Tužba podnesena 27. svibnja 2022. – PH i dr./ESB

(Predmet T-323/22)

(2022/C 318/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: PH, PI, PJ, PK (zastupnici: D. Hillemann, C. Fischer i T. Ehls, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	utvrdi ništetnost Odluke ECB-SSM-2022-EN-4 QLF-2020-0037 ESB-a od 22. ožujka 2022. o osporavanju stjecanja kvalificiranih udjela i udjela koji premašuju 50 % kapitala i prava glasa, koja je dostavljena istog dana;

—	naloži ESB-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu jedanaest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na tvrdnji da je članak 2.c stavak 1.b t. 1. Kreditwesengesetza [(Zakon o kreditu (u daljnjem tekstu: KWG)] (1) pogrešno primijenjen u pogledu „pouzdanosti”.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da su zanemareni podneseni dokazi, da su primijenjeni nedopušteni kriteriji procjene i da su činjenice pogrešno ocijenjene.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na pravno pogrešnoj primjeni članka 2.c stavka 1.b t. 4. KWG-a u pogledu „stručne osposobljenosti”.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da su kao temelj odluke u obzir uzete neprikladne okolnosti, a da nije uzeto u obzir iskustvo prvotužitelja.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na pravno pogrešnoj primjeni članka 2.c stavka 1.b t. 6 KWG-a u pogledu „financijske stabilnosti”.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da se nalažu zahtjevi koji nisu predviđeni zakonom i da je tuženik pogrešno izračunao kapitalne zahtjeve.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na pravno pogrešnoj primjeni članka 2.c stavka 1.b t. 2 KWG-a u pogledu „usklađenosti s bonitetnim zahtjevima”.

—	Ovaj tužbeni razlog je podnesen u pogledu definiranja strategije, postupaka za određivanje i osiguravanje kapaciteta za preuzimanje rizika, uspostave sustava unutarnje kontrole, zapošljavanja osoblja i buduće eksternalizacije djelatnosti.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na pravno pogrešnoj primjeni članka 2.c stavka 1.b t. 5 KWG-a u pogledu sumnje na pranje novca i financiranje terorizma.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da donesene odnosno planirane mjere nisu uzete u obzir kao ni podneseni dokazi te da nije utvrđeno nepostojanje sumnjivih indicija.

Šesti tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 19. i uvodne izjave 75. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. (2), na zlouporabi ovlasti i pogrešci u ocjeni u pogledu postojanja osnove za odbijanje davanja dopuštenja za stjecanje ciljane banke.

—	Ovaj tužbeni razlog je podnesen u pogledu dosega, kvalitete i izbora trenutka podnošenja dokaza i pitanja sklonosti riziku prvotužitelja.

Sedmi tužbeni razlog koji se temelji na neuzimanju u obzir relevantnih činjenica i pogreškama u ocjeni.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da nisu uzeti u obzir podneseni dokazi, izjave i informacije.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da nije bilo nužno zabraniti stjecanje i da se mogla razmotriti blaža mjera.

Deveti tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje i nepristranosti.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da nije uzeta u obzir dokazano uspješna poslovna aktivnost prvotužitelja, a da su uzete u obzir okolnosti koje nisu relevantne za odluku u odnosu na koju je podnesena žalba.

10.

Deseti tužbeni razlog koji se temelji na povredama Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—	Ovim tužbenim razlogom tvrdi se da je počinjena povreda slobode zanimanja iz članka 15. Povelje o temeljnim pravima te slobode tržišnog natjecanja i slobode gospodarske djelatnosti iz njezina članka 16.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

—	Posljednji tužbeni razlog podnesen je u pogledu integriteta i financijske stabilnosti prva tri tužitelja.

(1) Gesetz über das Kreditwesen: upućivanja na ovaj njemački propis moguće je pronaći u tužbi.

(2) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 83.)