3.9.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 311/14


Tužba podnesena 3. srpnja 2018. – de Volksbank protiv JFS-a

(Predmet T-406/18)

(2018/C 311/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: de Volksbank NV (Utrecht, Nizozemska) (zastupnici: M. van Loopik, A. Kleinhout, A. ter Haar i T. Waterbolk, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni fond za sanaciju (JFS)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Jedinstvenog fonda za sanaciju od 12. travnja 2018. o izračunu ex ante doprinosa Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2018. (SRB/ES/SRF/2018/3);

podredno, poništi gore navedenu odluku i utvrdi da je Delegirana uredba Komisije 2015/63 (u daljnjem tekstu: delegirana uredba) (1) djelomično ili u potpunosti neprimjenjiva, u skladu s člankom 277. UFEU-a;

u svakom slučaju, naloži JFS-u snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi članka 103. stavka 2. Direktive 2014/59/EU (2), članka 70. stavka 2. Uredbe 806/2014 (3) i članka 4. stavka 1. delegirane uredbe s obzirom na to da su se za utvrđivanje tužiteljevih neto obveza koristili neusporedivi podaci.

Iz teksta i ciljeva članka 103. stavka 2. Direktive 2014/59/EU i članka 70. stavka 2. Uredbe 806/2014 proizlazi da JFS za izračun neto obveza u skladu s tim odredbama treba koristiti podatke iz istog trenutka ili vremenskog razdoblja.

Iz teksta i ciljeva članka 4. stavka 1. delegirane uredbe, u vezi s Direktivom 2014/59/EU i Uredbom 806/2014, proizlazi da JFS mora koristiti usporedive podatke kako bi osigurao pravičan izračun doprinosa na temelju profila rizičnosti banke.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se, podredno prvom tužbenom razlogu, temelji na tvrdnji o povredi članka 103. stavaka 2. i 7. Direktive 2014/59/EU i članka 290. UFEU-a zato što se delegiranom uredbom, kako ju je u pobijanoj odluci primijenio JFS, prekoračuju ovlasti Europske komisije, što je dovelo do neprimjenjivosti delegirane uredbe, u skladu s člankom 277. UFEU-a.

U suprotnosti s člankom 290. UFEU-a delegirana uredba dopunjuje ključne elemente Direktive 2014/59/EU.

Ako se članak 4. stavci 1. i 2. i članak 16. stavak 2. delegirane uredbe mogu tumačiti samo u smislu da JFS mora koristiti neusporedive podatke, delegirana uredba nije u potpunosti usklađena s tekstom i ciljevima Direktive 2014/59/EU.

Ako se delegiranom uredbom utvrde pravila izračuna osnovnog godišnjeg doprinosa, delegiranom uredbom se prekoračuje opseg ovlasti iz članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela proporcionalnosti s obzirom na to da tužiteljevi osigurani depoziti nisu pravilno uzeti u obzir.

JFS-ova metoda izračuna neprikladna je za postizanje ciljeva Direktive 2014/59/EU, Uredbe 806/2014 i delegirane uredbe.

Također, JFS-ova metoda izračuna prekoračuje ono što je potrebno za postizanje ciljeva koji se zakonodavstvom žele postići.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela pravne sigurnosti s obzirom na to da tužiteljevi osigurani depoziti nisu pravilno uzeti u obzir.

Tužitelj nije mogao predvidjeti JFS-ovo tumačenje delegirane uredbe.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela jednakog postupanja s obzirom na to da tužiteljevi osigurani depoziti nisu pravilno uzeti u obzir.

Tužitelj mora platiti znatno veći doprinos Jedinstvenom fondu za sanaciju od drugih banaka iste ili slične veličine i profila rizičnosti.


(1)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 od 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str. 38.)

(2)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)

(3)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)