17.7.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/28


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2023. uputilo Ustavno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – INTERZERO Trajnostne rešitve za svet brez odpadkov d.o.o., Interzero Circular Solutions Europe GmbH i dr./Državni zbor Republike Slovenije

(Predmet C-254/23, Interzero i dr.)

(2023/C 252/32)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Ustavno sodišče Republike Slovenije

Stranke

Tužitelji: INTERZERO Trajnostne rešitve za svet brez odpadkov d.o.o., Interzero Circular Solutions Europe GmbH i dr.

Tuženik: Državni zbor Republike Slovenije

Prethodna pitanja

1.

Može li se poduzećem kojem je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa u smislu članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (s obzirom na članak 14. UFEU-a, Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa te članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (1)) smatrati pravna osoba koja ima isključivo pravo obavljanja djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste na državnom području Republike Slovenije, što je djelatnost koja obuhvaća:

sklapanje ugovora s proizvođačima određenih proizvoda na temelju kojih proizvođači ovlašćuju tu pravnu osobu da u njihovo ime osigura pravilno gospodarenje otpadom koji je nastao od tih proizvoda;

uspostavljanje sustava skupljanja i obrade otpada (sklapanje ugovora s trgovačkim društvima koja u ime organizacije pravilno skupljaju i obrađuju sav skupljeni otpad od proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača) i

vođenje evidencije proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača i koji se stavljaju na tržište u Republici Sloveniji te vođenje evidencije skupljenog i obrađenog otpada koji je nastao od proizvoda na koje se primjenjuje proširena odgovornost proizvođača, kao i dostava tih podataka Ministarstvu,

te pravna osoba koja je, prilikom obavljanja te djelatnosti, obvezna sklapati ugovore i s proizvođačima koji imaju obvezu proširene odgovornosti proizvođača i s trgovačkim društvima koja će skupljati i obrađivati otpad?

2.

Treba li članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (2), kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste može zakonito obavljati samo jedna pravna osoba na državnom području države članice bez namjere ostvarivanja dobiti, što znači da prihodi ne premašuju stvarne troškove za kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i da ta pravna osoba mora upotrijebiti dobit samo u svrhu obavljanja djelatnosti i provedbe mjera za kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?

3.

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje, treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg država članica mijenja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača za proizvode iste vrste na način da je pretvara iz tržišno usmjerene djelatnosti koja se obavlja s namjerom ostvarivanja dobiti, koja se uređuje propisima i koju obavlja više gospodarskih subjekata u djelatnost koju smije obavljati samo jedna organizacija te koju ta organizacija treba obavljati bez namjere ostvarivanja dobiti u smislu drugog pitanja?

4.

Treba li odredbe prava Unije iz trećeg pitanja tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis u skladu s kojim, zbog stupanja na snagu novog zakonodavstva o kolektivnom ispunjavanju obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, na temelju zakona (ex lege) dolazi do zadiranja u pojedinačne odnose na način da prestaju važiti svi ugovori sklopljeni između gospodarskih subjekata koji su obavljali djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u skladu s prethodnim pravilima i proizvođača koji imaju obvezu proširene odgovornosti proizvođača, kao i između gospodarskih subjekata koji su obavljali djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u skladu s prethodnim pravilima i gospodarskih subjekata koji obavljaju djelatnost skupljanja i obrade otpada koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?

5.

Treba li u okolnostima donošenja novog zakonodavstva opisanog u trećem i četvrtom pitanju, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja tumačiti na način da zakonodavac treba odrediti prijelazno razdoblje i/ili uvesti sustav naknada? U slučaju potvrdnog odgovora, koje kriterije treba poštovati kako bi se smatralo da su prijelazno razdoblje ili sustav naknada razumni?

6.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg se proizvođačima koji imaju obveze koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i koji stavljaju na tržište 51 % proizvoda iste vrste na koje se primjenjuje obveza proširene odgovornosti proizvođača, nalaže obveza osnivanja pravne osobe zadužene za obavljanje djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača te na temelju kojeg proizvođači proizvoda iste vrste trebaju, u slučaju eventualnog oduzimanja odobrenja, ponovno osnovati takvu pravnu osobu ili navedene odredbe prava Unije treba tumačiti na način da im se protive pravila na temelju kojih samo proizvođači mogu imati udjele u toj pravnoj osobi?

7.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođači koji imaju udjele u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, ne mogu biti osobe koje skupljaju ili obrađuju otpad koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača u toj pravnoj osobi?

8.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođač koji ima udjele u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača i pravna osoba koja obavlja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, ne mogu:

biti izravno ili neizravno povezani sudjelovanjem u kapitalu s osobom koja skuplja ili obrađuje otpad koji je nastao od proizvoda na koje se odnosi kolektivno ispunjavanje obveza u pravnoj osobi koja osigurava kolektivno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, niti u toj osobi imati upravljačka prava ili prava nadzora;

biti povezani sudjelovanjem u kapitalu ili biti u srodstvu s osobom koja ima glasačka prava ili nadzire ta prava u upravljačkom ili nadzornom tijelu osobe iz prethodne alineje ili koja zastupa tu osobu?

9.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članke 49., 56. i 106. UFEU-a, Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i članke 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg se ograničenja iz sedmog i osmog pitanja primjenjuju i na člana upravljačkog tijela pravne osobe koja obavlja djelatnost kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača, člana nadzornog tijela te pravne osobe ili zastupnika te osobe?

10.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članke 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi propis na temelju kojeg proizvođači na koje se primjenjuje obveza proširene odgovornosti proizvođača i koji stavljaju na tržište proizvode namijenjene uporabi u kućanstvu, obvezno trebaju sklopiti ugovor kojim ovlašćuju pravnu osobu koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti kolektivnog ispunjavanja obveza koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača da ispuni obveze tih proizvođača koje proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača?


(1)  SL 2008, L 312, str. 3.

(2)  SL 2006., L 176, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)