (dijelovi) predviđen (previđeni).

Brojevi i/ili simboli specifični za tip motora i mopeda moraju biti navedeni;

opisom zamjenskog ispušnog sustava koji navodi relativni položaj svakog njegovog sastavnog dijela, zajedno s podacima za ugradbu;

crtežima svakog sastavnog dijela s kojima se omogućuje lakše određivanje i identifikacija, s podacima o upotrijebljenim materijalima. Ti crteži također moraju prikazivati predviđeni položaj obveznog broja homologacije tipa sastavnog dijela.

3.2.3.   Na zahtjev tehničke službe, podnositelj zahtjeva mora dostaviti:

dva primjerka ispušnog sustava za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela;

primjerak ispušnog sustava koji je u skladu s izvorno ugrađenim na moped za koji je bio izdan dokument predviđen u Dodatku 1B.;

primjerak mopeda koji predstavlja tip na koji treba ugraditi zamjenski ispušni sustav i koji se nalazi u stanju takvom da kad je opremljen prigušnikom zvuka istog tipa kakav je bio izvorno ugrađen, zadovoljava zahtjeve jedne od sljedećih dviju točaka:

3.2.3.3.1.   ako moped, određen u točki 3.2.3.3., tipa koji je homologiran u skladu s odredbama ovog poglavlja:

pri ispitivanju u vožnji ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost propisanu u točki 2.1.1.,

pri ispitivanju u mirovanju ne prelazi za više od 3 dB(A) vrijednost izmjerenu kad je za moped dodijeljena homologacija tipa sastavnog dijela i označenu na natpisnoj pločici proizvođača;

3.2.3.3.2.   ako moped određen u točki 3.2.3.3. nije tipa koji je homologiran u skladu s zahtjevima ovog poglavlja i ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost koja je vrijedila za taj tip mopeda na početku njegove uporabe;

poseban motor, isti kao ugrađeni na naviše određeni moped, kad nadležno tijelo to smatra potrebnim.

3.3.   Oznake i natpisi

3.3.1.   Neizvorni ispušni sustavi ili njihovi sastavni dijelovi moraju biti označeni u skladu sa zahtjevima Priloga VI.

3.4.   Homologacija tipa sastavnog dijela

3.4.1.   Nakon što se obave ispitivanja propisana u ovom poglavlju, nadležno tijelo će izdati certifikat prema obrascu iz Dodatka 2B. Ispred broja homologacije tipa sastavnog dijela mora se nalaziti pravokutnik oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slova države članice koja je dodijelila ili odbila homologaciju tipa sastavnog dijela. Smatra se da ispušni sustav za koji je dodijeljena homologacija tipa sastavnog dijela zadovoljava odredbe poglavlja 7.

3.5.   Zahtjevi

3.5.1.   Opći zahtjevi

Konstrukcija, izrada i ugradba prigušnika zvuka moraju biti takvi, da:

moped zadovoljava zahtjeve ovog poglavlja kod uobičajenih uvjeta uporabe i, posebno, unatoč vibracijama kojima može biti izložen;

odgovarajuće je otporan na pojavu korozije kojoj je izložen, s obzirom na uobičajene uvjete uporabe mopeda;

razmak od tla s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka i mogući kut bočnog nagiba mopeda nisu smanjeni;

površina se ne zagrije na pretjerano visoke temperature;

njegov obris nema izbočina ili oštrih rubova;

amortizeri i ovjes imaju dovoljno prostora;

predviđen je odgovarajući sigurnosni razmak za vodove;

otporan je na udarce tako da je u skladu s jasno određenim zahtjevima za održavanje i ugradbu.

3.5.2.   Zahtjevi za razinu buke

3.5.2.1.   Akustična učinkovitost zamjenskih ispušnih sustava ili njihovih sastavnih dijelova mora se ispitati metodama opisanim u točkama 2.1.2., 2.1.3., 2.1.4. i 2.1.5.

Kad je zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio ugrađen na moped naveden u točki 3.2.3.3., izmjerene vrijednosti razine buke moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

3.5.2.1.1.   ne smiju prelaziti vrijednosti izmjerene u skladu s točkom 3.2.3.3. s istim mopedom opremljenim izvornim prigušnikom zvuka, pri ispitivanju u vožnji i ispitivanju u mirovanju.

3.5.3.   Ispitivanje radnih značajki mopeda

3.5.3.1.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti takav da radne značajke mopeda ostanu usporedive s onima koje se postižu s izvornim ispušnim sustavom ili njegovim sastavnim dijelom.

3.5.3.2.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti usporediv s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka, također novim, pošto se oba redom ugrade na moped određen u točki 3.2.3.3.

3.5.3.3.   To se ispitivanje obavlja mjerenjem krivulje snage motora. Najveća neto snaga i najveća brzina izmjereni sa zamjenskim prigušnikom zvuka ne smiju odstupati od najveće neto snage i najveće brzine izmjerenih u istim uvjetima s izvornim prigušnikom zvuka više od ± 5 %.

3.5.4.   Dodatne odredbe za prigušnike zvuka kao zasebne tehničke jedinice koje sadrže vlaknasti materijal.

Vlaknasti materijal ne smije se upotrebljavati u proizvodnji takvih prigušnika zvuka, osim ako su zadovoljeni zahtjevi iz točke 2.3.1. ovog Priloga.

Dodatak 1A.

Image

Dodatak 1B.

Image

Dodatak 2A.

Image

Dodatak 2B.

Image

PRILOG III.

ZAHTJEVI ZA MOTOCIKLE

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „tip motocikla s obzirom na njegovu razinu buke i ispušni sustav” znači motocikli koji se bitno ne razlikuju u ovim značajkama kao što su:

1.1.1.   tip motora (dvotaktni ili četverotaktni, vanjski izvor paljenja ili kompresijsko paljenje, motor s pravocrtnim ili okrećućim kretanjem klipova, broj i obujam cilindara i tip rasplinjača ili sustava za ubrizgavanje, raspored ventila, najveća neto snaga i odgovarajuća brzina vrtnje).

Obujam motora s okrećućim kretanjem klipova predstavlja dvostruki obujam komore za izgaranje;

1.1.2.   sustav za prijenos snage, a posebno broj stupnjeva prijenosa i prijenosnih omjera;

1.1.3.   broj, tip i raspored ispušnih sustava;

1.2.   „ispušni sustav” ili „prigušnik zvuka” znači komplet sastavnih dijelova koji su potrebni za smanjivanje buke koju proizvodi motor motocikla i njegov usisni sustav;

1.2.1.   „izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači tip sustava koji je bio ugrađen pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On može biti prva ugradba ili zamjenski;

1.2.2.   „neizvorni izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači sustav tipa koji se razlikuje od onoga koji je bio ugrađen na vozilo pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On se može upotrebljavati samo kao zamjenski ispušni sustav ili prigušnik zvuka;

1.3.   „različiti tipovi ispušnih sustava” znači sustavi koji se bitno razlikuju u jednom od obilježja kao što su:

1.3.1.   sustavi čiji sastavni dijelovi imaju različite tvorničke ili trgovačke oznake;

1.3.2.   sustavi kod kojih su značajke materijala od kojih su izrađeni sastavni dijelovi sustava različite ili se sastavni dijelovi razlikuju po obliku i veličini;

1.3.3.   sustavi kod kojih je različit način rada makar i jednog sastavnog dijela;

1.3.4.   sustavi kod kojih su njihovi sastavni dijelovi različito sastavljeni.

1.4.   „sastavni dio ispušnog sustava” znači jedan od pojedinačnih sastavnih dijelova koji zajedno čine ispušni sustav (kao što su ispušna cijev, sam prigušnik zvuka) ili usisni sustav (zračni filtar) ako postoji.

Ako je motor opremljen usisnim sustavom (zračni filtar i/ili apsorber buke na usisu) kako bi se zadovoljili zahtjevi za najveću dopuštenu razinu buke, filtar i/ili prigušnik moraju se smatrati sastavnim dijelovima iste važnosti kao i ispušni sustav.

2.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA S OBZIROM NA RAZINU BUKE I IZVORNI ISPUŠNI SUSTAV, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, TIPA MOTOCIKLA

2.1.   Buka motocikla u vožnji (uvjeti mjerenja i postupak ispitivanja vozila tijekom homologacije tipa sastavnog dijela).

2.1.1.   Granične vrijednosti: vidi Prilog I.

2.1.2.   Mjerna oprema

2.1.2.1.   Akustična mjerenja

Mjerilo koje se upotrebljava za mjerenje razine buke mora biti precizni zvukomjer tipa opisanog u publikaciji međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC) 179 „Precizni zvukomjeri”, drugo izdanje. Mjerenja se moraju provesti uporabom„brzog” odziva i vrednovanja „A”, koji su također opisani u toj publikaciji.

Na početku i na kraju svakog niza mjerenja, zvukomjer se mora umjeriti prema proizvođačevim uputama, s odgovarajućim izvorom zvuka (npr. pistofon).

2.1.2.2.   Mjerenja brzine

Brzina vrtnje motora i brzina motocikla na ispitnoj stazi mora se odrediti s točnosti ± 3 %.

2.1.3.   Uvjeti mjerenja

2.1.3.1.   Stanje motocikla

Pri mjerenju motocikl mora biti u voznom stanju (uključujući rashladno sredstvo, ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač i vozača).

Prije početka mjerenja motocikl se mora dovesti na uobičajenu radnu temperaturu. Ako je motocikl opremljen ventilatorom s automatskim mehanizmom za pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu. Kod motocikala koji imaju više od jednog pogonskog kotača, može se upotrebljavati samo pogon predviđen za uobičajenu cestovnu uporabu. Kad je motocikl opremljen bočnom prikolicom, ona se za potrebe ispitivanja mora odvojiti.

2.1.3.2.   Ispitni poligon

Ispitni poligon mora biti sastavljen iz središnjeg dijela za ubrzavanje koji okružuje potpuno ravna ispitna površina. Dio za ubrzavanje mora biti potpuno ravan; njegova površina mora biti suha i takva da buka od kotrljanja guma bude niska.

Na ispitnom poligonu moraju biti ostvareni uvjeti takvi da slobodno zvučno polje između izvora zvuka u središtu dijela za ubrzavanje i mikrofona ima prigušenje unutar 1 dB(A). Smatra se da je taj uvjet zadovoljen ako na udaljenosti od 50 m od središta dijela za ubrzavanje nema velikih predmeta koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade. Površina ispitne staze mora zadovoljavati zahtjeve iz Priloga VII.

U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih zapreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje i ne smije biti osoba između mikrofona i izvora zvuka. Mjeritelj koji provodi mjerenja mora biti u takvom položaju da ne utječe na pokazivanja mjernog uređaja.

2.1.3.3.   Razno

Mjerenja se ne smiju provoditi pri lošim vremenskim uvjetima. Treba isključiti mogućnost utjecaja udara vjetra na rezultate.

A-vrednovana razina buke iz drugih izvora buke osim onih iz ispitivanog vozila i od učinka vjetra, pri mjerenju mora biti barem 10 dB(A) ispod razine buke koju proizvodi vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost i značajke usmjerenosti mikrofona.

Ako je razlika između okolne buke i izmjerene buke između 10 i 16 dB(A), za izračunavanje ispitnih rezultata mora se izvršiti odgovarajuća korekcija tako da se od očitanih vrijednosti na zvukomjeru oduzmu iznosi kako je prikazano na ovom dijagramu:

Image

2.1.4.   Postupak mjerenja

2.1.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima određenim s vrednovanjem A (dB(A)), mora se mjeriti pri vožnji vozila između crta AA′ i BB′ (slika 1.). Mjerenja nisu prihvatljiva, kad se registrira neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine buke.

Najmanje po dva mjerenja se moraju provesti za svaku stranu mopeda.

2.1.4.2.   Položaj mikrofona

Mikrofon mora biti postavljen na razmaku 7,5 ± 0,2 m od referentne crte ispitne staze CC′ (slika 1.) i 1,2 ± 0,1 m iznad tla.

2.1.4.3.   Postupak ispitivanja

Motocikl mora prilaziti crti AA′ stalnom početnom brzinom koja je navedena u točkama 2.1.4.3. i 2.1.4.3.2. Kad prednji kraj vozila dosegne crtu AA′, zaklopka za snagu mora se postaviti što je moguće prije u krajnji položaja i držati je u tom položaju dok stražnji dio mopeda ne dosegne crtu BB′; tada zaklopku za snagu treba vratiti što je moguće brže u položaj praznog hoda.

Pri svim mjerenjima motocikl se mora voziti pravocrtno u dijelu za ubrzavanje tako da je uzdužna središnja ravnina vozila čim bliže crti CC′.

2.1.4.3.1.   Motocikli s neautomatskim mjenjačima

2.1.4.3.1.1.   Prilazna brzina

Motocikl mora prilaziti crti AA′ ustaljenom brzinom

50 km/h

ili

koja odgovara brzini vrtnje motora koja iznosi 75 % brzine navedene u točki 3.2.1.7. Dodatka 1A.

Mora se odabrati manja od tih brzina.

2.1.4.3.1.2.   Izbor stupnja prijenosa

2.1.4.3.1.2.1.   Motocikli opremljeni mjenjačem koji ima četiri stupnja prijenosa moraju se ispitati samo u drugom stupnju prijenosa, bez obzira na radni obujam njihovih motora.

2.1.4.3.1.2.2.   Motocikli opremljeni motorima koji imaju radni obujam koji ne prelazi 175 cm3 i mjenjač s pet ili više stupnjeva prijenosa moraju se ispitati samo u trećem stupnju prijenosa.

2.1.4.3.1.2.3.   Motocikli opremljeni motorima koji imaju radni obujam veći od 175 cm3 i mjenjač s pet ili više stupnjeva prijenosa moraju se ispitati jednom u drugom stupnju prijenosa i jednom u trećem stupnju prijenosa. Srednja vrijednost od tih dvaju ispitivanja mora se upotrijebiti za rezultat mjerenja.

2.1.4.3.1.2.4.   Ako kod ispitivanja u drugom stupnju prijenosa (vidi točke 2.1.4.3.1.2.1. i 2.1.4.3.1.2.3.) brzina vrtnje motora na prilazu crti koja označuje kraj ispitne staze prelazi 100 % brzine vrtnje navedene u točki 3.2.1.7. Dodatka 1A., ispitivanje treba obaviti u trećem stupnju prijenosa, a izmjerena razina buke mora se jedino zabilježiti kao rezultat ispitivanja.

2.1.4.3.2.   Motocikli s automatskim mjenjačima

2.1.4.3.2.1.   Motocikli bez ručnog birača

2.1.4.3.2.1.1.   Prilazna brzina

Motocikl mora prilaziti crti AA′ ustaljenim brzinama 30, 40 i 50 km/h ili s 75 % najveće brzine na cesti ako je ta vrijednost manja.

2.1.4.3.2.2.   Motocikli opremljeni ručnim biračem s X položaja za vožnju naprijed.

2.1.4.3.2.2.1.   Prilazna brzina

Motocikl mora prilaziti crti AA′ ustaljenom brzinom

manjom od 50 km/h, pri čemu je brzina vrtnje motora jednaka 75 % brzine navedene u točki 3.2.1.7. Dodatka 1A.,

ili

50 km/h, pri čemu je brzina vrtnje motora manja od 75 % brzine navedene u točki 3.2.1.7. Dodatka 1A.

Ako se pri ispitivanju ustaljenom brzinom 50 km/h stupanj prijenosa promijeni naniže do prvog, prilazna brzina motocikla može se povećati do 60 km/h da se izbjegne promjena stupnja prijenosa naniže.

2.1.4.3.2.2.2.   Položaj ručnog birača

Ako je motocikl opremljen ručnim biračem sa X položaja za vožnju naprijed, ispitivanje se mora obaviti s položajem birača u najvišem položaju; naprava za namjernu promjenu stupnja prijenosa naniže (npr. kickdown) ne smije se upotrebljavati. Ako se nakon prelaska crte AA′ dogodi automatska promjena stupnja prijenosa naniže, ispitivanje treba ponoviti uporabom drugog najvišeg položaja ili, po potrebi, trećeg najvišeg položaja tako, da se nađe najviši položaj birača pri kojem se ispitivanje može obaviti bez automatske promjena stupnja prijenosa naniže (bez uporabe „kickdown”).

2.1.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.1.5.1.   U izvještaju o ispitivanju sastavljenom u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. moraju biti navedene sve okolnosti i utjecaji koji mogu utjecati na rezultate mjerenja.

2.1.5.2.   Očitane vrijednosti moraju se zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Ako je znamenka iza decimalne točke između 0 i 4, vrijednost se zaokružuje na nižu vrijednosti, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na višu vrijednost.

Samo vrijednosti dobivene iz dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A) mogu se upotrijebiti u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B.

2.1.5.3.   Da bi se uzela u obzir mjerna nesigurnost, rezultat svakog mjerenja mora se odrediti tako što se vrijednost dobivena u skladu s točkom 2.1.5.2. umanji za 1 dB(A)

2.2.5.4.   Ako srednja vrijednost od četiri rezultata mjerenja ne prekorači najveću dopuštenu razinu za kategoriju kojoj pripada ispitivano vozilo, smatra se da su zadovoljene granice navedene u točki 2.1.1. Ta srednja vrijednost predstavlja rezultat mjerenja.

2.2.   Buka koju proizvodi motocikl u mirovanju (uvjeti mjerenja i postupak ispitivanja vozila u uporabi)

2.2.1.   Razina buke u izravnoj blizini motocikla

Radi omogućivanja kasnijih provjera buke na motociklima u uporabi, razina buke mora se također izmjeriti u izravnoj blizini otvora ispušnog sustava u skladu sa sljedećim zahtjevima i upisati rezultat mjerenja u izvještaj o ispitivanju koji se sastavlja za potrebe izdavanja dokumenta navedenoga u Dodatku 1B.

2.2.2.   Mjerna oprema

Mora se upotrijebiti precizan zvukomjer prema definiciji u točki 2.1.2.1.

2.2.3.   Uvjeti mjerenja

2.2.3.1.   Stanje motocikla

Prije početka mjerenja, motor motocikla mora se dovesti na uobičajenu radnu temperaturu. Ako je motocikl opremljen ventilatorom s automatskim mehanizmom za pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu.

Za vrijeme mjerenja mjenjač mora biti u neutralnom položaju. Ako nije moguće isključiti prijenos, pogonski kotač motocikla mora se moći slobodno okretati, na primjer tako da se vozilo osloni na svoj središnji oslonac.

2.2.3.2.   Ispitni poligon (slika 2.)

Svaka površina na kojoj nema značajnih zvučnih smetnja može se upotrijebiti kao ispitni poligon. Prikladne su ravne površine koje su prekrivene betonom, asfaltom ili kakvim drugim tvrdim materijalom i koje posjeduju visoki stupanj refleksije; površine sa slojem zbijene zemlje nisu dopuštene. Ispitni poligon mora biti u obliku pravokutnika čije su stranice najmanje 3 m udaljene od vanjskog ruba mopeda (isključujući upravljač). U tom pravokutniku ne smije biti značajnih zapreka, npr. nikakvih drugih osoba osim vozača i mjeritelja.

Motocikl mora biti postavljen unutar navedenog pravokutnika tako da je mikrofon koji se upotrebljava pri mjerenju udaljen najmanje 1 m od svakog rubnika.

2.2.3.3.   Razno

Očitanja na mjernom uređaju koja proizvodi okolna buka i vjetar moraju biti barem 10 dB(A) manja od razine mjerene buke. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost mikrofona.

2.2.4.   Postupak mjerenja

2.2.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima A-vrednovanjem (dB(A)), mora se mjeriti u radnim uvjetima navedenima u točki 2.2.4.3.

Najmanje po tri mjerenja moraju se provesti za svaki mjerni položaj.

2.2.4.2.   Položaj mikrofona (Slika 2.)

Mikrofon mora biti postavljen na visini otvora ispušne cijevi ili 0,2 m iznad površine ispitne staze, ovisno o tome što je više. Membrana mikrofona mora biti okrenuta prema otvoru ispušne cijevi i biti udaljena 0,5 m od njega. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora biti usporedna s površinom ispitne staze i zatvarati kut od 45° ± 10° u odnosu na vertikalnu ravninu u odnosu na smjer izlaska ispušnih plinova.

Mikrofon mora biti postavljen na onoj strani uspravne ravnine u kojoj je najveći razmak između mikrofona i obrisa mopeda (isključujući upravljač).

Ako ispušni sustav ima više izlaznih otvora čija su središta međusobno udaljena najviše do 0,3 m, mikrofon mora biti okrenut prema otvoru koji je najbliži vozilu (isključujući upravljač) ili prema otvoru koji je najviše udaljen od površine ispitne staze. Ako su središta otvora međusobno udaljena više od 0,3 m, moraju se provesti mjerenja posebno za svaki otvor, pri čemu se najveća izmjerena vrijednost uzima za rezultat ispitivanja.

2.2.4.3.   Radni uvjeti

Brzina vrtnje motora mora se držati ustaljenom na jednoj od ovih vrijednosti:

Formula kad je S veće od 5 000 o/min,

Formula ako S nije veće od 5 000 o/min,

pri čemu je S brzina vrtnje navedena u točki 3.2.1.7, Dodatka 1A.

Kad se postigne ustaljena brzina vrtnje motora, zaklopku za snagu treba brzo vratiti u položaj praznog hoda. Razina buke mora se izmjeriti u radnom području koje je određeno kratkim držanjem ujednačene brzine vrtnje motora i razdobljem usporavanja te se očitana najveća vrijednost na zvukomjeru uzima kao rezultat ispitivanja.

2.2.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.2.5.1.   U izvještaju o ispitivanju sastavljenom u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. mora sadržavati sve odgovarajuće podatke, posebno one koji su upotrijebljeni pri mjerenju buke motocikla u mirovanju.

2.2.5.2.   Vrijednosti očitane na mjernom uređaju treba zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Ako je broj iza decimalne točke između 0 i 4, ukupna vrijednost se zaokružuje na nižu, a ako je između 5 i 9 zaokružuje se na višu.

Treba upotrijebiti samo vrijednosti dobivene iz tri uzastopna mjerenja koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A).

2.2.5.3.   Najveća vrijednost od tri mjerenja predstavlja rezultat ispitivanja.

Slika 1.

Ispitivanje vozila u vožnji

Image

Slika 2.

Ispitivanje vozila u mirovanju

Image

2.3.   Izvorni ispušni sustav (prigušnik zvuka)

2.3.1.   Zahtjevi za prigušnike koji sadrže apsorpcijske vlaknaste materijale

2.3.1.1.   Apsorpcijski vlaknasti materijal mora biti bez azbesta i može se upotrebljavati u proizvodnji prigušnika zvuka jedino ako je tijekom cijelog radnog vijeka prigušnika zvuka pričvršćen i zadovoljava svaki od zahtjeva iz točaka 2.3.1.2., 2.3.1.3. ili 2.3.1.4.

2.3.1.2.   Nakon što se izvadi vlaknasti materijali, razina buke mora zadovoljavati zahtjeve točke 2.1.1.

2.3.1.3.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije se postavljati u dijelovima prigušnika zvuka kroz koje prolaze ispušni plinovi i mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

2.3.1.3.1.   materijal se mora zagrijavati u peći na temperaturi 650° ± 5 °C bez smanjenja prosječne duljine, promjera ili gustoće vlakana;

2.3.1.3.2.   nakon zagrijavanja najmanje jedan sat u peći na temperaturi 650° ± 5 °C, najmanje 98 % materijala mora se zadržati na situ s nazivnom veličinom otvora 250 μm u skladu s normom ISO 3310/1 pri ispitivanju u skladu s normom ISO 2599.

2.3.1.3.3.   gubitak težine materijala ne smije prelaziti 10,5 % nakon namakanja 24 sata pri temperaturi 90° ± 5 °C u sintetičkom kondenzatu sljedećeg sastava:

1 N bromovodična kiselina (HBr): 10 ml,

1 N sumporna kiselina (H2SO4): 10 ml,

destilirana voda, koliko je potrebno do 1 000 ml.

Napomena: Materijal se mora oprati u destiliranoj vodi i sušiti na temperaturi 105 °C jedan sat prije vaganja.

2.3.1.4.   Prije ispitivanja sustava u skladu s točkom 2.1., on se mora se dovesti u uobičajeno radno stanje jednim od sljedećih postupaka:

2.3.1.4.1.   Kondicioniranje s neprekinutom vožnjom po cesti

2.3.1.4.1.1.   U ovoj tablici prikazane su najmanje duljine vožnje za svaku kategoriju motocikala tijekom kondicioniranja:

Kategorija motocikla prema radnom obujmu

(cm3)

Duljina

(km)

1.   ≤ 80

4 000

2.   > 80 ≤ 175

6 000

3.   > 175

8 000

2.3.1.4.1.2.   50 % ± 10 % tog ciklusa kondicioniranja mora se sastojati od vožnje u gradskim uvjetima, a ostatak od vožnje na otvorenoj cesti; neprekinuta vožnja po cesti može se zamijeniti odgovarajućim programom vožnje na ispitnoj stazi.

2.3.1.4.1.3.   Oba režima vožnje moraju se naizmjence mijenjati šest puta.

2.3.1.4.1.4.   Potpuni ispitni program mora uključiti najmanje 10 prekida u trajanju najmanje po tri sata kako bi se proizveli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.3.1.4.2.   Kondicioniranje pulziranjem

2.3.1.4.2.1.   Ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi moraju biti ugrađeni na vozilo ili na motor.

U prvom slučaju vozilo mora biti postavljeno na dinamometar s valjcima. U drugom slučaju motor mora biti spojen na dinamometar (kočnicu za ispitivanje motora).

Ispitni uređaj koji je shematski podrobno prikazan na slici 3. mora biti ugrađen na izlaznoj strani ispušnog sustava. Prihvatljiv je svaki drugi ispitni uređaj koja osigurava istovrijedne rezultate.

2.3.1.4.2.2.   Ispitni uređaj treba ugoditi tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja 2 500 puta pomoću brzo djelujućeg ventila.

2.3.1.4.2.3.   Taj se ventil mora otvarati kad protutlak ispušnih plinova, izmjeren najmanje na razmaku od 100 mm nizvodno od spojne prirubnice, postigne vrijednost između 0,35 i 0,40 bara. Kad nije moguće postići takvu vrijednost zbog značajka motora, ventil se mora otvoriti kad protutlak dosegne razinu jednaku 90 % najveće vrijednosti koju je moguće izmjeriti prije zaustavljanja motora. Ventil se mora zatvarati kad taj tlak odstupa za najviše 10 % od ustaljene vrijednosti izmjerene kod otvorenog ventila.

2.3.1.4.2.4.   Relej s vremenskim kašnjenjem mora se namjestiti za trajanje protoka ispušnih plinova izračunano na temelju zahtjeva u točki 2.3.1.4.2.3.

2.3.1.4.2.5.   Brzina vrtnje motora mora biti 75 % od brzine vrtnje (S) kod koje motor postiže najveću snagu.

2.3.1.4.2.6.   Snaga pokazana na dinamometru mora biti 50 % od snage pri potpuno otvorenoj zaklopci za snagu izmjerene pri 75 % brzine vrtnje motora (S).

2.3.1.4.2.7.   Za vrijeme ispitivanja svi drenažni otvori moraju biti zatvoreni.

2.3.1.4.2.8.   Cijelo ispitivanje mora biti provedeno za 48 sati. Po potrebi, svaki je sat dopušteno po jedno razdoblje hlađenja.

2.3.1.4.3.   Kondicioniranje na dinamometru

2.3.1.4.3.1.   Ispušni sustav mora se ugraditi na motor koji predstavlja tip ugrađen na motocikl za koji je sustav konstruiran. Nakon toga motor treba postaviti na dinamometar.

2.3.1.4.3.2.   Kondicioniranje se sastoji od određenog broja ciklusa na ispitnom stolu za kategoriju motocikla za koji je konstruiran ispušni sustav. U tablici je prikazan broj ciklusa za svaku kategoriju motocikla.

Kategorija motocikla prema radnom obujmu

(cm3)

Broj ciklusa

1.   ≤ 80

6

2.   > 80 ≤ 175

9

3.   > 175

12

2.3.1.4.3.3.   Nakon svakog ciklusa na ispitnom stolu mora biti prekid od najmanje 6 sati kako bi se postigli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.3.1.4.3.4.   Svaki ciklus na ispitnom stolu sastoji se od šest faza. Uvjeti rada motora u svakoj fazi i njezino trajanje su sljedeći:

Faza

Uvjeti

Trajanje faze

(u min)

Motor < 175 cm3

Motor ≥ 175 cm3

1

Prazni hod

6

6

2

25 % opterećenja pri 75 % S

40

50

3

50 % opterećenja pri 75 % S

40

50

4

100 % opterećenja pri 75 % S

30

10

5

50 % opterećenja pri 100 % S

12

12

6

25 % opterećenja pri 100 % S

22

22

Ukupno vrijeme:

2 h i 30 min

2 h i 30 min

2.3.1.4.3.5.   Za vrijeme ovog postupka kondicioniranja, na zahtjev proizvođača motor i prigušivač mogu biti hlađeni tako da temperatura izmjerena u točki udaljenoj najviše 100 mm od izlazne strane ispušnih plinova ne prekorači izmjerenu pri vožnji motocikla brzinom 110 km/h ili pri 75 % S u najvišem stupnju prijenosa. Brzina motocikla i/ili brzina vrtnje motora moraju se odrediti s točnošću od ± 3 %.

Slika 3.

Ispitni uređaj za kondicioniranje pulziranjem

Image

2.3.2.   Shema i oznake

2.3.2.1.   Shema i crtež poprečnog presjeka koji prikazuje dimenzije ispušnog (ispušnih) sustava moraju biti priloženi dokumentu navedenom u Dodatku 1A.

2.3.2.2.   Svi izvorni prigušnici zvuka moraju imati oznaku „e” iza koje se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela. Ta oznaka mora biti čitljiva i neizbrisiva i također vidljiva u položaju predviđenom za ugradbu.

2.3.2.3.   Svaka pakovina izvornih zamjenskih ispušnih sustava mora biti čitljivo označena riječima „izvorni dio” i markom i oznakom tipova udruženom zajedno s oznakom „e” i također s oznakom države porijekla.

2.3.3.   Prigušnik zvuka na usisnoj strani

Ako usisna grana motora mora biti opremljena zračnim filtrom i/ili usisnim prigušnikom zvuka potrebnim da se zadovolji zahtjev za dopuštenu razinu buke, filtar i/ili prigušnik zvuka moraju se smatrati dijelom prigušnika zvuka i zahtjevi točke 2.3. trebaju se također primijeniti na njega.

3.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA NEIZVORNOG ISPUŠNOG SUSTAVA ILI NJEGOVIH SASTAVNIH DIJELOVA, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, ZA MOTOCIKLE

Ova se točka primjenjuje na homologaciju tipa sastavnog dijela, kao zasebnih tehničkih jedinica ispušnih sustava ili njihovih sastavnih dijelova predviđenih za ugradbu na jedan ili više određenih tipova motocikla kao neizvornih zamjenskih dijelova.

3.1.   Definicija

3.1.1.   „Neizvorni zamjenski ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi” znači svaki sastavni dio ispušnog sustava prema definiciji u točki 1.2. predviđen za ugradbu na motocikl za zamjenu onog tipa koji je bio ugrađen na motocikl za koji je izdan dokument u Dodatku 1B.

3.2.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela

3.2.1.   Zahtjeve za homologaciju tipa sastavnog dijela za zamjenske ispušne sustave ili njegove sastavne dijelove kao zasebne tehničke jedinice mora podnijeti proizvođač sustava ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2.2.   Za svaki tip zamjenskog ispušnog sustava ili njegovih sastavnih dijelova za koje je zatražena homologacija, zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela mora biti popraćen sljedećim dokumentima u tri primjerka i sljedećim pojedinostima:

opisom, s obzirom na značajke navedene u točki 1.1., tipa (tipova) motocikla za koji (koje) je (su) sustav (sustavi) ili sastavni dio (dijelovi) predviđen (previđeni);

brojevi i/ili simboli specifični za tip motora i motocikla moraju biti navedeni;

opisom zamjenskog ispušnog sustava koji navodi relativni položaj svakog njegovog sastavnog dijela, zajedno s podacima za ugradbu;

crtežima svakog sastavnog dijela s kojima se omogućuje lakše određivanje i identifikaciju te podatke o upotrijebljenim materijalima. Ti crteži također moraju prikazivati predviđeni položaj obveznog broja homologacije tipa sastavnog dijela.

3.2.3.   Na zahtjev tehničke službe, podnositelj zahtjeva mora dostaviti:

dva primjerka ispušnog sustava za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela;

ispušni sustav koji je u skladu s izvorno ugrađenim na motocikl za koji bio izdan dokument predviđen u Dodatku 1B.;

motocikl koji predstavlja tip za koji je predviđena ugradba ispušnog sustava, dostavljen u takvom stanju da kad se na njega ugradi isti tip prigušnika zvuka koji je bio izvorno ugrađen, zadovoljava zahtjeve jedne od sljedećih dviju točaka:

3.2.3.3.1.   ako motocikl, određen u točki 3.2.3.3, tipa koji je homologiran u skladu s odredbama ovog poglavlja:

pri ispitivanju u vožnji ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost propisanu u točki 2.1.1.,

pri ispitivanju u mirovanju ne prelazi za više od 3 dB(A) vrijednost izmjerenu kad je za motocikl dodijeljena homologacija tipa i označenu na natpisnoj pločici proizvođača.

3.2.3.3.2.   ako motocikl, određen u točki 3.2.3.3., nije tipa koji je homologiran u skladu sa zahtjevima ovog poglavlja i ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost koja je vrijedila za taj tip motocikla na početku njegove uporabe;

poseban motor, isti kao ugrađeni na prethodno navedeni motocikl, kad nadležno tijelo to smatra potrebnim.

3.3.   Oznake i natpisi

3.3.1.   Neizvorni ispušni sustavi ili njihovi sastavni dijelovi moraju biti označeni u skladu sa zahtjevima Priloga VI.

3.4.   Homologacija tipa sastavnog dijela

3.4.1.   Nakon što se obave ispitivanja propisana u ovom poglavlju, nadležno tijelo će izdati certifikat prema obrascu iz Dodatka 2B. Ispred broja homologacije tipa sastavnog dijela mora se nalaziti pravokutnik oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slova države članice koja je dodijelila ili odbila homologacije tipa sastavnog dijela. Smatra se da ispušni sustav za koji je dodijeljena homologacija tipa sastavnog dijela zadovoljava odredbe poglavlja 1.

3.5.   Zahtjevi

3.5.1.   Opći zahtjevi

Konstrukcija, izrada i ugradba prigušnika zvuka moraju biti takvi da:

motocikl zadovoljava zahtjeve ovog poglavlja kod uobičajenih uvjeta uporabe i posebno unatoč vibracijama kojima može biti izložen;

odgovarajuće je otporan na pojavu korozije kojoj je izložen, s obzirom na uobičajene uvjete uporabe mopeda;

razmak od tla s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka i mogući kut bočnog nagiba motocikla nisu smanjeni;

površina se ne zagrije na pretjerano visoke temperature;

njegov obris nema izbočina ili oštrih rubova;

amortizeri i ovjes imaju dovoljno prostora;

predviđen je odgovarajući sigurnosni razmak za vodove;

otporan je na udarce tako da je u skladu s jasno određenim zahtjevima za održavanje i ugradbu.

3.5.2.   Zahtjevi za razinu buke

3.5.2.1.   Akustična učinkovitost zamjenskih ispušnih sustava ili njegovih sastavnih dijelova mora se ispitati metodama opisanim u točkama 2.1.2., 2.1.3., 2.1.4. i 2.1.5.

Kad je zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio ugrađen na motocikl naveden u točki 3.2.3.3., izmjerene vrijednosti razine buke moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

3.5.2.1.1.   ne smiju prelaziti vrijednosti izmjerene u skladu s točkom 3.2.3.3. s istim mopedom opremljenim izvornim prigušnikom zvuka, pri ispitivanju u vožnji i ispitivanju u mirovanju.

3.5.3.   Ispitivanje radnih značajka motocikla

3.5.3.1.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti takav da radne značajke motocikla ostanu usporedive s onima koje se postižu s izvornim ispušnim sustavom ili njegovim sastavnim dijelom.

3.5.3.2.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti usporediv s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka, također novim, pošto se oba redom ugrade na motocikl određen u točki 3.2.3.3.

3.5.3.3.   To se ispitivanje obavlja mjerenjem krivulje snage motora. Najveća neto snaga i najveća brzina izmjereni sa zamjenskim prigušnikom zvuka ne smiju odstupati više od ± 5 % od najveće neto snage i najveće brzine izmjerenih u istim uvjetima s izvornim prigušnikom zvuka.

3.5.4.   Dodatne odredbe za prigušnike zvuka kao zasebne tehničke jedinice koje sadrže vlaknasti materijal.

Vlaknast materijal ne smije se upotrebljavati u proizvodnji takvih prigušnika zvuka, osim ako su zadovoljeni zahtjevi iz točke 2.3.1.

Dodatak 1A.

Image

Dodatak 1B.

Image

Dodatak 2A.

Image

Dodatak 2B.

Image

PRILOG IV.

ZAHTJEVI ZA MOPEDE NA TRI KOTAČA ILI TRICIKLE

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „tip mopeda na tri kotača ili tricikla s obzirom na njegovu razinu buke i ispušni sustav” znači mopedi na tri kotača ili tricikli koji se bitno ne razlikuju u ovim značajkama:

1.1.1.   obliku ili materijalima nadogradnje (posebno prostora za motor i njegove zaštite protiv buke);

1.1.2.   duljini i širini vozila;

1.1.3.   tipu motora (dvotaktni ili četverotaktni, vanjski izvor paljenja ili kompresijsko paljenje, motor s pravocrtnim ili okrećućim kretanjem klipova, broj i obujam cilindara i tip rasplinjača ili sustava za ubrizgavanje, raspored ventila, nazivna najveća snaga i odgovarajuća brzina vrtnje);

Obujam motora s okrećućim kretanjem klipova predstavlja dvostruki obujam komore za izgaranje;

1.1.4.   sustavu za prijenos snage, a posebno u broju stupnjeva prijenosa i prijenosnim omjerima;

1.1.5   broju, tipu i rasporedu ispušnih sustava.

1.2.   „ispušni sustav” ili „prigušnik zvuka” znači komplet sastavnih dijelova koji su potrebni za smanjivanje buke koju proizvodi motor i usisni sustav mopeda na tri kotača ili tricikla.

1.2.1.   „izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači tip sustava koji je bio ugrađen pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On može biti prva ugradba ili zamjenski.

1.2.2.   „neizvorni izvorni ispušni sustav ili prigušnik zvuka” znači sustav tipa koji se razlikuje od onoga koji je bio ugrađen na vozilo pri homologaciji tipa ili proširenju homologacije tipa. On se može upotrebljavati samo kao zamjenski ispušni sustav ili prigušnik zvuka.

1.3.   „različiti tipovi ispušnih sustava” znači sustavi koji se bitno razlikuju u jednom od obilježjima kao što su:

1.3.1.   sustavi čiji sastavni dijelovi imaju različite tvorničke ili trgovačke oznake;

1.3.2.   sustavi kod kojih su značajke materijala od kojih su izrađeni sastavni dijelovi sustava različite ili se sastavni dijelovi razlikuju po obliku i veličini;

1.3.3.   sustavi kod kojih je različit način rada makar i jednog sastavnog dijela;

1.3.4.   sustavi kod kojih su njihovi sastavni dijelovi različito sastavljeni.

1.4.   „sastavni dio ispušnog sustava” znači jedan od pojedinačnih sastavnih dijelova koji zajedno čine ispušni sustav (kao što su ispušna cijev, sam prigušnik zvuka) ili usisni sustav (zračni filtar) ako postoji.

Ako je motor opremljen usisnim sustavom (zračni filtar i/ili prigušnik buke na usisu) kako bi se zadovoljili zahtjevi za najveću dopuštenu razinu buke, filtar i/ili prigušnik zvuka moraju se smatrati sastavnim dijelovima iste važnosti kao i ispušni sustav.

2.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA S OBZIROM NA RAZINU BUKE I IZVORNI ISPUŠNI SUSTAV, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, TIPA MOPEDA NA TRI KOTAČA ILI TRICIKLA

2.1.   Buka mopeda na tri kotača ili tricikla u vožnji (uvjeti mjerenja i postupak ispitivanja vozila tijekom homologacije tipa sastavnog dijela).

2.1.1.   Vozilo, njegov motor i njegov ispušni sustav moraju biti konstruirani, izrađeni i sastavljeni tako da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog poglavlja kod uobičajenih uvjeta uporabe, unatoč vibracijama kojima mogu biti izloženi.

2.1.2.   Ispušni sustav mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako da je otporan na pojavu korozije kojoj je izložen.

2.2.   Zahtjevi za razinu buke

2.2.1.   Granične vrijednosti: vidi Prilog I.

2.2.2.   Mjerna oprema

2.2.2.1.   Mjerilo koje se upotrebljava za mjerenje razine buke mora biti precizni zvukomjer tipa opisanog u publikaciji međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC) 179 „Precizni zvukomjeri”, drugo izdanje. Mjerenja se moraju provesti uporabom„brzog” odziva i vrednovanja „A”, koji su također opisani u toj publikaciji.

Na početku i na kraju svakog niza mjerenja, zvukomjer se mora umjeriti prema proizvođačevim uputama, s odgovarajućim izvorom zvuka (npr. pistofon).

2.2.2.2.   Mjerenja brzine

Brzina vrtnje motora i brzina vozila na ispitnoj stazi mora se odrediti s točnošću od ± 3 %.

2.2.3.   Uvjeti mjerenja

2.2.3.1.   Stanje vozila

Pri mjerenjima vozilo mora biti u voznom stanju (uključujući rashladno sredstvo, ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač i vozača). Prije početka mjerenja vozilo se mora dovesti na uobičajenu radnu temperaturu.

2.2.3.1.1.   Mjerenja se moraju obaviti s neopterećenim vozilom, bez prikolice ili poluprikolice.

2.2.3.2.   Ispitni poligon

Ispitni poligon mora biti sastavljen iz središnjeg dijela za ubrzavanje koji okružuje potpuno ravna ispitna površina. Dio za ubrzavanje mora biti potpuno ravan; njegova površina mora biti suha i takva da buka od kotrljanja guma bude niska.

Na ispitnom poligonu moraju biti ostvareni uvjeti takvi da slobodno zvučno polje između izvora zvuka u središtu dijela za ubrzavanje i mikrofona ima prigušenje unutar 1 dB(A). Smatra se da je taj uvjet zadovoljen ako na udaljenosti 50 m od središta dijela za ubrzavanje nema velikih predmeta koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade. Površina ispitne staze mora zadovoljavati zahtjeve iz Priloga VII.

U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih zapreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje i ne smije biti osoba između mikrofona i izvora zvuka. Mjeritelj koji provodi mjerenja mora biti u takvom položaju da ne utječe na pokazivanja mjernog uređaja.

2.2.3.3.   Razno

Mjerenja se ne smiju provoditi pri lošim vremenskim uvjetima. Treba isključiti mogućnost utjecaja udara vjetra na rezultate.

A-vrednovana razina buke iz drugih izvora buke osim onih iz ispitivanog vozila i od učinka vjetra, pri mjerenju mora biti barem 10 dB(A) ispod razine buke koju proizvodi vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost i značajke usmjerenosti mikrofona.

Ako je razlika između okolne buke i izmjerene buke između 10 i 16 dB(A), za izračunavanje ispitnih rezultata mora se izvršiti odgovarajući ispravak tako da se od očitanih vrijednosti na zvukomjeru oduzmu iznosi kako je prikazano na ovom dijagramu:

Image

2.2.4.   Postupak mjerenja

2.2.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima s vrednovanjem A (dB(A)), mora se mjeriti pri vožnji vozila između crta AA′ i BB′ (slika 1.). Mjerenja nisu prihvatljiva, kad se registrira neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine buke.

Najmanje po dva mjerenja moraju se provesti za svaku stranu mopeda.

2.2.4.2.   Položaj mikrofona

Mikrofon mora biti postavljen na razmaku 7,5 ± 0,2 m od referentne crte ispitne staze CC′ (slika 1.) i 1,2 ± 0,1 m iznad tla.

2.2.4.3.   Postupak ispitivanja

Vozilo mora prilaziti crti AA′ stalnom početnom brzinom koja je navedena u točki 2.2.4.4. Kad prednji kraj vozila dosegne crtu AA′, zaklopka za snagu mora se postaviti što je moguće prije u krajnji položaj i držati u tom položaju dok stražnji dio vozila ne dosegne crtu BB′; tada zaklopku za snagu treba vratiti što je moguće brže u položaj praznog hoda.

Pri svim mjerenjima vozilo se mora voziti pravocrtno u dijelu za ubrzavanje tako da je uzdužna središnja ravnina vozila čim bliže crti CC′.

2.2.4.3.1.   U slučaju zglobnih vozila koja se sastoje od dva nerastavljiva dijela i koja se smatraju jednim vozilom, poluprikolica se ne smije uzimati u obzir s obzirom na prelazak crte BB′.

2.2.4.4.   Određivanje ustaljene brzine koja se mora postići

2.2.4.4.1.   Vozilo bez mjenjača

Vozilo mora prilaziti do crte AA′ ustaljenom brzinom koja odgovara brzini vrtnje motora koja je jednaka tri četvrtine brzine vrtnje kod koje motor postiže najveću snagu ili tri četvrtine najveće brzine vrtnje motora koju dopušta regulator, ili 50 km/h, ovisno što je najmanje.

2.2.4.4.2.   Vozilo s ručnim mjenjačem

Ako je vozilo opremljeno mjenjačem s dva, tri ili četiri stupnja prijenosa, mora se upotrebljavati drugi stupanj prijenosa. Ako mjenjač ima više od četiri stupnja prijenosa, mora se upotrebljavati treći stupanj prijenosa. Ako motor pritom dosegne brzinu vrtnje veću od brzine vrtnje koja odgovara najvećoj snazi, mora se umjesto drugog ili trećeg stupnja prijenosa odabrati sljedeći viši stupanj prijenosa tako da se crta BB′ na ispitnoj stazi dosegne bez prekoračenja te brzine vrtnje. Ne smije se odabrati štedni hod. Ako vozilo ima dva završna prijenosna omjera, mora se odabrati prijenosni omjer koji odgovara najvećoj brzini vozila. Vozilo mora prilaziti do crte AA′ ustaljenom brzinom koja odgovara brzini vrtnje motora koja je jednaka tri četvrtine brzine vrtnje kod koje motor postiže svoju najveću snagu ili tri četvrtine najveće brzine vrtnje motora koju dopušta regulator, ili 50 km/h, ovisno što je manje.

2.2.4.4.3.   Vozilo s automatskim mjenjačem

Vozilo mora prilaziti do crte AA′ ustaljenom brzinom od 50 km/h ili s tri četvrtine svoje najveće brzine, ovisno što je manje. Kad se može birati između više položaja za vožnju naprijed, mora se odabrati onaj pri kojem se proizvodi najveće prosječno ubrzanje vozila između crta AA′ i BB′. Ne smije se upotrebljavati položaj birača koji se upotrebljava samo za kočenje, upravljanje ili slična lagana pomicanja vozila.

2.2.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.2.5.1.   U izvještaju o ispitivanju sastavljenom u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. moraju biti navedene sve okolnosti i utjecaji koji mogu utjecati na rezultate mjerenja.

2.2.5.2.   Očitane vrijednosti moraju se zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Ako je znamenka iza decimalne točke između 0 i 4, vrijednost se zaokružuje na nižu vrijednosti, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na višu vrijednost.

Samo vrijednosti dobivene iz dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A) mogu se upotrijebiti u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B.

2.2.5.3.   Da bi se uzela u obzir mjerna nesigurnost, rezultat svakog mjerenja mora se odrediti tako što se vrijednost dobivena u skladu s točkom 2.2.5.2. umanji za 1 dB(A)

2.2.5.4.   Ako srednja vrijednost od četiri rezultata mjerenja ne prekorači najveću dopuštenu razinu za kategoriju kojoj pripada ispitivano vozilo, smatra se da su zadovoljene granice navedene u točki 2.2.1. Ta srednja vrijednost predstavlja rezultat mjerenja.

2.3.   Mjerenje buke vozila u mirovanju (za ispitivanja vozila u uporabi)

2.3.1.   Razina buke u izravnoj blizini vozila.

Radi omogućivanja kasnijih provjera buke na vozilima u uporabi, razina buke mora se također izmjeriti u izravnoj blizini otvora ispušnog sustava (prigušnika zvuka) u skladu sa sljedećim zahtjevima i upisati rezultat mjerenja u izvještaj o ispitivanju koji se sastavlja za potrebe izdavanja dokumenta navedenoga u Dodatku 1B.

2.3.2.   Mjerna oprema

Mora se upotrijebiti zvukomjer točnosti sukladno točki 2.2.2.1.

2.3.3.   Uvjeti mjerenja

2.3.3.1.   Stanje vozila

Prije početka mjerenja, motor vozila mora se dovesti na uobičajenu radnu temperaturu. Ako je vozilo opremljeno ventilatorom s automatskim mehanizmom za pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu.

Za vrijeme mjerenja mjenjač mora biti u neutralnom položaju. Ako nije moguće isključiti prijenos, pogonski kotač vozila mora se moći slobodno okretati, na primjer tako da se vozilo osloni na svoj središnji oslonac ili valjke.

2.3.3.2.   Ispitni poligon (slika 2.)

Svaka površina na kojoj nema značajnih zvučnih smetnja može se upotrijebiti kao ispitni poligon. Prikladne su ravne površine koje su prekrivene betonom, asfaltom ili nekim drugim tvrdim materijalom i koje posjeduju visoki stupanj refleksije; površine sa slojem zbijene zemlje nisu dopuštene. Ispitni poligon mora biti u obliku pravokutnika čije su stranice najmanje 3 m udaljene od vanjskog ruba mopeda (isključujući upravljač). U tom pravokutniku ne smije biti značajnih zapreka, npr. nikakvih drugih osoba osim vozača i mjeritelja.

Vozilo mora biti postavljeno unutar navedenog pravokutniku tako da je mikrofon koji se upotrebljava pri mjerenju udaljen najmanje 1 m od svakog rubnika.

2.3.3.3.   Razno

Očitanja na mjernom uređaju koja proizvodi okolna buka i vjetar moraju biti barem 10 dB(A) manja od razine mjerene buke. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na osjetljivost mikrofona.

2.3.4.   Postupak mjerenja

2.3.4.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najviša razina buke, izražena u decibelima s vrednovanjem A (dB(A)), mora se mjeriti u radnim uvjetima navedenim u točki 2.3.4.3.

Najmanje po tri mjerenja moraju se provesti za svaki mjerni položaj.

2.3.4.2.   Položaj mikrofona (Slika 2.)

Mikrofon mora biti postavljen na visini otvora ispušne cijevi ili 0,2 m iznad površine ispitne staze, ovisno o tome što je više. Membrana mikrofona mora biti okrenuta prema otvoru ispušne cijevi i biti udaljena 0,5 m od njega. Os najveće osjetljivosti mikrofona mora biti usporedna s površinom ispitne staze i zatvarati kut od 45° ± 10° u odnosu na vertikalnu ravninu u odnosu na smjer izlaska ispušnih plinova.

Mikrofon mora biti postavljen na onoj strani uspravne ravnine u kojoj je najveći razmak između mikrofona i obrisa mopeda (isključujući upravljač).

Ako ispušni sustav ima više izlaznih otvora čija su središta međusobno udaljena najviše do 0,3 m, mikrofon mora biti okrenut prema otvoru koji je najbliži vozilu (isključujući upravljač) ili prema otvoru koji je najviše udaljen od površine ispitne staze. Ako su središta otvora međusobno udaljena više od 0,3 m, moraju se provesti mjerenja posebno za svaki otvor, pri čemu se najveća izmjerena vrijednost uzima za rezultat ispitivanja.

2.3.4.3.   Radni uvjeti

Brzina vrtnje motora mora se držati ustaljenom na jednoj od ovih vrijednosti:

Formula kad je S veće od 5 000 o/min,

Formula ako S nije veće od 5 000 o/min,

pri čemu je S brzina vrtnje navedena u točki 3.2.1.7, Dodatka 1A.

Kad se postigne ustaljena brzina vrtnje motora, zaklopku za snagu treba brzo vratiti u položaj praznog hoda. Razina buke mora se izmjeriti u radnom području koje je određeno kratkim držanjem ujednačene brzine vrtnje motora i razdobljem usporavanja te se očitana najveća vrijednost na zvukomjeru uzima kao rezultat ispitivanja.

2.3.5.   Rezultati (izvještaj o ispitivanju)

2.3.5.1.   U izvještaju o ispitivanju sastavljenom u svrhu izdavanja dokumenta navedenog u Dodatku 1B. moraju se navesti svi odgovarajući podaci, posebno oni koji su upotrijebljeni pri mjerenju buke vozila u mirovanju.

2.3.5.2.   Vrijednosti očitane na mjernom uređaju treba zaokružiti na najbliži cijeli decibel.

Ako je znamenka iza decimalne točke između 0 i 4, vrijednost se zaokružuje na nižu vrijednosti, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na višu vrijednost.

Treba upotrijebiti samo vrijednosti dobivene iz tri uzastopna mjerenja koje se međusobno ne razlikuju više od 2 dB(A).

2.3.5.3.   Najveća vrijednost od tri mjerenja predstavlja rezultat ispitivanja.

Slika 1.

Položaji za ispitivanje vozila u vožnji

Image

Slika 2.

Položaji za ispitivanje vozila u mirovanju

Image

2.4.   Izvorni ispušni sustav (prigušnik zvuka)

2.4.1.   Zahtjevi za prigušnike zvuka koji sadrže apsorpcijske vlaknaste materijale

2.4.1.1.   Apsorpcijski vlaknasti materijal mora biti bez azbesta i može se upotrebljavati u proizvodnji prigušnika zvuka jedino ako je tijekom cijelog radnog vijeka prigušnika zvuka pričvršćen i zadovoljava svaki od zahtjeva iz točaka 2.3.1.2., 2.3.1.3. ili 2.3.1.4.

2.4.1.2.   Nakon što se izvadi vlaknasti materijali, razina buke mora zadovoljavati zahtjeve točke 2.1.1.

2.4.1.3.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije se postavljati u dijelovima prigušnika zvuka kroz koje prolaze ispušni plinovi i mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

2.4.1.3.1.   materijal se mora zagrijavati u peći na temperaturi 650° ± 5 °C bez smanjenja prosječne duljine, promjera ili gustoće vlakana;

2.4.1.3.2.   nakon zagrijavanja najmanje jedan sat u peći na temperaturi 650° ± 5 °C, najmanje 98 % materijala mora se zadržati na situ s nazivnom veličinom otvora 250 μm u skladu s normom ISO 3310/1 pri ispitivanju u skladu s normom ISO 2599.

2.4.1.3.3.   gubitak težine materijala ne smije prelaziti 10,5 % nakon namakanja 24 sata pri temperaturi 90° ± 5 °C u sintetičkom kondenzatu sljedećeg sastava:

1 N bromovodična kiselina (HBr): 10 ml,

1 N sumporna kiselina (H2SO4): 10 ml,

destilirana voda, koliko je potrebno do 1 000 ml.

Napomena: Materijal se prije vaganja mora oprati u destiliranoj vodi i jedan sat sušiti na temperaturi 105 °C.

2.4.1.4.   Prije ispitivanja sustava u skladu s točkom 2.1., on se mora se dovesti u uobičajeno radno stanje jednim od sljedećih postupaka:

2.4.1.4.1.   Kondicioniranje s neprekinutom vožnjom po cesti

2.4.1.4.1.1.   U ovoj tablici prikazane su najmanje duljine vožnje za svaku kategoriju vozila tijekom kondicioniranja:

Kategorija motocikla prema radnom obujmu

(cm3)

Duljina

(km)

1.   ≤ 250

4 000

2.   > 250 ≤ 500

6 000

3.   > 500

8 000

2.4.1.4.1.2.   50 % ± 10 % tog ciklusa kondicioniranja mora se sastojati od vožnje u gradskim uvjetima, a ostatak od vožnje na otvorenoj cesti; neprekinuta vožnja po cesti može se zamijeniti odgovarajućim programom vožnje na ispitnoj stazi.

2.4.1.4.1.3.   Oba režima vožnje moraju se naizmjence mijenjati šest puta.

2.4.1.4.1.4.   Potpuni ispitni program mora uključiti najmanje 10 prekida u trajanju najmanje po tri sata kako bi se proizveli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.4.1.4.2.   Kondicioniranje pulziranjem

2.4.1.4.2.1.   Ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi moraju biti ugrađeni na vozilo ili na motor.

U prvom slučaju vozilo mora biti postavljeno na dinamometar s valjcima. U drugome slučaju motor mora biti spojen na dinamometar (kočnicu za ispitivanje motora).

Ispitni uređaj koji je shematski podrobno prikazan na slici 3. mora biti ugrađen na izlaznoj strani ispušnog sustava. Prihvatljiv je svaki drugi ispitni uređaj koja osigurava istovrijedne rezultate.

2.4.1.4.2.2.   Ispitni uređaj treba ugoditi tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja 2 500 puta pomoću brzo djelujućeg ventila.

2.4.1.4.2.3.   Taj se ventil mora otvarati kad protutlak ispušnih plinova, izmjeren najmanje na razmaku od 100 mm nizvodno od spojne prirubnice, postigne vrijednost između 0,35 i 0,40 bara. Kad nije moguće postići takvu vrijednost zbog značajka motora, ventil se mora otvoriti kad protutlak dosegne razinu jednaku 90 % najveće vrijednosti koju je moguće izmjeriti prije zaustavljanja motora. Ventil se mora zatvarati kad taj tlak odstupa za najviše 10 % od ustaljene vrijednosti izmjerene kod otvorenog ventila.

2.4.1.4.2.4.   Relej s vremenskim kašnjenjem mora se namjestiti za trajanje protoka ispušnih plinova izračunano na temelju zahtjeva u točki 2.4.1.4.2.3.

2.4.1.4.2.5.   Brzina vrtnje motora mora biti 75 % od brzine vrtnje (S) kod koje motor postiže najveću snagu.

2.4.1.4.2.6.   Snaga pokazana na dinamometru mora biti 50 % od snage pri potpuno otvorenoj zaklopci za snagu izmjerene pri 75 % brzine vrtnje motora (S).

2.4.1.4.2.7.   Za vrijeme ispitivanja svi drenažni otvori moraju biti zatvoreni.

2.4.1.4.2.8.   Cijelo ispitivanje mora biti provedeno za 48 sati. Po potrebi, svaki je sat dopušteno po jedno razdoblje hlađenja.

2.4.1.4.3.   Kondicioniranje na dinamometru

2.4.1.4.3.1.   Ispušni sustav mora se ugraditi na motor koji predstavlja tip ugrađen na vozilo za koji je sustav konstruiran. Nakon toga motor treba spojiti na dinamometar.

2.4.1.4.3.2.   Kondicioniranje se sastoji od određenog broja ciklusa na dinamometru za kategoriju motocikla za koji je konstruiran ispušni sustav. U tablici je prikazan broj ciklusa za svaku kategoriju motocikla.

Kategorija motocikla prema radnom obujmu

(cm3)

Broj ciklusa

1.   ≤ 250

6

2.   > 250 ≤ 500

9

3.   > 500

12

2.4.1.4.3.3.   Nakon svakog ciklusa na ispitnom stolu mora biti prekid od najmanje 6 sati kako bi se postigli učinci hlađenja i kondenzacije.

2.4.1.4.3.4.   Svaki ciklus na ispitnom stolu sastoji se od šest faza. Uvjeti rada motora u svakoj fazi i njezino trajanje su sljedeći:

Faza

Uvjeti

Trajanje faze

(u min)

Motor < 175 cm3

Motor ≥ 175 cm3

1

Prazni hod

6

6

2

25 % opterećenja pri 75 % S

40

50

3

50 % opterećenja pri 75 % S

40

50

4

100 % opterećenja pri 75 % S

30

10

5

50 % opterećenja pri 100 % S

12

12

6

25 % opterećenja pri 100 % S

22

22

Ukupno vrijeme:

2 h i 30 min

2 h i 30 min

2.4.1.4.3.5.   Za vrijeme ovog postupka kondicioniranja, na zahtjev proizvođača, motor i prigušivač mogu biti hlađeni tako da temperatura izmjerena u točki udaljenoj najviše 100 mm od izlazne strane ispušnih plinova ne prekorači izmjerenu pri vožnji mopeda pri 75 % S u najvišem stupnju prijenosa. Brzina motocikla i/ili brzina vrtnje motora moraju se odrediti s točnošću od ± 3 %.

Slika 3.

Ispitni uređaj za kondicioniranje pulziranjem

Image

2.4.2.   Shema i oznake

2.4.2.1.   Shema i crtež poprečnog presjeka koji prikazuje dimenzije ispušnog (ispušnih) sustava moraju biti priloženi dokumentu navedenom u Dodatku 1A.

2.4.2.2.   Svi izvorni prigušnici moraju imati oznaku „e” iza koje se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela. Ta oznaka mora biti čitljiva i također neizbrisiva u položaju predviđenom za ugradbu.

2.4.2.3.   Svako pakiranje izvornih zamjenskih ispušnih sustava mora biti čitljivo označeno riječima „izvorni dio” i markom i oznakom tipa udruženom zajedno s oznakom „e” zajedno s oznakom zemlje porijekla.

2.4.3.   Prigušnik zvuka na usisnoj strani

Ako usisna grana motora mora biti opremljena zračnim filtrom i/ili usisnim prigušnikom zvuka potrebnim da se zadovolji zahtjev za dopuštenu razinu buke, filtar i/ili prigušnik mora se smatrati dijelom prigušnika zvuka i zahtjevi točke 2.4. trebaju se također primijeniti na njega.

3.   HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA NEIZVORNOG ISPUŠNOG SUSTAVA ILI NJEGOVIH SASTAVNIH DIJELOVA, KAO ZASEBNE TEHNIČKE JEDINICE, ZA MOPEDE NA DVA KOTAČA I TRICIKLE

Ova se točka primjenjuje na homologaciju tipa sastavnog dijela, kao zasebnih tehničkih jedinica, ispušnih sustava ili njegovih sastavnih dijelova predviđenih za ugradbu na jedan ili više određenih tipova mopeda na dva kotača ili tricikla kao neizvornih zamjenskih dijelova.

3.1.   Definicija

3.1.1.   „Neizvorni zamjenski ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi” znači svaki sastavni dio ispušnog sustava prema definiciji u točki 1.2. predviđenog za ugradbu na moped na dva kotača ili tricikl za zamjenu onog tipa koji je bio ugrađen na moped na dva kotača ili tricikl za koji je izdan dokument predviđen u Dodatku 1B.

3.2.   Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela

3.2.1.   Zahtjeve za homologaciju tipa sastavnog dijela za zamjenske ispušne sustave ili njegove sastavne dijelove kao zasebne tehničke jedinice mora podnijeti proizvođač sustava ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2.2.   Za svaki tip zamjenskog ispušnog sustava ili njegovih sastavnih dijelova za koje je zatražena homologacija, zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela mora biti popraćen sljedećim dokumentima u tri primjerka i sljedećim pojedinostima:

opisom, s obzirom na značajke navedene u točki 1.1. ovog Priloga, tipa (tipova) vozila za koje (koja) je (su) sustav (sustavi) ili sastavni dio (dijelovi) predviđen (previđeni);

moraju se navesti brojevi i/ili simboli specifični za tip motora i vozila;

opisom zamjenskog ispušnog sustava u kojem se navodi relativni položaj svakog njegovog sastavnog dijela, zajedno s podacima za ugradbu;

crtežima svakog sastavnog dijela s kojima se omogućuje lakše određivanje i identifikacija te podaci o upotrijebljenim materijalima. Ti crteži također moraju prikazivati predviđeni položaj obveznog broja homologacije tipa sastavnog dijela.

3.2.3.   Na zahtjev tehničke službe, podnositelj zahtjeva mora dostaviti:

dva primjerka ispušnog sustava za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela;

ispušni sustav koji je u skladu s izvorno ugrađenim na vozilo za koje je bio izdan dokument predviđen u Dodatku 1B.;

vozilo koje predstavlja tip za koji je predviđena ugradba ispušnog sustava, dostavljeno u takvom stanju da kad se na njega ugradi isti tip prigušnika zvuka koji je bio izvorno ugrađen, zadovoljava zahtjeve jedne od sljedećih dviju točaka:

3.2.3.3.1.   ako je vozilo, određeno u točki 3.2.3.3., tipa koji je homologiran u skladu s odredbama ovog poglavlja:

pri ispitivanju u vožnji ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost propisanu u točki 2.2.1.3.;

pri ispitivanju u mirovanju ne prelazi za više od 3 dB(A) vrijednost izmjerenu kad je za vozilo dodijeljena homologacija tipa i označenu na natpisnoj pločici proizvođača;

3.2.3.3.2.   ako vozilo, određeno u točki 3.2.3.3., nije tipa koji je homologiran u skladu sa zahtjevima ovog poglavlja i ne prelazi za više od 1 dB(A) graničnu vrijednost koja je vrijedila za taj tip vozila na početku njegove uporabe;

poseban motor, isti kao ugrađeni na prethodno spomenuto vozilo, kad nadležno tijelo to smatra potrebnim.

3.3.   Oznake i natpisi

3.3.1.   Neizvorni ispušni sustavi ili njihovi sastavni dijelovi moraju biti označeni u skladu sa zahtjevima Priloga VI.

3.4.   Homologacija tipa sastavnog dijela

3.4.1.   Nakon što se obave ispitivanja propisana u ovom poglavlju, nadležno tijelo će izdati certifikat prema obrascu iz Dodatka 2B. Ispred broja homologacije tipa sastavnog dijela mora se nalaziti pravokutnik oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slova države članice koja je dodijelila ili odbila homologaciju tipa sastavnog dijela.

3.5.   Zahtjevi

3.5.1.   Opći zahtjevi

Konstrukcija, izrada i ugradba prigušnika zvuka moraju biti takvi da:

vozilo zadovoljava zahtjeve ovog poglavlja kod uobičajenih uvjeta uporabe i, posebno, unatoč vibracijama kojima može biti izložen;

odgovarajuće je otporan na pojavu korozije kojoj je izložen, s obzirom na uobičajene uvjete uporabe mopeda;

razmak od tla s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka i mogući kut bočnog nagiba motocikla nisu smanjeni;

površina se ne zagrijava na pretjerano visoke temperature;

njegov obris nema izbočina ili oštrih rubova;

amortizeri i ovjes imaju dovoljno prostora;

predviđen je odgovarajući sigurnosni razmak za vodove;

otporan je na udarce tako da je u skladu s jasno određenim zahtjevima za održavanje i ugradbu.

3.5.2.   Zahtjevi za razinu buke

3.5.2.1.   Akustična učinkovitost zamjenskih ispušnih sustava ili njegovih sastavnih dijelova mora se ispitati metodama opisanim u točkama 2.3., 2.4., 2.5. i 2.6.

Kad je zamjenski ispušni sustav ili njegov sastavni dio ugrađen na vozilo navedeno u točki 3.2.3.3. ovog Priloga, izmjerene vrijednosti razine buke moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

3.5.2.1.1.   ne smiju prelaziti vrijednosti izmjerene u skladu s točkom 3.2.3.3. s istim vozilom opremljenim izvornim prigušnikom zvuka, pri ispitivanju u vožnji i ispitivanju u mirovanju.

3.5.3.   Ispitivanje radnih značajki motocikla

3.5.3.1.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti takav da radne značajke vozila ostanu usporedive s onima koje se postižu s izvornim ispušnim sustavom ili njegovim sastavnim dijelom.

3.5.3.2.   Zamjenski prigušnik zvuka mora biti usporediv s izvorno ugrađenim prigušnikom zvuka, također novim, pošto se oba redom ugrade na vozilo određeno u točki 3.2.3.3.

3.5.3.3.   To se ispitivanje obavlja mjerenjem krivulje snage motora. Najveća neto snaga i najveća brzina izmjereni zamjenskim prigušnikom zvuka ne smiju odstupati više od ± 5 % od najveće neto snage i najveće brzine izmjerenih u istim uvjetima s izvornim prigušnikom zvuka.

3.5.4.   Dodatne odredbe za prigušnike zvuka kao zasebne tehničke jedinice koje sadrže vlaknasti materijal

Vlaknast materijal ne smije se upotrebljavati u proizvodnji takvih prigušnika zvuka, osim ako su zadovoljeni zahtjevi iz točke 2.4.1.

Dodatak 1A.

Image

Dodatak 1B.

Image

Dodatak 2A.

Image

Dodatak 2B.

Image

PRILOG V.

ZAHTJEVI ZA SUKLADNOST PROIZVODNJE

1.   SUKLADNOST VOZILA

Svako proizvedeno vozilo mora biti sukladno s homologiranim tipom prema ovom poglavlju, opremljeno prigušnikom zvuka koji je homologiranog tipa i zadovoljavati zahtjeve točke 2. Priloga koji se odnosi na odgovarajući tip vozila.

Za provjeru sukladnosti prema gornjim zahtjevima, treba sa proizvodne linije uzeti uzorak tipa vozila koji je homologiran prema ovom poglavlju. Smatra se da je proizvodnja u skladu s odredbama ovog poglavlja ako izmjerena razina buke prema postupku opisanom u točki 2.1. odgovarajućega priloga ne prelazi za više od 3 dB(A) vrijednost izmjerenu pri homologaciji tipa, niti više od 1 dB(A) granice propisane u ovom poglavlju.

2.   SUKLADNOST NEIZVORNOG ZAMJENSKOG ISPUŠNOG SUSTAVA

Svaki proizvedeni ispušni sustav mora biti sukladan s homologiranim tipom prema ovom poglavlju i zadovoljavati zahtjeve točke 3. priloga koji se odnosi na tip vozila za koje je namijenjen.

Za provjeru sukladnosti prema gornjim zahtjevima, treba sa proizvodne linije uzeti uzorak tipa vozila koji je homologiran prema ovom poglavlju.

Smatra se da je proizvodnja u skladu s odredbama ovog poglavlja ako su zadovoljeni zahtjevi točke 3.5.2. i 3.5.3. odgovarajućeg priloga i ako razina buke izmjerena prema postupku opisanom u točki 2.1. odgovarajućeg priloga ne prelazi za više od 3 dB(A) vrijednost izmjerenu pri homologaciji tipa, niti više od 1 dB(A) granice propisane u ovom poglavlju.

PRILOG VI.

ZAHTJEVI ZA OZNAČIVANJE

1.   Neizvorni ispušni sustav ili njegovi dijelovi, osim dijelova za pričvršćivanje i cijevi, moraju imati:

1.1.   tvornički naziv ili oznaku proizvođača ispušnog sustava i njegovih sastavnih dijelova;

1.2.   zaštitni znak koji je dao proizvođač;

1.3.   oznaku homologacije tipa sastavnog dijela, sastavljenu i postavljenu u skladu sa zahtjevima Priloga V. Direktivi 92/61/EEZ. Dimenzija „a” mora biti veća ili jednaka od 3 mm.

2.   Oznake, navedene u točkama 1.1. i 1.3. i znak naveden u točki 1.2., moraju biti neizbrisivi i jasno čitljivi, čak i kad je ispušni sustav ugrađen na vozilo.

3.   Sastavni dio može imati više homologacijskih brojeva, ako je tipno homologiran kao sastavni dio za više zamjenskih ispušnih sustava.

4.   Zamjenski ispušni sustav mora biti isporučen u ambalaži ili imati etiketu koji sadrže sljedeće podatke:

tvornički naziv ili oznaku proizvođača zamjenskog prigušnika zvuka i njegovih sastavnih dijelova;

adresu proizvođača ili proizvođačevog ovlaštenog predstavnika;

popis modela motocikala za koje je namijenjen zamjenski prigušnik zvuka.

5.   Proizvođač mora dostaviti sljedeće:

upute s detaljnim opisom ispravnih postupaka ugradbe na motocikl;

upute kako se prigušnik zvuka mora održavati;

popis sastavnih dijelova s kataloškim brojevima, uz iznimku dijelova za pričvršćivanje.

PRILOG VII.

ZAHTJEVI ZA ISPITNU STAZU

Ovaj Prilog propisuje zahtjeve za fizikalne značajke završnog sloja i geometriju završnog sloja ispitne staze.

1.   ZAHTIJEVANE ZNAČAJKE POVRŠINE

Smatra se da je površina u skladu s ovom Direktivom pod uvjetom da su zadovoljeni projektni zahtjevi iz točke 2.2. i ako izmjerene vrijednosti za teksturu i za sadržaj šupljina ili koeficijent apsorpcije zvuka zadovoljavaju sve zahtjeve iz točaka 1.1. do 1.4.

1.1.   Sadržaj zaostalih šupljina

Sadržaj zaostalih šupljina (VC) u asfaltnom sloju ispitne staze ne smije biti veći od 8 %. Za postupak mjerenja vidjeti točku 3.1.

1.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Ako površina ne zadovolji s obzirom na sadržaj zaostalih šupljina, površina se može prihvatiti samo ako je koeficijent apsorpcije zvuka α ≤ 0,10. Za postupak mjerenja vidjeti točku 3.2.

Zahtjevi iz točaka 1.1. i 1.2. zadovoljeni su, također, ako je izmjeren samo koeficijent apsorpcije zvuka i ako iznosi α ≤ 0,10.

1.3.   Dubina teksture

Dubina teksture površine (TD) mjerena volumetrijskom metodom (vidi točku 3.3.) treba biti:

TD ≤ 0,4 mm.

1.4.   Homogenost površine

Potrebno je poduzeti sve moguće mjere za osiguravanje što bolje homogenosti površine u području ispitivanja. To uključuje teksturu i sadržaj šupljina, ali treba imati u vidu da, ako su prilikom postupka valjanja jedna mjesta jače uvaljana od drugih, tekstura može biti različita i da neujednačenost također može prouzročiti stvaranje neravnina.

1.5.   Razdoblje ispitivanja

U cilju provjere zadržava li površina sukladnost s obzirom na propisane zahtjeve za teksturu i sadržaj šupljina ili apsorpciju zvuka, mora se provoditi periodično ispitivanje površine u ovim vremenskim razmacima:

a)

za sadržaj zaostalih šupljina (VC) ili apsorpciju zvuka:

kad je površina nova,

ako površina zadovoljava zahtjeve kao kad je nova, nije potrebno daljnje periodično ispitivanje.

Ako ne zadovoljava zahtjev kao kad je nova, ono se može provesti kasnije s obzirom da površine s vremenom stvrdnjavaju i postaju kompaktnije;

b)

za dubinu teksture (TD):

kad je površina nova,

kad se buka počne ispitivati (napomena: ne prije četiri tjedna nakon nanošenja završnog sloja),

nakon toga, svakih dvanaest mjeseci.

2.   PROJEKT ISPITNE POVRŠINE

2.1.   Površina

Pri projektiranju ispitne staze važno je, kao najmanje što se zahtijeva, osigurati da područje ispitne staze po kojem voze vozila bude završno obrađeno propisanim materijalom i s prihvatljivim rubovima, koji omogućavaju sigurnu i primjenjivu vožnju. Zbog toga se zahtijeva da širina staze bude barem 3,00 m i da se staza produljuje najmanje po 10,00 m s obje strane iza crta označenih s AA i BB. Na slici 1. tlocrtno je prikazan odgovarajući ispitni poligon s označenom najmanjom površinom koja se mora završno strojno obraditi s materijalom propisanim za ispitnu stazu.

Slika 1.

Najmanji zahtjevi za veličinu ispitne površine

Image

2.2.   Projektni zahtjevi za površinu

Ispitna površina mora ispunjavati četiri projektna zahtijeva:

1.

mora se izvesti gustim asfalt betonom;

2.

najveće zrno agregata može biti 8 mm (dopušteno odstupanje je od 6,3 mm do 10 mm);

3.

debljina završnog sloja mora biti ≥ 30 mm;

4.

vezivo se mora izvesti čistim nemodificiranim bitumenom.

Kao smjernica za izvoditelja površine, krivulja granulometrijskog sastava agregata koji može dati tražene značajke prikazana je na slici 2. U tablici br. 3. dodatno su prikazane neke smjernice koje omogućavaju postizanje poželjne teksture i trajnosti. Krivulja granulometrijskog sastava izražena je ovom formulom:

P (% prolaza) = 100 (d/dmax) ½

u kojoj je:

d= kvadratni otvor sita izražen u mm

dmax= 8 mm za srednju krivulju

dmax= 10 mm za krivulju s donjom granicom odstupanja

dmax= 6,3 mm za krivulju s gornjom granicom odstupanja

Uz sve navedeno, daju se sljedeće preporuke:

frakcija pijeska (0,063 mm < veličina kvadratnog otvora sita < 2 mm) mora sadržavati ne više od 55 % prirodnog pijeska i barem 45 % drobljenog pijeska,

nosivi sloj i podloga mora osigurati dobru stabilnost i ujednačenost u skladu s dobrim pravilima graditelja cesta,

kamena sitnež mora biti drobljena (100 % drobljena) i biti od materijala visoke otpornosti na drobljenje,

kamena sitnež koja se upotrebljava u mješavini mora se isprati,

na završnu površinu ne smije se dodavati dodatna kamena sitnež,

tvrdoća veziva izražena kao penetracija mora biti 40—60, 60—80 ili čak 80—100, ovisno o klimatskim uvjetima određene zemlje. Pravilo je da se mora upotrebljavati što tvrđe vezivo prema pravilu struke,

temperatura smjese prije valjanja mora se izabrati tako da se valjanjem tijekom izvedbe postigne zahtijevani sadržaj šupljina. U nastojanju za povećanjem vjerojatnosti zadovoljavanja zahtjeva iz točaka 1.1. do 1.4, treba se analizirati stupanj zbijenosti ne samo kroz ispravan izbor temperature mješavine, nego također kroz odgovarajući broj prolazaka i izbor vozila za zbijanje.

Slika 2.

Krivulja granulometrijskog sastava agregata u asfaltnoj mješavini betona s dopuštenim odstupanjima.

Image

Tablica 3.

Smjernice za projektiranje

 

Preporučene vrijednosti

Dopuštena odstupanja

U ukupnoj masi mješavine

U masi agregata

Masa kamena, kvadratni otvor sita (SM) > 2 mm

47,6 %

50,5 %

± 5

Masa pijeska 0,063 < SM < 2 mm

38,0 %

40,2 %

± 5

Masa punila (filera) SM < 0,063 mm

8,8 %

9,3 %

± 2

Masa veziva (bitumena)

5,8 %

/

± 0,5

Najveća veličina zrna agregata

8 mm

6,3 - 10

Tvrdoća veziva

(vidi niže)

 

Vrijednost poliranosti (PSV)

(vidi dokument 5. u bibliografiji)

> 50

 

Stupanj zbijenosti, prema metodi zbijanja po Marshallu

98 %

 

3.   METODE ISPITIVANJA

3.1.   Mjerenje sadržaja zaostalih šupljina

U svrhu ovog mjerenja treba uzeti uzorke/jezgre sloja asfalta najmanje iz četiri različita mjesta na ispitnoj stazi, jednako raspoređena po površini ispitivanja između crta AA i BB (vidi sliku 1.). Radi izbjegavanja nehomogenosti i neravnina na putanji kotača, uzorke/jezgre ne bi trebalo uzimati u području putanja kotača, već u njezinoj blizini. Najmanje dva uzorka/jezgre treba uzeti u blizini putanje kotača i jedan uzorak/jezgru (najmanje) približno na sredini razmaka između putanja kotača i položaja obaju mikrofona.

Ako postoji sumnja da nisu ispunjeni uvjeti homogenosti površine (vidi točku 1.4.), uzorci/jezgre se moraju uzeti iz više mjesta na ispitnoj površini.

Sadržaj zaostalih šupljina treba odrediti za svaki uzorak/jezgru. Nakon toga treba izračunati srednju vrijednost od svih uzoraka i usporediti sa zahtjevima iz točke 1.1. Osim toga, nijedan pojedinačni uzorak ne smije imati sadržaj šupljina veći od 10 %.

Izvođač ispitne površine treba imati u vidu problem koji se može javiti ako se ispitna površina zagrijava cijevima ili žičanim električnim grijačima i ako uzorke treba uzeti iz tog dijela površine. Takve instalacije moraju se pažljivo projektirati s obzirom na mjesta budućih uzimanja uzoraka/jezgra. Preporučuje se ostaviti nekoliko mjesta površina 200 × 300 mm na kojima nema cijevi niti električnih grijača ili na kojima su potonji postavljeni dovoljno duboko da se ne mogu oštetiti kod uzimanja uzoraka/jezgra iz završnog sloja.

3.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Koeficijent apsorpcije zvuka (uobičajeno rasprostiranje) mora se mjeriti metodom određivanja impedance s cijevi po postupku koji je dan u ISO/DIS 10534:

„Akustika – Određivanje koeficijenta apsorpcije zvuka i impedance metodom s cijevi”.

Isti zahtjevi vrijede za uzorke za ispitivanja kao i kod određivanja sadržaja zaostalih šupljina (vidi točku 3.1.).

Apsorpciju zvuka treba mjeriti u rasponu između 400 Hz i 800 Hz i u rasponu između 800 Hz i 1 600 Hz (najmanje u sredini frekvencija pojasa treće oktave) te treba odrediti najveće vrijednosti kod oba raspona tih frekvencija. Nakon toga, treba za konačan rezultat izračunati srednju vrijednost tih vrijednosti na svim uzorcima/jezgrama.

3.3.   Volumetrijsko mjerenje makroteksture

U svrhu ove norme, mjerenja dubine teksture trebaju se obaviti najmanje na 10 mjesta jednolično raspoređenih duž putanje kotača na ispitnoj stazi te dobivenu srednju vrijednost usporediti s propisanom najmanjom dubinom teksture. Za opis postupka vidi nacrt norme ISO/DIS 10844.

4.   OTPORNOST NA STARENJE I ODRŽAVANJE

4.1.   Utjecaj starenja

Slično kao kod mnogo drugih površina, treba očekivati da se razina buke od kotrljanja guma izmjerena na ispitnoj površini može lagano povećati u razdoblju od prvih 6 do 12 mjeseci nakon izrade.

Površina neće postići propisane značajke prije četiri mjeseca od njezine izrade.

Otpornost na starenje uglavnom je određena poliranjem i zbijanjem koje prave vozila vožnjom po toj površini. To se mora redovno provjeravati u skladu s točkom 1.5.

4.2.   Održavanje ispitne površine

S površine staze moraju se odstraniti kamenčići ili prašina, koji bi mogli značajno smanjiti stvarnu dubinu teksture. U državama sa zimskim podnebljem za odstranjivanje leda ponekad se upotrebljava sol za posipavanje. Sol može privremeno ili čak trajno izmijeniti površinu tako da povećava buku, te zato nije preporučljiva.

4.3.   Popravljanje ispitne površine

Kad treba popraviti ispitnu stazu, uobičajeno je potrebno popravljati samo ispitnu stazu (širine 3 m, vidi sliku 1.) po kojoj voze vozila, pod uvjetom da preostala ispitna površina zadovoljava zahtjeve za sadržaj zaostalih šupljina ili apsorpcije zvuka, kad se provede njihovo mjerenje.

5.   DOKUMENTACIJA O ISPITNOJ STAZI I NA NJOJ PROVEDENIM ISPITIVANJIMA

5.1.   Dokumentacija o ispitnoj površini

Sljedeći podaci moraju biti navedeni u dokumentu koji opisuje ispitnu površinu:

(a)

položaj (lokacija) ispitne staze;

(b)

tip veziva, tvrdoća veziva, tip agregata, najveća teorijska gustoća asfalt betona (DR), debljina nosivog sloja i krivulja granulacije određeni na uzorcima/jezgrama iz ispitne staze;

(c)

postupak zbijanja (npr. tip valjka, masa valjka, broj prolaza);

(d)

temperatura mješavine, temperatura okolnog zraka i brzina vjetra za vrijeme asfaltiranja;

(e)

datum kada je nanesen završni sloj i ime izvođača radova;

(f)

svi ili najmanje posljednji rezultat ispitivanja koji sadrži:

i.

sadržaj zaostalih šupljina svakog pojedinog uzorka/jezgre;

ii.

mjesta na ispitnoj površini iz kojih su uzeti uzorci za mjerenje šupljina;

iii.

koeficijent apsorpcije zvuka svakog uzorka/jezgre (ako je mjeren). Navesti rezultate za svaki uzorak i za svaki raspon frekvencija te ukupnu srednju vrijednost;

iv.

mjesta na ispitnoj površini iz kojih su uzeti uzorci/jezgre za mjerenje apsorpcije zvuka;

v.

dubinu teksture, uključujući broj ispitivanja i standardnu devijaciju;

vi.

ustanovu odgovornu za ispitivanja prema točkama i. i iii. i tip upotrijebljene ispitne opreme;

vii.

datum ispitivanja i datum kada su uzeti uzorci/jezgre iz ispitne staze.

5.2.   Dokumentacija o ispitivanjima buke vozila provedenih na ispitnoj stazi

U dokumentaciji koja opisuje ispitivanje (ispitivanja) buke vozila mora se navesti jesu li zadovoljeni svi zahtjevi ili nisu. Mora se pritom pozvati na dokument iz točke 5.1.

POGLAVLJE 10.

NAPRAVE ZA SPAJANJE PRIKOLICA ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Naprave za spajanje prikolica za motorna vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 1.

Spojnice s kuglom na motornim vozilima na dva ili tri kotača

Dodatak 2.

 

Dodatak 3.

 

Dodatak 4.

Opisni dokument s obzirom na naprave za spajanje prikolica koje vuče tip motornog vozila na dva ili tri kotača

Dodatak 5.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na naprave za spajanje prikolica koje vuče tip motornog vozila na dva ili tri kotača

PRILOG I.

NAPRAVE ZA SPAJANJE PRIKOLICA ZA MOTORNA VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ovaj Prilog odnosi se na naprave za spajanje za motorna vozila na dva i tri kotača i na njihovo pričvršćenje na ta vozila.

1.2.   U Prilogu se navode zahtjevi koje moraju zadovoljavati naprave za spajanje za motorna vozila na dva i tri kotača kako bi se:

osigurala spojivost kod povezivanja motornih vozila s različitim tipovima prikolica,

osiguralo sigurno međusobno spajanje vozila u svim uvjetima uporabe,

osigurali sigurni postupci spajanja i odspajanja.

2.   DEFINICIJE

2.1.   „Naprave za spajanje za motorna vozila” znači svi dijelovi i naprave ugrađene na okvire, nosive dijelove nadogradnje i podvozja vozila pomoću kojih se međusobno spajaju vučno i vučeno vozilo.

Također uključuju fiksne ili odvojive dijelove za pričvršćenje, namještanje ili djelovanje gore navedenih mehaničkih spojnica.

2.1.1.   „Spojne kugle i nosači” znači naprave za spajanje koje upotrebljavaju kuglastu napravu i nosače na motornom vozilu za povezivanje priključnog vozila pomoću spojne čašice.

2.1.2.   Spojne čašice u točki 2.1.1. mehaničke su naprave za spajanje na rudu prikolice za povezivanje sa spojnom kuglom na vučnom vozilu.

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Naprave za spajanje za motorna vozila na dva i tri kotača moraju biti proizvedene i pričvršćene u skladu s pravilima struke i moraju biti sigurne za uporabu.

3.2.   Naprave za spajanje moraju biti konstruirane i proizvedene tako da pri uobičajenoj uporabi, uz pravilno održavanje i pravodobnu zamjenu dijelova koji se troše, nastavljaju funkcionirati na zadovoljavajući način.

3.3.   Uz svaku naprave za spajanje moraju se priložiti upute za ugradbu i uporabu u kojima se navodi dovoljno podataka kako bi ih stručna osoba mogla postaviti na vozilo i ispravno upotrebljavati. Upute moraju biti na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj će naprava za spajanje biti ponuđena za prodaju.

3.4.   Mogu se upotrebljavati oni materijali čija su svojstva bitna za primjenu utvrđenu u normi ili za koja su svojstva navedena u dokumentaciji u zahtjevu za homologaciju.

3.5.   Svi dijelovi naprave za spajanje čiji bi kvar mogao dovesti do razdvajanja dvaju vozila moraju biti izrađeni od čelika.

Drugi materijali mogu se upotrebljavati pod uvjetom da proizvođač dokaže njihovu istovrijednost prihvatljivo za tehničku službu.

3.6.   Sve spojnice moraju biti konstruirane za sigurno mehaničko zabravljenje, a zabravljen položaj mora biti osiguran barem jednim sigurnim mehaničkim zabravljenjem.

3.7.   U načelu se na motornim vozilima na dva i tri kotača upotrebljavaju spojne kugle u skladu sa Dodatkom 1. Posebno, u slučaju motornih vozila na tri kotača mora se odabrati i postaviti takav tip spojnice da omogućava najveću spojivost s različitim tipovima prikolica. Mogu se upotrebljavati druge spojnice osim sa spojnom kuglom, pod uvjetom da su zadovoljeni zahtjevi točke 3.8. i da spojivost i zamjenjivost prikolica nije potrebna niti je moguća (posebni skupovi vozila).

3.8.   Naprave za spajanje moraju biti konstruirane tako da zadovoljavaju zahtjeve za djelovanje, položaj, pokretljivost i čvrstoću u skladu s točkama 3.9., 3.10., 3.11., 4., 5. i 6.

3.9.   Naprave za spajanje moraju biti konstruirane i ugrađene tako da se postigne najveća sigurnost u skladu s pravilima struke; to isto vrijedi za djelovanje spojnice.

3.10.   Jedna osoba bez uporabe alata mora biti u mogućnosti sigurno spojiti i odspojiti vozila.

3.11.   Aktiviranje naprava za spajanje mora biti moguće obaviti ručno i bez uporabe alata.

4.   ZAHTJEVI ZA POLOŽAJ

4.1   Kad je naprava za spajanje ugrađena na vozilo mora osigurati lako i sigurno djelovanje.

4.2.   Kad su ugrađene na vozilo, spojne kugle moraju zadovoljavati geometrijske uvjete navedene na slici 2. u Dodatku 1.

4.3.   Visina spojne točke naprave za spajanje, osim one sa spojnom kuglom, mora odgovarati visini spojne točke ruda prikolice uz dopušteno odstupanje od ± 35 mm kad je prikolica u vodoravnom položaju.

4.4.   Oblik i dimenzije nosača moraju odgovarati zahtjevima proizvođača vozila s obzirom na priključne točke i potrebne dodatne dijelove za ugradbu.

4.5.   Moraju se poštivati zahtjevi proizvođača vozila s obzirom na tip naprave za spajanje, dopuštenu masu prikolice i dopušteno vertikalno statičko opterećenje u spojnoj točki.

4.6.   Ugrađena naprava za spajanje ne smije zaklanjati vidljivost stražnje registarske pločice, a u protivnom treba upotrebljavati napravu za spajanje koja se može ukloniti bez posebnih alata.

5.   ZAHTJEVI S OBZIROM NA POKRETLJIVOST

5.1.   Kad naprava za spajanje nije pričvršćena na vozilo mora biti moguća sljedeća pokretljivost.

5.1.1.   Slobodni vertikalni kutni pomak od 20° iznad i ispod vodoravne središnje osi pri svim kutovima vodoravnog zakretanja od najmanje 90° na obje stane oko uzdužne središnje osi naprave.

5.1.2.   Pri svim kutovima vodoravnog zakretanja do 90° na obje stane oko uzdužne središnje osi naprave, kut slobodnog osnog zakretanja na obje stane oko vertikalne središnje osi mora biti 25° za vozila na tri kotača ili 40° za vozila na dva kotača.

5.2.   Pri svim kutovima vodoravnog zakretanja moraju biti moguće sljedeće kombinacije pokretljivosti:

u slučaju vozila na dva kotača, osim kad se naprava upotrebljava s prikolicom na jednom kotaču koja se nagiba kad i motorno vozilo na dva kotača:

vertikalni pomak od ± 15° pri osnom zakretanju od ± 40°,

osno zakretanje od ± 30° pri vertikalnom pomaku od ± 20°;

u slučaju motornih vozila na tri kotača ili četverocikala:

vertikalni pomak od ± 15° pri osnom zakretanju od ± 25°,

osno zakretanje od ± 10° pri vertikalnom pomaku od ± 20°.

5.3.   Također se mora moći spojiti i odspojiti spojnicu s kuglom tako da uzdužna os spojnice s kuglom u odnosu na središnju os spojne kugle i njezinog nosača bude:

vodoravno β = 60° nadesno ili nalijevo,

vertikalno α = 10° gore ili dolje,

osno zakrenuta 10° nadesno ili nalijevo.

6.   ZAHTJEVI ZA ČVRSTOĆU

6.1.   Mora se obaviti ispitivanje dinamičke čvrstoće (ispitivanje izdržljivosti).

6.1.1.   Ispitivanje izdržljivosti obavlja se izmjeničnim približno sinusnim opterećenjem, s brojem ciklusa opterećenja koji ovisi o materijalu. Nisu dopuštene pukotine ni prskotine ni druga vidljiva vanjska oštećenja, ni prevelika trajna deformacija koja bi mogla štetiti zadovoljavajućem djelovanju naprave.

6.1.2.   Osnova za opterećenja pri dinamičkom ispitivanju je ispod prikazana vrijednost D. Uzima se u obzir statičko vertikalno opterećenje u smjeru ispitnog opterećenja u odnosu na vodoravnu ravninu, u ovisnosti od položaja spojne točke i dopuštene vertikalne statičke sile u spojnoj točki.

Formula

gdje je:

T

=

najveća tehnički dopuštena masa u tonama vučnog vozila

R

=

najveća tehnički dopuštena masa u tonama prikolice

g

=

gravitacijsko ubrzanje (pretpostavljeno g = 9,81 m/s2).

6.1.3.   Karakteristične vrijednosti D i S koje su temelj za ispitivanje trebaju se navesti u zahtjevu proizvođača za EZ homologaciju tipa, pri čemu je S dopušteno najveće statičko opterećenje na spojnoj točki u kg.

6.2.   Postupci ispitivanja

6.2.1.   Kod dinamičkih ispitivanja uzorak se mora postaviti u odgovarajući uređaj za ispitivanje s odgovarajućim napravama za primjenu propisane ispitne sile tako da se uzorak ne izlaže nikakvim dodatnim silama ili momentima osim propisane sile ispitivanja. Kod izmjeničnih ispitivanja smjer djelovanja sile ne smije odstupati od zadanog smjera više od ± 1°. Kako bi se izbjeglo djelovanje nepredviđenih sila i momenata na uzorku, može biti potreban jedan zglob u točki djelovanja sile i drugi u zglob na odgovarajućem razmaku.

6.2.2.   Frekvencija ispitivanja ne smije prijeći 35 Hz. Izabrana frekvencija mora biti dovoljno udaljena od rezonantnih frekvencija ispitne postave, uključujući i napravu koja se ispituje. Kod naprava za spajanje izrađenih od čelika broj ciklusa opterećenja mora biti 2 × 106. Kod naprava za spajanje izrađenih od drugim materijala, može biti potreban veći broj ciklusa. Općenito, mora se primijeniti metoda ispitivanja pukotina pomoću obojenih penetranata. Dopuštene su i druge istovrijedne metode.

6.2.3.   Naprave za spajanje koje se ispituju obično se ugrađuju što je čvršće moguće na uređaj za ispitivanje u stvarnom položaju u kojemu će se upotrebljavati na vozilu. Naprave za pričvršćivanje moraju biti one koje je specificirao proizvođač ili podnositelj zahtjeva te koje su namijenjene za pričvršćivanje na vozilo i/ili imaju iste mehaničke značajke.

6.2.4.   Spojnice se po mogućnosti moraju ispitati u izvornom stanju koje je predviđeno za uporabu na cesti. Po slobodnom izboru proizvođača i u dogovoru s tehničkom službom savitljivi se dijelovi mogu neutralizirati ako je to potrebno za postupak ispitivanja te ako ne postoji dvojba zbog nerealnih utjecaja na rezultate ispitivanja.

Savitljivi dijelovi koji se očito pregrijavaju zbog tako ubrzanog postupka ispitivanja mogu se zamijeniti tijekom ispitivanja.

Ispitna opterećenja mogu se primjenjivati pomoću posebnih uređaja bez zračnosti.

Spojnicama dostavljenim na ispitivanje moraju biti priložene sve konstrukcijske pojedinosti koje mogu imati utjecaj na zahtjeve za čvrstoću (npr. ploče s električnim utičnicama, oznake itd.). Granica ispitnog područja završava na sidrišnim točkama ili priključnim točkama. Geometrijski položaj spojne kugle i priključnih točaka spojne naprave u odnosu na referentnu crtu mora odrediti proizvođač vozila i navesti se u izvještaju o ispitivanju.

Svi položaji u odnosu na sidrišne točke u odnosu na referentnu crtu, kako je prikazana u Dodatku 2., za koju proizvođač vozila mora osigurati sve potrebne podatke proizvođaču vučnog vozila, moraju biti prenesene na uređaj za ispitivanje.

6.3.   Ispitivanje spojnih kugla i njihovih nosača

6.3.1.   Sklop ugrađen na ispitnoj napravi podvrgavat će se dinamičkom ispitivanju na uređaju za ispitivanje izmjeničnim vlačnim naprezanjem (primjerice na rezonantnom pulsatoru).

Ispitno opterećenje mora biti izmjenična sila koja djeluje na spojnu kuglu pod kutom od 15° ± 1° kako je prikazano na slici 2. i slici 3. u Dodatku 2. Ako je središte kugle iznad crte koja je usporedna s referentnom crtom prikazanom na slici 5. u Dodatku 2., koja sadrži najvišu od najbližih točaka učvršćenja, ispitivanje se mora provesti pod kutom α = – 15° ± 1° (vidi sliku 3. u Dodatku 2.). Ako je središte kugle ispod crte koja je usporedna s referentnom crtom prikazanom na slici 5. u Dodatku 2. koja sadrži najvišu od najbližih točaka učvršćenja, ispitivanje se mora provesti pod kutom α = + 15° ± 1° (vidi sliku 4. u Dodatku 2.). Taj je kut odabran kako bi se uzelo u obzir vertikalno statičko i dinamičko opterećenje. Ta metoda ispitivanja primjenjuje se samo na dopušteno statičko opterećenje koje nije veće od

Formula

Ako se zahtijeva statičko opterećenje veće od

Formula

kut ispitivanja mora se povećati na 20°.

Dinamičko ispitivanje mora se provesti ovom ispitnom silom:

Fres = ± 0,6 D

6.3.2.   Jednodijelne spojne kugle uključujući naprave s neizmjenjivim kuglama koje se mogu odvojiti i nosačima s izmjenjivim kuglama koji se mogu rastaviti (s iznimkom kugla s integriranim nosačem), ispituju se u skladu s točkom 6.3.1.

6.3.3.   Ispitivanje nosača koji se može upotrebljavati s različitim tipovima kugli obavlja se u skladu sa zahtjevima točke 4.1.6. Priloga VI. Direktivi 94/20/EZ (SL L 195, 29.7.1994., str. 1.).

6.4.   Gore navedeni zahtjevi za ispitivanje u točki također su primjenjivi za naprave za spajanje koje nisu sa spojnim kuglama.

7.   SPOJNE ČAŠICE

7.1.   Osnovno ispitivanje predstavlja ispitivanje izdržljivosti izmjeničnom ispitnom silom i statičko ispitivanje (ispitivanje podizanja) na svakom uzorku koji se ispituje.

7.2.   Dinamičko ispitivanje mora se provesti s prikladnom spojnom kuglom odgovarajuće čvrstoće. Spojna čašica i spojnica s kuglom moraju se postaviti na uređaj za ispitivanje u skladu s uputama proizvođača i na način na koji se pričvršćuju na vozilo. Ne smije postojati mogućnost izlaganja uzorka dodatnim silama u odnosu na ispitnu silu koja djeluje na uzorak.

Ispitna sila mora djelovati uzduž crte koja prolazi kroz središte kugle i nagnuta je unatrag prema dolje pod kutom od 15° (vidi sliku 6. u Dodatku 3.). Ispitivanje izdržljivosti na uzorku mora se provesti uz sljedeću ispitnu silu:

Fres = ± 0,6 D

7.3.   Mora se provesti i statičko ispitivanje podizanja (vidi sliku 7. u Dodatku 3.). Spojna kugla koja se upotrebljava kod ispitivanja mora imati sljedeći promjer

49 – 0 + 0,13 mm

kako bi predstavljala istrošenu spojnu kuglu. Sila podizanja FA mora se ravnomjerno i brzo povećavati na sljedeću vrijednost

Formula

i zadržati 10 sekundi, gdje je

C= masa prikolice (zbroj opterećenja po osovinama prikolice opterećene do najvećeg dopuštenog opterećenja).

7.4.   Ako se upotrebljavaju naprave za spajanje koje nemaju kuglu, spojna čašica mora se ispitati, prema potrebi, u skladu s odgovarajućim zahtjevima Direktive 94/20/EZ.

8.   OZNAČIVANJE

Naprave za spajanje moraju biti označene u skladu s odgovarajućim zahtjevima Direktive 94/20/EZ.

Dodatak 1.

Spojnica s kuglom na motornim vozilima na dva ili tri kotača

Sustav spojnice s kuglom za prikolice ne isključuje uporabu drugih sustava (npr. kardanskih spojnica); međutim, ako se upotrebljava sustav spojnice s kuglom, takav sustav mora odgovarati specifikaciji navedenoj na slici 1.

Slika 1.

Image

(1)

Polumjer spajanja između kugle i vrata mora biti tangencijalan u odnosu na vrat i na donju vodoravnu površinu spojne kugle.

(2)

Vidi ISO/R 468 i ISO 1302; indeks hrapavosti N9 odnosi se na vrijednost Ra = 6,3 μm.

Slika 2.

Slobodni prostor za spojne kugle

Image

Dodatak 2.

Prikazan je smjer ispitivanja na primjeru spojne kugle s nosačem. (Primjenjivo je po analogiji i na druge sustave spojnica).

Image

Dodatak 3.

Slika 6.

Image

Slika 7.

Image

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

POGLAVLJE 11.

SIDRIŠTA SIGURNOSNIH POJASEVA I SIGURNOSNI POJASEVI ZA MOPEDE NA TRI KOTAČA, TRICIKLE I ČETVEROCIKLE S NADOGRADNJOM

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Definicije

PRILOG II.

Područja smještaja djelotvornih sidrišta

PRILOG III.

Postupak određivanja položaja točke H i stvarnog kuta naslona sjedala te provjere njihove veze s položajem točke R i previđenog kuta naslona sjedala

PRILOG IV.

Vučna naprava

PRILOG V.

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojaseva za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojaseva za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

PRILOG VI.

Zahtjevi za sigurnosne pojase

Dodatak 1.

Opisni dokument s obzirom na tip sigurnosnog pojasa predviđenog za mopede na tri kotača, tricikle ili četverocikle s nadogradnjom

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na tip sigurnosnog pojasa predviđenog za mopede na tri kotača, tricikle ili četverocikle s nadogradnjom

Dodatak 3.

Opisni dokument s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojaseva na tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 4.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela s obzirom na ugradbu sigurnosnih pojaseva na tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

PRILOG I.

1.   DEFINICIJE

U smislu ovog poglavlja:

1.1.   „tip vozila s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojaseva” znači motorna vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su: dimenzije, oblici i materijali sastavnih dijelova strukture vozila ili sjedala za koja su pričvršćena sidrišta;

1.2.   „sidrišta sigurnosnih pojaseva” znači dijelovi strukture vozila ili sjedala ili drugih dijelova vozila za koje pojasevi moraju biti učvršćeni;

1.3.   „vodilica remena” znači naprava koja mijenja položaj remena u odnosu na korisnika sklopa pojasa;

1.4.   „djelotvorno sidrište” znači točka koja se upotrebljava, na dogovoren način u skladu s točkom 4., za određivanje kuta svakog dijela sigurnosnog pojasa u odnosu na korisnika, to jest točka za koju bi remen trebao biti pričvršćen da bi se dobio položaj pojasa jednak predviđenom položaju pojasa pri njegovoj uporabi i koja može, a ne mora biti postojeće sidrište pojasa ovisno o obliku dijela za pričvršćenje pojasa na mjestu njegova pričvršćenja za sidrište;

1.4.1.   na primjer:

1.4.1.1.   kad sigurnosni pojas sadržava kruti dio koji je pričvršćen za donje sidrište i koji je nepomičan ili se može slobodno okretati, djelotvorno sidrište pojasa za sve položaje namještanja sjedala je točka u kojoj je remen pojasa pričvršćen za taj kruti dio;

1.4.1.2.   kad je prekretna vodilica pričvršćena na strukturu vozila ili sjedala, središnja točka te prekretne vodilice na mjestu gdje remen pojasa izlazi iz nje na strani korisnika pojasa smatrat će se djelotvornim sidrištem pojasa; remen pojasa mora biti na pravcu između djelotvornog sidrišta pojasa i korisnika;

1.4.1.3.   kad pojas ide izravno od korisnika do uvlačnika pričvršćenog na strukturu vozila ili sjedala bez posredne prekretne vodilice, djelotvornim sidrištem pojasa smatrat će se točka u kojoj os kalema uvlačnika pojasa siječe ravninu koja prolazi kroz središnju os remena na kalemu;

1.5.   „pod” znači donji dio nadogradnje vozila koji povezuje bočne zidove vozila. Povezano s tim značenjem, pod uključuje rebra, utisnute izbočine i druge elemente ukrućenja čak i ako su ispod poda, kao na primjer uzdužni ili poprečni profili;

1.6.   „sjedalo” znači struktura koja može, a ne mora biti neodvojiv dio strukture vozila, zajedno s opremom, namijenjenu za sjedenje jedne odrasle osobe, pri čemu taj naziv označuje pojedinačno sjedalo i dio klupe predviđen za jedno sjedeće mjesto;

1.7.   „skupina sjedala” znači sjedalo tipa klupe ili pojedinačna sjedala smještena jedno uz drugo (to jest tako da su prednja sidrišta jednoga od tih sjedala u ravnini ili ispred stražnjih sidrišta drugog, a u ravnini ili iza prednjih sidrišta tog istog drugog) koja osiguravaju jedno ili više sjedećih položaja za odrasle osobe;

1.8.   „klupa” znači cijela struktura zajedno s opremom, namijenjena za najmanje dva sjedeća mjesta za odrasle osobe;

1.9.   „sklopivo sjedalo” znači pomoćno sjedalo namijenjeno za povremenu uporabu, a koje je uobičajeno preklopljeno naprijed;

1.10.   „tip sjedala” znači kategorija sjedala koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

1.10.1.   oblik, dimenzije strukture sjedala i materijali od kojih je izrađeno;

1.10.2.   tipovi i dimenzije sustava za namještanje i sustavi za učvršćenje;

1.10.3.   tip i dimenzije sidrišta pojasa na sjedalu, sidrišta sjedala i odgovarajući dijelovi strukture vozila;

1.11.   „sidrište sjedala” znači sustav pomoću kojeg je sjedalo kao cjelina učvršćeno za strukturu vozila kao i za pripadajuće dijelove strukture vozila;

1.12.   „sustav za namještanje” znači naprava pomoću koje se dijelovi sjedala mogu namjestiti u položaj za sjedenje koji odgovara tjelesnoj građi korisnika sjedala: Ta naprava za namještanje posebno treba omogućiti:

1.12.1.   uzdužno namještanje;

1.12.2.   vertikalno namještanje;

1.12.3.   kutno namještanje;

1.13.   „zaštićeni prostor” znači područje čije površine zaslona unutar zaštićenog prostora ukupno imaju površinu najmanje 800 cm2;

1.14.   „zaštitni prostor” znači područje ispred sjedala i koje se nalazi:

između dviju vodoravnih ravnina od kojih jedna prolazi kroz točku H prema definiciji u točki 1.17, a druga se nalazi 400 mm iznad te točke,

između vertikalnih uzdužnih ravnina koje su simetrične u odnosu na točku H i međusobno udaljene 400 mm,

iza vertikalne poprečne ravnine koja je 1,3 m ispred točke H.

U bilo kojoj vertikalnoj ravnini površinom zaslona naziva se neprekinuta površina takva da, kad je udarena kuglom promjera 165 mm u vodoravnom uzdužnom pravcu koji prolazi kroz bilo koju danu točku na toj površini i kroz središte kugle, ne postoji u zaštitnom prostoru otvor kroz koji može proći kugla;

1.15.   „sustav za pomicanje” znači naprava koja omogućuje da se sjedalo ili jedan od njegovih dijelova pomakne uzdužno ili zakrene, bez čvrsta međupoložaja, omogućujući lak pristup putnika prostoru iza odgovarajućeg sjedala;

1.16.   „sustav za učvršćenje” znači naprava koja drži sjedalo i njegove dijelove u bilo kojem položaju uporabe, a uključuje mehanizme kojima se učvršćuje kako naslon sjedala u odnosu na sjedalo, tako i sjedalo u odnosu na vozilo;

1.17.   „točka H” jest referentna točka prema definiciji u točki 1.1. Priloga III. određena u skladu s postupkom navedenim u tom prilogu;

1.18.   „točka H1” jest referentna točka koja odgovara točki H prema definiciji u točki 1.17., a određena za sve uobičajene položaje uporabe sjedala;

1.19.   „točka R” jest referentna točka sjedala prema definiciji u točki 1.2. Priloga III.;

1.20.   „referentna linija” jest pravac prema definiciji u točki 3.4. Priloga III.;

1.21.   „točke L1 i L2” znači donja djelotvorna sidrišta;

1.22.   „točka C” je točka smještena 450 mm vertikalno iznad točke R. Međutim, ako udaljenost S koja je određena u točki 1.2.4. nije manja od 280 mm i ako je proizvođač odabrao drugu alternativnu formulu BR = 260 mm + 0,8 S, koja je navedena u točki 4.3.3., tada vertikalni razmak između točaka C i R treba biti 500 mm;

1.23.   „kutovi α1 i α2” znači odgovarajući kutovi između vodoravne ravnine i ravnina koje su okomite na srednju uzdužnu ravninu vozila i koje prolaze kroz točku H1 i točke L1 i L2;

1.24.   „S” jest udaljenost u milimetrima djelotvornih gornjih sidrišta pojasa od referentne ravnine P koja je usporedna sa središnjom uzdužnom ravninom vozila i koja je određena kako slijedi:

1.24.1.   ako je sjedeće mjesto dobro određeno oblikom sjedala, ravnina P je središnja ravnina toga sjedala;

1.24.2.   ako sjedeće mjesto nije dobro određeno:

1.24.2.1.   ravnina P za vozačko mjesto jest vertikalna ravnina usporedna sa srednjom uzdužnom ravninom vozila koja prolazi kroz središte kola upravljača ili ručaka za držanje u njegovom središnjem položaju ako se može namještati, pri čemu se pretpostavlja da središte leži u ravnini obruča kola upravljača;

1.24.2.2.   ravnina P za prednje suvozačevo mjesto simetrična je s onom za vozačko;

1.24.2.3.   ravnina P za stražnje vanjsko sjedeće mjesto je ravnina koju je odredio proizvođač pod uvjetom da su poštovana sljedeća ograničenja za razmak A između srednje uzdužne ravnine vozila i ravnine P:

A nije manji od 200 mm ako je klupa konstruirana samo za dva putnika,

A nije manji od 300 mm ako je klupa konstruirana za više od dva putnika.

2.   OPĆI ZAHTJEVI

2.1.   Sidrišta za sigurnosne pojase moraju biti konstruirana, izrađena i ugrađena tako:

2.1.1.   da omogućuju ugradbu prikladnog sigurnosnog pojasa. Sidrišta prednjih vanjskih sjedala moraju omogućavati uporabu pojasa koji sadržavaju uvlačnik i prekretnu vodilicu na gornjem sidrištu, uzimajući posebno u obzir značajke čvrstoće sidrišta, osim ako proizvođač isporučuje vozilo opremljeno drugim tipovima pojasa koji sadrže uvlačnike. Ako su sidrišta prikladna samo za određene tipove pojasa, ti se tipovi moraju navesti u obrascu navedenom u Dodatku 1. Priloga V.;

2.1.2.   da smanjuju na najmanju mjeru opasnost od iskliznuća pojasa kad se pojas pravilno upotrebljava;

2.1.3.   da smanjuju na najmanju mjeru opasnost od oštećenja remena kod dodira s oštrim krutim dijelovima strukture vozila ili sjedala;

2.1.4.   da u uobičajenim uvjetima uporabe vozilo može zadovoljavati zahtjeve ovog poglavlja;

2.1.5.   da se odredbe ove Direktive primjenjuju na sidrišta u djelotvornom položaju držanja, kad sidrišta zauzimaju različite položaje kako bi se osobama omogućilo ući u vozilo i kako bi ih pojasevi držali.

2.2.   Sidrišta sigurnosnih pojaseva nisu potrebna za tip mopeda na tri kotača ili četverocikla koji nenatovareni imaju masu od najviše 250 kg. Međutim ako su ta vozila opremljena sidrištima, sidrišta moraju zadovoljavati zahtjeve ovog poglavlja.

3.   NAJMANJI BROJ SIDRIŠTA POJASA

3.1.   Prednja sjedala moraju biti opremljena s dva donja i jednim gornjim sidrištem. Međutim, dva donja sidrišta smatraju se dovoljnim za prednja središnja sjedala, ako su ugrađena, kad nema drugih prednjih sjedala, a vjetrobransko staklo smješteno je izvan referentnog područja određenog u Prilogu II. Direktivi 74/60/EEZ. Vjetrobransko staklo smatra se dijelom referentnog područja za sidrišta ako je u stanju biti u statičkom dodiru s napravom za ispitivanje u skladu s metodom opisanom u Prilogu II. Direktivi 74/60/EEZ o unutrašnjoj opremljenosti motornih vozila (92).

3.2.   Na vanjskim sjedalima moraju biti ugrađena dva donja i jedno gornje sidrište.

3.3.   Najmanje dva donja sidrišta moraju biti ugrađena na svim drugim naprijed okrenutim sjedalima, uz iznimku sklopivih sjedala za koja se ne zahtijevaju sidrišta.

3.4.   Ako je vozilo opremljeno sidrištima za sklopiva sjedala, sidrišta moraju zadovoljavati zahtjeve ovog poglavlja.

4.   POLOŽAJ SIGURNOSNIH POJASEVA

(vidi sliku 1. u Prilogu II.)

4.1.   Općenito

4.1.1.   Sidrišta pojasa za svaki pojedini pojas mogu se u cijelosti pričvrstiti na strukturu vozila, strukturu sjedala ili nekog drugog dijela vozila ili se mogu raspodijeliti između tih različitih položaja.

4.1.2.   Isto sidrište može se upotrijebiti za pričvršćenje krajeva dvaju susjednih pojasa pod uvjetom da su zadovoljeni zahtjevi za ispitivanje.

4.2.   Položaj djelotvornih donjih sidrišta

4.2.1.   Kutovi α1 i α2 moraju biti između 30° i 80° u svim uobičajenim položajima uporabe sjedala.

4.2.2.   Kad su klupe sa stražnjim sjedalima i namjestiva sjedala opremljeni sustavom za namještanje određenim u točki 1.12. i kutovi njihovih naslona manji od 20° (vidi sliku 1. u Prilogu II.), kutovi α1 i α2 mogu biti manji od najmanjih vrijednosti propisanih u točki 4.2.1. pod uvjetom da nisu manji od 20° u bilo kojem položaju uobičajene uporabe sjedala.

4.2.3.   Razmak između dviju vertikalnih ravnina usporednih sa središnjom uzdužnom ravninom sjedala i koje prolaze kroz oba djelotvorna sidrišta L1 i L2 istog pojasa ne smije biti manji od 350 mm. Središnja uzdužna ravnina sjedala treba prolaziti između točaka L1 i L2 najmanje 120 mm od tih točaka.

4.3.   Položaj djelotvornih gornjih sidrišta

(vidi sliku 2. u Prilogu II.)

4.3.1.   Ako se upotrebljava vodilica remena ili slična naprava koja utječe na smještaj djelotvornih gornjih sidrišta, taj smještaj treba odrediti na uobičajeni način uzimajući u obzir položaj sidrišta kad uzdužna središnja linija remena prolazi kroz točku J1, koja je određena postupno iz točke R sljedećim trima odsječcima:

RZ: koji je odsječak referentne crte duljine 530 mm izmjeren od točke R prema gore,

ZX, koji je odsječak duljine 120 mm okomit na srednju uzdužnu ravninu vozila izmjeren od točke Z u pravcu sidrišta,

XJ1, koji je odsječak duljine 60 mm okomit na ravninu određenu odsječcima RZ i ZX izmjeren od točke X prema naprijed.

Točka J2 određena je simetrično točki J1 s obzirom na uzdužnu vertikalnu ravninu koja prolazi kroz referentnu crtu (određenu u točki 1.20.) lutke smještene u odgovarajuće sjedalo.

4.3.2.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati ispod ravnine FN koja je okomita na središnju uzdužnu ravninu sjedala i koja s referentnom crtom čini kut od 65°. Taj kut može biti smanjen na 60° za stražnja sjedala. Ravnina FN mora biti tako smještena da presijeca referentnu crtu u točki D, tako da je DR = 315 mm + 1,8 S.

Međutim, ako S ne prelazi 200 mm, tada je DR = 675 mm.

4.3.3.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora ležati iza ravnine FK koja prolazi okomito na središnju uzdužnu ravninu sjedala i presijeca referentnu crtu pod kutom od 120° u točki B, tako da je BR = 260 mm + S. Ako S nije manji od 280 mm, proizvođač može, po vlastitoj volji, upotrijebiti izraz BR = 260 mm + 0,8 S.

4.3.4.   Vrijednost S ne smije biti manja od 140 mm.

4.3.5.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora se smjestiti iza vertikalne ravnine koja je okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila i prolazi kroz točku R, kako je prikazano na slici u Prilogu II.

4.3.6.   Djelotvorno gornje sidrište pojasa mora se smjestiti iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz točku C određenu u točki 1.22.

4.3.7.   Uz gornje sidrište pojasa spomenuto u točki 4.3.1. mogu se ugraditi i druga djelotvorna gornja sidrišta ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

4.3.7.1.   dodatna sidrišta zadovoljavaju zahtjeve u točkama 4.3.1. do 4.3.6.;

4.3.7.2.   dodatna sidrišta mogu se upotrijebiti bez pomoći alata, zadovoljavati zahtjeve u točkama 4.3.5. i 4.3.6. i nalaziti se u jednom od područja određenih pomicanjem područja prikazanog na slici 1. u Prilogu II. za 80 mm prema gore ili prema dolje u okomitom smjeru;

4.3.7.3.   sidrište (sidrišta) je (su) namijenjeno (namijenjena) za zatezanje pojasa tipa H i zadovoljava (zadovoljavaju) zahtjeve navedene u točki 4.3.6. ako leži (leže) iza poprečne ravnine koja prolazi kroz referentnu crtu i smješteno je (smještena su):

4.3.7.3.1.   kad postoji jedno sidrište, u području koje je zajedničko dvama diedrima (prostornim kutovima) određenim vertikalnim pravcima koji prolaze kroz točke J1 i J2 određene u točki 4.3.1. i čiji su vodoravni presjeci prikazani na slici 2. u Prilogu II.;

4.3.7.3.2.   ako postoje dva sidrišta, u odgovarajućem diedru od gore dva navedena, pod uvjetom da ni jedno od sidrišta nije udaljeno za više od 50 mm od zrcalno simetričnog položaja drugog sidrišta oko ravnine P (određene u točki 1.24.) razmatranog sjedala.

5.   ČVRSTOĆA SIDRIŠTA

5.1.   Sva sidrišta moraju biti sposobna podnijeti ispitivanja propisana točkama 6.3. i 6.4. Trajna deformacija, uključujući djelomičan lom sidrišta ili okolnog područja ne predstavlja loš ishod, ako izdrži zahtijevanu silu propisano vrijeme. Tijekom ispitivanja moraju se poštovati najmanje udaljenosti djelotvornih donjih sidrišta pojasa propisane u točki 4.2.3. i zahtjevi navedeni u točkama 4.3.6. i 4.3.7. za djelotvorna gornja sidrišta.

5.2.   U vozilima u kojima se upotrebljavaju takve naprave za pomicanje i sustavi za učvršćenje koji omogućuju putnicima na svim sjedalima izlaženje iz vozila moraju nakon prestanka djelovanja vučne sile još uvijek biti upravljive rukom.

5.3.   Dimenzije provrta s navojem sidrišta

Provrti s navojem na sidrištima moraju biti 7/16-20 UNF 2 tipa B u skladu s ISO/TR 1417.

5.4.   Ako je proizvođač opremio vozilo sigurnosnim pojasevima koji su pričvršćeni za sva sidrišta propisana za određeno sjedalo, ta sidrišta ne trebaju zadovoljavati zahtjeve u točki 5.3. pod uvjetom da zadovoljavaju druge zahtjeve ovog poglavlja. Međutim, zahtjev naveden u točki 5.3. ne primjenjuje na dodatna sidrišta koja zadovoljavaju uvjet određen u točki 4.3.7.3.

5.5.   Sigurnosni pojas mora se moći odvojiti od sidrišta bez oštećenja sidrišta.

6.   ISPITIVANJA

6.1.   Općenito

6.1.1.   Uz uvjet primjene odredaba točke 6.2. i na zahtjev proizvođača:

6.1.1.1.   ispitivanja se mogu obaviti na strukturi vozila ili na u cijelosti dovršenom vozilu;

6.1.1.2.   prozori i vrata mogu a ne moraju biti ugrađeni i/ili zatvoreni;

6.1.1.3.   može se ugraditi svaki uobičajeno predviđeni sastavni dio koji može pridonijeti čvrstoći strukture.

6.1.2.   Sjedala se moraju ugraditi i smjestiti u položaj za vožnju ili uporabu koji je odabrala tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja, a koji je najnepovoljniji s obzirom na čvrstoću sustava.

Položaj sjedala mora se navesti u izvještaju o ispitivanju. Naslon sjedala, ako se njegov nagib može namještati, treba učvrstiti u položaj prema podacima proizvođača ili, u nedostatku takvih podataka, u položaj koji odgovara djelotvornom kutu naslona sjedala koji je što je moguće bliži 15°, odnosno 25° za četverocikl.

6.2.   Pričvršćenje vozila

6.2.1.   Metoda upotrijebljena za pričvršćenje vozila tijekom ispitivanja ne smije biti takva da pojačava sidrišta pojasa ili područja oko sidrišta ili da smanjuje uobičajenu deformaciju strukture.

6.2.2.   Naprava za pričvršćenje smatra se zadovoljavajućom ako nema učinak na područje koje se proteže preko širine strukture i ako su vozilo ili struktura blokirani ili učvršćeni na udaljenosti ne manjoj od 500 mm ispred sidrišta koje se ispituje i držani ili učvršćeni na udaljenosti ne manjoj od 300 mm iza tog sidrišta.

6.2.3.   Preporučuje se da struktura leži na potpornjima izravno ispod osovina kotača ili, ako to nije moguće, izravno ispod točaka pričvršćenja ovjesa.

6.3.   Opći zahtjevi za ispitivanja

6.3.1.   Sva sidrišta pojaseva iste skupine sjedala moraju se ispitati istodobno.

6.3.2.   Vučna sila mora djelovati prema naprijed pod kutom od 10° ± 5° iznad vodoravne ravnine usporedne sa središnjom uzdužnom ravninom vozila.

6.3.3.   Opterećenje se mora postići što je brže moguće. Sidrišta moraju izdržati propisano opterećenje manje od 0,2 s.

6.3.4.   Vučne naprave koje se upotrebljavaju pri ispitivanjima prikazane su u točki 6.4. Priloga IV.

6.3.5.   Sidrišta za sjedala na koja su ugrađena gornja sidrišta moraju se ispitati pod sljedećim uvjetima:

6.3.5.1.   Prednja vanjska sjedala:

Sidrišta pojasa trebaju se podvrgnuti ispitivanju propisanom u točki 6.4.1., pri kojemu se sile na njih primjenjuju pomoću naprave koja reproducira geometriju sigurnosnog pojasa s tri točke opremljenog uvlačnikom ili prekretnom vodilicom na gornjemu sidrištu.

K tomu, ako je broj sidrišta veći od propisanog u točki 3., ta se sidrišta moraju podvrgnuti ispitivanju propisanom u točki 6.4.5., pri kojem se sile prenose na sidrišta pomoću naprave koja reproducira geometriju tipa sigurnosnog pojasa kakav se predviđa pričvrstiti na ta sidrišta;

6.3.5.1.1.   Kad uvlačnik nije pričvršćen na vanjsko donje sidrište koje mora biti predviđeno, ili kad je uvlačnik pričvršćen na gornje sidrište, donja sidrišta pojasa moraju se također podvrgnuti ispitivanju propisanom u točki 6.4.3.

6.3.5.1.2.   U gore navedenom slučaju, ispitivanja propisana u točkama 6.4.1. i 6.4.3. mogu se obaviti na dvije različite strukture ako to zahtijeva proizvođač;

6.3.5.2.   Stražnja vanjska sjedala i/ili središnja sjedala:

Sidrišta se moraju podvrgnuti ispitivanju propisanom u točki 6.4.2, pri kojem se sile na njih prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju sigurnosnog pojasa s tri točke bez uvlačnika te ispitivanju propisanom u točki 6.4.3, pri kojem se sile na dva donja sidrišta prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju trbušnog pojasa. Ta dva ispitivanja mogu se obaviti na dvije različite strukture ako to zahtijeva proizvođač.

6.3.5.3.   Kao odstupanje od zahtjeva u točkama 6.3.5.1. i 6.3.5.2., kad proizvođač isporučuje svoje vozilo opremljeno sigurnosnim pojasevima s uvlačnicima, odgovarajuća sidrišta moraju se podvrgnuti ispitivanju pri kojem se sile na njih prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju pojasa za koji (koja) se sidrišta moraju homologirati kao tip sastavnog dijela.

6.3.6.   Kad gornja sidrišta pojasa nisu predviđena za vanjska sjedala i za središnja sjedala, donja sidrišta moraju se podvrgnuti ispitivanju propisanom u točki 6.4.3., pri kojem se sile na ta sidrišta prenose pomoću naprave koja reproducira geometriju trbušnog pojasa.

6.3.7.   Ako je vozilo konstruirano za prihvaćanje drugih naprava koje ne omogućuju da se remeni mogu pričvrstiti na sidrišta izravno bez posredovanja kolotura, itd. ili ako zahtijevaju dodatna sidrišta uz ona navedena u točki 3., sigurnosni pojas ili sklop od čelične užadi, kolotura, itd. koji čine opremu sigurnosnog pojasa moraju se pričvrstiti pomoću takve naprave na sidrišta u vozilu, a ta sidrišta, prema potrebi, podvrgnuti ispitivanjima propisanim u točki 6.4.

6.3.8.   Može se upotrijebiti metoda ispitivanja drugačija od onih propisanih u točki 6.3., ali se mora dokazati njezina istovrijednost.

6.4.   Posebni zahtjevi za ispitivanja koja se obavljaju na vozilima čija masa u neopterećenu stanju nije veća od 400 kg (93) (ili 550 kg ako su vozila predviđena za prijevoz robe)

6.4.1.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke koji sadržava uvlačnik s prekretnom vodilicom pričvršćenom na gornjem sidrištu.

6.4.1.1.   Posebna prekretna vodilica za čelično uže ili remen sa svojstvima prikladnim za prijenos sila s vučne naprave, ili prekretna vodilica koju je dostavio proizvođač, trebaju se postaviti na gornja sidrišta.

6.4.1.2.   Ispitnim opterećenjem od 675 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidi sliku 2. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na sidrišta pojasa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg dijagonalnog remena toga pojasa.

6.4.1.3.   Istodobno se djeluje vučnom silom 675 daN ± 20 daN na vučnu napravu (vidi sliku 2. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta.

6.4.2.   Ispitivanje izvedbe pojasa s tri točke bez uvlačnika ili s uvlačnikom pričvršćenim na gornjem sidrištu

6.4.2.1.   Ispitnim opterećenjem od 675 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidi sliku 2. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na gornje sidrište i suprotno donje sidrište za isti pojas, pomoću uvlačnika pričvršćenog na gornje sidrište ako je takvu napravu isporučio proizvođač.

6.4.2.2.   Istodobno se djeluje vučnom silom 675 daN ± 20 daN na vučnu napravu (vidi sliku 1. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na donja sidrišta.

6.4.3.   Ispitivanje izvedbe trbušnog pojasa

6.4.3.1.   Ispitnim opterećenjem od 1 110 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidi sliku 1. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta.

6.4.4.   Ispitivanje sidrišta pojasa smještenih u cijelosti u strukturu sjedala ili raspodijeljenih između strukture vozila i strukture sjedala

6.4.4.1.   Ovisno o slučaju, ispitivanja navedena u točkama 6.4.1., 6.4.2. i 6.4.3. moraju se obaviti tako da svako sjedalo i svaka skupina sjedala bude istodobno opterećena silom koja se navodi ispod.

6.4.4.2.   Osim sile navedene u točkama 6.4.1., 6.4.2. i 6.4.3., treba djelovati u težište sjedala uzdužnom i vodoravnom silom deset puta većom od težine cjelokupnog sjedala.

6.4.5.   Ispitivanje izvedbe pojasa posebnoga tipa

6.4.5.1.   Ispitnim opterećenjem od 675 daN ± 20 daN treba djelovati na vučnu napravu (vidi sliku 2. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na sidrišta sigurnosnog pojasa tog tipa pomoću naprave koja reproducira geometriju gornjeg dijagonalnog remena ili remenja.

6.4.5.2.   Istodobno se djeluje vučnom silom 675 daN ± 20 daN na vučnu napravu (vidi sliku 3. u Prilogu IV.) koja je pričvršćena na dva donja sidrišta.

6.5.   Posebni zahtjevi za ispitivanja koja se obavljaju na vozilima čija neopterećena masa nije veća od 400 kg (ili 550 kg ako su vozila predviđena za prijevoz robe)

Primjenjuju se zahtjevi navedeni u Prilogu I. Direktivi 76/115/EEZ (94) za posebne metode ispitivanja sidrišta sigurnosnih pojaseva za motorna vozila kategorije M1.

7.   PROVJERAVANJE NAKON ISPITIVANJA

Nakon ispitivanja mora se zabilježiti svako oštećenje na sidrištima i strukturama koje su podnosile opterećenje pri ispitivanjima.

PRILOG II.

Slika 1.

Područja smještaja djelotvornih sidrišta pojasa

Image

Slika 2.

Djelotvorna gornja sidrišta u skladu s točkom 4.3.7.3. iz Priloga I.

Image

PRILOG III.

POSTUPAK ODREĐIVANJA POLOŽAJA TOČKE H I STVARNOG KUTA NASLONA SJEDALA TE PROVJERE NJIHOVE VEZE S POLOŽAJEM TOČKE R I PREDVIĐENOG KUTA NASLONA SJEDALA

1.   DEFINICIJE

1.1.   Točka H koja prikazuje položaj osobe koja sjedi u prostoru za putnike, presjecište je u uzdužnoj uspravnoj ravnini teoretske osi okretanja noga u odnosu na torzo ljudskog tijela, koje je predstavljeno lutkom opisanom u točki 3.

1.2.   Točka R ili „referentna točka položaja za sjedenje” referentna je točka koju je odredio proizvođač i koja:

1.2.1.   ima koordinate određene u odnosu na strukturu vozila;

1.2.2.   odgovara teoretskom položaju okretanja torza u odnosu na noge (točka H) za najniži i prema natrag krajnji uobičajeni položaj u vožnji ili uporabni položaj koji je odredio proizvođač za svaki sjedeći položaj.

1.3.   „Kut naslona sjedala” je nagib naslona sjedala u odnosu na vertikalu.

1.4.   „Stvarni kut naslona sjedala” je kut koji pravi vertikalna linija kroz točku H u odnosu na referentnu crtu torza ljudskog tijela koje je predstavljeno lutkom opisanom u točki 3.

1.5.   „Predviđeni kut naslona sjedala” je kut koji je propisao proizvođač vozila, i koji:

1.5.1.   određuje kut naslona sjedala za najniži i prema natrag krajnji uobičajeni položaj u vožnji ili uporabni položaj koji je odredio proizvođač za svaki sjedeći položaj;

1.5.2.   čine okomica i referentna središnja linija torza u točki R; i

1.5.3.   teoretski odgovara stvarnom kutu naslona sjedala.

2.   ODREĐIVANJA TOČAKA H I STVARNIH KUTOVA NASLONA SJEDALA

2.1.   Točka H i stvarni kut naslona sjedala moraju se odrediti za svako sjedalo koje je predvidio proizvođač vozila. Ako se sjedala u istom redu mogu smatrati sličnim (sjedeća klupa, istovrsna sjedala itd.), samo jedna točka H i jedan stvarni kut naslona određuju se za svaki red sjedala, s lutkom opisanom u točki 3. postavljenoj na mjesto koje se smatra reprezentativnim za taj red. To mjesto treba biti:

2.1.1.   u slučaju prednjeg reda, vozačko sjedalo;

2.1.2.   u slučaju stražnjeg reda (ili stražnjih redova), vanjsko sjedalo.

2.2.   Kad treba odrediti točku H i stvarni kut naslona sjedala, sjedalo o kojemu je riječ postavlja se prema natrag u krajnji uobičajeni uporabni položaj koji je odredio proizvođač. Ako je naslon namjestiv, učvršćuje se u položaju koji je propisao proizvođač ili, kad ne postoji takav podatak, tako da stvarni kut naslona sjedala bude između 25° i 15°.

3.   ZNAČAJKE LUTKE

3.1.   Upotrebljava se trodimenzionalna lutka mase i oblika koji odgovaraju odrasloj osobi srednje visine. Takva je lutka prikazana na slikama 1. i 2. Dodatka ovom Prilogu.

3.2.   Lutka se sastoji od:

3.2.1.   dva dijela, od kojih jedan predstavlja leđa, a drugi zdjelicu, koji su okretni oko osi koja predstavlja os okretanja torza u odnosu na bedra. Presjecište te osi i boka lutke određuje točku H te lutke;

3.2.2.   dva dijela koji predstavljaju noge i koji su zglobovima okretno spojeni na dijelove koji predstavljaju zdjelicu;

3.2.3.   dva dijela koji predstavljaju stopala i koji su zglobovima koji predstavljaju gležnjeve spojeni s nogama;

3.2.4.   osim toga, na dio koji predstavlja zdjelicu postavlja se libela kojom se omogućuje provjera njezine poprečne usmjerenosti.

3.3.   Utezi koji predstavljaju težine dijelova tijela postavljaju se u odgovarajućim točkama koje odgovaraju odgovarajućim težištima, tako da se dobije ukupna masa lutke od približno 75,6 kg. Pojedinosti o težinama različitih utega dane su u tablici na slici 2. u dodatku.

3.4.   Referentnu liniju torza lutke predstavlja pravac koji prolazi kroz spoj noge i zdjelice i teoretski spoj vrata i prsnog koša (vidi sliku 1. u Dodatku).

4.   NAMJEŠTANJE LUTKE

Trodimenzionalna lutka namješta se na sljedeći način:

4.1.   vozilo treba postaviti na vodoravnu ravninu i prilagoditi sjedala kako je opisano u točki 2.2.;

4.2.   sjedalo koje se ispituje treba prekriti komadom tkanine kako bi se omogućilo ispravno namještanje lutke;

4.3.   lutku treba postaviti na odgovarajuće mjesto tako da joj je os okretanja okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila;

4.4.   stopala lutke trebaju se namjestiti ovako:

4.4.1.   kad je lutka na prednjim sjedalima, ona mora biti postavljena tako da je libela za provjeru poprečnog usmjerenja sjedala dovedena u horizontalu;

4.4.2.   kad je lutka na stražnjim sjedalima, njezina stopala moraju se postaviti tako da što je više moguće dodiruju prednja sjedala. Ako se nakon toga stopala oslanjaju na dijelove poda koji ima različite razine, stopalo koje prvo dotakne prednje sjedalo služi kao referentno, a drugo stopalo treba prilagoditi tako da libela koja omogućuje provjeru poprečnog usmjerenja sjedala bude dovedena u horizontalu;

4.4.3.   ako se točka H određuje za središnje sjedalo, stopala se stavljaju na obje strane tunela;

4.5.   utege treba staviti na bedra, libelu za provjeru poprečnog usmjerenja sjedala dovesti u horizontalu i postaviti utege na dio koji predstavlja sjednu plohu lutke;

4.6.   lutke se treba odmaknuti od naslona sjedala pomoću šipke koja spaja koljena te njezina leđa nagnuti prema naprijed. Lutku treba ponovno postaviti na sjedalo guranjem prema natrag na njezinom sjedalu do pojave otpora, a nakon toga njezina leđa nagnuti unatrag dok se ne oslone na naslon sjedala;

4.7.   vodoravnom silom približno 10 ± 1 daN treba djelovati na lutku dva puta. Smjer i točka hvatišta sile prikazani su crnom strelicom na slici 2. u Dodatku;

4.8.   nakon toga treba postaviti utege na lijevu i desnu stranu te nakon toga utege torza. Poprečna libela lutke mora se držati u vodoravnom položaju;

4.9.   držeći poprečnu libelu lutke u vodoravnom položaju, leđa treba naginjati prema naprijed dok utezi torza ne budu iznad točke H, kako bi se uklonilo svako trenje s naslonom sjedala;

4.10.   nakon toga leđa treba blago pomicati prema natrag kako bi se dovršila radnja namještanja. Poprečna libela lutke mora biti u vodoravnom položaju. Ako nije, gore opisani postupak treba ponoviti.

5.   REZULTATI

5.1.   Nakon što se lutka jednom namjesti u skladu s točkom 4., točka H i stvarni kut naslona sjedala o kojem je riječ određuju se s točkom H i kutom nagiba referentne linije torza lutke.

5.2.   Koordinate točke H u odnosu na tri uzajamno okomite ravnine i stvarni kut naslona sjedala moraju se izmjeriti radi usporedbe s podacima koje je dostavio proizvođač vozila.

6.   PROVJERA RELATIVNOG POLOŽAJA TOČAKA R I H I OMJERA IZMEĐU PREDVIĐENOG KUTA I STVARNOG KUTA NASLONA SJEDALA

6.1.   Rezultati mjerenja provedenih u skladu s točkom 5.2. za točku H i stvarni kut naslona sjedala uspoređuju se s koordinatama točke R i predviđenog kuta naslona sjedala koje je dao proizvođač vozila.

6.2.   Provjera relativnog položaja točaka R i H te odnosa između predviđenog kuta i stvarnog kuta naslona sjedala smatra se zadovoljavajućom za odgovarajući sjedeći položaj ako točka H, određena njezinim koordinatama, leži u kvadratu stranice 50 mm sa središtem u točki R i ako stvarni kut naslona sjedala ne odstupa više od 5° od predviđenog kuta.

6.2.1.   Ako su ti uvjeti ispunjeni, točka R i predviđeni kut naslona sjedala upotrebljavaju se za ispitivanje i ako je potrebno, lutku treba prilagoditi tako da se točka H podudara s točkom R te da se stvarni kut naslona sjedala podudara s predviđenim kutom.

6.3.   Ako točka H ili stvarni kut naslona sjedala ne zadovoljavaju zahtjeve iz točke 6.2., točku H ili stvarni kut naslona sjedala treba dodatno odrediti još dva puta (ukupno tri puta). Ako rezultati dviju od te tri radnje zadovoljavaju zahtjeve, smatra se da rezultat ispitivanja zadovoljava.

6.4.   Ako rezultati posljednja dva od tri ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve iz točke 6.2., smatra se da rezultat ispitivanja ne zadovoljava.

6.5.   Ako nastane stanje opisano u točki 6.4. ili ako nije moguća provjera jer proizvođač vozila nije dostavio podatke za položaj točke R ili za predviđeni kut naslona sjedala, srednja vrijednost rezultata ta tri ispitivanja može se upotrijebiti i smatrati upotrebljivom u svim slučajevima gdje se točka R ili predviđeni kut naslona sjedala navodi u ovom poglavlju.

Dodatak

Slika 1.

Sastavni dijelovi trodimenzionalne lutke

Image

Slika 2.

Dimenzije i masa lutke

Image

PRILOG IV.

VUČNA NAPRAVA

(dimenzije su u mm)

Slika 1.

Image

Slika 2.

Image

Slika 3.

Image

PRILOG V.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

PRILOG VI.

ZAHTJEVI ZA SIGURNOSNE POJASE

1.   Primjenjuju se zahtjevi za vozila kategorija M1 navedeni u Direktivi 77/541/EEC (95).

2.   Međutim, kao odstupanje od zahtjeva za ugradbu navedenih u točki 3. Priloga I. toj Direktivi, vozila čija neopterećena masa nije veća od 400 kg (ili 500 kg ako su namijenjena za prijevoz robe) mogu biti opremljena pojasima ili sustavima za držanje koji sadrže pojase koji imaju sljedeće konfiguracije:

2.1.   na vanjskim sjedalima, trbušne i dijagonalne pojase s uvlačnicima ili bez njih;

2.2.   na središnjim sjedalima, trbušne ili dijagonalne pojase s uvlačnicima ili bez njih.

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

Dodatak 3.

Image

Dodatak 4.

Image

POGLAVLJE 12.

SIGURNOSNA STAKLA, BRISAČI, NAPRAVE ZA PRANJE, ODMRZAVANJE I ODMAGLJIVANJE VJETROBRANSKOG STAKLA MOPEDA NA TRI KOTAČA, TRICIKLA I ČETVEROCIKLA S NADOGRADNJOM

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Sigurnosna stakla

Dodatak 1.

Opisni dokument za tip sigurnosnog stakla namijenjenog za mopede na tri kotača, tricikle ili četverocikle s nadogradnjom

Dodatak 2.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za tip sigurnosnog stakla namijenjenog za mopede na tri kotača, tricikle ili četverocikle s nadogradnjom

Dodatak 3.

Opisni dokument za ugradbu sigurnosnog stakla na tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 4.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za ugradbu sigurnosnog stakla na tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

PRILOG II.

Brisači, naprave za pranje, odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobranskog stakla mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 1.

Postupak koji se slijedi u svrhu određivanja vidnih polja na vjetrobranskim staklima mopeda na tri kotača, tricikla i četverocikla s nadogradnjom u odnosu na točke V

Dodatak 2.

Mješavina za ispitivanje brisača i naprava za pranje vjetrobranskog stakla

Dodatak 3.

Opisni dokument za brisače vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 4.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela brisača vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 5.

Opisni dokument za naprave za pranje vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 6.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela naprave za pranje vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 7.

Opisni dokument za naprave za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

Dodatak 8.

Certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela naprave za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobranskog stakla za tip mopeda na tri kotača, tricikla ili četverocikla s nadogradnjom

PRILOG I.

SIGURNOSNA STAKLA

1.   KONSTRUKCIJSKI ZAHTJEVI

1.1.   Na vozila obuhvaćena ovim poglavljem i čija je konstrukcijska brzina veća od 45 km/h odnose se zahtjevi za konstrukciju i ugradbu, određeni u Direktivi 92/22/EEZ (96) o sigurnosnim staklima i materijalima za sigurnosna stakla za motorna vozila i njihove prikolice.

1.2.   Na vozila obuhvaćena ovim poglavljem i čija konstrukcijska brzina nije veća od 45 km/h odnose se zahtjevi za konstrukciju i ugradbu, određeni u Direktivi 92/22/EEZ ili u Prilogu III. Direktivi 89/173/EEZ (97) koja se odnosi na određene sastavne dijelove i značajke traktora na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo. Pri tome,

1.2.1.   navod u točki 10. Priloga III.-A Direktivi 89/173/EEZ mijenja se slijedećim: „Potrebna su dva pregleda godišnje”.

1.2.2.   Prilozi III.-B i III.-P Direktivi 89/173/EEZ zamjenjuju se dodacima od 1. do 4.

2.   ZAHTJEVI ZA UGRADBU VJETROBRANSKIH STAKALA I DRUGIH SIGURNOSNIH STAKALA NA VOZILA ODREĐENA U TOČKI 1.2.

2.1.   Po odluci proizvođača na vozila s nadogradnjom mogu se ugraditi:

2.1.1.   „vjetrobranska stakla” i „druga sigurnosna stakla izuzev vjetrobranskih”, koja zadovoljavaju zahtjeve Priloga III.-A Direktivi 89/173/EEZ;

2.1.2.   ili vjetrobranska stakla koja zadovoljavaju zahtjeve koji se primjenjuju za „druga sigurnosna stakla izuzev vjetrobranskih”, određenih u Prilogu III.-A Direktivi 89/173/EEZ, isključujući zahtjeve obuhvaćene točkom 9.1.4.2 Priloga III.-C toj Direktivi (sigurnosna stakla čiji normalni koeficijent propuštanja svjetla može biti manji od 70 %)

Dodatak 1.

Image

Dodatak 2.

Image

Dodatak 3.

Image

Dodatak 4.

Image

PRILOG II.

BRISAČI, NAPRAVE ZA PRANJE, ODMRZAVANJE I ODMAGLJIVANJE VJETROBRANSKOG STAKLA MOPEDA NA TRI KOTAČA, TRICIKLA ILI ČETVEROCIKLA S NADOGRADNJOM

1.   DEFINICIJE

U smislu ove Direktive:

1.1.   „Tip vozila s obzirom na brisače i naprave za pranje, odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobranskog stakla” znači vozila koja se međusobno ne razlikuju po sljedećim bitnim značajkama:

1.1.1.   vanjskom i unutarnjem obliku i uređenju, koje unutar područja opisanog u točki 1. Dodatka 1. može utjecati na vidljivost;

1.1.2.   obliku, veličini i značajkama vjetrobranskog stakla i njegovom pričvršćenju;

1.1.3.   značajkama brisača i naprava za pranje vjetrobranskog stakla i sustavu grijanja prostora za putnike.

1.2.   „Točke V” znači točke čiji su položaji u putničkom prostoru određeni vertikalnim uzdužnim ravninama koje prolaze kroz središta krajnjih vanjskih sjedala u prednjem redu sjedala, i koje se u odnosu na točku R i predviđeni kut naslona sjedala koriste za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima za vidna polja (vidi Dodatak 1.)

1.3.   Točka R ili referentna točka sjedećeg položaja i točka H: primjenjuju se definicije određene u poglavlju XI. koje se odnosi na sidrišta sigurnosnih pojasa i sigurnosne pojase.

1.4.   „Temeljne točke vjetrobranskog stakla” znači točke koje se nalaze na sjecištu linija koje se zrakasto šire prema naprijed na vanjsku površinu vjetrobranskog stakla iz točaka V s vjetrobranskim staklom.

1.5.   „Prozirno područje vjetrobranskog stakla” znači dio područja na vjetrobranskom staklu, čija propusnost za svjetlo, mjerena pod pravim kutom u odnosu na površinu, iznosi najmanje 70 %.

1.6.   „Brisač vjetrobranskog stakla” znači sklop koji se sastoji od naprave za brisanje vanjske strane vjetrobranskog stakla i pribora i upravljačkih naprava potrebnih za pokretanje i zaustavljanje te naprave.

1.7.   „Područje brisača vjetrobranskog stakla” znači površina vanjske strane mokrog vjetrobranskog stakla koju briše brisač vjetrobranskog stakla.

1.8.   „Naprava za pranje vjetrobranskog stakla” znači naprava za spremanje tekućine i njezino prskanje na vanjsku stranu vjetrobranskog stakla i neophodne upravljačke naprave potrebne za pokretanje i zaustavljanje te naprave.

1.9.   „Upravljačka naprava perača vjetrobranskog stakla” znači naprava ili pribor za pokretanje i zaustavljanje naprave za pranje vjetrobranskog stakla. Pokretanje i zaustavljanje može biti usklađeno s radom brisača vjetrobranskog stakla ili potpuno nezavisno od njega.

1.10.   „Crpka perača vjetrobranskog stakla” znači naprava namijenjena za prijenos tekućine za pranje vjetrobranskog stakla iz spremnika do površine vjetrobranskoga stakla.

1.11.   „Sapnica” znači naprava koja se može namještati po smjeru i koja usmjerava tekućinu za pranje vjetrobranskog stakla na vjetrobransko staklo.

1.12.   „Djelovanje naprave za pranje vjetrobranskog stakla” znači sposobnost naprave za pranje vjetrobranskog stakla da prska tekućinu na željeno područje vjetrobranskog stakla, bez istjecanja tekućine ili pojave prekida spoja cijevi naprave za pranje pri njezinoj uobičajenoj uporabi.

1.13.   „Naprava za odmrzavanje” znači naprava namijenjena za otapanje inja i leda na površini vjetrobranskog stakla, čime se omogućava vidljivost.

1.14.   „Odmrzavanje” znači uklanjanje prevlake inja ili leda, koji prekrivaju ostakljene površine, djelovanjem naprava za odmrzavanje i brisača vjetrobranskog stakla.

1.15.   „Odmrznuto područje” znači područje ostakljene površine koje je suho ili prekriveno rastaljenim ili djelomično rastaljenim injem, koje može biti odstranjeno s vanjske strane djelovanjem brisača vjetrobranskog stakla, ali isključujući područje vjetrobranskog stakla prekriveno suhim injem.

1.16.   „Naprava za odmagljivanje” znači naprava namijenjena za uklanjanje zamagljene prevlake na unutarnjoj površini vjetrobranskog stakla, čime se omogućava vidljivost.

1.17.   „Zamagljenje” znači prevlaka kondenzata na unutarnjoj površini ostakljenih površina.

1.18.   „Odmagljivanje” znači uklanjanje zamagljenja koje prekriva ostakljene površine djelovanjem naprave za odmagljivanje.

2.   ZAHTJEVI

2.1.   Brisači vjetrobranskog stakla

2.1.1.   Svako vozilo mora biti opremljeno najmanje jednim automatskim brisačem vjetrobranskog stakla, tj. koji može, kad je motor vozila u pogonu, djelovati bez bilo kakve vozačeve radnje, osim one potrebne za pokretanje i zaustavljanje brisača vjetrobranskog stakla.

2.1.1.1.   Područje brisanja vjetrobranskog stakla mora pokrivati najmanje 90 % vidnog polja A kako je određeno u točki 2.2. Dodatka 1.

2.1.2.   Brisač vjetrobranskog stakla mora imati učestalost brisanja od najmanje 40 ciklusa u minuti, pri čemu ciklus odgovara kretanju brisača vjetrobranskog stakla prema naprijed i povratku na isto mjesto.

2.1.3.   Učestalost (učestalosti) određena u točki 2.1.2. mora biti postignuta kako je navedeno u točkama 3.1.1. do 3.1.8.

2.1.4.   Ugradba poluge brisača mora biti izvedena tako da je moguće njegovo podizanje sa vjetrobranskog stakla sa svrhom omogućavanja njegova ručnog čišćenja.

2.1.5.   Brisač vjetrobranskog stakla mora biti sposoban djelovati dvije minute na suhom vjetrobranskom staklu kako je određeno u točki 3.1.9.

2.1.6.   Sustav mora biti sposoban izdržati neprekidno zadržavanje gibanja u trajanju od 15 sekundi, s polugama brisača zadržanim u vertikalnom položaju i kontrolom brisača postavljenom na najveću učestalost brisanja.

2.2.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla

2.2.1.   Svako vozilo mora biti opremljeno napravom za pranje vjetrobranskog stakla koja je sposobna izdržati opterećenja koja nastaju kao posljedica začepljenih sapnica kada je naprava pokrenuta u skladu s postupkom opisanim u točki 3.2.1.

2.2.2.   Na djelovanje naprave za pranje i brisača vjetrobranskog stakla ne smije štetno djelovati izlaganje temperaturnim ciklusima navedenim u točkama 3.2.2. i 3.2.3.

2.2.3.   Sustav za pranje vjetrobranskog stakla mora biti sposoban dobavljati dostatno tekućine za čišćenje 60 % područja određenog u točki 2.2. Dodatka 1. pod uvjetima opisanim u točki 3.2.4.

2.2.4.   Obujam spremnika tekućine mora biti najmanje jedna litra.

2.3.   Naprava za odmrzavanje i odmagljivanje

2.3.1.   Svako vozilo mora biti opremljeno napravom za odmrzavanje i odmagljivanje koja omogućava uklanjanje inja i leda koji prekrivaju vjetrobransko staklo i uklanjanje zamagljenja s unutarnje površine vjetrobranskog stakla.

Međutim, ova naprava se ne zahtjeva za mopede na tri kotača s nadogradnjom čiji motor ne razvija više od 4 kW.

2.3.2.   Uvjeti određeni u točki 2.3.1. smatraju se zadovoljenima ako je vozilo opremljeno odgovarajućim sustavom za grijanje putničkog prostora, koji mora ispunjavati zahtjeve propisane u Direktivi 78/548/EEZ (98) koja se odnosi na sustave za grijanje putničkog prostora motornih vozila, sa slijedećim dopunama točaka 2.4.1.1. i 2.4.1.2. Priloga I. navedene Direktive: „alternativno mora biti jasno dokazano da nikakva curenja ne mogu doseći putnički prostor”.

2.3.3.   Kod odstupanja od točke 2.3.2., za vozila koja imaju snagu veću od 15 kW primjenjuju se zahtjevi Direktive 78/317/EEZ (99) koja se odnosi na sustave za odmrzavanje i odmagljivanje ostakljenih površina motornih vozila

3.   POSTUPAK ISPITIVANJA

3.1.   Brisači vjetrobranskog stakla

3.1.1.   Ako nije drugačije određeno, dolje opisana ispitivanja moraju se izvesti pod sljedećim uvjetima:

3.1.2.   okolna temperatura ne smije biti niža od 10 °C niti viša od 40 °C;

3.1.3.   vjetrobransko se staklo mora držati stalno mokrim;

3.1.4.   Ako se brisač vjetrobranskog stakla pokreće strujno moraju biti ispunjeni sljedeći dodatni uvjeti:

3.1.4.2.   motor mora raditi pri 30 % ± 10 % brzine vrtnje pri kojoj razvija najveću snagu;

3.1.4.3.   moraju biti uključena kratka glavna svjetla;

3.1.4.4.   ako postoje električne naprave za grijanje i/ili prozračivanje, moraju djelovati u uvjetima najveće potrošnje električne energije;

3.1.4.5.   ako postoje, električne naprave za odmrzavanje i odmagljivanje, moraju djelovati pod uvjetima najveće potrošnje električne energije.

3.1.5.   Brisači vjetrobranskog stakla koji su pogonjeni stlačenim zrakom ili vakuumom moraju biti u stanju neprekidno djelovati pri propisanoj učestalosti brisanja bez obzira na brzinu vrtnje i opterećenje motora.

3.1.6.   Učestalosti brisanja brisača vjetrobranskog stakla moraju zadovoljavati zahtjeve određene u točki 2.1.2. nakon uvodnog rada u trajanju od 20 minuta na mokroj površini.

3.1.7.   Vanjska površina vjetrobranskog stakla treba se potpuno odmastiti s metilnim alkoholom ili istovrijednim sredstvom za odmašćivanje.

Nakon sušenja, na površinu vjetrobranskog stakla treba nanijeti otopinu amonijaka koncentracije ne manje od 3 % i ne veće od 10 %. Površinu treba ostaviti da se osuši i potom je obrisati suhom pamučnom tkaninom.

3.1.8.   Sloj ispitne mješavine treba jednoliko nanijeti na vanjsku površinu vjetrobranskog stakla (vidi Dodatak 2.) i potom je ostaviti da se osuši.

3.1.9.   Zahtjevi iz točke 2.1.5. moraju biti zadovoljeni pod uvjetima određenim u točki 3.1.4.

3.2.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla

Uvjeti ispitivanja

3.2.1.   Ispitivanje br. 1

3.2.1.1.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla napuni se vodom i iz nje se odstrani sav zrak, potom se ostaviti na okolnoj temperaturi od 20 ± 5 °C najmanje četiri sata. Sve sapnice se začepe i naprava se uključi šest puta u minuti, svaki put u trajanju od najmanje tri sekunde. Ako se naprava pokreće mišićnom snagom vozača, zahtijevana sila utvrđena je u sljedećoj tablici:

Tip pumpe

Zahtijevana sila

ručna pumpa

11 do 13,5 daN

nožna pumpa

40 do 44,5 daN

3.2.1.2.   Za električne pumpe ispitni napon ne smije biti manji od nazivnog napona niti ga smije prekoračiti za više od 2 volta.

3.2.1.3.   Nakon izvođenja ispitivanja naprava za pranje vjetrobranskog stakla mora djelovati kako je određeno u točki 1.12.

3.2.2.   Ispitivanje br. 2 (ispitivanje uz izlaganje niskim temperaturama)

3.2.2.1.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla napuni se vodom i iz nje se odstrani sav zrak, potom se ostavi na okolnoj temperaturi od – 18 ± 3 °C najmanje četiri sata, tako da se sva voda sadržana u napravi zamrzne. Potom se naprava ostavi na okolnoj temperaturi od 20 ± 2 °C sve dok se led u potpunosti ne rastopi. Potom se provjerava djelovanje naprave, a naprava se pokreće kako je određeno u točki 3.2.1.

3.2.3.   Ispitivanje br. 3 (izlaganje visokim temperaturama)

3.2.3.1.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla napuni se vodom temperature od 60 ± 3 °C. Potom se provjerava djelovanje naprave njezinim aktiviranjem kako je određeno u točki 3.2.1.

3.2.4.   Ispitivanje br. 4 (ispitivanje sposobnosti djelovanja naprave za pranje vjetrobranskog stakla kako je određeno u točki 2.2.3.)

3.2.4.1.   Naprava za pranje vjetrobranskog stakla napuni se vodom i iz nje se odstrani sav zrak. Na vozilu, u stanju mirovanja i bez ikakvog uočljivog djelovanja vjetra, sapnicu (sapnice) naprave za pranje vjetrobranskog stakla treba usmjeriti prema ciljanoj površini na vanjskoj površini vjetrobranskog stakla. Ako se sustav pokreće mišićnom snagom vozača, sila koja se koristi za obavljanje navedenog ne smije prekoračiti sile navedene u točki 3.2.1.1. Ako se naprava pokreće električnom pumpom primjenjuju se zahtjevi iz točke 3.1.4.

3.2.4.2.   Vanjska površina vjetrobranskog stakla podvrgava se tretmanu opisanom u točkama 3.1.7. i 3.1.8.

3.2.4.3.   Potom se pokrene naprava za pranje vjetrobranskog stakla na način koji je naveo proizvođač za 10 ciklusa automatskog rada brisača vjetrobranskog stakla pri najvišoj učestalosti brisanja, i odredi se dio vidnog polja, koji je opisan u točki 2.2. Dodatka 1., koji je pri tomu očišćen.

3.3.   Sva ispitivanja naprave za pranje vjetrobranskog stakla, propisana u točkama 3.2.1. do 3.2.3., moraju biti izvedena na istoj napravi.

Dodatak 1.

Postupak koji se slijedi u svrhu određivanja vidnih polja na vjetrobranskim staklima mopeda na tri kotača, tricikla i četverocikla s nadogradnjom u odnosu na točke V

1.   POLOŽAJI TOČAKA V

1.1.   U tablicama I. i II. navedeni su položaji točaka V u odnosu na točku R, izraženi njihovim koordinatama X, Y i Z u trodimenzionalnom referentnom sustavu.

1.2.   Tablica I. prikazuje osnovne koordinate za konstrukcijski kut nagiba naslona sjedala od 25°. Pozitivan smjer koordinata prikazan je na slici 1.

TABLICA I.

Točka V

X

Y

Z

V1

68 mm

–5 mm

665 mm

V2

68 mm

–5 mm

589 mm

1.3.   Ispravke za predviđeni kut naslona sjedala različit od 25°.

1.3.1.   Tablica II. prikazuje dodatne ispravke koje se vrši na koordinatama ΔX za svaku točku V kada je predviđeni kut naslona sjedala različit od 25°. Pozitivan smjer za koordinate prikazan je na slici 1.

TABLICA II.

Kut naslona sjedala

(°)

Vodoravne koordinate

Δ X

5

– 186 mm

6

– 177 mm

7

– 167 mm

8

– 157 mm

9

– 147 mm

10

– 137 mm

11

– 128 mm

12

– 118 mm

13

– 109 mm

14

–99 mm

15

–90 mm

16

–81 mm

17

–72 mm

18

–62 mm

19

–53 mm

20

–44 mm

21

–35 mm

22

–26 mm

23

–18 mm

24

–9 mm

25

0 mm

26

9 mm

27

17 mm

28

26 mm

29

34 mm

30

43 mm

31

51 mm

32

59 mm

33

67 mm

34

76 mm

35

84 mm

36

92 mm

37

100 mm

38

108 mm

39

115 mm

40

123 mm

2.   VIDNA POLJA

2.1.   Iz točaka V određuju se dva vidna polja.

2.2.   Vidno polje A područje je na vanjskoj površini vjetrobranskog stakla omeđeno sa sljedeće četiri ravnine koje se šire prema naprijed iz točaka V (vidi sliku 1.):

okomitom ravninom koja prolazi kroz V1 i V2 i zatvara kut od 18° ulijevo s osi X,

ravninom paralelnom s osi Y koja prolazi kroz V1 i zatvara kut od 3° prema gore s osi X,

ravninom paralelnom s Y-osi koja prolazi kroz V2 i zatvara kut od 1° prema dolje s osi X,

okomitom ravninom koja prolazi kroz V1 i V2i zatvara kut od 20° udesno s osi X.

Slika 1.

Image

Dodatak 2.

Mješavina za ispitivanje brisača i naprava za pranje vjetrobranskog stakla

Ispitna mješavina određena u točkama 3.1.8. i 3.2.4.2. volumno sadrži 92,5 % vode (tvrdoće manje od 205 g/1 000 kg nakon isparivanja), 5 % zasićene otopine soli (natrijev klorid u vodi) i 2,5 masenih postotaka prašine sastava prikazanog u tablicama I. i II.

TABLICA I.

Analiza ispitne prašine

Sastojak

% mase

SiO2

67 do 69

Fe2O3

3 do 5

Al2O3

15 do 17

CaO

2 do 4

MgO

0,5 do 1,5

alkalije

3 do 5

gubitak pri izgaranju

2 do 3


TABLICA II.

Raspodjela sastava prašine prema veličini čestica

Veličina čestice

(u μm)

Raspodjela prema veličini

(u %)

0 do 5

12 ± 2

5 do 10

12 ± 3

10 do 20

14 ± 3

20 do 40

23 ± 3

40 do 80

30 ± 3

80 do 200

9 ± 3

Dodatak 3.

Image

Dodatak 4.

Image

Dodatak 5.

Image

Dodatak 6.

Image

Dodatak 7.

Image

Dodatak 8.

Image


(1)  Vidi sliku u Dodatku 1.

(2)  Linearna interpolacija najvećeg opterećenja dopuštena je za međuvrijednosti brzina

(3)  Primjenjuje se samo na gume označene kodnom oznakom „V” unutar oznake veličine i do najveće brzine koju je odredio proizvođač gume (vidi točku 1.2.15. u Prilogu I.).

(4)  Primjenjuje se također na gume označene kodnom oznakom „Z” unutar oznake veličine.

(5)  Gume za uobičajenu uporabu.

(6)  Višenamjenske gume i gume za snijeg.

(7)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu.

(8)  Gume za posebne namjene i gume za snijeg.

(9)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu do uključivo brzinske kategorije P.

(10)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu iznad brzinske kategorije P i gume za snijeg.

(11)  Gume za posebne namjene.

(12)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu.

(13)  Gume za posebne namjene i gume za snijeg.

(14)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu do uključivo brzinske kategorije P.

(15)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu iznad brzinske kategorije P i gume za snijeg.

(16)  Gume za posebne namjene.

(17)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu.

(18)  Gume za posebne namjene i gume za snijeg.

(19)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu do uključivo brzinske kategorije P.

(20)  Gume za uobičajenu cestovnu uporabu iznad brzinske kategorije P i gume za snijeg.

(21)  Gume za posebne namjene.

(22)  Tlak za napuhavanje također se može odrediti prema sljedećem:

Vrsta gume

Simbol brzinske kategorije

Tlak

bar

kPa

MOPEDI

 

 

 

uobičajena

В

2,25

225

pojačana

B

2,80

280

MOTOCIKLI

F, G, J, K, L, M, N, P, Q, R, S

2,25

225

uobičajena

T, U, H, V, W

2,80

280

pojačana

F do P

Q, R, S, T, U, H

3,30

330

POSEBNI MOTOCIKLI

4PR

F do M

3,50

350

6PR

4,00

400

8PR

4,50

450

Druge vrste guma moraju se napuhati na tlak koji je odredio njihov proizvođač

(23)  Za brzine iznad 240 km/h ispitni tlak je 3,20 bar (320 kPa).

(24)  Glavna svjetla iz Priloga III.-B, III.-C i III.-D.

(25)  Primjenjuje se samo za područje između dviju vertikalnih crta koje prolaze kroz V = 0°/H = ± 5° i dviju vodoravnih crta koje prolaze kroz V = ± 10°/H = 0°. U svim drugim smjerovima primjenjuje se gornja granica od 400 cd.

(26)  

Formula

(27)  Mjerni zaslon za promet lijevom stranom mora biti simetričan u odnosu na crtu v –v prikazanu na crtežu u ovom Prilogu.

(28)  Tehnički zahtjevi za žarulje sa žarnom niti: vidi Prilog IV.

(29)  Smatra se da glavno svjetlo zadovoljava zahtjeve te točke ako se žarulja (žarulje) sa žarnom niti može (mogu) lako ugraditi u to glavno svjetlo i da se krilca mogu ispravno postaviti u odgovarajuće otvore, čak i u mraku.

(30)  Ti se zahtjevi ne primjenjuju za glavnu sklopku svjetala.

(31)  Širina mjernog zaslona mora biti dovoljna da omogući provjeru crte „svjetlo-tamno” u području koje se proteže najmanje 5° na svakoj strani crte v-v.

(32)  Ako u slučaju glavnog svjetla koje je konstruirano da zadovoljava zahtjeve ove Direktive samo za kratki svjetlosni snop os žarišta bitno odstupa od općeg smjera svjetlosnoga snopa, ili ako, bez obzira na tip glavnog svjetla (samo za kratki ili kombinirani kratki i dugi svjetlosni snop), granica „svijetlo-tamno” svjetlosnog snopa nema jasan prijelom, obavlja se bočno namještanje tako da se u čim većoj mjeri ispune zahtjevi za osvijetljenost u točkama 75 R i 50 R za promet desnom stranom, odnosno u točkama 75 L i 50 L za promet lijevom stranom.

(33)  Glavno svjetlo konstruirano za kratki svjetlosni snop može davati dugi svjetlosni snop, koji ne podliježe tom zahtjevu.

(34)  Granica ponovnog usmjeravanja od 1° na desno ili na lijevo nije nespojiva s vertikalnim ponovnim usmjeravanjem prema gore i prema dolje. Ova druga ograničena je samo uvjetima propisanima u točki 3.3. Međutim, vodoravni dio granice „svijetlo-tamno” ne smije prelaziti crtu h-h (odredbe točke 3.3. ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su predviđena da zadovoljavaju zahtjeve ovog Priloga samo za kratki svjetlosni snop).

(35)  E50 R i E50 L su stvarno izmjerene vrijednosti osvijetljenosti.

(36)  Ako su ispitivana glavna svjetla udružena i/ili uzajamno povezana sa signalnim svjetlima, potonja moraju svijetliti tijekom cijelog trajanja ispitivanja. U slučaju pokazivača smjera, on mora svijetliti žmigajući s omjerom vremena uključen/isključen približno jedan prema jedan.

(37)  Trebaju li istodobno svijetliti dvije ili više žarnih niti s glavnim svjetlom kad bljesne, to se neće smatrati uobičajenom istodobnom uporabom žarnih niti.

(38)  NaCMC predstavlja natrijevu sol karboksilmetilceluloze, koja se običajno označuje kao CMC. NaCMC koji se upotrebljava u mješavini za prljanje, mora imati stupanj supstitucije (DS) 0,6 - 0,7 i viskozitet 200 - 300 cP u 2 %-tnoj otopini pri 20 °C.

(39)  Točka 50 V leži 375 mm ispod HV na vertikalnoj crti v-v na zaslonu koji je udaljen 25 m.

(40)  Za L2 preporučuje se upotrijebiti žarišnu duljinu od oko 80 mm.

(41)  Vrijednosti navedene u lijevom stupcu odnose se na dugi svjetlosni snop, a vrijednosti u desnom stupcu na kratki svjetlosni snop.

(42)  Položaj i mjere štita i žarnih niti provjeravaju se pomoću mjerne metode opisane u Publikaciji IEC 809.

(43)  Mjeri se na razmaku od referentne ravnine koji je naveden u mm iza kose crte.

(44)  mv = mjerna vrijednost.

(45)  Kut γ vrijedi samo za konstrukciju štita i ne provjerava se na gotovim žaruljama sa žarnom niti.

(46)  Točke koje treba mjeriti su sjecišta vanjske strane krajnjeg zavoja koji je najbliži ili najudaljeniji od podnoška s osi žarne niti.

(47)  Podnožak se mora pritisnuti u ovim smjerovima.

(48)  Vidi List H2/1.

(49)  Kraj žarne niti je određen u listu H2/3.

(50)  Crtež nije obvezan za konstrukciju štita.

(51)  Crtež nije obvezan za konstrukciju štita.

(52)  Dimenzija se mjeri na udaljenosti od referentne ravnine koja je navedena u mm iza kose crte.

(53)  „29,5 mv” ili „30,0 mv” označuje vrijednost izmjerenu na udaljenosti 29,5 mm odnosno 30,0 mm od referentne ravnine.

(54)  Dimenzija se mjeri od referentne ravnine na udaljenosti koja je navedena u mm iza kose crte.

(55)  Crtež nije obvezan za konstrukciju štita.

(56)  Crtež nije obvezan za konstrukciju štita.

(57)  Proizvođač može odabrati drugi niz okomitih smjerova gledanja. Smjerove gledanja koje odredi proizvođač koristi ispitni laboratorij za provjeru dimenzija i položaja žarne niti.

(58)  Proizvođač može odabrati drugi niz okomitih smjerova gledanja. Smjerove gledanja koje odredi proizvođač koristi ispitni laboratorij za provjeru dimenzija i položaja žarne niti.

(59)  Najveće dopušteno bočno odstupanje središta žarne niti u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine koje sadrže referentnu os i od kojih jedna od tih ravnina sadrži os zatika.

(60)  Žarulje sa žarnom niti s podnoškom BA 15d mogu se upotrijebiti u posebne svrhe; one imaju iste dimenzije.

(61)  Provjerava se pomoću „box-sistema”prema listu P21W/2.

(62)  Za 24-voltne žarulje povećane snage koje imaju drukčiji oblik žarne niti u pripremi su dodatne specifikacije.

(63)  Dimenzije se provjeravaju pomoću „box-sistema” (P21/5W/2, P21/5W/3), koji se temelji na gore navedenim dimenzijama i dopuštenim odstupanjima; „x” i „y”, se odnose na glavnu žarnu nit (veće snage), a ne os žarulje (P21/5W/2). Razmatra se mogućnost načina povećanja točnosti postavljanja žarne niti i sklopa podnoška i držača.

(64)  Najveće dopušteno bočno odstupanje središta glavne žarne niti (veće snage) u odnosu na dvije međusobno okomite ravnine, koje sadrže referentnu os i od kojih jedna sadrži os zatika.

(65)  24-voltna žarulja sa žarnom niti se ne preporučuje za razvoj budućih konstrukcija.

(66)  Ova dimenzija odgovara razmaku između dvaju otvora promjera 3,5 mm, od kojih se svaki naslanja na jedan podnožak.

(67)  Žarna nit se mora nalaziti unutar valjka duljine 19 mm koji je koaksijalan s osi žarulje sa žarnom niti i postavljen simetrično u odnosu na središte žarulje. Promjer tog valjka je za 6-voltne i 12-voltne žarulje sa žarnom niti: d + 4 mm (za etalon žarulje sa žarnom niti: d + 2 mm) i za 24-voltne žarulje sa žarnom niti: d + 5 mm, gdje je „d” je nazivni promjer žarne niti prema podacima proizvođača.

(68)  Odstupanje središta žarne niti od središta duljine žarulje ne smije biti veće od ± 2,0 mm (za etalon žarulje sa žarnom niti: ± 0,5 mm) mjereno u smjeru referentne osi.

(69)  4,5 mm za 6-voltne žarulje sa žarnom niti.

(70)  16,5 mm za 24-voltne žarulje sa žarnom niti.

(71)  Ova dimenzija odgovara razmaku između dvaju otvora promjera 3,5 mm.

(72)  Položaj žarne niti se provjerava pomoću „box-sistema” u skladu s listom C21W/2.

(73)  SL L 266, 2.10.1974., str. 4.

(74)  Definicije su uzete iz CIE publikacije 50 (45), Međunarodni elektrotehnički rječnik, Skupina 45, Osvjetljavanje.

(75)  Skraćena tablica. Vrijednosti Formula su zaokružene na pet decimalnih mjesta.

(76)  Izmijenjeno 1966. s 3 na 2.

(77)  U unutarnji retrovizor nije potreban ako se ne mogu zadovoljiti uvjeti iz točke 4.1. U tom su slučaju potrebna dva vanjska retrovizora, jedan na lijevoj i drugi na desnoj strani vozila.

(78)  Granične vrijednosti za mase CO i HC + NOx treba pomnožiti faktorom 2 za mopede na tri kotača i lake četverocikle.

(79)  Granična vrijednost za masu CO mora biti 3,5 g/km za mopede na tri kotača i lake četverocikle.

(80)  Formula

Formula

gdje je xi bilo koji od pojedinačnih rezultata dobivenih u uzorku n i Formula

Formula

(81)  Za jedan valjak promjera 400 mm.

(82)  Te dodatne mase mogu se kad je prikladno zamijeniti elektroničkim uređajem pod uvjetom da se dokaže istovrijednost rezultata.

(83)  Međutim, granične vrijednosti za tricikle i četverocikle moraju se pomnožiti faktorom 1,5.

(84)  Međutim, granične vrijednosti za tricikle i četverocikle moraju se pomnožiti faktorom 1,5.

(85)  Formula

Formula

gdje je Formula bilo koji od pojedinačnih rezultata dobivenih u uzorku n iFormula

Formula

(86)

  

PM: Mjenjač u neutralnom položaju, uključena spojka.

K: Isključena spojka

(87)  Te dodatne mase mogu se kad je prikladno zamijeniti elektroničkim uređajem, pod uvjetom da se dokaže istovrijednost rezultata.

(88)  Ispitivanje se može obaviti ispitivanjem u klimatiziranim uvjetima gdje su atmosferski uvjeti pod nadzorom.

(89)  Inicijali Američkog udruženja za ispitivanje i materijale, 1916 Race Street, Philadelpia, Pennsylvania 19103 USA.

(90)  Dodatni elementi koji sadrže zabranjeni kisik.

(91)  SL L 237, 27.8.1991., str. 1.

(92)  SL L 38, 11.2.1974., str. 2.

(93)  Masa pogonskih baterija kod električnih vozila nije uključena u neopterećeni masu.

(94)  SL L 24, 30.1.1976., str. 6.

(95)  SL L 220, 29.8.1977., str. 95.

(96)  SL L 129, 14.5.1992., str. 11.

(97)  SL L 67, 10.3.1989., str. 1.

(98)  SL L 168, 26.6.1978., str. 40.

(99)  SL L 81, 28.3.1978., str. 27.


Top