1.

Mogu li se Direktiva 2010/75/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i, konkretno, uvodne izjave 4., 18., 34., 28. i 29. te članak 3. točka 2. i članci 11., 12. i 23. [te direktive] i načelo opreznosti i zaštite ljudskog zdravlja iz članka 191. UFEU-a i članka 174. UE[Z]-a tumačiti na način da se na temelju nacionalnog zakona neke države članice toj državi članici omogućuje da propiše da procjena štete za zdravlje predstavlja akt koji nije povezan s postupkom izdavanja i ponovnog razmatranja integrirane okolišne dozvole, u ovom slučaju [uredbe predsjednika Vijeća ministara] iz 2017., i čija izrada ne može imati automatske učinke na pravodobno i djelotvorno uzimanje u obzir koje obavlja nadležno tijelo u okviru postupka ponovnog razmatranja integrirane okolišne dozvole odnosno uredbe predsjednika Vijeća ministara, osobito kada rezultati te procjene pokažu da nije prihvatljiv rizik za zdravlje za znatan dio stanovništva na koji utječu emisije onečišćujućih tvari ili tu direktivu treba, suprotno tomu, tumačiti na način: i. da se prihvatljiv rizik za zdravlje ljudi može procijeniti na temelju znanstvene epidemiološke analize; ii. da procjena štete za zdravlje treba biti akt koji je povezan s postupkom izdavanja i ponovnog razmatranja integrirane okolišne dozvole odnosno uredbe predsjednika Vijeća ministara, pa čak i nužan preduvjet tog postupka, a osobito akt koji tijelo nadležno za izdavanje i ponovno razmatranje integrirane okolišne dozvole treba djelotvorno i pravodobno uzeti u obzir?

2.

Mogu li se Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i, konkretno, uvodne izjave 4., [15.], 18., 21., 34., 28. i 29. te članak 3. točka 2. i članci 11., 14., 15., 18. i 21. tumačiti na način da na temelju nacionalnog zakona neke države članice ta država članica treba propisati da u integriranoj okolišnoj dozvoli (u ovom slučaju u integriranoj okolišnoj dozvoli iz 2012., uredbi predsjednika Vijeća ministara iz 2014. i uredbi predsjednika Vijeća ministara iz 2017.) uvijek treba uzeti u obzir sve tvari na koje se odnose emisije i koje su znanstveno dokazane kao štetne, što uključuje PM10 i PM2,5 frakcije koje u svakom slučaju potječu iz uređaja na koji se odnosi procjena, odnosno može li se Direktiva tumačiti na način da integrirana okolišna dozvola (upravna odluka o odobrenju) treba obuhvaćati samo onečišćujuće tvari koje su predviđene a priori zbog prirode i vrste industrijske djelatnosti koja se obavlja?

3.

Mogu li se Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i, konkretno, uvodne izjave 4., 18., 21., 22., 28., 29., 34. i 43. te članak 3. točke 2. i 25. i članci 11., 14., 16. i 21. tumačiti na način da na temelju nacionalnog zakona neke države članice ta država članica, u slučaju industrijske djelatnosti koja podrazumijeva ozbiljne i relevantne opasnosti za integritet okoliša i zdravlje ljudi, rok odobren operateru kako bi industrijsku djelatnost uskladio s dodijeljenom dozvolom provedbom mjera i aktivnosti za zaštitu okoliša i zdravlja koje su predviđene u toj dozvoli može odgoditi za otprilike sedam i pol godina od prvotno određenog roka, tako da taj rok ukupno traje 11 godina?